DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Srednja visina iznosi 27,6 cm, najmanja —21 cm i najveća —40 cm. Kod ovakvih ogleda treba uzeti u obzir sezonski ritam mirovanja koji je utvrđen od mnogih autora. Sjeme ima najveći procenat klijavosti i energiju klijanja u ožujku i rujnu. (Starčenko: »Sezonske osobenosti klijanja sjemena drveća i žbunja«, Botanič. žur. 1956/9). Stoga se i tretiranje sjemena mora prilagoditi ovom ritmu, kojem podleže i sjeme zeljastih biljaka. Isto takvo sjeme javora bilo je stratificirano na primitivan način, tj. stavljeno u pijesak 1/XII i držano u jami dubokoj 70 cm pokrivenoj busenom, gdje je temperatura varirala od +3 do +5° i u podrumu sa temperaturom od +5 do +10°. Sjeme je počelo klijati tek 18/IV tj. za 131 dan sa procentom klijavosti od 40 do 54%. Bilo je mnogo istrulih sjemenki. Drugi analogni ogled je izvršen sa sjemenom Ginkgo biloba, U jednoj od prostorija podruma Sarajevskog šumarskog instituta bila je instalirana peć koja se ložila ugljem svaki dan. Ovdje su amplitude temperature bile mnogo veće. Sjeme je smješteno u platnenu vrećicu sa pijeskom i jednakom po volumenu količinom sjemena. Ogled je počet l/III. Svaki dan ujutro u 7 sati vrećica, teška 3 kg vješana je oko peći tako da je temperatura varirala u toku 12 sati od 30 do 35° a u 19 sati iznošena u hladne prostorije podruma s temperaturom od 5 do 10°. Vrećica je brzo primala temperaturu okoline, a sjeme je pažljivo miješano svakog dana. Prema tome razlika temperature u toku 24 sati iznosila je 24°. Klijanje je počelo za 18 dana i sjeme je bilo posijano u sanduke jer se klijanje nije moglo zaustaviti a napolju su se mogli očekivati mrazevi. Procenat klijavosti iznosio je 85%. Isto takvo sjeme koje je ležalo u istoj takvoj vrećici u podrumu pri ukazanoj temperaturi proklijalo je za 111 dana (po Petroviću 130—140 dana) sa 50% klijavosti. Što se tiče lipe, autor ovih redaka je bezbroj puta sijao sjeme lipe 3 vrste Tilia grandifolia, parvifolia i tomentosa) u jesen i uvijek dobijao visoki procenat klijavosti. Razlike u tom procentu prouzrokovali su stepeni zrelosti sjemena i vrijeme sjetve, što je zavisilo od klimatskih prilika. Međutim primitivna zimska stratifikacija često je davala negativne rezultate: ponekad je sjeme trulilo u većoj količini a i sadnice nakon takve stratifikacije teško se održavale u životu i njihovo je rastenje bilo mnogo sporije od onih kod jesenske sjetve. Kao primjer navodim manipulacije sa sjemenom Tilia parvifolia. Sjeme je bilo ispitano rezanjem te je utvrđeno oko 18% šturog sjemena. Skupljeno je zrelo i na drugi dan, 21/IX posijano je u brazde po 20 sjemenki a istovremeno je metnuto u stratifikat od pijeska i čuvano u podrumu sa temperaturom od +4 do +9 u toku zime. Posijano u leje sjeme je počelo klijati 8/IV idućeg proljeća a u stratifikatu je ležalo sve do 12/V kada je počelo klijati. Procenat klijavosti računajući od količine zdravog sjemena iznosio je: kod jesenje sjetve — 79% a kod stratificiranog sjemena — 43%. Prosječna visina sadnice krajem godine kod jesenje sjetve bila je 12 cm a onog iz stratifikata — 8 cm. Njega u oba dva slučaja bila je jednaka. Mnogobrojni ogledi sa dafinom (Elaeagnus angustifolia) pokazali su da ona ne »mora« da preleži u stratifikatu, kako to tvrdi Petrović, »od jeseni do proljeća«. U članku »Uskorennaja stratifikacija semjan |