DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 76 <-- 76 --> PDF |
Prvo izdanje »Waldkrankheiten« izašlo je 1944. god. Još iste godine pristupilo se štampanju novog izdanja, ali je ono neposredno prije izlaska iz štampe bilo uništeno prigodom bombardiranja zajedno sa svim ilustrativnim materijalom (fotografije, crteži, grafikoni). Ovo se odrazilo na unutrašnju opremu II. izdanja knjige. Dok naime I. izdanje upravo obiluje izvanrednim originalnim fotografijama, u ovom II. izdanju nema nijedne fotografije, nego su one nadomještene crtežima. Knjiga je u prvom redu namijenjena studentima šumarstva kao udžbenik zaštite šuma. Međutim ona sigurno predstavlja još veću vrijednost za svršene šumare, koji mogu ocijeniti njen značaj i koji će ju moći koristiti kao odlično i kompletno djelo o zaštiti šuma. Napokon ovu knjigu svakako bi trebali da pročitaju cni, koji osporavaju nauci o zaštiti šuma pravo na samostalno postojanje. I. Spaić. Ritter-Studnička H.: Pflanzendecke und BodenschaffenheJt der Alpenweiden des Bjelašnica und Treskavica — Gebirges. (Biljni pokrov i svojstva tala planinskih pašnjaka na planinama Bjelašnica i Treskavica) Phyton. 7, 1/3, 11—21. Horn N.-ö.), 1957. Planine Bjelašnica i Treskavica imaju iznad granica šume cea 1500 m ogromne komplekse planinskih pašnjaka. Obje planine pokriva plići strat trijasnog vapnenca. Na Treskavici naročito probijaju blokovi kiselih verfenskih škriljevaca. Uzevši u obzir geološku podlogu, te dominantni pedodinamski faktor klimu, razvoj tala je usmjeren preko varijeteta podzola k planinskoj crnici (pedoklimax). Godišnji prosjek´ temperature je 0,0° C, a oborina 1863 mm. Nivalni mjeseci su I—IV i XII, perhumidni V—VI i IX—X i humid-i VII—VIII. Postanak i razvoj tipova biljnih zajednica t. j . planinskih pašnjaka ovisi uglavnom o geološkoj podlozi, reljefu t. j . inklinaciji i ekspoziciji staništa,, o klimatskim faktorima (vjetar, insolacija i dr.), o tipu i debljini tla i t. d. Uzevši navedene faktore u obzir na Treskavici i Bjelašnici dolaze slijedeći tipovi pašnjaka: a) Carex Iaevis-Helianthemum alpestre na karbonatnim skeletnim tlima. To su tjemena (vrhovi) planina, b) Salicetum retusae zaprema ovlažne sjeverne padine i tališta snijega, c) Festucetum pugentis zaštićena jugozapadna staništa, d) Potentilla aurea — Agrostis rupestris dublja tla s krečnjačkom geološkom podlogom i e) Nardetum strictae na staništima sa silikatnom podlogom. Pašnjak Carex Iaevis-Helianthemum je bazofilna zajednica, a Festucetum pugentis u izvjesnoj mjeri slabo do jače kisela. Kod prve zajednice je humus neutralan, a kod druge neutralan, umjereno do jače kiseo. Zajednica Potentilla aurea-Agrostis rupestris je u prosjeku umjereno aciđofilna, pa i jače kisela, dok je Nardetum strictae ekstremno kiseo pašnjak. Kalkofilne vodeće su vrste: Poten tilla Crantzii, Euphrasia salicburgensis, Alchemilla Hoppe a na, a acidofiSne Potentilla aurea, Euphrasia hirtella, Alchemilla flabellata. Dr. J. Kovačević Gauba E.: Posjet kaspijskim šumama Sjeverne Perzije (Ein Besuch der kaspischen Wälder Nordpersiens). Annalen des Naturhistorisches Museums in Wien. Bd. 60. (Str. 60—76). Wien, 1956. U članku se iznosi osvrt na jednu ekskurziju kroz šume Sjeverne Perzije. Ekskurzija je izvedena u maju 1939. Autor zajedno sa svojim asistentom krenuo je iz glavnog grada Khorusana prema granici SSSR, a potom uz Kaspijsko More. U razmjerno kratkom članku autor se osvrće uglavnom na tipove šume, kao i na ostalu vegetaciju (stepe, travnjake) pa i na faumu, objašnjavajući u glavnim linijama ekologiju biljnih zajednica (šuma). U dolini rijeke Atrak (granica SSSR i Perzije) je stepa: Artemisia. Okomite obronke zarašcuju Juniperus formacije (1300—1500 m). U dolini Atraka nije našao neprohodne šume, kojima je vodio Aleksandar Veliki svoje falange. Mjesto šuma izmjenjuje se Artimisia sa grmijem tamariksa, saksaule drveća, trišlja, divljih badema. Interesantan je nalaz šume Fagus orientalis u provinciji Mazanderan (1000— 2000 m). Uz orijentalne i endemične biljne vrste zabilježena su slijedeće zemljanice: Carex silvatica, Erythronium Deus-canis, Neottia Nidus-avis, Stellaria Holostea, Actaea spicata, Dentaria bulbifera, Lathyrus vernus, Filipendula ulmaria, Geranium robertianum, Euphorbia amygdalina, Mer- curialis perennis, Circaea lutetiana, Lathraea squamaria, Lamium galeobđolon, Salvia glutinosa, Stachys silvatica, Asperula odorata, Daphne mezereum. Na gornjoj granici šume dolazi Carpinus betulus, Acer opulifolium, Quercus maeranthera. |