DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Izgled kore na panju i otpornost ili podložnost panja prema truljenju služili su nam kao kriterij za utvrđivanje, da li je taj panj živ ili nije. Na živim panjevima pinjola je kora u svemu ista kao na odgovarajućem dijelu debla živog drveća. Premda se na živim panjevima pinjola također ne stvara kalus, ipak su oni otporni prema truljenju. Fiziološko srašćivanje korijenja pinjola je moguće najviše do 5 m međusobne udaljenosti stabala (v. tahelu 2). Međutim broj živih panjeva je, u odnosu na broj mrtvih panjeva, veći samo do 2 m udaljenosti od najbližeg drveća (v. tabelu 1). Na temelju prednjih opažanja o fiziološkom srašćivanju korijenja alepskog bora, primorskog bora i pinjola možemo orijentaciono zaključiti ovo: — srašćivanje korijenja drveća pomenutih vrsta najizrazitije je kod primorskog bora; — broj živih panjeva je veći od broja mrtvih panjeva za alepski bor i pinjol do 2 m i za primorski bor do 3 m njihove udaljenosti od najbližih stabala; — na živim panjevima ovih borova ne stvara se kalus, već naprotiv na živim panjevima primorskog bora ispod reza postepeno izumire kambijalno tkivo, pa se sa starošću panja povećava širina toga pojasa bez kambija; — živi panjevi istraživanih vrsta potpuno su rezistentni prema truljenju bez obzira na svoju starost; — nismo zapazili da srašćivanje korijenja negativno utječe na podmlađivanje ovih borova, jer ono srašcuje uglavnom na 2 do 3 m međusobne udaljenosti drveća, a u zasjeni njihovih krošanja su i inače nepovoljni uvjeti podmlađivanja, jer su oni vrste sa velikim zahtjevima na svijetlo. Srašćivanje korijenja i kitasta sadnja alepskog bora Za pošumljavanja degradiranih terena u području sredozemne i polusredozemne vegetacije upotrebljava se najviše alepski bor. Sa njim se gotovo redovito obavlja sadnja, dok se rijetko primjenjuje sjetva. Alepski bor je vrsta suhih i na hranivima siromašnih staništa, pa je s obzirom na svoje ekološke zahtjeve vrlo plastičan u odnosu na razne stupnjeve regresije vegetacije i degradacije tla. Ukoliko je korijenje mladih biljaka alepskog bora razvijenije, utoliko je on otporniji na nepovoljan vodni režim tla za vrijeme ljetnog sušnog perioda. Normalan razvoj korijenja ovisan je i o mikorizi, jer je alepski bor, kao i drugi borovi, mikotrofna vrsta. Mikoriza za njega ima poseban značaj, pošto je ovaj bor, kako smo već rekli, vrsta suhijih staništa. Sadnice alepskog bora presađivanjem dolaze u sredinu njima neodgovarajuće ili čak antagonističke mikoflore. Zato moramo nastojati, da im se u što kraćem vremenskom periodu stvori odgovarajuća sredina. Osim toga je poznata činjenica, da fiziološki sraslo korijenje drveća jedne vrste zajednički prima vod ui u njoj rastvorena mineralna hraniva. Pri pošumljavanjima sadnjom alepskog bora moramo, po našem mišljenju, voditi računa, između ostalog, o mikorizi i mikoflori te fiziološkom srašćivanju korijenja. Prema tome trebamo: 271 |