DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 61 <-- 61 --> PDF |
U prošlosti je velik dio šuma na Papuku bio vlasništvo privatnog veleposjeda, u glavnom Gutmanna, zatim Slaveksa, a dio vlasništvo B. I. O. i Zemlj. zajednica. Eksploatacija se provodila tako, da su u pojedine slivove i gravitaciona područja izgrađene šumske pruge, kojima se vršio izvoz posječenog drvnog materijala. Da bi se troškovi gradnje pruga što prije amortizirali, vršene su na velikom dijelu Papuka sječe u jednom sijeku, kao i oplodne sječe sa skraćenom pomladnim razdobljem. U takvim su se slučajevima provodila samo 2 sijeka, koji su slijedili jedan za drugim u razmaku od 2—3 godine, i to više iz formalnih razloga, da se samo nazovu oplodne sječe. Drugi je sijek bio redovno proveden nakon podsadnje žira, bez obzira da li je površina dovoljno pomlađena. Kod tih sječa, koje su imale značaj najbržeg iskorišćavanja, bilo je ponešto pomlatka, ali taj je kod izvoza u najvećem dijelu bio uništen. Do toga je i moralo doći, jer su se na sječini nalazile redovno znatne količine izrađenog materijala. Na nekim površinama vršeno je nakon sječe i vještačko pošumljavanje smrekovim biljkama. Velik dio površina stradao je od šumskih požara između dva svjetska rata. Za vrijeme II. svjetskog rata bacali su neprijateljski avioni na mnoga područja Papuka zapaljive bombe. One su često izazvale jake šumske požare. Pa i poslije rata zapaženo je nekoliko jačih šumskih požara, koji su nastali dijelom iz nepažnje, a dijelom da bi stanovnici okolnih sela dobili površine za ispašu stoke. Na izvjesnim površinama Papuka provođeni su i poslije rata prejaki progalno naplodni sijekovi, a mjestimice i ubrzani dovršni sijekovi. To je sve imalo za posljedicu pogoršanje stanja sastojina i tla (2). Uslijed tako loše provađanih sječa, kao i požara, dakle antropogenih utjecaja, danas su znatne površine Papuka obrasle sastojinama prelaznog tipa, bilo manje vrijednim vrstama: brezom, jasikom, ivom i grabom, bilo stablima bukve i hrasta lošeg kvaliteta, uzgojenih iz panja ili predrasta, a dijelovi su obrasli i lijeskom. Uslijed takvog stanja sastojina istodobno s rješavanjem pitanja proširenja areala jele na Papuku, nameće se i problem uzgojnih radova u sastojinama, u kojima bismo trebali vršiti zakašnjela čišćenja (12). U t. zv. prelazne sastojine mora se mjestimice unositi jelovo sjeme, no mjestimice bi trebalo pomagati i uzgoj no bolje grupe bukovih i hrastovih stabala. U takvim zahvatima bi trebalo uklanjati nepoželjne, manje vrijedne, vrste, koje ne ćemo moći podržavati do kraja ophodnje (brezu, ostale mekane vrste i lijesku), kao i uzgojno loša stabla bukve i hrasta. Prioritetni radovi na spašavanju i proširenju jele Glavne vrste šumskog drveća na Papuku su bukva, hrast kitnjak i jela, a zatim breza, jasika, grab, javor gorski i mliječ, te gorski jasen. Danas su znatne površine Papuka, uslijed ranijeg načina gospodarenja i šumskih požara, obrasle sastojinama breze i drugih manje vrijednih vrsta. U svim takvim sastojinama, gdje god se u blizini nalazi starih jelovih stabala, nalazimo jelov ponik, mladik i pomladak u većim ili manjim grupama ili pojedinačno. Jela se na Papuku vrlo dobro prirodno pomlađuje, te se proširuje i u sastojine listača. Mnoge površine pod listačama jela bi, s obzirom na njena uzgojna svojstva, kroz duži niz godina i sama postepeno naselila, pa čak ih i potpuno osvojila. Ali budući da mi želimo što prije dobiti jelove Sortimente, koje ćemo moći koristiti, to moramo provoditi hitne uzgojne zahvate. Izvjesne površine, na kojima se danas jela nalazi u stadiju ponika, mladika, pomlatka i letvenjaka, smatramo ugroženim od listača. Na tim površinama ćemo jeli pomagati, oslobađjući jeod zasjene listača. Kad jelove biljke i stabalca dobiju više svjetla, snažnije će prirašćivati, a time ćemo povećati prirast cijele sastojine. 283 |