DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 60     <-- 60 -->        PDF

PROŠIRENJE JELE NA PAPUKU


Ing. Dragutin HanzI


Institut za šumarska i lovna istraživanja NRH, Zagreb


Problem


Problem odnosa potrebe i potrošnje drveta četinjača i listača u FNRJ
kao i NRH raspravljen je često u stručnoj šumarskoj štampi.


Prema statističkim podacima omjer četinjača i listača iznosi u NRH


18 : 82 po drvnoj masi i 12 : 88 prema površini. Kao posljedica takvog
nepovoljnog odnosa nameće se potreba, da proširimo četinjače u sastojine
listača na površine, gdje postoje uslovi za takvo proširenje. I savezni i
republički društveni planovi predviđaju kao osnovne zadatke šumarstva
među ostalim i unošenje četinjača u šume listača i proširivanje areala
četinjača.
U ovom članku prikazat ćemo sadanje stanje sastojina na Papuku, te
uzgojne mjere za proširenje jelovih sastojina na tom području.


Stanje sastojina na Papuku


Masiv Papuka, s najvišom kotom 953 m n. v. zaprema oko 74.600 ha
šumske površine. Sastojine glavnih vrsta šumskog drveća zastupane su
na Papuku na površinama, kako se vidi iz tabele 1. Današnje je stanje
sastojina na Papuku posljedica ranijeg načina gospodarenja.


Tabela 1


Pregled sastojina na Papuku po vrsti drveta prema površinama i drvnim masama


(po kotarevima)


Sastojine po vrsti drveta


Meke "stsSe Jela Neobrasl°


Hrast Bukva ^fis´taje^ četNače Ukupno


Daruvar
3067
455
7646
1108
1532
157
3005
251
380
54
58
2
564
2027
16252
Našice
2610
208
7387
968
862
96
1007
70
83
2
120
10
250
1354
12319
Slav.
Požega
Virovitica
3859
5903
480
1190
10425
10834
1366
1544
755
6811
52
950
1376
1455
61
101
760
969
110
142
62
45
10
1
2430
387
2079
19967
3928
26404


Sve- 2333 4986 1255 483 308 23 — 9388
ukupno 15439 36292 9960 6843 2192 285 3631 74642


282




ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 61     <-- 61 -->        PDF

U prošlosti je velik dio šuma na Papuku bio vlasništvo privatnog veleposjeda,
u glavnom Gutmanna, zatim Slaveksa, a dio vlasništvo B. I. O. i Zemlj. zajednica.
Eksploatacija se provodila tako, da su u pojedine slivove i gravitaciona područja
izgrađene šumske pruge, kojima se vršio izvoz posječenog drvnog materijala. Da bi
se troškovi gradnje pruga što prije amortizirali, vršene su na velikom dijelu Papuka
sječe u jednom sijeku, kao i oplodne sječe sa skraćenom pomladnim razdobljem.
U takvim su se slučajevima provodila samo 2 sijeka, koji su slijedili jedan za drugim
u razmaku od 2—3 godine, i to više iz formalnih razloga, da se samo nazovu
oplodne sječe. Drugi je sijek bio redovno proveden nakon podsadnje žira, bez obzira
da li je površina dovoljno pomlađena. Kod tih sječa, koje su imale značaj najbržeg
iskorišćavanja, bilo je ponešto pomlatka, ali taj je kod izvoza u najvećem dijelu bio
uništen. Do toga je i moralo doći, jer su se na sječini nalazile redovno znatne količine
izrađenog materijala. Na nekim površinama vršeno je nakon sječe i vještačko
pošumljavanje smrekovim biljkama. Velik dio površina stradao je od šumskih požara
između dva svjetska rata.


Za vrijeme II. svjetskog rata bacali su neprijateljski avioni na mnoga područja
Papuka zapaljive bombe. One su često izazvale jake šumske požare. Pa i poslije rata
zapaženo je nekoliko jačih šumskih požara, koji su nastali dijelom iz nepažnje, a
dijelom da bi stanovnici okolnih sela dobili površine za ispašu stoke.


Na izvjesnim površinama Papuka provođeni su i poslije rata prejaki progalno
naplodni sijekovi, a mjestimice i ubrzani dovršni sijekovi. To je sve imalo za posljedicu
pogoršanje stanja sastojina i tla (2).


