DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 80     <-- 80 -->        PDF

Celinski F.: Czynniki glebowe a rošlinnošć
kserotermlczna Wielkopolskiego Parku
Narodowego pod Poznaniem (Edafski
faktori i kserotermna vegetacija Velikopoljskog
nacionalnog parka kod Poznanja).
Prace monograficzne nad przyroda Wielkopolskiego
Parku Narodowego pod Poznaniem.
Tom II, zeszyt 8. Poznan 1953.


U Velikopoljskom nacionalnom parku,
koji se nalazi južne od Poznanja, a zaprema
9.500 ha i obuhvaća najrazličitija staništa
od krajnje suhih do najvlažnijih, raste
oko 850 biljnih vrsta. Od njih navodi
autor oko 1/4 kao vrste, koje imaju kseroterman
karakter. Te se prema autorovim
istraživanjima nalaze u šest biljnih
zajednica i to:


A. zajednice otvorenih staništa:
1. Festuca ovina-Silene otites,
2.
Armerio-Festucetum,
3.
Arrhenatheretum elatioris subas. s
Briza media,
4.
livada, koja pripada svezi Bromion
ereeti, i
B. šumske zajednice:
5.
Querceto-Potentilletum albae i
DOMAĆA STRUČNA LITERATURA


PREBIRALNI GOZDOVI NA SNE2NIKU.
VEGETACIJSKA IN GOZDNOGOSPODARSKA
MONOGRAFIJA. Institut
za gozdno in lesno gospodarstvo Slovenije,
Ljubljana 1957. veliki format str. 164;
41 tabela, 48 crteža i slika. Urednici:


V. Tregubov i M. Cokl. Na kraju
svakog rada je opsežan sadržaj na francuskom
jeziku.
Na području NR Slovenije preborne šume
pokrivaju oko 76°/o svih šuma, jednodobne
19%, niske 5">/o (Gozdarski vestnik
1957. str. 270). I zato Institut Slovenije ulaže
mnogo rada u istraživanje prebornih
šuma. No u navedenoj publikaciji nije to
najvažnije. Mnogo je značajnije, da organizacija
Instituta, sastav stručnog osoblja
i materijalna baza omogućuju kompleksna
istraživanja (i ne samo za preborne šume),
i to historijska, geološka, klimatološka, pedološka,
vegetacijska, uređivačka i uzgojna
— s velikim brojem vanjskih saradnika
(autora studija i u toj ediciji) i s mnogo
pomoćnog osoblja. Navedena publikacija
je odraz takvog sistema rada. U njoj
se nalazi toliko bogata materija, da bi za
svaki rad trebalo dati posebnu recenziju.


6. svijetla
šuma običnog bora s Dianthus
caesius i Scorzonera purpurea
(Dicrano-Pinetum).
U svakoj od tih zajednica. istražio je
autor po nekoliko profila (3—7), pa podnosi
podatke o njihovoj morfologiji, reakciji
tla, sadržini CaC03 i mehaničkom sastavu.
Na osnovu tih istraživanja kaoproučavanja rasprostranjenosti navedenih
zajednica ,autor dolazi do zaključka, da su
za pojavu kserotermne vegetacije u tom
nacionalnom parku odlučni ovi faktori:
osrednje suha klima, južne ekspozicije, niz
ispona sa strmim padinama, nizak nivo
donje vode i pomanjkanje izvora na obroncima,
a od česti i tla bogata na CaCOs i
pjeskovita tekstura. Na tla bogata (bar u
dubljim horizontima) vapnom vezan je
Querceto-Potentilletum albae, kao i livadne
zajednice pod 1, 3 i 4. Na najlakša
pjeskovita tla vezani su as. Festuca ovina-
Silene otites, Armerio-Festucetum i šuma
običnog bora (Dicrano-Pinetum); ostale se
istražene zajednice nalaze pretežno na tlima
nešto težeg mehaničkog sastava.


Ing. Z. Gračanin


Zato ćemo samo ukratko dati prikaz te
pulikacije.


