DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 34 <-- 34 --> PDF |
ZUSAMMENFASSUNG Die Behandlung der Samen vor der Saat hat einen grossen Einfluss auf den Prozentsatz und die Energie des Treibens, ebenso auf die weitere Entwicklung der Pflanze. Die Einteilung der Behandlung der Samen auf »Stratifikation« und »Stimulation « ist unbegründet, da die Stratifikation nichts anderes ist als eine Stimulation. Meist besteht die Ansicht das eine Stimulation nur bei jehnen Arten notwendig ist welche langsam (erst nach dem Winter) treiben. Doch wurde durch zahlreiche Versuche bewiesen das die Herbstsaat dieser Arten bessere Resultate ergibt als di künstliche Stratifikation bzw. das Vrwahren der Samen durch den Winter in einen künstlichen Substrat und bei bestimmten Temperaturen. Der Zweck einer solchen Stratifikation ist die Vergrösserung des Prozentsatzes des Treibens, doch ist das ungenügend und kann sogar schädliche Folgen haben, da bei diesem Verfahren auch jehne schwächlice Embryonen sprossen welche sonst unter normalen Verhältnissen eingehen würden. Solche Samen können keine gesunde Pflanzen ergeben. Der Zweck dr Stratifikation ist nicht nur die Vergrösserung der Zahl der treibenden Samen sondern besonders auch in der Erziehung kräftiger Pflanzen. Der Autor veröffentlicht in dieser Arbeit die Ergebnisse der Versuche welche zeigen das die durchschnittliche Entwicklung der Sprösslinge bei künstlich erreichter grösserer Treibung schwächer ist. Die Methode einer langdauernden Stratifikation ist bereits veraltert und gibt keine gute Resultate. Weit bessere Resultate gibt eine "Stimulation der Samen mittels plötzlicher Temperaturoscilationen. Der Autor veröffentlicht die Ergebnisse zahlreicher eigener und fremder Versuche. Durch Temperaturoscilationen ist die Ruheperiode der Samen bedeutend abgekürzt. So trieben Ahornsamen bei Temperaturoscilationen im Lauf von 40 Tagen in 92°/o, hingegen bei gewöhnlicher Stratifikation im Sand im Lauf von 131 Tage in 50ü/o. Ginkgo biloba trieb bei Temperaturoscilation im Lauf von 18 Tagen, im Sand hingegen im Lauf von 111 Tagen etc. Weiterhin veröffentlicht der Autor die Wirkung verschiedener chemischer Substanzen auf die Samen der Seqoia gigantea und Chamaecyparus Lawsoniana. Gewisse Chemikalien haben auf diese Arten einen verschiedenen Einfluss — manche vergrössern den Prozentsatz des Treibens andere nicht, stimulieren aber die Pflanze zu einer besseren Entwickelung. Es wurden chemische Verbindungen des Mangans, Magnesiums, Etylaminchlorhidins und Blattextrakte verwendet. Durch chemische Behandlung ist eine Heterosis und die Bildung guter Klons erreichbar. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Inače je i svajcarski ogled kao i naš ograničen u glavnim potezima: nedostaju različita trajanja tretiranja, nema dovoljne količine različitih koncentracija, što sve može igrati sudbonosnu ulogu. Stoga se ovi ogledi moraju smatrati za orijentacioni a to tim više, što bez sumnje postoje mnoga druga hemijska jedinjenja koja još nisu upotrebljena, a koja mogu biti mnogo efikasniji stimulatori. Ali ovi ogledi imaju veliko značenje kao dokazi o stvarnom i korisnom djelovanju stimulatora pri tretiranju sjemena i otvaraju puteve ka daljem stvarnom napretku i usavršavanju metoda uzgoja šuma. I, što je najglavnije, oni, u vezi sa djelovanjem kolhicina dokazuju da je potpuno nemoguće, i to u kratkom roku, iz osnova promijeniti nasljedne osobine biljke u pravcu potrebnom za čovjeka. Posljednja dostignuća iz oblasti primjene nuklearne energije još više potvrđuju ovu postavku. Već su počeli ogledi zračenja sjemena radioizctopima koji su dali odlične rezultate. R a d i m i r piše: (19) da je u rujnu 1955 g. u Stockholmu na sjednici Stalnog komiteta Međunarodne Unije za šumarska naučna istraživanja naglašeno da je »radijacijama pupova, cvijetova i sjemena ili tkiva klica uspjelo prenijeti mutacije na kasnije generacije i odgojiti tipove boljih biljaka, bržeg rasta i naročito otpornih protivu zaraze i napada insekata«. Valči ć je objavio članak »Primjena nuklearne energije u šumarstvu « (20) u kojem također ukazuje »da se zračenjem sjemena radioizotopima postizava veći broj mutacija koji imaju za šumarstvo veći značaj.« Ovim se otkriva veliko polje rada za šumarske istraživače i treba se nadati da će naši šumarski instituti razumjeti duh i potrebe našeg vremena i prihvatiti istinski rad na unapređenju šumarstva. LITERATURA: 1.Lesnoe hozjajstvo, 1949/10, Moskva. 2. Lesnoe hozjajstvo, 1949/11, Moskva. 3. Soljanik : »O setvi šumskog semena onih vrsta koje rano sarevaju« i »O jesenjoj setvi semena u šumskim rasadnicima« — Zbornik Instituta za naučna istraživanja u šumarstvu Srbije, Beograd, 1953. 4. Vrdoljak : »Nekoliko napomena za uzgoj rašeljke«, Šumarski list, 1954/7, Zagreb. 5. Lesnoe hozjajstvo, 1956/1, Moskva. 6. Lesnoe hozjajstvo, 1956/4. 7. Fukarek : »Poljski jasen i neke njegove šumsko uzgojne osobine«, Šumarstvo, 1966/6-7, Beograd. 8. Glišić : »Planinski javor u Srbiji s osvrtom na njegovo korišćenje u šumsko kulturnim radovima«, Šumarstvo 1956/10. 