DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 81     <-- 81 -->        PDF

š 1 o v: Projektovanje šumskih cesta s obzirom
na njihovo korištenje u javnom saobraćaju
— Ing. Z. Ettinger: Napinjanje
listova širokih tračnih pila — Dr. ing.


P. Fukarek: Da li je eretna breza raširena
i na području Bosne i Hercegovine?
— Ing. R. Hilak : O upotrebi eksploziva
pri izradi drveta — Ing. F. Alikalfić:
Sa ekskurzije po Čehoslovačkoj — Ing. B.
Džepina : Uzgajanje i zaštita šuma u
Francuskoj.
Broj 4-6: Ing. R. Sarnavka O drvenim
krovovima na seoskim kućama — Ing.


M. Mehić : Usklađivanje planova sječa za
industriju sa ustanovljenim etatima iz elaborata
— Ing. V. Stefanović: Nekoliko
osvrta na mjesto fitocenologije u šumarstvu
Švajcarske — Dr. ing. P. Fuka rek
: Balzamasta topola »Prževalski« iz
Kine.
Broj 7-9: Ing. A. Postnikov: O proizvodnosti
rada — Ing. S. Zakula: Uzdizanje
radnika u šumarstvu i drvnoj industriji
— Ing. M. Dučić : Perspektivni
plan razvoja šumske privrede NR BiH


— Ing. P. Zarić : Sušenje stabala crnog
bora u NR BiH — J. Šafar: Problem
uzmicanja vrijednih vrsta drveća i širenje
bukve u našim šumama — Dr. ing. P.
Fukarek : Neki vidovi oštećivanja i uništavanja
drveća u Bosni i Hercegovini —
Dr. ing. P. Fukarek: Velika mlječika
(Euphorbia Wulfenii Hoppe) i njezin privredni
značaj na mediteranskom kršu —
J. Starčević: Uloga tračne pile trupčare
i njene tehničke norme.
Broj 10-12: Ing. M. Sučević: Zakon


o štednji drveta — D. Bogdanović:
Razvoj naše šumske privrede — Dr. ing. F.
Hafner : Mehanizacija građenja šumskih
puteva u brdovitim terenima — Ing. B.
Begović : Iskorišćavanje šiške i ruja u
Bosni i Hercegovini za vrijeme otomanske
uprave — Ing. P. Zarić: Izvoz drveta
iz Bosne i Hercegovine — Dr. ing. P.
STRANA STRUČNA LITERATURA


Jeglič C: Arboretum Voleji potok, Ljubljana
1956., 198 str. oktavnog formata, sa
132 fotografije, 6 crteža u tekstu i sadržajem
na engleskom, francuskom i njemačkom
jeziku.


U knjizi je opisan Arboretum
V o 1 č j i potok, koji je udaljen 25 km
sjeveroistočno od Ljubljane, a nalazi se
u Kamničkom polju. Zaprema 80 ha. Sastoji
se od livada, šuma i parka (38) ha.
Osnovao ga je bivši vlasnik S o u v a n
(1882—.1949). Od 1952. nalazi se pod upra-


Fukarek : Radovi na istraživanju i kartiranju
šumske vegetacije Bosne i Hercegovine.


DRVNA INDUSTRIJA — Zagreb za
1957. g. ima ove članke:


Broj 1/2: Ing. Arnošt Loula : Destilacija
otpadnog drveta — Ing. Stjepan F r a nčišković
: Rentabilnost briketiranja —
Ing. Radmilo Radivojević: Mehanizacija
radova pri impregnaciji željezničkih
pragova — Ing Zdravko Rokoš : Impregnacija
i reimpregnacija željezničkog praga
— Miloš Rašić : O projektiranju stolova
i stolica.