V. Tregubov: Uvod, str. 3—5. Navedeni
su razlozi, zašto su se vršila kompleksna
istraživanja, i to na temelju proučavanja
vegetacije, za površinu 3.514 ha. Iznesen
je pregled izvršenih radova i razlozi za
dosad neizvršena istraživanja (dendremetrijska,
tehnološka, entomološka i kriptogamska).
V. Tregubov: Metodika kompleksnih istraživanja
na trajnim pokusnim plohama,
str. 7—12. Metodika je dana okvirno, i to
za ove radove: 1. izbor i omeđašivanje ploha;
2. ekološka istraživanja (klimatološka,
geološka, petrografska, pedološka, fitocenološka,
patološka i zoološka); opis šuma
i proučavanje elemenata sastojine (promjeri,
visine, projekcije krošanja, izbor
mođelnih stabala, doznaka stabala za sječu,
klasificiranje drveća po posebnoj metodi
Tregubova s obzirom na biološki položaj
drveća i kvalitetu debala, krošanja i
vrha); 3. sistematsko obrađivanje podataka
(karakteristike za staništa i sastojine);
4. ponovna mjerenja; 5. pregled pokusnih
ploha.
N. Persoglio: Geografski i geološki opis
područja, str. 13—15. Ukratko je iznesen
geografski položaj masiva Snežnika (1796


ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 81     <-- 81 -->        PDF

m), koji se nalazi između Ilirske Bistrice,
Postojne i granice NRH, njegova orografska
struktura, geološka formacija (uglavnom
kredni vapnenci, nešto jura, lapori i
pješčenjaci iz eocena), morfološki izgled,
koji je tipičan za područja Visokog krša.


V. Manohin: Podneblje Snežnika i okolice,
str. 17—22. Pisac najprije razmatra
osnovne faktore, o kojima ovisi značaj klime.
Zatim na naučnoj osnovici daje analizu
i sintezu klimatskih faktora: insolacija,
pritisak zraka, temperatura, oborine
i njihov raspored, utjecaj dužine ležanja i
debljine snijega na temperaturu i vegetaciju,
vjetrovi (napose postanak i brzina
bure), utjecaj orografskih faktora odn. reljefa
na klimu.
V. Tregubov: Šumske biljne zajednice,
str. 23—65. Po značaju i opsegu to je jedan
od najznačajnijih radova u ovoj publikaciji.
Pisac, iskusan istraživač šumske vegetacije,
i u radovima ove publikacije povezuju
šumsku tipologiju s rješavanjem
pojedinih problema iz uređivanja šuma:
1. U uvodu ovog rada najprije iznosi teoriju
o tipovima šuma i uopće biljnih zajednica
na temelju vlastitih iskustava i radova
drugih autora: stanište, sistematske
jedinice vegetacijskih zajednica, pojam
klimaksa i biocenoze, vegetacijske sukcesije,
tipovi šuma. 2. Klasifikacija biljnih
zajedn´ca čini zasebnu studiju. Na temelju
prijašnjih istraživanja u bosanskim prašumama
i drugim šumama, kao i na temelju
podataka mnogih drugih autora Tregubov
smatra, da se za šumu jele-bukve na području
dinarskih planina mora subasocijacija
Fa™etum croaticum abietetosum Horv.
izdignuti u asocijaciju Abieto-Fagetum
dinaricum, jer te šume čine poseban makroekološki
izdvojen pojas, u kojemu se
nalazi mnogo subasocijacija. 3. Iznesena
je ukratko metoda proučavanja vegetacije
po Braun-Blanquetu, sabiranje terenskih
podataka i sistematsko obrađivanje tih
podataka. 4. Opis biljnih zajednica na temelju
istraživanja na Sneženiku, i to za
asocijaciju Abieto- Fagetum dinaricum ove
subasocijacije: omphalodetosum vernae,
lycopodietosum annotini, homogynetosum
silvestris, mercurialetosum perennis sa popisima
biljaka sistematski iznesenih u tabelama.
Dalje je opisana poznata asocijacija
Fagetum subalpinum, nova asocijacija
Ulmeto-Aceretum; od zajednica četinjača
poznata subasocijacija Abieto-Calamagrostidetum
piceetosum i nova A.-C. goodyeretosum,
kao i poznate asocijacije Piceetum
croaticum subalpinum i Pinetum
mughi.
M. Kodrič: Pedološka istraživanja, str. 67
do 79. U vrlo sažetom obliku, vrlo pregledno
i jednostavno pisana studija omogućuje
da šumarski stručnjak dobije dobar profil
o načinu i rezultatima rada": U uvodu autorica
daje prikaz razvitka tla u odnosu
na klimu, petrografsku podlogu, reljef i
gospodarenje. U poglavljima 1 i 2 ukratko
se prikazuje način pedoloških istraživanja
i mogućnost utvrđivanja poznatih tipova
tla na temelju usporedbe sa biljnim zajednicama.
U pogl. 3 daje se pregled tipova
tla na Snežniku, i to: razvijena tla (smeđa
karbonatna duboka, jače zakiseljena i jako
kisela), prelazna slabo razvijena tla (humozna,
jako i manje skeletna) i nerazvijena
tla (zakiseljena i bazična), U pogl. 4
dokumentirano su opisani pojedini tipovi
tla; priloženi su vrlo instruktivni i lijepi
crteži tla i odgovarajuće šumsko drveće
zajedno s načinom njihovog zakorjenjivanja.
V. Kindler: Povijest snežničkih šuma,
str. 81—84, od doba Ilira, detaljnije od
XIV. vijeka i pogotovu od XVIII. vijeka.
Za nas u Hrvatskoj značajan je podatak,
da je snežnički šume god. 1889. pregledala
ekskurzija šumarske škole Križevci, a u
toku deset daljnjih godina mladi šumari iz
te škole bili su tu na praksi.
F. Dolgan: Uređivanje šuma na području
Snežnika s posebnim obzirom na revir
Leskova dolina, str. 85—105. U uvodu pisac
daje kratak historijski profil uređivanja
šuma; najinteresantniji je podatak, da se
je htjelo — kao i na području prebornih
šuma Hrvatske — gospodariti oplodnom
sječom, ali se od toga odustalo. 1. Upute
za inventarizaciju šuma, po prijedlogu
Hufnagla, za sva stabla od 8 cm pr. pr.
naviše, za utvrđivanje prirasta s pomoću
Presslerovog svrdla i za izračunavanje
vremena prelaza stabala iz nižih debljinskih
razreda u više; na temelju tih uputa
iz ondašnjeg doba može se razabrati, kako
se već na prekretnici našeg stoljeća nastojalo
uvesti suvremeni način gospodarenja.
2. Gibanje drvne mase, prirasta, broja
stabala i etata u reviru Leskova dolina
od god. 1912. po pojedinim gospodarskim
jedinicima, razdijeljenima po visinskim
pojasima:
godina 1912 1925 1936 1953