9. Mutifoarić : »Jesenja setva šumskog semena«, Šumarstvo, 1956/10. 11. Šumarski list, 1954/7 i 8. 12. Zain ul Abidin: »Über die Beeinflussung der Samenkeimung durch den Temperaturwechsel« Zeitschrift für Botanik, 1956, 44-2/3, Stuttgart. 13. »Rad u šumskim rasadnicima«, Beograd, 1952. 14. Lesnoe hozjajstvo, 1949/10. 15. Popoff: »Die Zellstimulation«, Berlin, 1931. 16. Bolletino della Stazione Esperimentale di Ascoli Piceno«, 1923/3-4. 17. Fedorov: »Tutovodstvo«, Moskva, 1947. 18. Miegroet: »Recherches de la signification de quelques substances actives synthetiques pour la culture des plantes forestieres«, Schweizerische Zeitschrift für Forstwesen, 1952/12 i 1953/4.5. 19. Rađimir- Primjena nuklearne energije u šumarstvu«, Šumarski list, 1956/9-10. 20. Valčić: »Primena nuklearne energije u šumarstvu«, Šumarstvo, 1956/6-7. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 32 <-- 32 --> PDF |
djelovanje samo u mnogo manjoj mjeri opaža se i kod drugih stimulatora osim fitohormona koji je u svemu djelovao negativno što se može objasniti nepovoljnom koncentracijom. Zanimljivo je uporediti djelovanje istih stimulatora na drugu vrstu četinara — pačempres. Proces klijanja je pokazan u tablici br. 5. Tablica br. 5. Chamaecyparis Lawsoniana Period Početak Svršetak Stimulator Trajanje %> mirova- klijanja klijanja tretiranja klijavosti nja dana dana dana I 48 sati 62 18 8 19 II 48 sati 35 31 8 29 III 48 sati 72 15 8 19 IV 30 min 55 21 8 20 24 sati 79 14 8 20 V Rezultati mjerenja sadnica nakon 7 mjeseci navode se u tablici br. 6. Tablica br. 6. Chamaecyparis Lawsoniana Stimu- V i sine u cm Težine u gr lator Nadzemna Korijena Ukupno Nadzemna Korijena Ukupno I 4,1(3—6) 6,3 (6—7) 10,4 (9—13) 1,8(1,2-1,9) 0,7(0,6-0,8) 2,5(1,8-2,7) II 3,0(2—4) 4,9 (4—5) 7,9 (6—9) 1,3(1,0-1,5) 0,4(0,3-0,5) 1,7(1,3-2,0) III 5,7(3—7) 8,9 (8—9) 14,6(11—16) 2,4(2,0-2,7) 0,9(0,8-1,1) 3,3(2,8-3,8) IV 4,0(3—6) 6,1 (6—7) 10,1 (9—13) 1,7(1,2-1,9) 0,5(0,4-0,7) 2,2(1,6-2,6) V 6,8(4—8) 10,2(10—11) 17,0(14—19) 3,3(2,9-3,8) 1,2(0,8-1,4) 4,5(3,7-5,2) Pri upoređenju djelovanja istih hemijskih jedinjenja na ove dvije vrste četinara vidi se da one prilično različno reagiraju pri istoj koncentraciji i istom trajanju tretiranja. Slično djeluju samo mangan i magnezijum. Mangan u oba dva slučaja djeluje pozitivno i u pogledu povećanja procenta klijavosti i daljeg razvitka sadnica, za sekvoju više a za pačempres manje. Magnezijum djeluje negativno na procenat klijavosti; za razvitak sekvoje — pozitivno, za razvitak pačempresa negativno. Velika razlika pokazuje se pri djelovanju fitohormona: kod sekvoje skroz negativno a kod pačempresa uvijek pozitivno. Ova je pojava vjerojatno izazvana nepodesnom tehnikom spremanja ekstrakta u vezi sa njegovom koncentracijom. Pada u oči da druga serija švajcarskog ogleda ne vodi načuna o djelovanju upotrebljenih stimulatora na procenat klijavosti i energiju klijanja, već je glavni zadatak stimulacije sjemena ovdje dalji razvitak sadnica. Svakako je bolje dobiti nešto manju količinu ali zdravih i jakih sadnica, nego povećati ovu količinu nedorazvijenim slabim sadnicama, koje se ne mogu održati u životu pri prvim vanjskim nedaćama. Pored toga takva favorizacija slabijih klica odnosno embriona predstavlja kočnicu za selekciju čija je svrha — odabiranje što jačih i zdravih biljaka. Razumije se da bi se racionalnim izborom stimulatora moguće ipak moglo postići obadva cilja. 174 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 31 <-- 31 --> PDF |
trajanje tretiranja za rastopinu II i III sa 48 sati, za V sa 24 sati i za IV — 30 minuta. Za svaku grupu je uzeto 600 sjemenki sekvoje. Temperatura u toku ogleda održavana je sa 18—19° C. Rezultati su navedeni u tablici br. 3. Tablica br. 3. Sequoia gigantea Početak Svršetak Stimulator Trajanje tretiranja klijavosti Mirovanje — dana klijanja dana klijanja dana I. Kontrola 48 sati 32 12 8 21 II. Magnezium 48 sati 21 18 8 20 III. Mangan. 48 sati 41 10 8 20 IV. Etilamin 30 minuta 30 17 8 34 V. Fitohorm. 24 sati 30 22 13 35 Iz ove se tablice vidi da je samo mangan povećao procenat klijavosti i smanjio trajanje mirovanja. Etilaminklorhidrin i fitohormon nešto su malo snizili procenat klijavosti a fitohormon pored toga je znatno povećao period mirovanja. Magnezijum je najviše smanjio procenat klijavosti iako u literaturi ovaj se stimulator pokazuje kao jedan od efikasnih. Ipak, uslijed ograničenosti ogleda ne bi se mogao izvesti konačan zaključak radi čega je potrebno proširiti oglede sa drugim koncentracijama i trajanjem tretiranja. Konačni rezultati, koji su registrovani mjerenjem sadnica nakon 7 mjeseci daju drugu sliku. U tablici br. 4 pokazane su visine nadzemnog i podzemnog dijela i težine mase sadnica u svježem stanju. Tablica br. i. Sequoia gigantea Stimulator Visin e u cm Nadzemna Korijena Ukupno T Nadzemna e ž i n e u Korijena gr Ukupno IIIIIIIVV 9,5 (8—11) 12,8(10—15) 12,5(10—16) 10,1 (9—11) 9,1 (5—9) 10,2 (7—12) 12,1 (9—14) 15,8(131—18) 11,2 (7—12) 8,0 (7—11) 19,7(18—23) 24,9(19—27) 28,3(23—34) 21,31(16—23) 17,1(12—20) 3.5(1—0) 4,7(2—7) 6,1(3—10) 4,8(2—5) 2,5(1-4) 2,2(2—3) 3,9(2—4) 5,6(6—10 4,1(2-^) 2,0(1—3) 