Broj 3/4: Ing. Franjo Štajduhar:
Novi proizvodi drvne industrije — I. R.:
Suvremeni namještaj kod nas i u svijetu


— Ing. Stjepan Francisković: Drvoprerađivački
obrti u Hrvatskoj — F. Š.:
Međunarodno savjetovanje o izolacionim
pločama, ivericama i vlakoticama.
Broj 5/6: Dr. ing. Juraj Krpan: O procesu
umjetnog sušenja drveta


Broj 7/8: Proizvodnja i izvoz finalnih
proizvoda — Ing. Franjo Štajduhar:
Ploče iverice.


Broj 9/10: Ing. Stjepan Š u r i ć: Perspektiva
razvoja drvne industrije u Jugoslaviji
— Ing. Bogumil Cop: Za ekonomičnije
iskorišćavanje i preradu bukovine —
Tibor Karpati : Iskorištenje kapaciteta
u finalnoj drvnoj industriji — Ing. Rikard
Striker : Budući zadaci kemijskotehnološkog
istraživanja drveta.


Broj 11/12: B. H.: Produktivnost u drvnoj
industriji — Dr. Roko Beni ć i dr.
Juraj Kr(pan: S puta po Poljskoj —
Dr. Roko Benić : Mogućnost upotrebe
vitala »Zwergkuli« i »Bergkuli« u eksploataciji
šuma — Miloš Raš i ć: Boje u
stambenim i radnim prostorijama — Ing.
Lazar V u j i č i ć: Drvna industrija Jugoslavije.
— Đ. K.


vom Ljubljanskog univerziteta. Zasnovan
je, a i dalje se uređuje na principima hortikulturno-
pejsažnog parka. Služi za dendrološka
i hortikulturna proučavanja, kao
i za izobrazbu stručnog kadra.


Volčji potok odlikuje se brežuljkastim,
prilično raščlanjenim reljefom. Nalazi se
u visini od 340—420 m. Čini ga nekoliko
geoloških podloga (aluvij, miocenski, pješčenjaci,
dolomitni vapnenci). Srednja godišnja
temperatura iznosi ondje oko 8°C,
a oborine 1400 mrn. Na njem je razvito više
autohtonih cenoza (tipična bukova šu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 82     <-- 82 -->        PDF

ma, acidofilna bukova šuma, jelova predalpinska
šuma, šuma običnog bora s borovnicom,
šuma johe).


Knjiga služi kao vrlo ugodan tumač i
vodič kroz Volčji potok. Upoznaje nas s
postankom, razvojem, sadanjim radom,
kao i idejama o budućem razvoju Arboretuma.
U početnom dijelu raspravljene
su misli o modernom shvaćanju pojma
»arboretum«. Prema autoru arboretum je
botanička i hortikulturna ustanova, koja


— kao revija živog drveća i drugog bilja
— predstavlja razne tipove drveća, bilo
kao posebne i individue bilo kao vegetacijske
zajednice, tako da odatle lako koristimo
njihove karakteristične oblike i
druge biološke i s gledišta naučnog istraživanja
i s gledišta korištenja za utilitarističke
i estetske svrhe. Ova definicija sadrži
sve elemente za hortikulturni i pejsažni
arboretum većeg stila. Međutim,
kad je riječ općenito o arboretumu, ne
smijemo imati na umu samo veliki hortikulturno-
pejsažni objekt. Definicija treba
da nam dade potrebnu širinu i za ostale
arboretume, kao što su dendrološki, cenološki
i hortikulturni arboretumi. Prema
tome pod arboretumom smatramo
nasad razvrsnog domaćeg i stranog drveća
i grmlja, koji služi za naučne, edukativne
i ornamentalne svrhe, a uređen je
prema osnovnoj namjeni kojoj služi, t. j .
za razna dendrološka, cenološka, hortikulturna
i hortikulturno-pej sazna proučavanja
i podučavanja.
Zaslužuje pažnju autorov pregled važnijih
arboretuma i njihovih znamenitosti
u inozemstvu. Autor se osvrće na glasovite
arboretume u Francuskoj, Engleskoj,
Škotskoj, Belgiji, Holandiji, Italiji, Portugalu,
Španjolskoj, Švedskoj, Finskoj,
Danskoj, Njemačkoj, Češkoj, Slovačkoj,
Poljskoj i Sjev. Americi. Zanimljiv je
osvrt i na naše arboretume. Tu se spominju
i park Opeka kod Varaždina, zagrebački
Maksimir i Malinov park, Brioni,
Trsteno, park Rafut u Novoj Gorici, Hitterothov
park u Rovinju, park u Mokricama,
Mariboru, Viltušu, Tivolski park u
Ljubljani i dr. Od interesa je i autorov
osvrt na staro i orijaško drveće, za koje
nažalost još nemamo dovoljno prikupljenih
podataka i fotografija. Ovaj materijal
zaslužuje da bi se obradio u posebnoj ediciji.
Inače ovdje se njime, sa velikim brojem
fotografija iz stranih (45) i domaćih