drvna masa 186 215 230 263 m3
"/o mase čet. 68 71 80 76
prirast 6,9 7,4 8,2 m3


79




ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 82     <-- 82 -->        PDF

3. Normalna drvna masa. 4. Sastav šumsko-
gospodarskih nacrta i način gospodarenja.
5. Gibanje drvene mase, prirasta i
etata po godinama izmjere šuma. Sve s
velikim brojem tabela, crteža i detaljnom
stručnom analizom sakupljenih podataka.
M. Cokl: Kritičan pregled metoda za
uređivanje snežničkih šuma, str. 107-118.
Pisac daje odličan kritički osvrt na ove
postavke ranijih uređivanja: 1. inventarizacija
šuma (donja granica izmjere stabala,
debljinski stepeni i razredi, izvedba
inventarizacije, izmjera prirasta); 2.
pojam normalne šume; 3. utvrđivanje etata.
Sve je dokumentirano brojčanim podacima.
Među drugim kritičkim pogledima
pisac smatra, da je s ekonomskog gledišta
taksacijska granica od 8 cm bila preniska:
ako bi se ta granica podigla na 12
cm, otpala bi mjerenja na SOVo stabala s
3,5% mase, na 20 cm 693/o stabala s 19%
mase; zato se god. 1924. i prešlo na inventarizaciju
od 12 cm. Autor smatra, da bi
najbolje odgovara taksac. granica od 15
cm. I mi smo svojedobno g. 1955.) predlagali,
da se iz razloga štednje i točnosti mjerenja
za inventarizaciju prebornih šuma
Hrvatske odabere taks. granica od 15 ili
20 cm, ali unatoč brojčane dokumentacije
prijedlog je bio bez dublje diskusije odbijen
i taksiralo se od 10 cm pr. pr. (na području
NO kotara Rijeka troškovi inventarizacije
bili su, navodno oko 80,000.000
dinara). Autor se naročito kritički osvrnuo
na izbor modelnih stabala, na primjenu
kontrolne metode i izračunavanja prirasta,
na teoriju rasporeda drvnih masa odnosno
temeljnica, na upotrebu starosti i ophodnje.
Na koncu je utvrdio, da unatoč griješaka,
metode uređivanja šuma za ondašnje
prilike bile su pozitivne.
V. Tregubov: Oblik, struktura i gospodarska
vrijednost pojedinih tipova šuma,
str. 119—154. Sa šumsko-gospodarskog gledišta,
to je jedan od najvažnijih radova u
ovoj ediciji. U uvodu ove opsežne studije
pisac jasno i precizno daje opis različitih
oblika šuma i njihovu ovisnost o prirodnim
faktorima, a napose za zajednicu
Abieto-Fagetum dinaricum. U idućim poglavljijma
raspravlja o pojedinim tipovima
šuma na temelju opažanja, brojčano
i grafički iznesenih podataka, koje je sakupila
operativa i Institut, kao i na temelju
prostornih snimanja strukture šume
po broju stabala i projekcijama krošanja.
Mi ćemo ovdje ukratko prikazati sa