5,7(3—9) 8,6(4—11) 11,7(9—20) 8,9(4—9) 4,5(2—7) Brojke u zagradama označavaju najmanje i najveće veličine. Sjemenke su posijane u sanduke sa glinovitom zemljom pomiješanom sa 1^5 komposta. Vrijednost pH jednaka je 6,2. Dužina korijena ovdje je samo približna oznaka razvitka sadnica jer on nije jako izražen pored snopa bočnih žila. Mnogo bolju karakteristiku pruža težina cjelokupnog žiljnog sistema. Iz upoređenja ovih podataka vidi se da procenat klijavosti još ne određuje dalji razvitak sadnica, bar u više slučajeva. Očevidno je da je magnezijum ubitačno djelovao na slabije embrione ali je pojačao razvitak jačih, dakle izvršio neku vrstu pozitivne selekcije. Ova je pojava donekle analogna sa djelovanjem kolhicina i acetofana koji umrtvljuju veći broj klica, a tek mnogo manji dio ostaje u životu sa novim odlikama. Ovakvo |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 30 <-- 30 --> PDF |
djeluje bolje nego postepeni prijelaz. Za veliki broj vrsti sjemena a ovamo spadaju i konifere, izmjena visokih i niskih temperatura za potpuno klijanje je neophodna.« Posljednjih godina za tretiranje sjemena sa uspjehom primjenjuju se mikroelementi. Vlasju k i Jakovljev a (1950—1956) tretirali su sjeme kukuruza sa 0,005% do 0,05% rastopinom MnSO« pri temperaturi 40—45° u trajanju 30 minuta. Sjeme povrća je tretirano rastopinom H3BO3 koncentriranom od 0,01% do 0,03%, lana s koncentracijom 0,05% i mahunjača 0,015%. Svi su ovi ogledi dali pozitivan rezultat: biljke se razvijale mnogo brže a njihova se masa znatno povećavala. Opširni ogledi sa tretiranjem sjemena dud a (Monis alba) izvršeni su od P 0 p o f f a (15). On je postigao znatno povećanje procenta klijavosti i poboljšanje daljeg razvitka klica rastopinom 1% MgCh + 2% MgS04. Pop f f je zračio sjeme raži ultravioletnim zracima na odstojanju 50 cm u toku 30 minuta. Pored povećanja klijavosti za 12% klice uskoro su bile za 25% veće od kontrolnih. Lombarđ i (16) je dobila povećanje procenta klijavosti sjemena duda za 14% potapanjem sjemena u 50% rastopinu ekstrakta od lišća u toku 24 sata. Fedoro v (17), ponavljajući taj ogled, döbio je povećanje procenta klijavosti 3 puta: od 19,5% kod kontrolnog sjemena do 53,5% kod tretiranog putem potapljanja sjemena u ekstrakt od lišća u toku 48 sati. Sistematski ogledi sa tretiranjem sjemena bijelog bora (Pinus silvestris) izvedeni su od Šumarskog instituta u Zirihu - Svajcarska. (18). U prvoj seriji ogleda sa povećanjem klijavosti primjenjeni su: vitamin C, glutatin i beta alanin. Trajanje tretiranja iznosilo je 24 i 72 sata sa temperaturama 8° i 21°. Glutatin i alanin nisu dali nikakvih rezultata, dok je vitamin C (CeHsOe) djelovao na sjeme i negativno i pozitivno u zavisnosti od koncentracije, trajanja tretiranja i, što je značajno, od porijekla sjemena. U drugoj seriji ogleda kod kojih nije se vodilo računa o (procentu klijavosti već o daljem razvitku biljaka, primjenjeni su: 1. mješavina alfa aminoputerne kiseline, nikotinske kiseline i biotina, 2. kanbaminska kiselina, 3. nikotinska kiselina, 4. amidonikotinska kiselina, 5. mješavina beta indolil propionske kiseline, beta indolil sirćetne kiseline i alfa naftil sirćetne kiseline. Nakon 6 nedelja i 5 mjeseci izmjereni su: dužina nadzemnog djela, dužina korijena i suva masa nakon isušivanja na 103°. Trajanje tretiranja kod svih stimulatora iznosilo je 48 sati pri t° 17. Rezultati su pokazali da najbolje djeluje karbaminska kiselina (C3H7O2N), koja je povećala dužinu korijena za 31% i suvu masu za 42%. Nikotinska kiselina (C6H5O2N) imala je slično samo nešto manje djelovanje. Tamo gdje treba postići brzi razvitak korijena a kasnije rastenje nadzemnog dijela treba upotrebiti amido nikotinsku kiselinu (CeHeON2). Prva mješavina nije imala nikakvog upliva. Sopstveni ogledi U našim ogledima ispitivano je sjeme onih važnih egzota koje se razmnožavaju na Eksperimentalnoj stanici »Pašino Brdo« kod Sarajeva: sekvoje (Sequoia gigantea) i pačempresa (Chamaecyparis Lawsoniana). Ogledi su se izvodili u sjemenskoj laboratoriji Sarajevskog Instituta a dalji razvitak sadnica se registrirao u dvorištu Instituta, u sanducima. Izbor stimulatora ograničen je njihovom pristupačnošću, tj. mogućnošću nabavke u Sarajevu. Primjenjene su rastopine: I. Voda — kontrola. II. Rastopina 0,5% MgCb + 1% MgSC>4. III. Rastopina 0,004% MnCh + 0,004% MnSCU. IV. Rastopina 2% etilaminklorhidrina. V. Fitohormon — 50% ekstrakta od iglica. Prethodnim orijentacionim Ogledima približno je ustanovljeno da koncentracija rastopine III ispod 0,004% ne djeluje nikako na ove i druge ispitivane vrste sjemena iako u literaturi ima podataka 0 pozitivnom djelovanju koncentracije 0,0004%. Isto tako sasma približno određeno je |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 29 <-- 29 --> PDF |
