DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 56 <-- 56 --> PDF |
U KOJIM DEBLJINSKIM RAZREDIMA I NA KOJIM EKSPOZICIJAMA DOLAZI NAJVEĆI BROJ SUŠACA I IZVALA KOD JELE Ing. Stanko Toinaševski, Ravna Gora Gospodarska jedinica Ravna Gora pripada biljnoj zajednici Fagetum-abietetosum Horv. Temeljno kamenje tvore vapnenci i dolomiti gornje Jure sa svim karakterističnim osebinama Krša. Po površini izbijaju pećine i manji ili veći blokovi kamenja. Najveći dio ove jedinice predstavlja zapravo ustalasanu krašku visoravan, izbraždenu sa nekoliko nesuvislih uzdužnih kosa, te razrovanu vrtačama i većim uvalama. Tlo je plitko do srednje duboko, ilovasto i dosta humozno. Boniteti staništa su vrlo različiti, međusobno ispremješani tako da ih je dosta teško lučiti. Glavne vrste drveća su jela i bukva sa primješanom smrekom, ponekim javorom, gorskim brijestom, jarebikom i mukinjom. Sastojine su mješovite. Bukva dolazi na svim staništima, a na višim i izloženijim položajima stvara i manje čiste sastojine. Jela izbjegava izložene položaje, grebene i glavice koje prepušta bukvi i smreki. Smreka je redovito primješana jeli i bukvi, te naseljuje vrtače i doline sa svježim tlom, ali često dolazi i na kamenitim eksponiranim glavicama i grebenima. Sušenje, izvaljivanje i prelamanje jelovih, smrekovih i bukovih stabala je stalna pojava u ovoj gosp. jedini, kao i inače na terenima visokog Krša. Međutim koliko je nama poznato, nije do sada u našoj stručnoj štampi bilo radova koji bi tretirali pitanje, kako na sušenje i izvaljivanje stabala utječe ekspozicija, osim općenitih konstatacija da do sušenja i izvaljivanja stabala dolazi naročito na južnim ekspozicijama, kao i u kojim debljinskim razredima imademo najveći broj sušaca i izvala. Da bi to ustanovili iz manuala konsignacije povađeni su podaci o broju jelovih i bukovih izvala i sušaca za gosp. jedinicu Ravna Gora u 1956. i 1957. godini. Podaci o brojevima stabala razvrstani su u debljinske razrede po 10 cm, i prema ekspozicijama odjela u kojima su nastali. Nisu uzeti u obzir izvale i šušci smreke, budući da je ista premalo zastupljena po broju stabala i po masi, a i kako je već navedeno naseljuje uglavnom karakteristične terene. Nisu uzeti u obzir ni podaci o prelomljenim stablima, iz razloga što u ovoj gosp. jedinici prelomi, naročito jelovih i smrekovih stabala, nastaju i kod slabijeg vjetra i to obično na defektnim, rakavim, natrulim ili inače oštećenim stablima. Nakon što su podaci sređeni mogli smo konstatovati slijedeće: Izvale: U gosp. jedinici Ravna Gora izvaljivanje stabala uvjetuje uglavnom jugo tj. topli i vlažni vjetar koji duva iz jugoistočnog kvadranta. Jugo povećava zračnu vlagu i donaša često obilnu kišu koja raskvasi tlo i predstavlja na taj način opasnost izvaljivanja, budući da smanjuje silu prijanjanja korijenja za tlo. Jugo nastupa ponekad olujnom snagom te lomi i izvaljuje drveće. Puše uglavnom oko oba ekvinocija, zimi rjeđe, a tada obično s obilnim i vlažnim snijegom, koji stvara na drveću teške kitine, koje lome grane, i inače dovode do lomljenja i izvaljivanja stabala. Ukupno su tokom 1956. i 1957. godine izvaljena 602 jelova stabla. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Raspored izvaljenih jelovih stabala na debljinske razrede i ekspozicije odjela u kojima su nastala, prikazan je u tabeli br. 1. (Hladne ekspozicije: sjever, sjeverozapad, sjeveroistok, i istok. Tople ekspozicije: zapad, jugozapad, jug i jugoistok.) Tabela br. 1. Broj izvaljenih jel. stabala po deb. razredima Ekspo- I. II. III. IV. V. VI. VII. zicija 10—20 21—30 31—40 41—50 51—60 61—70 71—80 Ukupno Topla 62 177 81 63 55 27 10 415 Hladna 24 51 37 35 28 10 2 187 Kako je iz tabele br. 1 vidljivo najveći broj izvala bilo je u II. debljinskom razredu tj. kod stabala od 21—30 cm prsnog promjera i to na toplim kao i na hladnim ekspozicijama. Iz tabele je dalje vidljivo da na toplim ekspozicijama imademo više nego dvostruko veći broj izvala nego na hladnim ekspozicijama. Postotak broja izvaljenih stabala po debljinskim razredima prikazan je na grafikonu br. 1. SUHAM /ZVALE % ZZ SÖ L* *° *° gl eirs. Grcyt/Aott i Gr-aJ-ihon L Iz grafikona je vidljivo da nam se najveći postotak broja izvaljenih stabala odnosi na srednje debela stabla tj. stabla II., III., IV. i V. debljinskog razreda, u kojima imademo 80,8% izvala. Va j d a je, u poglavlju zaštite šuma (Veliki šumarski priručnik), za štete ođ vjetra naveo slijedeće: Najmanje su izvrgnuta opasnosti od vjetra mlada, niska stabla. Sa starošću postaju prilike sve nepovoljnije, kada stablo naraste, izgubi svoju elastičnost, krošnja se znatno poveća, a da i korijenje istovremeno ne postaje razmjerno veće i jače. Osim toga postaje korijenje i debla mnogih starijih stabala, pogotovo kod smreke, bolesna i natrula, što također znatno povećava opasnost. U brdima je najotporniji javor, tada dolazi jasen, zatim bukva, a tek iza nje dolazi ariš, jela i konačno kao najneotpornija smreka. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 58 <-- 58 --> PDF |
I dalje: Svaka veća skupina stabala čini jedinstveni otporni sistem. Ona pruža štetnom djelovanju olujnih vjetrova jaki otpor, te onemogućuje izvaljivanje i prelamanje pojedinih stabala, jer je vjetru nemoguće, da staifola u takovoj zatvorenoj i sklopljenoj skupini savije do preloma. Nestane li naglo iz tog sistema samo jednog stabla, to se ravnoteža smanji. Ozljeđivanjem žilišta i donjih dijelova pojedinih stabala stvaraju se preduvjeti, da ta stabla u tom dijelu kasnije strunu, lako se prelome i izvale, pa se time narušava otpornost sastojine prema olujnim vjetrovima. — Rezultati koje smo dobili donekle korigiraju stanovište Vajde. Činjenica da najmanji broj izvala imademo među debelim stablima VI. i VII. debljinskog razreda dade se logički opravdati. Radi se ovdje o dominantnim stablima koja su priučena na slobodniji položaj i otporna prema djelovanju vjetra. Osim toga u ovim debljinskim razredima imademo i najmanji broj stabala u sastojini. Budući da u srednjim debljinskim razredima imademo najveći broj izvala, nameće se potreba posebne pažnje prilikom oslobađanja ovih stabala, i to naročito na toplim ekspozicijama, gdje imademo kako smo već naveli dvostruko veći broj izvala. Tokom 1956. i 1957. godine imali smo u gospodarskoj jedinici Ravna Gora svega 39 komada izvaljenih bukovih stabala. Razlog za daleko manji broj izvala kod bukve, iako ista ima voluminozniju krošnju od jele, je po našem mišljenju taj, što najveći broj izvala nastaje u rano proljeće i jesen kada je bukva bez lišća, pa prema tome pruža golom krošnjom daleko manju zapreku vjetru od jele. Vjerojatno imade donekle upliva i žilavost ili elastičnost debla odnosno korijenja kod jedne odnosno druge vrste, koja za naše prilike nije dovoljno istražena. Prema nekim autorima (Ugrenović: Tehnologija drveta), bukovina