DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 23 <-- 23 --> PDF |
vremena nije neophodna a u većini slučajeva nepotrebna jer je mnogo bolja jesenja sjetva.« Fukare k piše doslovce: (7) »Istraživati najbolje metode »stratificiranja« je pitanje kretanja u krugu jer se i sa najboljim riječima ne može prikriti primitivizam takvih istraživanja. Drugo je pitanje stimulacije sjemena. Taj put treba naučno ispitati i što prije predati praksi kao jednostavan i prihvatljiv radni metod.« Gliši ć (8) piše o sjetvi planinskog javora: »Zato bi preporučili da se seme zaseje u rasadnicima još s jeseni. Time bi se izbegla stratifikacija koja ima svoje negativne strane. Sem toga jesenja setva uvek daje povoljnije uslove u pogledu klijanja, zakorenjivanja ponika i samim tim razvoja mladica.« Mutibari ć na osnovu svojih eksperimenata konstatuje (9) da »sjeme lipe nije potrebno prethodno stratificirati i tek posle sejati, nego se ono može sejati odmah u jesen dok još nije sasvim sazrelo. Za klen i žestiku on navodi povoljne rezultate jesenje sjetve i kaže: »Moguća je setva u jesen bez stratifikacije semena klena i žestike.« Opseg ovog članka dozvoljava nam da ukažemo samo na opšte smjernice razvoja nauke o stimulaciji sjemena u toku posljednjih godina s obzirom na cilj tretiranja. Ciljevi obrade sjemena mogu biti: 1) Povećanje procenta klijavosti. 2) Povećanje energije odnosno intenziteta klijanja i skraćivanje trajanja perioda mirovanja sjemena. 3) Poboljšanje nasljednih uzgojnih osobina biljke. Procenat klijavosti i njegovo značenje Povećanje procenta klijavosti u stvari ima ekonomski značaj: da se od skupljenog sjemena uzgoji što više biljaka. Da nije to samo prividna korist? Ako se odgovarajućim umjetnim mjerama poveća procenat klijavosti, time se oživljavaju i oni slabi embrioni koji ne bi porasli u normalnim prilikama. Da li iz takvih bezuslovno slabijih sjemenki mogu dobiti zdrave i vitalne sadnice — to je veliko pitanje. Dobij a se veći broj biljaka ali putem povećanja količine slabijih jedinki koje će u daljem dati veći mortalitet na terenu. U ovom slučaju korist bi se pretvorila u štetu jer su radovi u rasadniku i na terenu svakako skuplji od koštanja izvjesnog procenta sjemena. Ovo pitanje nažalost još nije temeljno proučavano ali svakom iskusnom šumaru je poznato da povećani procenat klijavosti ne garantuje uvijek poboljšanje srednjeg kvaliteta sadnica, već se dešava i obratna pojava. Kao jedan od primjera može se navesti ogled ing. M u t i b a r i ć a (9). Iz njegovih podataka navedenih u dvije tablice vidi se da postoji veza između procenta klijavosti i visina sadnica: pri većem procentu klijavosti srednja visina sadnica bila je najmanja. U ogledu Vrdoljak a (4) sadnice od sjemena sa najmanjim procentom klijavosti bile su visoke 81 cm, a od sjemena sa najvećim procentom — 27,7 cm. Razlika je ogromna! Vrdoljak objašnjava tu razliku većim »hranljivim prostorom« ali s tim se ne možemo saglasiti bez rezervi. Pri gustom poniku obično visina sadnica ne zaostaje već masa. Čak šta više, u mnogim slučajevima visina sadnica gustog ponika je veća nego kod rijetkog. Razlika u korist rijetkog ponika izražava se u srednjoj masi sadnica i tek u mnogo manjoj mjeri ili nikako u visini. Ovdje svakako djeluje način stratifikacije, koji ostavlja u životu malobrojnije ali najjače klice koje daju najrazvijenije biljke. |