loha« (14) ukazuje se da se tako mislilo do 1939 g., kada se je trajanje u stratifikatu određivalo za 160 dana. Međutim nakon podvrgavanja oscilacijama temperature sjeme dafine je proklijalo za 7 dana a za 10 dana procenat klijavosti je bio 80%. Na drugi način navedeni u ovom članku, sjeme se potapa u vodu toplu 50—60° u toku 24 sata, zatim se miješa sa pijeskom 1:3 i čuva se u prostoriji sa temperaturom 20—25°. Potpuno proklija za 10 dana. U sopstvenim ogledima sjeme dafine se miješalo sa pijeskom (granulacija ne igra ulogu) u sanduku, dobro se zalijevalo do zasićenja i stavljalo na radiator centralnog grijanja od 7 do 14 sati pri čemu je primalo toplotu 40—45°, a u 14 sati sanduk se iznosio u hodnik na temp. 10—12°. Sjeme je proklijavalo u vremenu od 12 do 16 dana. Razumljivo je da svi ovi navedeni ogledi ne mogu pretendovati na apsolutni optimum, jer su ograničeni ali oni bezuslovno pokazuju put ka znatnom skraćivanju perioda mirovanja: u slučaju javora umjesto 140 — 40 dana, u slučaju ginke — umjesto 130 — 18 dana, a dafine — umjesto 160 — 10 dana! Iako se u ovim ogledima ne može izmijeniti vanjska temperatura, razlika se uvijek može povećati putem zagrijavanja prostorija. Stoga bi trebalo postaviti i proširiti oglede: 1. sa raznim vrstama sjemena, 2. sa različitim oscilacijama temperature, 3. različitim trajanjem ritma. Ipak na ovaj se način može postići povećanje procenta klijavosti i tek u manjoj mjeri povećanje intenziteta klijanja. U posljednje vrijeme šumarski stručnjaci ne zadovoljavaju se ovim zadatkom već ga logično razvijaju i dalje. Naime, stimulatori treba da povećaju i poboljšaju dalji razvitak ne samo klice već i sadnice i to u toku dužeg vremena. Tretiranje sjemena specijalnim hemijskim jedinjenjima Američki genetičari Bleksli i Everi 1937. g. objavili su rezultate djelovanja kolhicin a — ekstrakta soka biljke Colchicum autumnale na sjeme kao sredstva za izazivanje mutacija. Slično djelovanje ima i acetofan . Od sjemena tretiranog ovim jedinjenjima razvijaju se poliploidi sa novim odlikama i mogu se dotoiti pojave heterozisa: krupni organi, brži rast i nakazne forme. Još ranije, 1932. g. Baue r i Stub e tretirali su sjeme različitim hemikalijama, podvrgavali temperaturnim oscilacijama, zračili zracima. Ova su tretiranja izazivala raznovrsne mutacije. Već su ovi prvi ogledi dokazali da se djelovanjem različitih reagensa na sjeme mogu izmjeniti nasljedne osobine biljke. U stvari svaka obrada sjemena može djelovati na dalji razvitak biljke pozitivno ili negativno. Metode obrade kolhicinom i acetofanom dosada još nisu izašle iz laboratorij skih ispitivanja i nemaju masovne primjene u šumarstvu, jer su komplikovane, iza zivaju veliki mortalitet sjemena ali njima pretstoji velika budućnost jer mogu zamjeniti hibridizaciju, koja u šumarstvu zahtijeva i suviše mnogo vremena. Kod nas je prošireno mišljenje da treba stimulirati samo one vrste sjemena koje sporo klijaju. Međutim pretsjetveno tretiranje je potrebno za sve vrste sjemena u cilju da se smanji za klicu kritični period mirovanja, da se klica ojača i bude što otpornija protivu svih »dječjih« bolesti i nedaća, kao što su neravnomjerna ili nedo voljna vlažnost, pokorica i bolesti, što sve izaziva najveći mortalitet biljaka. Materije koje izazivaju umjetno partenogenično razviće djeluju kao stimula tori ćelije koji ubrzavaju rastenje putem pojačanja procesa oksidacije. Stimulato rima služe većim djelom ona hemijska jedinjenja koja sadrže atome sa nestabilnom elektronskom opnom kao mangan, magnezijum, željezo, jod, klor, kalijum i dr. Piepe r u svom radu »Das Saatgut« (Berlin, 1952.) piše: »Pod stimulacijom sjemena podrazumijeva se obrada sjemena izvjesnim hemijskim jedinjenjima kojom se postiže povećanje vitalnosti biljke, što je neosporno i poznato već duže vremena.«. I dalje: »Nagla promjena temperature od hladnoće do toplote i obratno 171 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Srednja visina iznosi 27,6 cm, najmanja —21 cm i najveća —40 cm. Kod ovakvih ogleda treba uzeti u obzir sezonski ritam mirovanja koji je utvrđen od mnogih autora. Sjeme ima najveći procenat klijavosti i energiju klijanja u ožujku i rujnu. (Starčenko: »Sezonske osobenosti klijanja sjemena drveća i žbunja«, Botanič. žur. 1956/9). Stoga se i tretiranje sjemena mora prilagoditi ovom ritmu, kojem podleže i sjeme zeljastih biljaka. Isto takvo sjeme javora bilo je stratificirano na primitivan način, tj. stavljeno u pijesak 1/XII i držano u jami dubokoj 70 cm pokrivenoj busenom, gdje je temperatura varirala od +3 do +5° i u podrumu sa temperaturom od +5 do +10°. Sjeme je počelo klijati tek 18/IV tj. za 131 dan sa procentom klijavosti od 40 do 54%. Bilo je mnogo istrulih sjemenki. Drugi analogni ogled je izvršen sa sjemenom Ginkgo biloba, U jednoj od prostorija podruma Sarajevskog šumarskog instituta bila je instalirana peć koja se ložila ugljem svaki dan. Ovdje su amplitude temperature bile mnogo veće. Sjeme je smješteno u platnenu vrećicu sa pijeskom i jednakom po volumenu količinom sjemena. Ogled je počet l/III. Svaki dan ujutro u 7 sati vrećica, teška 3 kg vješana je oko peći tako da je temperatura varirala u toku 12 sati od 30 do 35° a u 19 sati iznošena u hladne prostorije podruma s temperaturom od 5 do 10°. Vrećica je brzo primala temperaturu okoline, a sjeme je pažljivo miješano svakog dana. Prema tome razlika temperature u toku 24 sati iznosila je 24°. Klijanje je počelo za 18 dana