spada među prilično elastične vrste drveća, a bukovina i jelovina su jednako žilave. Međutim postojeći podaci odnose se na drvo debla, a nema podataka za elastičnost odnosno žilavost drveta korijenja, osim općenite konstatacije da je drvo korijenja elastičnije od drveta debla. Šušci: Sušenje jelovih stabala u gosp. jedinici Ravna Gora je redovna po java, i to naročito na strmim terenima i toplim ekspozicijama. Kako smo već naveli radi se ovdje o području visokog Krša, s plitkim do srednje dubokim vrlo propusnim tlima na vapnencu, koja imaju minimalan kapa citet za vodu. Primaran uzrok nešto pojačanom sušenju su neracionalne sječe ko jima se zadrlo u drvnu zalihu. Na taj način došlo je do djelomičnog pore mećaja biocenotske ravnoteže. Sklop je mjestimično jače otvoren što je pojačalo djelovanje vjetra i insolacije, a povećalo transpiraciju. U zavi snosti od vitalnosti, odnosno slabije otpornosti pojedinih jelovih stabala, došlo je do fizološkog slabljenja stabala koja su nä taj način izvrgnuta napadaju potkornjaka, a što je i uzrokovalo sušenje takovih stabala. U gosp. jedinici Rvna Gora posušilo se tokom 1956. i 1957. godine 1115 stabala. Raspored tih stabala na debljinske razrede i ekspozicije prikazan je u tabeli br. 2. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 59 <-- 59 --> PDF |
Tabela br. 2. Broj jelovih sušaca po deb. razredima Ekspozicija I. 10—20 II. 21—30 III. 31^ 0 IV. 41—50 V. 51—60 VI. 61—70 VII. 71—80 Ukupno Topla 61 162 168 173 155 85 36 840 Hladna 13 52 66 59 50 20 15 275 Kako je iz tabele br. 2 vidljivo najveći broj sušaca na toplim ekspozicijama imali smo u IV. debljinskom razredu, a u III. debljinskom razredu na hladnim ekspozicijama. Iz tabele je dalje vidljivo da na toplim ekspozicijama imademo tri puta više sušaca nego na hladnim. Postotak broja sušaca po debljinskim razredima prikazan je na grafikonu br. 2. Iz grafikona je vidljivo da se najveći postotak broja sušaca, kao i kod izvala, odnosi na srednje debela stabla, tj. na stabla II., III., IV. i V. debljinskog razreda u kojima imademo 82,4% sušaca. činjenica da u srednjim debljinskim razredima imademo najveći broj sušaca nameće potrebu posebnog tretiranja ovih stabala, odnosno kontrole nad njima. U većem broju slučajeva prije potpunog sušenja, spomenuta stabla pokazuju to i vanjskim znacima. Krošnja se prorijedi, i dobije žuto zelenu boju, izbije smola i slično. CONCLUSION 1) The highest percentage of wind-thrown Fir stems is to be found in the medium diameter classes. On warm slopes exposed more strongly to the action of southerly winds the number of wind-thrown Fir stems is twice as high as on other slopes. 2) The highest percentage of dead stems also occurs in the medium diameter classes. The number of dead Fir stems on warm exposures is three times greater than the number of dead stems on colder exposures. 3) The greatest number of wind-thrown and dead stems in the medium diameter classes calls for special attention in the management "of these stems as well as for their special control. 4) The occurence of double the number of wind-throws and treble the number of dead trees on warm exposures calls for special attention in the marking or felling of trees on these exposures. Here, it is imperative to maintain a denser crown closure and, in this connection, the greater standing volume per 1 ha. than on colder exposures under similar ecological and soil conditions. |