DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 81 <-- 81 --> PDF |
toga, drug Bozo zalagao se da se šumama gospodari putem valjanih uredajnih osnova, koje je i osobno uspješno sastavljao i provodio. Svi se ovi njegovi prirodni spomenici danas ponosno uzdižu i vjetrom uzgibanim krošnjama šapuću zahvalnost svome nezaboravnom uzgajivaču i uređivaču. Svakako da je takav opsežan i predani dugogodišnji naporan rad u operativi nepovoljno utjecao na zdravlje druga Bože. Unatoč toga on je zatim u službi kod uprave bivšeg šumskog gospodarstva »Šamarice «, a poslije kao inspektor Šumarskog inspektorata u Zagrebu i konačno kao savjetnik Sekretarijata za šumarstvo, još više izgarao na povjerenim mu zadacima. Zadužen u Sekretarijatu za šumarstvo referadom »Iskorišćivanja šuma u režiji šumarija« i konačno »Fondom za unapređenje šumarstva«, mnogo je doprinio svojim stvarnim i naprednim prijedlozima, obrazloženim svestranim analizama, brzom i uspješnom radu na tom području šumarstva a tako i lovstva. Svoje obilno stručno praktično iskustvo predavao je mlađima putem »Šumarskih novina« u kojima su zapaženi njegovi mnogi i različiti poučni članci. Osim toga jedan je od pokretača i zatim sastavljač opsežne Zbirke šumarskih propisa I, koju je nastavio i dalje nadopunjavati. SAOPĆENJA ŠESTO ZASJEDANJE POTKOMISIJE ZA KOORDINACIJU MEDITERANSKIH ŠUMARSKIH PITANJA »SILVA MEDITERRANEA« (Madrid, 17.—22. aprila 1958.) Na ovom zasjedanju bile su zastupane ove zemlje: Argentina, Španija, Francuska, Iran, Izrael, Italija, Libija, Maroko, Portugal, Engleska, Tunis, U. S. A. i Jugoslavija. Grčka i Turska su se ispričale, ne mogavši poslati delegate. Potkomisija je počela svojim radom 17. IV. ove godine. Na dnevnom redu bili su ovi predmeti: 1. Općenito stanje i tendence u generalnom iskorišćavanju tla u Mediteranu — položaj šume. 2. Gospodarenje i uređivanje mediteranskih šuma. 3. Smolarenje — prednosti i nedostaci — tehnički i ekonomski aspekti. 4. Izvještaj radne grupe o ekološkoj karti Mediterana. Drug Bozo je velikom energijom i čvrstom voljom svladao uspon na svojoj strmoj i teškoj životnoj stazi. Međutim prezamoren, klonuo je upravo pred zaravankom na kome se trebao konačno mirno odmarati i zadovoljno promatrati i uživati u uspjesima svoga rada. Rada, koji je s toliko ljubavi i predanošću ulagao za unapređenje šumarske i lovne privrede a za korist društvene zajednice. Bez obzira na svoje narušeno zdravlje htio je do zadnjeg dana kao svijestan i neustrašiv borac izvršiti svoju dužnost u čemu je i uspio. Gubitkom dragog druga Bože osjetno su prorjeđeni redovi odličnih šumarskih stručnjaka i drugova, koji se ne zaboravljaju. Drug Bozo ostavlja u dubokoj boli suprugu i sina studenta agronomije, kojima je bio nadasve brižljiv i uzoran suprug odnosno otac. Pokopan je na Mirogoju 7. VII. 1958. u hladu drveća koje je toliko volio. Među mnogobrojnim ožalošćenim drugovima koji su s vijencima cvijeća iznijeli i ispratili svog milog Bozu, zadnje tople drugarske riječi rastanka, hvale i trajnog spomena izrekli su u ime ustanova Strineka ing. Milan, a ispred Šumarskog društva NR Hrvatske i Šumarskog kluba — Zagreb Bestal ing. Vilim. Pere.