i sjeme je bilo posijano u sanduke jer se klijanje nije moglo zaustaviti a napolju su se mogli očekivati mrazevi. Procenat klijavosti iznosio je 85%. Isto takvo sjeme koje je ležalo u istoj takvoj vrećici u podrumu pri ukazanoj temperaturi proklijalo je za 111 dana (po Petroviću 130—140 dana) sa 50% klijavosti. Što se tiče lipe, autor ovih redaka je bezbroj puta sijao sjeme lipe 3 vrste Tilia grandifolia, parvifolia i tomentosa) u jesen i uvijek dobijao visoki procenat klijavosti. Razlike u tom procentu prouzrokovali su stepeni zrelosti sjemena i vrijeme sjetve, što je zavisilo od klimatskih prilika. Međutim primitivna zimska stratifikacija često je davala negativne rezultate: ponekad je sjeme trulilo u većoj količini a i sadnice nakon takve stratifikacije teško se održavale u životu i njihovo je rastenje bilo mnogo sporije od onih kod jesenske sjetve. Kao primjer navodim manipulacije sa sjemenom Tilia parvifolia. Sjeme je bilo ispitano rezanjem te je utvrđeno oko 18% šturog sjemena. Skupljeno je zrelo i na drugi dan, 21/IX posijano je u brazde po 20 sjemenki a istovremeno je metnuto u stratifikat od pijeska i čuvano u podrumu sa temperaturom od +4 do +9 u toku zime. Posijano u leje sjeme je počelo klijati 8/IV idućeg proljeća a u stratifikatu je ležalo sve do 12/V kada je počelo klijati. Procenat klijavosti računajući od količine zdravog sjemena iznosio je: kod jesenje sjetve — 79% a kod stratificiranog sjemena — 43%. Prosječna visina sadnice krajem godine kod jesenje sjetve bila je 12 cm a onog iz stratifikata — 8 cm. Njega u oba dva slučaja bila je jednaka. Mnogobrojni ogledi sa dafinom (Elaeagnus angustifolia) pokazali su da ona ne »mora« da preleži u stratifikatu, kako to tvrdi Petrović, »od jeseni do proljeća«. U članku »Uskorennaja stratifikacija semjan |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 27 <-- 27 --> PDF |
169 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 26 <-- 26 --> PDF |
10. travnja, tj. za 40 dana sjeme je počelo klijati i 12/IV je posijano u leje. Procenat klijavosti iznosio je 92%. Po Petrović u (13) javor »mora« ležati u stratifikatu oko 145 dana (str. 204 »Rad u šumskim rasadnicima«, 1952) a po Panovu -— »u podrumu 140 dana i u šancu — 150 dana«! Upoređenje takvih rezultata govori samo za sebe. Početak ožujka izabran je za ogled s razloga što cvdje u ožujku obično temperatura ne pada ispod —2°. Kao što se vidi, ove godine temperatura je pala do —11° a mrazevi su trajali do 9/IV što je izuzetak. Potrebno je obratiti pažnju kako su se vanjske temperature odražavale u samom sanduku obzirom da se veći dio dana sanduk nalazio u sobnoj temperaturi. Najveće oscilacije se dešavale na periferiji sanduka u sloju debelom 2 do 4 cm. Pri tome je izvjesnu ulogu igrala i debljina dasaka sanduka, koja je iznosila 2 cm. U toku 7 dana od 8 do 14/111, kada su vanjske temperature padale do —10°, temperatura perifernog sloja iznosila je +1°. Unutar sanduka nakon 7 sati ležanja vani, temperatura je varirala od +1 do +4°. Oscilacije vanjske temperature i mnogo manje varijacije u samom sanduku nisu djelovale negativno na vitalnost klica već stoga što je sjeme u sanduku bilo mješano svakih 2 dana ili 20 puta za vrijeme ogleda. U priloženom diagramu označene su srednje temperature u sredini i na periferiji sanduka u 7 sati, nakon stajanja u zagrijanoj prostoriji i u 14 sati, nakon stajanja sanduka vani, iz čega se vidi režim oscilacije temperature. Dnevne oscilacije temperature mogu se podijeliti na 4 grupe: u toku prvih 3 dana razlika je iznosila 8°; u toku slijedećih 16 dana srednja razlika je bila 12°; u toku idućih 15 dana —4° i posljednjih 6 dana —7°. Očigledno je da manje razlike napr. u periodu od 16 dana ne igraju ulogu a one u III periodu jedva da su uplivisale na rezultat i taj se period može smatrati kao prekid upliva razlike temperature. Dakle u rezultatu ovog ogleda, iako se ne bi moglo ustanoviti sasvim tačan optimalan period vremena trajanja najvećih razlika temperatura, može se utvrditi da je pri trajanju razlike od 12° u toku 16 dana i razlike od 7° u trajanju 6 dana osigurano kliianie za 40 dana. Razumljivo je da ovdje mogu biti manja odstupanja od 2 do 3°. Inače, ovakva ili bar vrlo slična kolebanja temperature dešavaju se od sredine veljače do kraja ožujka, te je prema meteorološkim podacima uvijek moguće izabrati povoljno vrijeme za početak ovakvog tretiranja sjemena. Razlike u visini i opštem razvitku sadnica nastalih od, na ovaj način tretiranog, sjemena nisu bile veće od razlika sadnica iz drugog posijanog sjemena kako pokazuje tablica br. 2. Tablica br. 2. Visine sadnica u cm krajem prve godine od do od do od do od do 21 25 26 30 31 35 36 40 «k 33 50 12 5 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Botanički institut Univerziteta u Tübingenu (12) istraživao je upliv kolebanja temperature na sjeme Capsella bursa pastoris. Ispitivan je upliv različitih oscilacija i raznih ciklusa. Najpovoljniji odnos je ustanovljen pri ritmu 12 : 12 sati, sa razlikama temperature između 10° i 30° C, pri čemu je za 5 dana procenat klijavosti iznosio 93%. Pri produženju perioda procenat se smanjivao i to: pri 24 : 24 — 85%; 48 : 48 — 50%; i 96 : 96 — 30%. Ovo se odnosi na jednake periode trajanja. Primjena nejednakih perioda smanjivala je procenat klijavosti. Pri periodima 6:18 s i 8 : 16 a svim drugim istim uslovima, procenat klijavosti je padao kod svježeg sjemena za 20% a kod starog za 7%. Na Sarajevskoj eksperimentalnoj stanici izvršen je ogled sa tretiranjem sjemena javora (Acer pseudoplatanus) putem kolebanja temperatura. Cilj je ovog ogleda pored ostalog bio da se dobije najbolji rezultat sa primjenom najjednostavnijih sredstava i metoda, a uzeta je u obzir i ušteda radne snage, jer bi periodi od 12 : 12 zahtijevali upotrebu noćnog rada koji treba zasebno platiti. 