DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 47     <-- 47 -->        PDF

mljušac, i dr.). Tamo se mestimično nalaze manje i veće skupine alepskog
bora, čempresa i prostrani maslinici. Na tim površinama retko se vidi po
koje kržljavije stabalce medunca. Drugih važnijih submediteranskih vrsta
uglavnom nema. Međutim, u Arboretumu oko medunčevog orijaša, i drugih
nejgovih krupnijih primeraka, susreću se odraslija stabla belog graba
(si. 2.), što je inače redak slučaj na čitavoj južnodalmatinskoj obali. Zajedna
sa drugim nekim submediteranskim drvećem i grmljem (maklen
dren, obični ruj, leska i dr.) ta stabla najbolje indiciraju drukčije mikroekološke
prilike onog dela parka na kome je rastao medunčev orijaš. One
su donekle slične onima u Submediteranu, gde je medunac u optimumu
i pretstavlja najvažnije šumsko drvo. Samo na taj način može se objasniti
lokalna pojava većeg broja krupnijih stabala medunca i belog graba u
Trstenu, odnosno u Arboretumu, koji leži unutar izrazito vazda zelenog
pojasa Južne Dalmacije.


SI. 2. U okolišu medunčevog orijaša


nalaze se i krupnija stabla belog


graba (prsni promjer 51 cm)


(Foto: M. Jovančević)


Za razvoj medunčevog orijaša u trstenskom arboretumu svakako je
bio od važnosti i pozitivan odnos čoveka u prošlosti. Još od vremena osnivanja
parka t. j . od svoje rane mladosti stablo je bilo pošteđeno od oštecivanja.
Zbog blizine dvorca, hlada, čestog i obilnog rađanja žirom, vlasnik
je pazio na to stablo kao na vrednije domaće drvo. Pošto se ono nalazilo
još uz samu kapelicu posvećivala mu se i sa te strane posebna briga i