Uslijed tako loše provađanih sječa, kao i požara, dakle antropogenih utjecaja,
danas su znatne površine Papuka obrasle sastojinama prelaznog tipa, bilo manje
vrijednim vrstama: brezom, jasikom, ivom i grabom, bilo stablima bukve i hrasta
lošeg kvaliteta, uzgojenih iz panja ili predrasta, a dijelovi su obrasli i lijeskom.


Uslijed takvog stanja sastojina istodobno s rješavanjem pitanja proširenja
areala jele na Papuku, nameće se i problem uzgojnih radova u
sastojinama, u kojima bismo trebali vršiti zakašnjela čišćenja (12). U t. zv.
prelazne sastojine mora se mjestimice unositi jelovo sjeme, no mjestimice
bi trebalo pomagati i uzgoj no bolje grupe bukovih i hrastovih stabala.
U takvim zahvatima bi trebalo uklanjati nepoželjne, manje vrijedne,
vrste, koje ne ćemo moći podržavati do kraja ophodnje (brezu, ostale
mekane vrste i lijesku), kao i uzgojno loša stabla bukve i hrasta.


Prioritetni radovi na spašavanju i proširenju jele


Glavne vrste šumskog drveća na Papuku su bukva, hrast kitnjak i
jela, a zatim breza, jasika, grab, javor gorski i mliječ, te gorski jasen.
Danas su znatne površine Papuka, uslijed ranijeg načina gospodarenja i
šumskih požara, obrasle sastojinama breze i drugih manje vrijednih vrsta.
U svim takvim sastojinama, gdje god se u blizini nalazi starih jelovih stabala,
nalazimo jelov ponik, mladik i pomladak u većim ili manjim grupama
ili pojedinačno. Jela se na Papuku vrlo dobro prirodno pomlađuje,
te se proširuje i u sastojine listača. Mnoge površine pod listačama jela bi,
s obzirom na njena uzgojna svojstva, kroz duži niz godina i sama postepeno
naselila, pa čak ih i potpuno osvojila. Ali budući da mi želimo što
prije dobiti jelove Sortimente, koje ćemo moći koristiti, to moramo provoditi
hitne uzgojne zahvate. Izvjesne površine, na kojima se danas jela
nalazi u stadiju ponika, mladika, pomlatka i letvenjaka, smatramo ugroženim
od listača. Na tim površinama ćemo jeli pomagati, oslobađjući jeod
zasjene listača. Kad jelove biljke i stabalca dobiju više svjetla, snažnije
će prirašćivati, a time ćemo povećati prirast cijele sastojine.


283




ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 62     <-- 62 -->        PDF

Prema razvojnom stadiju sastojine s jelom zastupane su na Papuku
prema površini, kako se vidi iz tabele 2.


Tabela 2


Jelove sastojine na Papuku prema uzrastu


(po kotarevima)
Površin e u h a
Područj e
Donl k mladik -podmadak guštl k cdrasla stabla ukupn o
N OO-a


Daruvar 94
34
264 133 183
80
889 484 1430 731
Našice 389 180 — — — — — 389 180
Slav. Požega 505
294
539 307 36?
187
755 456 2165
1244
"Virovitica 329
189
489
301
510
319
673 342 2001 1148
Sveukupno 1317
694
1292
741
1059
586
2317
1282
5985
3303


Da bismo što prije priveli veće površine uzgoju jele, to ćemo u svrhu
spašavanja, odnosno proširenja jele na Papuku provoditi šumsko uzgojne
zahvate po prioritetu:


Slika
1. — Jela u jakim grupama


na Papuku (Šumarija Kamensko,


gosp. jed. Zapadni Papuk odj. 17,


25.
XI. 1957.)
Foto: Ing. Hanzl D.
1. Tipična njega mladika u sastojinama neposredno
nakon dovršnih sjekova. Jelov ponik i mladik, koji
se nalaze u većim ili manjim grupama i pojedinačno, oslabađat ćemo i


ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 63     <-- 63 -->        PDF

pomagati mu u borbi s bukovim pomlatkom, koji jelu potpuno ili djelomično
zasjenjuje. Takve slučajeve nalazimo najčešće u sastojinama bukve,
u kojima su bila uprskana pojedinačna jelova stabla, a pomladak bukve
uslijed dobrog uroda bukvice i povoljnih sastojinskih prilika obrazovao je
jake guste grupe, u kojima je jela u podređenom položaju. Ukoliko je jela
zasjenjena od drugih listača, oslobađat ćemo je na isti način kao i od
bukve.