1. ožujka sjeme javora bilo je dobro ispremiješano sa pijeskom. Pijesak nije bio čist već sa većom količinom ilovače; nije bio steriliziran već uzet iz obližnjih vododerina. Sjeme sa pijeskom je smješteno u sanduk 50 x 40 x 20 cm. Sanduk je bio skoro pun sa 6 kg pijeska i 2 kg sjemena i dobro, do zasićenja zaliven. Sanduk je svako jutro u 7 s. iznošen napolje a u 14 s. unošen u zagrijavanu prostoriju sa 17—19° C, tj. na niskim temperaturama nalazio se 7 sati a na visokim — 17 sati. Da bi se ovaj ogled moglo svjesno iskoristiti, navodi se vanjska temperatura za svaki dan u toku trajanja ogleda u 7 s, 14 s i 21 s. Temperatura C° Temperatura C" Datum 7h l4h 21h Datum 7h l4h 21h 1. III. — 1 + 7 — 2 22. III. + 6 + 10 + 6 2. III. — 2 + 5 + 4 23. III. + 6 + 11 + 7 3. III. + 5 + 8 + 4 24. III. + 4 + 12 + 6 4. III. + 3 + 9 + 6 25. III. + 3 + 9 + 5 5. III. + 5 0 — 3 26. III. + 5 + 12 + 6 6. III. — 2 + 1 — 3 27. III. + 5 + 10 + 6 7. III. — 3 + 5 — 6 28. III. + 4 + 5 + 3 8. III. — 5 — 5 — 9 29. III. + 1 + 8 + 3 9. III. — 9 — 5 —11 30. III. + 2 + 14 + 8 10. III. —10 — 4 — 7 31. III. + 5 + 10 + 6 11. III. — 6 — 3 — 7 1. IV. + 6 + 9 + 7 12. III. — 8 — 5 — 9 2. IV. + 6 + 10 + 7 13. III. — 7 — 4 — 8 3. IV. + 6 + 15 + 8 14. III. — 6 — 4 — 7 4. IV + 6 + 12 + 8 15. III. — 5 — 1 — 5 5. IV. + 6 + 10 + 4 16. III. — 3 + 4 — 2 6. IV. — 1 + 2 — 3 17. III. 0 + 4 — 2 7. IV. — 2 — 1 — 6 18. III. 0 + 1 — 3 8. IV. — 5 — 2 — 6 19. III. — 1 + 3 — 1 9. IV. — 4 + 4 — 1 20. III. + 2 + 7 + 2 10. IV. + 1 + 10 + 5 21. III. + 2 + 8 + 3 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 24 <-- 24 --> PDF |
U sopstvenom ogledu sa jasenom (Fraxinus excelsior) pri različitim načinima predsjetvene obrade pojavljuje se ista zakonomjernost. U tablici br. 1 pokazani su rezultati ogleda sa različitim varijacijama temperature i trajanja koji su postigli razne procente klijavosti u relativnim brojkama. Procenat Visina sadnica Grupe klijavosti minim. srednj. maks. I. 100 100 100 100 II. 92 103 106 101 III. 72 107 139 100 IV. 55 106 116 100 Maksimalna visina i masa skoro se ne mjenjaju ali mnimalne a naroročito srednje visine povećavaju se pri smanjivanju procenta klijavosti i obratno. Prostor ovdje nije igrao nikakvu ulogu jer je leja bila dobro snabdjevena hranljivim materijama. Razumljivo je da ovo pitanje nije tako jednostavno. Ovdje bi trebalo registrirati dalji razvitak sadnica a ne samo u toku prve godine. Opažanja na Eksperimentalnoj stanici »Pašino Brdo« pokazala su da ovdje igra dominantnu ulogu njega. Kod kontrolnih sadnica sa primitivnim njegovanjem razlika u razvitku povećavala se i u toku druge godine. Treću godinu razlika je bila najveća a mortalitet I grupe bio je tri puta veći. Međutim kod sadnica sa primjenjenom visokom agrotehnikom i optimalnim đubrenjem razlika se postepeno smanjivala i treće godine bila je neznatna. Pored svega toga treba imati u vidu da izvjesni stimulatori, odnosno načini obrade, mogu negativno uplivisati i na procenat klijavosti i na vitalnost sadnica i to u slučaju kad se pojavljuju znaci toksičnosti, kao što će biti dolje navedeno, a drugi mogu povisiti opštu vitalnost sadnica. Sto se tiče energije klijanja ona je mnogo efikasniji indeks za bolji razvitak klice odnosno sadnica ali njen značaj mnogo gubi uslijed nesigurnog i primitivnog načina izračunavanja. Ing. Sarnavk a opširno raspravlja o tome u svom članku »Intenzitet klijavosti kao efektivna vrijednost proklijalih sjemena« (11). On osnovno dokazuje da je dosadašnji način izračunavanja energije klijanja netačan, pa čak i pogrešan i »daje mutnu i nejasnu sliku o procesu klijanja«. Sarnavka predlaže svoj način izračunavanja koji zaslužuje veću pažnju šumarskih stručnjaka i koji je u svakom slučaju mnogo tačniji i cjelishodniji od dosadašnjeg primitivnog srednje aritmetskog izračunavanja. Upliv oscilacija temperatura na klijanje sjemena Kad je već iz bilo kakvih razloga nemoguće izvršiti jesenju sjetvu, već je potrebna zimska stratifikacija, nema nikakve potrebe držati sjeme po 4 i 5 mjeseci pri sniženim temperaturama u toku zime. Takav način ne samo da je zastario, nego se pokazao kao najmanje uspješan, jer u mnogim slučajevima sjeme istrune. Kolebanjima temperature postiže se mnogo brže i uspješnije klijanje. Važno je i to da je ovaj način pristupačan svakoj šumskoj upravi i ne zahtjeva skupljih sredstava ni naročitog iskustva. 166 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 23 <-- 23 --> PDF |
