DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 10 <-- 10 --> PDF |
iako donekle služe kao prepreka za širenje vatre, ne mogu ovu spriječiti kad puše vjetar, koji je karakterističan za ove brdske krajeve. Uzimajuć u obzir ove prilike na južnim padinama do cea 450 do 500 m nad. visine združili smo crniku i primorski bor (Quercus ilex i Pinus pinaster). Četinjače kod toga vrše funkciju meliorativne vrste, a u drugome redu izgrađuju sloj stabala iznad niske šume povećavajući na taj način produkciju. Male površine sa bogatijim terenom koristili smo na taj način, da smo unašali u spomenutu smjesu vrsta i druge lišćare i četinjare, čije je drvo vrijedno kao na pr. Fraxinus excels., Fr. ornus, Acer pseudoplatanus Celtis australis, Prunus avium, Juglans regia (samo sporadično), Quercus rubra, Cupressus sempervirens (od ovoga smo izabirali u rasadniku biljke, koje su vjerojatno pripadale varietetu horizontalis), Cupressus arizonica, Pinus pinea. Quercus ilex sijali smo isključivo na gradone; Pinus pinaster na gradone ili u jame a samo rijetko na gradone izuzev Quercus rubra i Pinus Pinea, koje smo sijali na gradone, a čije biljke su se sadile bilo na gradone bilo u jame (Quercus rubra jednogodišnje biljke, Pinus pinea četirigodišnje sadnice u loncima). Sijanje i sadnja vršilo se od jeseni do idućeg proljeća gotovo neprekidno preko cijele zime. Sijanje se borovim sjemenom ponekad nastavljalo do polovine maja a hrastova do prve polovine juna, bez ikakvih neprilika. Zadnje kiše padaju ovdje oko 10. do 15. jula, pa ponik ima vremena da raste" i da se učvrsti prije suše, koja se javlja između 10. i 15. augusta. Sadnja se ne vrši poslije 10. do 20. aprila. Prije toga biljke su se sadile sa golim korjenjem. Primjećeno je da je taj sistem pogodan za lisnato drveće, dok je za Pinus pinea, Cupressus sempervirens, Cupressus arizonica ustanovljen maleni postotak primanja. Orjentirali smo se dakle na uzgoj biljaka u loncima što je bilo moguće primjeniti bilo uslijed toga, što se upotrebljava ograničen broj takvih biljaka, bilo zbog toga što je općina Denova ustupila takve biljke za upotrebu u posebnim zonama. U nekojim slučajevima bila je upotrebljena Robinia pseudoacacia i Ailanthus glandulosa: sa prvom se je htjelo pokriti i učvrstiti odro njene površine i ono što su Nijemci uništili gazeći po bregovima okolo Đenove za vrijeme prošlog rata. Htjeli smo s time da spriječimo odnošenje vodom zemlje, koja je ispunjavala ove duge jarke, koji su često slijedili liniju najvećega pada. Druga vrsta upotrebljena je naročito na suhim terenima izloženim vjetru (kao što su na pr. bijeli vapnenci kod M. Gazzo) i na serpentinama na morskoj obali kod Čogoleta. Od obadvije vrste upotrebljene su jednogodišnje biljke, koje smo sadili sa golim korijenjem bez ikakove smetnje. Od Ailanthusa upotrebljavali smo također reznice sa izmjeničnim rezultatima. U gornjim zonama u kojima ne postoje mogućnosti, da se upotrebi Quercus Ilex upotrebili smo Quercus lanuginosa i Quercus cerris, a na nekim svježijim terenima Quercus podenculata. Pinus pinaster mješali smo sa Pinus nigra. Sadnja je vršena ili u jame ili s vremena na vrijeme na gradone. Pinus pinaster je vrlo dobro uspjevao na prilično velikim nad. visinama, bez nekih vidljivih smetnji; tako na Mont e Maggi o (Savignone) vegetira savršeno na 970 m nad. vis. a na M. Castelletto (Montoggio) čak i na 1000 m. Od Pinus nigra zbog izvanrednih razloga |