mo navode za zajednicu Abieto-Fagetum
dinaricum omphalodetosum, koja pokriva
oko 3/4 istražene površine (ostalih 10 zajednica
zauzimaju V4 površine). Drvna
masa je razmjerno niska (230—370 m3 po
ha), a ipak je prirast razmjerno visok, prosječno
12 m3/ha, i to zbog jakog učešća jele
(88%>). Odnos jele i bukve je vrlo labilan,
i vrlo mnogo ovisi o gospodarenju. Na pojedinim
mjestima bukov podmladak se
vrlo bujno razvija i stvaraju se dvoslojne
sastojine. Kvalitet. bukve je prosječno loš,
a kvalitet jele nije prvoklasan unatoč velikog
postotka tehničkog drveta (zbog granatosti,
kvrgavosti i širokih godova). Na
jednoj pokusnoj plohi horizontalna projekcija
krošanja na ha je 11.900 m2, a zastrta
površina 8.160 m2. Pisac na kraju edicije
daje smjernice za doznaku stabala za razne
varijante toga tipa šume.


V. Tregubov: Bonitiranje staništa, str.
155—159. U toj raspravi autor analizira
način bonitiranja po srednjoj visini u odnosu
na debljinu i starost stabala. Na području
Snežnika bonitiranje je vršeno po
visinskim prirastima na modelnim stablima.
Tregubov predlaže, da se za preborne
šume utvrđuje bonitet staništa (a ne
bonitet sastojine) u vezi s debljinskim prirastom
pojedinih vrsta drveća odnosno
vremenima prelaza na dominantnim stablima,
sve na bazi tipologije šuma (biljne
zajednice i tip tla). Ujedno kritikuje način
unutrašnjeg gospodarskog razdjeljenja,
koji nema dovoljno u vidu kvalitet staništa.
V. Tregubov: Zaključci za način gospodarenja
i uređivanja šuma, str. 161 do
163. Pisac u ovom radu navodi uspjehe,postignute
dosadašnjim prebornim gospodarenjem,
razloge, koji su doveli do tih
uspjeha i kritički osvrt na neke manjkavosti
i propuste. Ukratko daje preporuke
za buduće gospodarenje i uređivanje šuma.
Naročito ističe, da se unutrašnje gospodarsko
razdjeljenje treba oslanjati na
bonitete u vezi s tipovima šuma, a prirast
što više računati po kontrolnoj metodi. Na
boljim staništima drvna masa trebala bi se
kretati između 350—450 m3/ha, ophodnjicu
skratiti od 10 godina na 7, da se spriječi
prodiranje bukve; na ostalim staništima
drvna masa može biti 250—350 m3/ha i ophodnjica
10 godina. Uzgajanje tih šuma,
napose njega, treba se obavljati intenzivnije
nego do sada.
J. Safar