DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 80     <-- 80 -->        PDF

Celinski F.: Czynniki glebowe a rošlinnošć
kserotermlczna Wielkopolskiego Parku
Narodowego pod Poznaniem (Edafski
faktori i kserotermna vegetacija Velikopoljskog
nacionalnog parka kod Poznanja).
Prace monograficzne nad przyroda Wielkopolskiego
Parku Narodowego pod Poznaniem.
Tom II, zeszyt 8. Poznan 1953.


U Velikopoljskom nacionalnom parku,
koji se nalazi južne od Poznanja, a zaprema
9.500 ha i obuhvaća najrazličitija staništa
od krajnje suhih do najvlažnijih, raste
oko 850 biljnih vrsta. Od njih navodi
autor oko 1/4 kao vrste, koje imaju kseroterman
karakter. Te se prema autorovim
istraživanjima nalaze u šest biljnih
zajednica i to:


A. zajednice otvorenih staništa:
1. Festuca ovina-Silene otites,
2.
Armerio-Festucetum,
3.
Arrhenatheretum elatioris subas. s
Briza media,
4.
livada, koja pripada svezi Bromion
ereeti, i
B. šumske zajednice:
5.
Querceto-Potentilletum albae i
DOMAĆA STRUČNA LITERATURA


PREBIRALNI GOZDOVI NA SNE2NIKU.
VEGETACIJSKA IN GOZDNOGOSPODARSKA
MONOGRAFIJA. Institut
za gozdno in lesno gospodarstvo Slovenije,
Ljubljana 1957. veliki format str. 164;
41 tabela, 48 crteža i slika. Urednici:


V. Tregubov i M. Cokl. Na kraju
svakog rada je opsežan sadržaj na francuskom
jeziku.
Na području NR Slovenije preborne šume
pokrivaju oko 76°/o svih šuma, jednodobne
19%, niske 5">/o (Gozdarski vestnik
1957. str. 270). I zato Institut Slovenije ulaže
mnogo rada u istraživanje prebornih
šuma. No u navedenoj publikaciji nije to
najvažnije. Mnogo je značajnije, da organizacija
Instituta, sastav stručnog osoblja
i materijalna baza omogućuju kompleksna
istraživanja (i ne samo za preborne šume),
i to historijska, geološka, klimatološka, pedološka,
vegetacijska, uređivačka i uzgojna
— s velikim brojem vanjskih saradnika
(autora studija i u toj ediciji) i s mnogo
pomoćnog osoblja. Navedena publikacija
je odraz takvog sistema rada. U njoj
se nalazi toliko bogata materija, da bi za
svaki rad trebalo dati posebnu recenziju.


6. svijetla
šuma običnog bora s Dianthus
caesius i Scorzonera purpurea
(Dicrano-Pinetum).
U svakoj od tih zajednica. istražio je
autor po nekoliko profila (3—7), pa podnosi
podatke o njihovoj morfologiji, reakciji
tla, sadržini CaC03 i mehaničkom sastavu.
Na osnovu tih istraživanja kaoproučavanja rasprostranjenosti navedenih
zajednica ,autor dolazi do zaključka, da su
za pojavu kserotermne vegetacije u tom
nacionalnom parku odlučni ovi faktori:
osrednje suha klima, južne ekspozicije, niz
ispona sa strmim padinama, nizak nivo
donje vode i pomanjkanje izvora na obroncima,
a od česti i tla bogata na CaCOs i
pjeskovita tekstura. Na tla bogata (bar u
dubljim horizontima) vapnom vezan je
Querceto-Potentilletum albae, kao i livadne
zajednice pod 1, 3 i 4. Na najlakša
pjeskovita tla vezani su as. Festuca ovina-
Silene otites, Armerio-Festucetum i šuma
običnog bora (Dicrano-Pinetum); ostale se
istražene zajednice nalaze pretežno na tlima
nešto težeg mehaničkog sastava.


Ing. Z. Gračanin


Zato ćemo samo ukratko dati prikaz te
pulikacije.


V. Tregubov: Uvod, str. 3—5. Navedeni
su razlozi, zašto su se vršila kompleksna
istraživanja, i to na temelju proučavanja
vegetacije, za površinu 3.514 ha. Iznesen
je pregled izvršenih radova i razlozi za
dosad neizvršena istraživanja (dendremetrijska,
tehnološka, entomološka i kriptogamska).
V. Tregubov: Metodika kompleksnih istraživanja
na trajnim pokusnim plohama,
str. 7—12. Metodika je dana okvirno, i to
za ove radove: 1. izbor i omeđašivanje ploha;
2. ekološka istraživanja (klimatološka,
geološka, petrografska, pedološka, fitocenološka,
patološka i zoološka); opis šuma
i proučavanje elemenata sastojine (promjeri,
visine, projekcije krošanja, izbor
mođelnih stabala, doznaka stabala za sječu,
klasificiranje drveća po posebnoj metodi
Tregubova s obzirom na biološki položaj
drveća i kvalitetu debala, krošanja i
vrha); 3. sistematsko obrađivanje podataka
(karakteristike za staništa i sastojine);
4. ponovna mjerenja; 5. pregled pokusnih
ploha.
N. Persoglio: Geografski i geološki opis
područja, str. 13—15. Ukratko je iznesen
geografski položaj masiva Snežnika (1796