DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1958 str. 82 <-- 82 --> PDF |
ma, acidofilna bukova šuma, jelova predalpinska šuma, šuma običnog bora s borovnicom, šuma johe). Knjiga služi kao vrlo ugodan tumač i vodič kroz Volčji potok. Upoznaje nas s postankom, razvojem, sadanjim radom, kao i idejama o budućem razvoju Arboretuma. U početnom dijelu raspravljene su misli o modernom shvaćanju pojma »arboretum«. Prema autoru arboretum je botanička i hortikulturna ustanova, koja — kao revija živog drveća i drugog bilja — predstavlja razne tipove drveća, bilo kao posebne i individue bilo kao vegetacijske zajednice, tako da odatle lako koristimo njihove karakteristične oblike i druge biološke i s gledišta naučnog istraživanja i s gledišta korištenja za utilitarističke i estetske svrhe. Ova definicija sadrži sve elemente za hortikulturni i pejsažni arboretum većeg stila. Međutim, kad je riječ općenito o arboretumu, ne smijemo imati na umu samo veliki hortikulturno- pejsažni objekt. Definicija treba da nam dade potrebnu širinu i za ostale arboretume, kao što su dendrološki, cenološki i hortikulturni arboretumi. Prema tome pod arboretumom smatramo nasad razvrsnog domaćeg i stranog drveća i grmlja, koji služi za naučne, edukativne i ornamentalne svrhe, a uređen je prema osnovnoj namjeni kojoj služi, t. j . za razna dendrološka, cenološka, hortikulturna i hortikulturno-pej sazna proučavanja i podučavanja. Zaslužuje pažnju autorov pregled važnijih arboretuma i njihovih znamenitosti u inozemstvu. Autor se osvrće na glasovite arboretume u Francuskoj, Engleskoj, Škotskoj, Belgiji, Holandiji, Italiji, Portugalu, Španjolskoj, Švedskoj, Finskoj, Danskoj, Njemačkoj, Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj i Sjev. Americi. Zanimljiv je osvrt i na naše arboretume. Tu se spominju i park Opeka kod Varaždina, zagrebački Maksimir i Malinov park, Brioni, Trsteno, park Rafut u Novoj Gorici, Hitterothov park u Rovinju, park u Mokricama, Mariboru, Viltušu, Tivolski park u Ljubljani i dr. Od interesa je i autorov osvrt na staro i orijaško drveće, za koje nažalost još nemamo dovoljno prikupljenih podataka i fotografija. Ovaj materijal zaslužuje da bi se obradio u posebnoj ediciji. Inače ovdje se njime, sa velikim brojem fotografija iz stranih (45) i domaćih (28) arboretuma i parkova, u izvjesnoj mjeri zasjenjuje specifičnost glavne teme. Od interesa su autorovi podaci o selenju drveća u nizu stoljeća, te o značenju te migracije u dendrologiji. Iznosi se problem egzota i njihovo korištenje u horti 224 kulturnoj, šumarskoj i drugim primijenjenim đendrologijama. Iznesene su misli o modernom oplemenjivanju drveća i grmlja i o stalnom povećavanju takvog materijala u našim nasadima. Iz ovih podataka vidimo putove i načine, kako se širilo drveće, te kako je ono i k nama dolazilo. Odatle vidimo, kako je došlo do toga, da sada u zapadnoj i srednjoj Evropi postoji u botaničkim vrtovima, arboretumima i rasadnicima oko 10.000 vrsta i forma kultiviranog drveća i grmlja. U knjizi su izneseni planovi budućeg uređenja Volčjeg potoka. Oni nam govore o budućoj izgradnji Arboretuma, otvaranju novih veduta, o novim parkovnim kompozicijama, novim ribnjacima i jezercima, novim odmaralištima i t. d. Prirodne cenoze pokušavaju se vezati živim tkivom novih vegetacijskih kompozicija, što će dakako doći u obzir samo na perifernim čestima, dok će inače prirodne cenoze po svoj prilici sačuvati svoj prirodni sastav. Iz popisa biljnog inventara vidimo, da je u Volčjem potoku preuzeto oko 160 listača (62 domaćih i 98 stranih) i 28 četinjača (20 stranih), kao i da se dosadašnjom aktivnošću povisio taj broj u nasadima i rasadnicima na preko 1.000 drvenastih vrsta i njihovih svojta i preko 500 raznih perena. Ondje se radi intenzivno i na modernim principima. Uvedeno je ocjenjivanje pojedinih vrsta i forma t. zv. punktiranjem. Time se selektira materijal, koji će dobro doći kod primjene pod sličnim ekološkim okolnostima. U opisu važnijeg drveća i grmlja, koje se uspješno uzgaja u Volčjem potoku, nalazimo mnogo korisnih i zanimljivih podataka s obzirom na uzgojne momente i praktičnu primjenu. Prikaz Volčjeg potoka kao hortikulturno- pejsažnog arboretuma, sa čitavom njegovom problematikom, daje nam pobudu, da se kod nas poradi na osnivanju i drugih takvih arboretuma, jer za to postoje — s obzirom na klimatske i geomorfološke prilike, te s obzirom- na naše endeme i raritete — povoljni uslovi na većem broju mjesta. Vrijednost je Jegličeve knjige i u tome, što sadrži čitavi niz vrlo. zanimljivih dendroloških i hortikulturnih podataka i poduka. U njoj se nalazi niz objašnjenja i napomena, koje se odnose na manje poznate, ali vrijedne vrste drveća i grmlja. Autor posvećuje specifičnu pažnju domaćem samoniklom drveću i grmlju s namjerom da se što bolje upozna i proširi. Jegliceva knjiga odličan je prilog u izgradnji naše domaće hortikulturne dendrologije. Dr. M. Anić |