DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 46 <-- 46 --> PDF |
FIZIOLOŠKO SRAŠĆIVANJE KORIJENJA ALEPSKOG BORA, PRIMORSKOG BORA I PINJOLA : Ing. M. Simunović — Dubrovnik UVOD Pojava fiziološkog srašćivanja korijenja poznata je odavna za neke vrste šumskog drveća. Kod nas je o tome objavio studiju Š a f a r i to uglavnom za jelu, smreku, duglaziju i bukvu i opisao gospodarsko značenje te pojave. On je u publikaciji dao i opsežan pregled literature, koja se odnosi na tu materiju (S a f a r 1955). Nas zanima srašćivanje korijenja ovih vrsta borova: alepskog, primorskog i pinjola. To su borovi, koji se najviše upotrebljavaju (naročito alepski bor) u šumskim melioracijama sredozemnog i polusredozemnog područja degradiranog Krša. Proučavanju te pojave prišli smo iz razloga, da možemo utvrditi: — do koje udaljenosti i u kome postotku je moguće fiziološko srašćivanje korijenja u prirodnim sastojinama tih vrsta borova; — da li se kod pošumljavanja degradiranog Krša može to svojstvo iskoristiti za bolji uspjeh izvedenih radova, i — da li se može smolariti na živim panjevima alepskog i primorskog bora — vrstama na kojima se vrši smolarenje u industrijske svrhe. U tu svrhu smo vršili, u granicama naših mogućnosti, orijentacijska opažanja i pokuse, pa ih iznosimo u ovom kratkom članku. Srašćivanje korijenja u sastojinama Alepski bor (P. h a 1 e p e n s i s). — Opažanja smo vršili na Mljetu u sastojinama s alepskim borom u sloju drveća i degradiranom makijom u sloju grmlja (v. tabele l.i 2.). Tlo je skeletna do skeletoidna crvenica na vapnenastoj podlozi. Ukupno smo evidentirali 575 panjeva. Opažanja nismo vršili i na flišnim zemljištima, jer za to nismo imali prilike. Na živim panjevima alepskog bora kora je po boji i strukturi ista kao na prizemnom dijelu debla živih stabala. Prirašćivanje drveta je neznatno. Kalus se ne stvara na površini reza, jer se kambi jalno tkivo, koje je uništeno do otprilike 1 cm ispod reza, ne može regenerirati (v. si. 5). Površina reza na živom panju vremenom potamni pod utjecajem vanjske sredine i biva pokrivena više ili manje skrućenom smolom. Ni jedan istraženi živi panj nije imao znakove truleži bez obzira na njegovu starost t. j . duljinu života. Ustanovili smo, da je fiziološko srašćivanje korijena alepskog bora moguće do 3 m međusobne udaljenosti susjednih stabala, ali su to rijeđi slučajevi. Najveći broj živih panjeva evidentirali smo na udaljenosti do 2 m od najbližih susjednih stabala (v. tabelu 2). Interesantan je odnos broja živih panjeva prema broju mrtvih panjeva obzirom na njihovu udaljenost od najbližih stabala, jer nam on pruža sliku o odnošajima korijenja u rizosferi. Taj odnos je ovisan od obrasta. U sastojinama gušćega obrasta prije dolazi do pojave fiziološkog |