DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Prije daljeg razmatranja ovog pitanja moramo biti načisto kakva je svrha svake stratifikacije odnosno stimulacije i uopšte svake obrade sjemena. Svakako ona se ne može ograničiti isključivo na one vrste čije sjeme »preleži« odnosno koje sporo klija i koje bez odgovarajuće obrade u toku zime neće proklijati u proljeće. Ne treba ipak zaboravljati da u stvari, u prirodnim prilikama ni jedna vrsta sjemena (izuzev vrlo malog broja, napr. Taxus baccata) ne »preleže« jer je nakon otpadanja sa drveća, u toku zime podvrgnuto djelovanju niskih temperatura i pri povoljnim prilikama, kada je pokriveno otpalim lišćem, proklija u prvo proljeće. Takvo sjeme skupljeno ujesen, a čuvano u toku zime u prostorijama sa visokom temperaturom, ne će proklijati jer se nalazi u neprirodnom ambijentu. Stoga se ono mora stratificirati tj. podvrgavati bar približno onim uslovima koji postoje u prirodi kada padne u vlažnu zemlju i pokrije se od smrzavanja otpalim lišćem. Razumljivo je da se umjetnim stratificiranjem mogu — ali ne uvijek — poboljšati uslove koje bi stvorila priroda. Ali sa mnogo boljim uspjehom može se ovakvo »sporo« sjeme sijati ujesen i time mnogo efikasnije pomoći prirodu —- unositi sjeme na potrebnu dubinu koja štiti od smrzavanja i isušivanja, što nije uvijek slučaj u prirodi. Dakle, stratifikacija sjemena sa sporom klijavošću ni najmanje nije neophodna jer se sa uspjehom može zamijeniti jesenjom sjetvom. Inače dugotrajna stratifikacija sjemena može imati za cilj isključivo povećanje procenta klijavosti, čime se sadašnja nauka i praksa ne može zadovoljiti. Ali pošto se stratifikacijom ne postiže ni zadovoljavajući procenat klijavosti, savremeno šumarstvo gleda na stratifikaciju kao ne samo zastarjelu već i pogrešnu metodu. Posljednih godina i naši i strani šumarski stručnjaci slažu se u svojoj ocjeni stratifikacije. A. Afanasije v u članku »Uskorennaja stratifikacija semjan loha« (1) navodi rezultate tretiranja sjemena dafine i u zakjučku piše: »Nova metoda smanjila je rad i sredstva 10 puta od onoga pri zastarjeloj metodi stratifikacije.« Na Savjetovanju u Ministarstvu šuma SSSR (2) konstatovano je: »Stratifikacija sjemena je zastarjeli naćin i slijepo imitiranje prirode. Nema potrebe držati sjeme po 105 dana kako je to sučaj sa mlječom. Mi smo to izvršili za 30 dana. Razumnim vanjskim djelovanjem može se izazvati klijanje sjemena i za kraće vrijeme.« S.oljani k (3) navodi da jesenja sjetva nestratifikovanog sjemena daje bolje rezultate nego stratifikacija. Jedan od razloga je taj što sjeme koje je počelo klijati u stratifikatu nema mehaničke snage da savlada otpor zemljišnih čestica jer je tu snagu izgubilo u stratifikatu. Drugi je razlog — što se izbjegava manipulacija oko smještaja i čuvanja i komplikovan postupak oko stratifikacije. U zaključku Soljanik piše: »Jesenja sjetva kudikamo ima više preimućstva prema proljetnoj sjetvi stratificiranim sjemenom.« Vrdolja k (4) navodi rezultate ogleda Instituta za eksperimentalno šumarstvo Jugoslovenske Akademije. Jesenja sjetva rašeljke dala je 70—79%> klijavosti, a stratifikacija — potpuno negativan rezultat. Čeljadinov a u članku »O lučših srokah poseva semjan drevesnyh porod« (5) piše, da je svježe sjeme bijelog jasena, koje je posijano 10/VIII, proklijalo sa 37%, 21/VIII — sa 39°/o, 31/VIII sa 59%, 13/IX — sa 5%> itd. Sjeme koje je držano u stratifikatu po zimi u toku 3—4 mjeseca pri temp. +5° do +7° nije proklijalo već je istrunulo. Međutim kratka ljetnja stratifikacija pri temp. +20° izazvala je klijanje sa 40fl/o. Sokolo v u članku »O sposobah podgotovki semjan k posevu« (6) konstatira da »stratifikacija šumskog sjemena koja zahtjeva znatnog utroška sredstava i radnog |