— 5. Izvještaj radne grupe o eucalyptusu. 0. Izvještaj radne grupe o hrastu plutnjaku. 7. Izvještaj radne grupe o tehnici pošumljavanja. 8. Mediteranski projekt. 9. Izbor novog predsjednika i potpredsjednika potkomisije. ad 1.) Nakon što su delegati podnijeli svoje izvještaje sa komentarima i obrazloženjima, potkomisija je došla do ovog zaključka: Općenito stanje u iskorišćivanju tla Općenito stanje s obzirom na iskorišćivanje tla nije jasno u Mediteranu. Razlog za to leži, s jedne strane, u slaboj statistici i, s druge strane, u činjenici, da je lučenje šume od pašnjaka i poljoprivrednih terena vrlo teško u Mediteranu. Višestruko iskorišćivanje tla je često, pa nije lako precizirati kolika površina tla otpada na šumarstvo, koliko na pašnjake, a koliko 303 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 82 <-- 82 --> PDF |
na poljoprivredu. Za mediteranski bazen, kao cjelinu, statistike iskazuju, da površina šuma iznosi jedva 6% od ukupne površine. Za istočni Mediteran, ta brojka iznosi ö´Vo, dok se evropski prosjek penje na iznos od 20%. Jedna studija u 7 zemalja (Jugoslavija, Turska, Sirija, Jordan, Irak, Libija i Tunis) pokazuje, da se realne cifre mogu mnogo razlikovati od oficijelnih podataka. U slučaju Sirije — na primjer — statistike iskazuju 449.000 hektara šumske površine, dok u stvarnosti ona ne prelazi iznos od 88.000 hektara. U drugim zemljama je ta razlika manja. Ali u 7 navedenih zemalja, površina šuma iznosi 10,7 miliona hektara, dok statistike iskazuju 21,8 miliona hektara. U tim zemljama je odnos između površine šuma i totalne površine oko 3®/o; u svemu oko 11 miliona hektara šuma za 90 miliona stanovnika. Međutim, treba istaknuti i to, da šumarske statistike ne uzimaju u obzir stabla izvan šume, a ni šumske kulture, koje su također jedan važan elemenat za stabilizaciju tla, a pored toga daju znatnu količinu drva. Stabla izvan šume kao i šumske kulture mogu se grupirati u četiri skupine: SJEĆ -. o O w Zemlja o a > u « | a 3 O.S M Italija Jugoslavija Grčka 13,470 22,800 3,900 4,000 6,900 200 Turska 6.195 870 Irak 106 6 Sirija Jordan 750 50 250 3 Izrael 9 5 Libanon 50 10 Cipar Egipat Libija Tunis 36 15 64 27 18 10 4 9 Ukupno: Španjolska Portugal Francuska 47,472 1,945 4,800 12,285 1,835 2,300 Alžir 780 130 Maroko 925 160 Sveukupno: 55,922 16,710 a) ostaci nekadašnjih šuma, koje su pre tvorene u drugu vrstu kulture ili u pašnja ke; tako je na primjer u Turskoj Quercus Aegilops rasut na površini od 110.000 hek tara kultiviranog terena; 2 miliona rogača na 20.000 kultiviranog terena u Cipru; cr nika u Španiji, a kesten u Portugalu, ra suti su među poljoprivrednim kulturama i pašnjacima; b) zaštitni pojasevi, vjetrobrani plaštevi, gdje topola igra važnu ulogu; c) voćnjaci, često udruženi s drugom vr stom kulture; d) seljačke šumice, na poljoprivrednom tlu, namijenjene proizvodnji tehničkog i ogrjevnog drva. Tenđence u iskorišćivanju tla Pošto je ispitano generalno stanje s obzirom na iskorišćivanje tla, pokušalo se, da se ocijene tenđence u poljoprivredi, stočarstvu i šumarstvu. Poljoprivreda Zajednička karakteristika poljoprivrede u svim mediteranskim zemljama leži u ne pravilnosti i