DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 12 <-- 12 --> PDF |
gradonima, bez ikakovih smetnji osim kod Fagus silvatica, koja je uvijek dala osrednje rezultate bilo kao školovana ili neškolovana i to neovisno o načinu terenskog rada. Da se može s Abies alba postići dobar uspjeh svjedoče rezultati stari 40 godina po raznim mjestima ove apeninske zone. Novija je upotreba Psedotsuga douglasii a 15 god. njezine uspješne primjene daje također dobre nade. Posebnu pažnju zaslužuje primjena Pinus nigra: ova je vrsta dugo vremena imala posebnu slavu, ali nije bila uvijek u pravi čas primjenjena, dajući prema tome dobre i loše rezultate. Ako hoćemo sada nakon duže primjene, da dademo sud o njoj moramo uzeti u obzir sve okolnosti, pa ćemo doći do zaključka, da se radi o dragocjenoj vrsti, koja nikako ne zaslužuje da bude odbačena, kao što su to neki htjeli; kao i sve vrste drveća uspjeva na tlu koje mu odgovara i na taj način imamo drvo, koje je malo napadnuto od parazita (naročito Cnethocampa pityocampa) i koje se u zajednici s drugim vrstama (naročito listopadnim) obnavlja i tako održava šumu. Izborom pak prigodnih varijeteta dobivaju se debla lijepog oblika, dobrog rasta. Više se i ne može zahtjevati. U nekim se krajevima također upotrebila Picea excelsa. Da izbjegnemo loše interpretacije, reći ćemo, da ta vrsta pokazuje veliku vitalnost, koja se odrazu je u znatnom postotku primitka biljaka nakon prenosa na stalno mjesto, u brzom rastu bar u prve 2 god. života i napokon u prilagođavanju siromašnim terenima. Važno je, da se brzo stvori biljni pokrov terena, kako bi se izbjegle štete hidrogeološkog karaktera. Prema tome ne smije se zanemariti takva vrsta drveta, o čijim smo svojstvima već govorili a s druge strane ne moraju nas previše zabrinjavati šume, koje će nastati. Biti će to mješovite šume iz kojih ćemo moći ukloniti vrste, koje su u pitanju, proredama. U prošlosti pak sadio se Pinus silvestris; ova vrsta je sada zanemarena zbog toga što se slabo prilagođuje abijentu i zbog osrednje postignutih rezultata. Do sada se radilo o pošumljavanju stabilnih terena, (ili bar toliko stabilnih da se je mogla izbjeći primjena sistema površinskog učvršćenja) koji dozvoljavaju da biljke uhvate korjena. Nevrijeme je 19. septembar 1953. između ostaloga prouzrokovalo mnoga odronjavanja, koja smo morali zaustaviti ogradama, zidovima, travnim pokrovom, a poslije pošumljavanjem: posadila se ovdje uglavnom Robinin pseudoacacia i Alnus glutinosa; kao sporedne vrste Fraxinus excelsior, Fraxinus ornus i Acer pseudoplatanus sadnjom biljaka, dok su se Quercus cerris i Quercus lanuginosa sijali. Rezultati su bili odlični. Kao zadnje razmotrit ćemo obnovu degradiranih šuma. Radi se isključivo o području kestenovih šuma, o plodnim kestenovim stablima, koja su vrlo stara i prorj edena, različito napadnuti od Endothie, na terenu obraslom Callunom i drugim grmljem. Ukoliko je bilo panjača i ove su bile napadnute Endothiom, a stabla su se više ili manje sušila. U takvim slučajevima pošumljavalo se isključivo sadnjom u jame. Prije toga izvršena je sječa starih stabala i izbojaka iz panja. Vrste upotrebljene ovdje bile su: Abies alba, Pseudotsuga douglasii, Pinus nigra i Cedrus đeodara; nisu se upotrebljavale listače, iako su stogodišnji kestenovi, često u stanju propadanja dokazali, da ta upotreba 154 |