2. Prethodna njega mladika u sastojinama prije
dovršnih sjekova. Ako je u bukovim sastojinama mjestimice
stanje tla i pomlatka takovo, da se dovršni si jek ne smije provesti, a na
drugim dijelovima se pomladak već podigao (dugo razdoblje pomladiva-
Slika 2. — Jela na Papuku u slabijoj
grupi (Šumarija Kamensko,
gosp. jed. Zapadni Papuk, odj. 17,


25.
XI. 1957.)
Foto: Ing. Hanzl D.
nja), treba odmah izvršiti oslobađanje jelovih grupa i pojedinih stabalaca,
ne čekajući na dovršni sijek. U takvim slučajevima se često u bukove
sastojine naseli grab ili druge listače, koje smetaju razvoju jele. Dakako
da ćemo i takve vrste također uklanjati i jeli pomagati (5, 7).


3. Tipično zakašnjelo čišćenje. Zakašnjela čišćenja
provodit ćemo u svima sastojinama, u kojima nije provađana tipična ni
prethodna njega mladika, a jela je ugrožena. Kod toga zahvata uklanjat
ćemo sva stabalca listača (naročito breze), koj smetaju razvoju jele. U tim
slučajevima nalazimo redovno jelu visine 1,5—3 m, a stabla listača su
4—6 m visine. Grane i grančice listača, a naročito breze, šibaju vrhove
jelovih stabalaca, koji uslijed toga dobivaju dva, tri ili više vrhova, te ne
mogu napredovati.
4. Oslobađanje jelovog mladika i pomlatka u
sastojinama prelaznog tipa starosti 40 — 50 godina.
Takve prelazne sastojine nastale kao posljedica ranijeg načina gospodarenja,
nemaju nikakvo ekonomsko opravdanje, da ih uzgajamo u ophodnji
od 100—120 godina. To su sastojine pretežno graba, breze i jasike s ponekom
bukvom ili hrastom. U mnogim takvim sastojinama nalazimo grupe
pomlatka, mladika i ponika jele, kojemu treba davati svijetla. Dakle uz
ekonomski malo vrijedne vrste nalazimo grupe jelovog mladika i pomlatka,
kojima ćemo pomagati sječom pomenutih nepoželjnih malo vrijednih
vrsta, a time i ugroženu jelu spašavati.
285




ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 64     <-- 64 -->        PDF

Kao primjer navodimo podatke s pokusne plohe osnovane u jednoj takvoj sastojini.
Ploha se nalazi u u odjelu 17 gospodarske jedinice Zapadni Papuk, šumski
predjel Debeljak na području šumarije Kamensko. Na toj plohi nalaze se grabova
stabla 16—25 cm pr. pr., a pod njima se nalazi gust jelov pomladak visine 30—150 cm.
Po 1 ha nalazi se na toj površini 620 grabovih, 20 bukovih, te 20 stabala ostalih vrsta
s ukupnom temeljnicom 14,55 m2. Na toj površini ima 11.660 jelovih stabalaca. Prvim
zahvatom uklonit ćemo 280 grabovih stabala, s temeljnicom 8,03 m2, dok ćemo ostala
ostaviti još 2—4 godine radi zaštite i zasjenjivanja jelovog pomlatka.


Slika 3. — Pojedinačna jelova stabla
(Šumarija Kamensko, gosp. jed. Zapadni
Papuk, odj. 17, 25. XI. 1957.)
Foto: Ing. Hanzl D.


5. Oslobađanje pojedinačnih jelovih stabala i
manji h grupa . U prelaznim sastojinama nalazimo često manje grupe
i pojedinačna jelova stabla visine 3—4 m pod brezom, ivom i jasikom. Te
vrste sprečavaju pravilan razvitak jelovih stabala, šibanjem njihovih
vrhova. Uklanjanjem nepoželjnih listača omogućit ćemo ugroženim jelovim
stablima pravilan razvitak u budućnosti.
Kao primjer takvog načina rada navodimo podatke s pokusne plohe u odjelu
24 gospodarske jedinice Zapadni Papuk, šumski predjel Kolarov potok, šumarije
Kamensko. Na pokusnoj plohi posjekli smo sva brezova i ivova stabla, koja.su smetala
razvoju jelovih. Temeljnica uklonjenih stabala breze i ive iznosila je 10,31 m2
po 1 ha, a temeljnice jele iznosi 2,33 m2. Temeljnica je preostalih stabala breze
1,12 m2, ive 1,87 m2, graba 1,28 m2 i bukve 0,05 m2, odnosno ukupna temeljnica malo
vrijednih listača 4,27 m2 po 1 ha. Temeljnica preostalih stabala nakon sječe je vrlo
malena, te na takve površine treba izvršiti daljnje podsijavanje jelovog sjemena.
Takav zahvat je koristan u svakom slučaju, pa čak i bez podsijavanja, zbog toga,
jer smo uklanjanjem brezovih i ivovih stabala, omogućili ugroženim jelama, koje
su još imale dobre vrhove, daljnji pravilni razvoj i nesmetani visinski prirast.