(28) arboretuma i parkova, u izvjesnoj
mjeri zasjenjuje specifičnost glavne teme.
Od interesa su autorovi podaci o selenju
drveća u nizu stoljeća, te o značenju te
migracije u dendrologiji. Iznosi se problem
egzota i njihovo korištenje u horti


224


kulturnoj, šumarskoj i drugim primijenjenim
đendrologijama. Iznesene su misli


o modernom oplemenjivanju drveća i grmlja
i o stalnom povećavanju takvog materijala
u našim nasadima. Iz ovih podataka
vidimo putove i načine, kako se širilo
drveće, te kako je ono i k nama dolazilo.
Odatle vidimo, kako je došlo do toga,
da sada u zapadnoj i srednjoj Evropi
postoji u botaničkim vrtovima, arboretumima
i rasadnicima oko 10.000 vrsta i forma
kultiviranog drveća i grmlja.
U knjizi su izneseni planovi budućeg
uređenja Volčjeg potoka. Oni nam govore


o budućoj izgradnji Arboretuma, otvaranju
novih veduta, o novim parkovnim
kompozicijama, novim ribnjacima i jezercima,
novim odmaralištima i t. d. Prirodne
cenoze pokušavaju se vezati živim tkivom
novih vegetacijskih kompozicija, što
će dakako doći u obzir samo na perifernim
čestima, dok će inače prirodne cenoze
po svoj prilici sačuvati svoj prirodni sastav.
Iz popisa biljnog inventara vidimo, da
je u Volčjem potoku preuzeto oko 160 listača
(62 domaćih i 98 stranih) i 28 četinjača
(20 stranih), kao i da se dosadašnjom
aktivnošću povisio taj broj u nasadima
i rasadnicima na preko 1.000 drvenastih
vrsta i njihovih svojta i preko 500
raznih perena. Ondje se radi intenzivno i
na modernim principima. Uvedeno je
ocjenjivanje pojedinih vrsta i forma t. zv.
punktiranjem. Time se selektira materijal,
koji će dobro doći kod primjene pod
sličnim ekološkim okolnostima.


U opisu važnijeg drveća i grmlja, koje
se uspješno uzgaja u Volčjem potoku, nalazimo
mnogo korisnih i zanimljivih podataka
s obzirom na uzgojne momente i
praktičnu primjenu.


Prikaz Volčjeg potoka kao hortikulturno-
pejsažnog arboretuma, sa čitavom njegovom
problematikom, daje nam pobudu,
da se kod nas poradi na osnivanju i drugih
takvih arboretuma, jer za to postoje


— s obzirom na klimatske i geomorfološke
prilike, te s obzirom- na naše endeme i raritete
— povoljni uslovi na većem broju
mjesta.
Vrijednost je Jegličeve knjige i u tome,
što sadrži čitavi niz vrlo. zanimljivih dendroloških
i hortikulturnih podataka i poduka.
U njoj se nalazi niz objašnjenja i
napomena, koje se odnose na manje poznate,
ali vrijedne vrste drveća i grmlja.
Autor posvećuje specifičnu pažnju domaćem
samoniklom drveću i grmlju s namjerom
da se što bolje upozna i proširi.
Jegliceva knjiga odličan je prilog u izgradnji
naše domaće hortikulturne dendrologije.
Dr. M. Anić