vremena nije neophodna a u većini slučajeva nepotrebna jer je mnogo bolja jesenja sjetva.« Fukare k piše doslovce: (7) »Istraživati najbolje metode »stratificiranja« je pitanje kretanja u krugu jer se i sa najboljim riječima ne može prikriti primitivizam takvih istraživanja. Drugo je pitanje stimulacije sjemena. Taj put treba naučno ispitati i što prije predati praksi kao jednostavan i prihvatljiv radni metod.« Gliši ć (8) piše o sjetvi planinskog javora: »Zato bi preporučili da se seme zaseje u rasadnicima još s jeseni. Time bi se izbegla stratifikacija koja ima svoje negativne strane. Sem toga jesenja setva uvek daje povoljnije uslove u pogledu klijanja, zakorenjivanja ponika i samim tim razvoja mladica.« Mutibari ć na osnovu svojih eksperimenata konstatuje (9) da »sjeme lipe nije potrebno prethodno stratificirati i tek posle sejati, nego se ono može sejati odmah u jesen dok još nije sasvim sazrelo. Za klen i žestiku on navodi povoljne rezultate jesenje sjetve i kaže: »Moguća je setva u jesen bez stratifikacije semena klena i žestike.« Opseg ovog članka dozvoljava nam da ukažemo samo na opšte smjernice razvoja nauke o stimulaciji sjemena u toku posljednjih godina s obzirom na cilj tretiranja. Ciljevi obrade sjemena mogu biti: 1) Povećanje procenta klijavosti. 2) Povećanje energije odnosno intenziteta klijanja i skraćivanje trajanja perioda mirovanja sjemena. 3) Poboljšanje nasljednih uzgojnih osobina biljke. Procenat klijavosti i njegovo značenje Povećanje procenta klijavosti u stvari ima ekonomski značaj: da se od skupljenog sjemena uzgoji što više biljaka. Da nije to samo prividna korist? Ako se odgovarajućim umjetnim mjerama poveća procenat klijavosti, time se oživljavaju i oni slabi embrioni koji ne bi porasli u normalnim prilikama. Da li iz takvih bezuslovno slabijih sjemenki mogu dobiti zdrave i vitalne sadnice — to je veliko pitanje. Dobij a se veći broj biljaka ali putem povećanja količine slabijih jedinki koje će u daljem dati veći mortalitet na terenu. U ovom slučaju korist bi se pretvorila u štetu jer su radovi u rasadniku i na terenu svakako skuplji od koštanja izvjesnog procenta sjemena. Ovo pitanje nažalost još nije temeljno proučavano ali svakom iskusnom šumaru je poznato da povećani procenat klijavosti ne garantuje uvijek poboljšanje srednjeg kvaliteta sadnica, već se dešava i obratna pojava. Kao jedan od primjera može se navesti ogled ing. M u t i b a r i ć a (9). Iz njegovih podataka navedenih u dvije tablice vidi se da postoji veza između procenta klijavosti i visina sadnica: pri većem procentu klijavosti srednja visina sadnica bila je najmanja. U ogledu Vrdoljak a (4) sadnice od sjemena sa najmanjim procentom klijavosti bile su visoke 81 cm, a od sjemena sa najvećim procentom — 27,7 cm. Razlika je ogromna! Vrdoljak objašnjava tu razliku većim »hranljivim prostorom« ali s tim se ne možemo saglasiti bez rezervi. Pri gustom poniku obično visina sadnica ne zaostaje već masa. Čak šta više, u mnogim slučajevima visina sadnica gustog ponika je veća nego kod rijetkog. Razlika u korist rijetkog ponika izražava se u srednjoj masi sadnica i tek u mnogo manjoj mjeri ili nikako u visini. Ovdje svakako djeluje način stratifikacije, koji ostavlja u životu malobrojnije ali najjače klice koje daju najrazvijenije biljke. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Prije daljeg razmatranja ovog pitanja moramo biti načisto kakva je svrha svake stratifikacije odnosno stimulacije i uopšte svake obrade sjemena. Svakako ona se ne može ograničiti isključivo na one vrste čije sjeme »preleži« odnosno koje sporo klija i koje bez odgovarajuće obrade u toku zime neće proklijati u proljeće. Ne treba ipak zaboravljati da u stvari, u prirodnim prilikama ni jedna vrsta sjemena (izuzev vrlo malog broja, napr. Taxus baccata) ne »preleže« jer je nakon otpadanja sa drveća, u toku zime podvrgnuto djelovanju niskih temperatura i pri povoljnim prilikama, kada je pokriveno otpalim lišćem, proklija u prvo proljeće. Takvo sjeme skupljeno ujesen, a čuvano u toku zime u prostorijama sa visokom temperaturom, ne će proklijati jer se nalazi u neprirodnom ambijentu. Stoga se ono mora stratificirati tj. podvrgavati bar približno onim uslovima koji postoje u prirodi kada padne u vlažnu zemlju i pokrije se od smrzavanja otpalim lišćem. Razumljivo je da se umjetnim stratificiranjem mogu — ali ne uvijek — poboljšati uslove koje bi stvorila priroda. Ali sa mnogo boljim uspjehom može se ovakvo »sporo« sjeme sijati ujesen i time mnogo efikasnije pomoći prirodu —- unositi sjeme na potrebnu dubinu koja štiti od smrzavanja i isušivanja, što nije uvijek slučaj u prirodi. Dakle, stratifikacija sjemena sa sporom klijavošću ni najmanje nije neophodna jer se sa uspjehom može zamijeniti jesenjom sjetvom. Inače dugotrajna stratifikacija sjemena može imati za cilj isključivo povećanje procenta klijavosti, čime se sadašnja nauka i praksa ne može zadovoljiti. Ali pošto se stratifikacijom ne postiže ni zadovoljavajući procenat klijavosti, savremeno šumarstvo gleda na stratifikaciju kao ne samo zastarjelu već i pogrešnu metodu. Posljednih godina i naši i strani šumarski stručnjaci slažu se u svojoj ocjeni stratifikacije. A. Afanasije v u članku »Uskorennaja stratifikacija semjan loha« (1) navodi rezultate tretiranja sjemena dafine i u zakjučku piše: »Nova metoda smanjila je rad i sredstva 10 puta od onoga pri zastarjeloj metodi stratifikacije.