6. Podsijavanje jelovog sjemena. Na sva odgovarajuća
staništa na većim nadmorskim visinama i sjevernim ekspozicijama, gdje
u blizini nema starih jelovih stabala, podsijat ćemo jelovo sjeme radi
njenog daljnjeg proširenja. Takvo podsijavanje ćemo vršiti:
Tabela 2a
Površine
(po kotarevima)
za podsijavanje u ha
i
Daruvar
Područj e NONašice Slav. PožegaK-a
Virovitica Ukupno
nereducirano
reducirano
591
319
575299
3030
1544
1740
768
5936
2930




ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 65     <-- 65 -->        PDF

a) u bukovim sastojmama prije početka progalno naplodnih sijekova;
ako je to negdje propušteno u pravo vrijeme (t. j . prije početka pomenutih
sijekova), to ćemo i naknadno vršiti podsijavanje manjih čistina, ako
su ipak toliko zaštićene, da će ponik imati dovoljno zasjene;


b) u prelaznim sastojinama: daljnji uzgoj odnosno podržavanje prelaznih
sastojina do kraja ophodnje od 100—120 godina nema nikakvo ekonomsko
opravdanje; u takve sastojine unosit ćemo jelovo sjeme i vršiti
podsijavanje na odgovarajuća staništa. Takav način rada kombinirat ćemo
s radovima opisanim naprijed pod točkod 4 i 5;


c) u sastojinama, u kojima su znatni dijelovi obrasli lijeskom, ivom
i bazgom; podržavanje većih površina obraslih tim vrstama znači ekonomski
gubitak. Stoga ćemo i na takve površine unositi jelovo sjeme i
vršiti podsijavanje.


Buduće gospodarenje


Kod sastava najvećeg dijela gospodarskih osnova za područje Papuka
predviđeno je gospodarenje u 100—120 godišnjoj ophodnji s oplodnim
sječama. Jedino na području šumarije Voćin u gospodarskoj jedinici
Točak-Djedovice predviđeno je preborno gospodarenje na površini od


2.556 ha, a u gospodarskoj jedinici Jovanovica na površini od 1308 ha.
S obzirom na sadašnje stanje sastojina na Papuku, naročito s obzirom na
znatne površine preelaznih sastojina, kao i na potrebu i mogućnost proširenje
jele, potrebno je ustanoviti najpogodniji način budućeg gospodarenja.
Safarov a istraživanja pokazala su, da se jela najbolje pomlađuje
i održava u konkurenciji s bukvom tamo gdje je tamniji sklop i prevladava
preborna struktura vertikalnog sklopa u grupimičnoj strukturi (11).
Prema tomu mišljenju bi za jelu na Papuku, kao i u ostalim brdskim


Slika 4. — Grupe jelovog pomladka
iza oslobađanja od bukoovg
lošeg predrasta (Šumarija
Voćin, gosp. jed. Točak Djedovica,
odj. 13, 17. XI. 1956.)


Foto: Ing. Hanzl D.


masivima odgovarala oplodna sječa s dugim razdobljem pomlađivanja i
prethodnom intenzivnom njegom sastojina, kao i preborna sječa; uklanjanje
malo vrijednih listača radi spašavanja jelovog mladika i pomlatka
nametnut će nam na Papuku u budućnosti takav tip sastojina, koji će


287




ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 66     <-- 66 -->        PDF

imati preborno grupimičnu strukturu. Zahtjeve naprednog uzgoja šuma
treba staviti na prvo mjesto pred interesima eksploatacije i tako voditi
cjelokupno gospodarenje. Samo na taj način osigurat ćemo za budućnost
prirast veće i vrijednije drvne mase. Prebiranjem bismo utjecali na kvalitetu
sastojine, a grupimičnim uzgojem bismo pomogli podizanje i proširenje
jele.


I prema Klepc u stablimično gospodarenje ima s biološkog i ekonomskog
gledišta za izrazite vrste sjene, a naročito za mješovite sastojine
jele i bukve, teoretski veće prednosti, nego sastojinsko. Gdje postoje svi
uvjeti, treba sastojinsko gospodarenje postepeno zamijeniti stablimičnim,
jer ćemo na taj način podignuti šumsku proizvodnju i stvoriti otpornije
i zdravije tipove šuma (4).


Budući su navedene sastojine na Papuku vrlo različitog oblika, potrebno
je svaku sastojinu individualno tretirati i to prelaznim načinima
oplodne sječe s dugim pomladnim razdobljem i grupimično preborne
sječe (12).


Izvjesna pa i veća područja Papuka treba proglasiti zaštitnom šumom
zbog opasnosti od erozije, odnosno zbog strmina i jake inklinacije terena,
a u cilju zaštite cesta, putova i sprečavanja daljnjeg širenja bujičnih
slivova.


Zaključak


S obzirom na utvrđene potrebe za četinjavim drvom, u svjetskoj
potrošnji i posebno u FNRJ, kao i s obzirom na nerazmjer u drvnim
masama i površinama listača i četinjača kod nas, treba težiti za povećanjem
površina i proširenjem sastojine, u kojima uzgajamo četinjače. To
možemo postići na masivu Papuka uzgojem jele. U masivu Papuka nalaze
se znatne površine na kojima jela prirodno dolazi, a i takve, na koje se
može i dalje proširiti. Na najboljim staništima može se proizvesti prirast
do 15 m3 drvne mase (12). Prema ispitivanjima Klepca na primjernoj plohi
u području šumarije Kamensko ustanovljen je godišnji prirast jele i
smreke 13 m3 na 1 ha (13). U nekim šumskim predjelima su jelove sastojine
i pojedina stabla ugroženi u smislu naprednog uzgoja šuma. U cilju
spašavanja ugroženih sastojina kao i stabala jele i radi njenog proširenja
na površine, na kojima ona ima ekološke uslove za svoj razvoj, treba provoditi
razne uzgojne mjere. To su njega mladika, čišćenje guštika, zakašnjela
čišćenja, prorede i podsijavanje na odgovarajuća staništa. Takvih
površina upravo na Papuku ima dosta. Time ćemo proširiti njen prirodni
areal.


Kod izvađanja radova (prema spomenutom petgodišnjem planu za
proširenje jele na Papuku) trebat će se voditi računa i o slijedećem:


1. za izvođenje planom predviđenih radova treba osigurati za svaku
godinu potrebna financijska sredstva;
2. u vezi s današnjim stanjem sastojina, kao i budućim načinom
gospodarenja nameće se i pitanje šumske paše, koju će se morati isključiti
iz znatnog dijela Papuka, jer pomlađivanje sastojina ne može napredovati,
gdje su površine otvorene za pašu stoke;
288




ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 67     <-- 67 -->        PDF

3. bit će potrebno, da se kod svake šumarije organizira kadar stalnih
šumskih radnika, koji će s potrebnim brojem predradnika vršiti predviđene
uzgojne radove;
4. izmjena dosadanjih i budućih iskustava i objedinjavanja načina
rada, jer o pojedinim radovima postoje na šumarijama često različita pa
i oprečna mišljenja;
5. povećanju proizvodnje i unapređenju produktivnosti pridonijet će
daljnja izgradnja što većeg broja cesta i otvaranje pojedinih šumskih
predjela cestama radi smanjivanja troškova izvoza, a time će se povećati
vrijednost drveta u šumi na panju;
6. potrebno je nastaviti započeta ispitivanja, jer je Papuk vrlo široko
područje sa specifičnim uslovima i mogućnostima za povećanje proizvodnje.
Rješavanje problema proširenja areala jele na Papuku ima šire značenje,
te prelazi granice ne samo gore spomenutih kotareva, koji obuhvaćaju
masiv Papuka, nego i NRH. Rješavanje problema proširenja areala
četinjača u šume listače je od značaja za čitavu FNRJ.