« Na Savjetovanju u Ministarstvu šuma SSSR (2) konstatovano je: »Stratifikacija sjemena je zastarjeli naćin i slijepo imitiranje prirode. Nema potrebe držati sjeme po 105 dana kako je to sučaj sa mlječom. Mi smo to izvršili za 30 dana. Razumnim vanjskim djelovanjem može se izazvati klijanje sjemena i za kraće vrijeme.« S.oljani k (3) navodi da jesenja sjetva nestratifikovanog sjemena daje bolje rezultate nego stratifikacija. Jedan od razloga je taj što sjeme koje je počelo klijati u stratifikatu nema mehaničke snage da savlada otpor zemljišnih čestica jer je tu snagu izgubilo u stratifikatu. Drugi je razlog — što se izbjegava manipulacija oko smještaja i čuvanja i komplikovan postupak oko stratifikacije. U zaključku Soljanik piše: »Jesenja sjetva kudikamo ima više preimućstva prema proljetnoj sjetvi stratificiranim sjemenom.« Vrdolja k (4) navodi rezultate ogleda Instituta za eksperimentalno šumarstvo Jugoslovenske Akademije. Jesenja sjetva rašeljke dala je 70—79%> klijavosti, a stratifikacija — potpuno negativan rezultat. Čeljadinov a u članku »O lučših srokah poseva semjan drevesnyh porod« (5) piše, da je svježe sjeme bijelog jasena, koje je posijano 10/VIII, proklijalo sa 37%, 21/VIII — sa 39°/o, 31/VIII sa 59%, 13/IX — sa 5%> itd. Sjeme koje je držano u stratifikatu po zimi u toku 3—4 mjeseca pri temp. +5° do +7° nije proklijalo već je istrunulo. Međutim kratka ljetnja stratifikacija pri temp. +20° izazvala je klijanje sa 40fl/o. Sokolo v u članku »O sposobah podgotovki semjan k posevu« (6) konstatira da »stratifikacija šumskog sjemena koja zahtjeva znatnog utroška sredstava i radnog |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 21 <-- 21 --> PDF |
create an ununiform young stand. Such a young stand is much more resistent to various evils, especially ice and wet snow. Beech yields sporadic, poor, medium and high seed crops — with interruptions of seeding even throughout several years. Consequently, also the very nature of Beech usually leads to the creation of an ununiform structure within the young stand. The plants grown from earlier sporadic seed crops as well as other uneven- aged advance growth will temporarily serve well to create an ununiform structure in the later formed very dense young growth up to the time when this advance growth becomes wholly or partially harmful. Such advance growth by its shading suppresses a part of the montioned dense growth and replaces in this case the expensive use of scissors. At any rate, it is cheaper to perform the tending of the mentioned young stands by a rough felling of that advance growth which becomes harmful. In parts of a uniform dense young growth — in which there occur no different advance growths — it is possible instead of the application of a fine expensive treatment to use successfully cheaper rough treatment. STIMULACIJA SJEMENA Ing. Dimitrije Afanasijev, Sarajevo Pitanje spremanja sjemena pred sjetvu obrađuje se u stručnoj literaturi već odavno i kao takvo više manje je poznato svakom šumarskom stručnjaku. Neki naši instituti uzeli su čak ovu temu kao jednu od glavnih. Međutim ni dosada u tom pogledu nema tačnije orijentacije za operativne organe, a naročito za početnike. Mnogi vrijedni recepti i upute razbacane su po stranicama stručnih izdanja i pali su u zaborav, a neki, koji su se pojavili posljednjih godina ne zadovoljavaju naše potrebe. Pored toga ova tema pretstavlja najslabije mjesto u postojećim priručnicima, jer su tamo obrađena samo pojedina pitanja, površno i na jednostran način. Ni terminologija ovog pitanja nije obrađena. Kakva je, napr., razlika između »stratifikacije« i »stimulacije«? I jedno i drugo je obrada, tretiranje sjemena u cilju povećanja procenta klijavosti i energije klijanja. Stoga ne bi bilo pravilno suprostavljanje stratifikacije stimulaciji samo na tom osnovu, što se stimulacija vrši hemijskim jedinjenjima, jer i voda nije ništa drugo nego hemijsko jedinjenje, kojim se djeluje pri takozvanoj stratifikaciji. Stoga je u stvari i stratifikacija jedna od vrsta stimulacije. Ni »preslojavanje« se ne može primiti kao jasno obilježena oznaka jer nakon početne faze sjeme se miješa u stratifikatu i od slojeva ne ostaje ništa. Osim toga ni najmanje nije potrebno »preslojävati« sjeme jer se isti rezultat postiže pažljivim ravnomjernim miješanjem sjemena sa supstratom a cilj toga supstrata je zadržavanje vlage oko sjemena da se obezbijedi neprekidno djelovanje vlage na sjeme. Kao i svako drugo hemijsko jedinjenje voda različito djeluje pri raznim temperaturama, što izaziva biohemijske procese u sjemenu. Na ovaj proces djeluju tri glavne komponente: vrsta hemijskog jedinjenja, temperatura i trajanje djelovanja. Optimalnom kombinacijama ovih odnosa postižu se najbolji rezultati. * |