LITERATURA


1.
Dragišić , P.: Uzgojni radovi prema Schädelinu. Obavijesti Instituta za šum.
i lov. istr. NRH, Zagreb, 1-1954.
2.
Dragišić , P.: Problem razvitka mladih sastojina bukve i hrasta kitnjaka u
NRH. gum. List 11—12, 1955. Zagreb.
3.
H a j di n 2.: Njega jednodobnih šuma listača. Obavijesti Instituta za šum. i lov.
istr. NRH, Zagreb, 1-1955.
4.
K l e p a c D.: Sastojjnsko ili stablimično gospodarenje? Šum. List, 1—2, 1950.
Zagreb.
5.
Ko s tie r J. N.: Waldpflege, Hamburg, 1953.
6
Potoči ć Z.: Orijentacija šumske privrede u svijetu i kod nas. Šum. List, 5—6,
1952. Zagreb.


7.
Schädeli n W.: Die Auslesedurchforstung als Erziehungsbetrieb höchster
Wertleistung. Bern—Leipzig, 1942.
8.
Stamenkovi ć B.: O potrošnji i izvozu rezane građe četinara. Šum. List, 11,
1951, Zagreb.
9.
Stamenkovi ć B.: Usklađivanje potrošnje četinjarskih proizvoda sa sječivim
mogućnostima četinarskih šuma. Šum. List, 9—10, 1953. Zagreb.
10.
Šafa r J.: Prorede u prebornim šumama. Sum. List, 6—7, 1949, Zagreb.
11.
Šafa r J.: Problem njege mladog naraštaja u prebornim šumama. Šum. List, 11,
1953, Zagreb.
12.
Šafa r J. i Hajdi n 2.: Problem proširenja areala jele na brdskom području
između Save i Drave u NRH. Šum. List, 9—10, 1954, Zagreb.
13.
Ščetinec M. i Jakšić I.: Neke bilješke s ekskurzije po šumama Papuka.
Šum. List, 3—4, 1955, Zagreb.
14.
Urbanovsk i A.: Ekonomika proizvodnje i potrošnje drveta u Europi i naš
poslijeratni izvoz. Šurn. List, 3—4, 1955, Zagreb.
ZUSAMMENFASSUNG


Der Bedarf an Nadelholz wird in der ganzen Welt von Jahr zu Jahr grösser. Es
ist vorauszusehen, dass die Steigerung des Nadelholzverbrauchs auch in der Zukunft
weiter anhalte. In der Föderativen Volksrepublik Jugoslawien besteht aber eine
starke Disproportion zwischen dem Nadel- und Laubholzanteil und zwar im Bezug
auf die Fläche 88´%> : 12%. Deswegen muss man streben, das Areal der Nadelwälder
überall dort zu verbreiten, wo dafür Möglichkeiten bestehen.


289




ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 68     <-- 68 -->        PDF

Der Verfasser führt die Möglichkeit einer solchen Verbreitung im Bergmassiv
Papuk zwischen der Save und Drave an, wo die Tanne in natürlichen Beständen
vorkommt, und wo man ihr Areal noch weiter ausdehnen kann, wenn man die natürlichen
Bedingungen und Möglichkeiten in Betracht nimmt. Dafür muss man aber
dringend Pflegemassnahmen zur Befreiung der, Tanne durchführen und zwar auf
solchen Flächen, wo sie von Laubholzarten unterdrückt wird. Man soll auch entsprechende
Standorte mit Tannensamen besäen, damit man der Tanne eine grössere
Wuchsfläche sichert.


Damit die Tanne auf dem Boden, wo sie jetzt vorkommt, festen Fuss fassen
kann, befürwortet der Verfasser folgende Massnahmen:
1) musterhafte Jungwuchspflege in Beständen der Tanne und Buche;
2) frühzeitige Pflege des Jungwuchses, wo die Tanne von Laubholzarten unterdrückt
wird;
3) nachträgliche Säuberungen dort, wo das bei der Tanne versäumt worden ist;


4) Befreiung der Tanne von der Unterdrückung durch Weissbuche und andere
Laubholzarten in Übergangsbeständen, welche nicht in längeren Umtriebszeiten
bewirtschaftet werden;


5) Die Flächen, welche der Tanne entsprechen, mit Tannensamen besäen.


Das bischer angewandte Betriebsverfahren und die Pflegeeigenschaften der
Tanne, sowie auch der gebirgige Charakter und die Konfiguration des Geländes
zeigen deutlich an, dass man in der Zukunft an manchen Flächen im Papuk-Gebirge
eine Plenterwaldwirtschaft einführen soll.