nejednolikosti žetvi; pomanj kanje prikladnih spremišta za poljopri- Tabela 1 A u 1,000 m3 . CO > > OJ !i C0 60 M SA« o H ft tD vi O 9,470 30 12,760 14,810 103 15.900 30 15,000 14,715 138 3,700 5 3,750 3,750 95 5,325 14 3,070 3,290 183 100 6 — — — 500 33 — — — 47 6 — — — 4 56´ 15 37 55 40 20 — — — 18 50 85 100 39 5 67 — — — 60 6 —. —. — 18 33 66 66 37 35,187 26 35,700 37,750 121 110 94 2,500 2,600 71 2,500 48 5,340 5,370 82 650 17 — — — 765 17 1,070 1,350 79 39,212 30 45,400 47,850 112 Sjeće su iskazane u m3 bez kore; etat i prirast sadrže koru; računa se općenito, da na koru otpada oko 10"/» od ukupne kubature. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 83 <-- 83 --> PDF |
vredne artikle, kao i loša organizacija tržišta još pogoršavaju stanje. U većini mediteranskih zemalja poljoprivedna produkcija je veća od predratne, ali to povećanje ipak nije dovoljno, da stanovništvu (koje je uvijek u porastu) osigura potrošnju. Tri su osnovna faktora progresa u poljoprivredi: povećanje kultivirane površine, izbor racionalnije kulture bilo s obzirom na iskorišćivanje tla, bilo s obzirom na radnu snagu i rentabilnost i konačno poboljšanje metoda rada — naročito mehanizacijom i navodnjavanjem. Što se tiče povećanja kultivirane površine, Turska, Grčka i Sirija učinile su velike napore, dok je u Alžiru, Tunisu, Jugoslaviji i Maroku učinjeno neznatno povećanje. U pogledu izbora racionalnijih kultura Jugoslavija, Grčka i Izrael pokazuju jaku tendencu, da pređu na industrijske kulture, kao što su duhan, pamuk i slično, koje daju vredniji prihod od cerealija, a pored toga uposljuju višak radne snage. U tim zefciljama zapaženo je povećanje proizvodnje krmnog bilja. Na području mehanizacije istaknuta je Turska, koja je u vremenu od 1950—1955 uvezla preko 20.000 traktora, ali od kojih su mnogi ostali neiskorišteni zbog pomanjkanja stručnog osoblja. U Grčkoj i Jugoslaviji primjena mehanizacije dosta je ograničena zbog raštrkanosti i rascjepanosti posjeda u Mediteranu. U pogledu melioracija poljoprivredni planovi gotovo svih mediteranskih zemalja daju prioritet navodnjavanju. Stočarstvo U većini mediteranskih zemalja primjećeno je povećanje broja stoke, a naročito u aridnim zemljama. Ali čini se, da se u mnogim zemljama to povećanje ne odnosi na kvalitet. Izuzevši Jugoslaviju i Egipat, povećanje broja stoke se odnosi ponajviše na ovce i koze. Što se tiče goveda, čini se, da je — usprkos mehanizacije — dobar dio upotrebijen za vuču. U pogledu paše, računa se, da u Mediteranu na jedno grlo otpada prosječno manje od 2 hektara. Ta brojka pokazuje, da broj stoke nije u povoljnoj proporciji sa mogućnostima pašnjačkih površina. Još uvijek postoji pomanjkanje integracije između stočarstva i poljoprivredne proizvodnje. Šumarstvo Proizvodnja drvne mase u mediteranskoj šumi dana je u tabeli 1. Iz te se tabele vidi, da je sječa veća od etata. Osim toga, iz nje je vidljivo veliko učešće (60 do 80°/o) ogrjeva. Proizvodnji glavnog prihoda trebalo bi još dodati specijalne prihode i pašu. Specijalni prihodi, kao na pr. pluto, smola i t. d., predstavljaju oko 150 miliona dolara godišnje. Paša je važno vrelo prihoda, jer se pase gotovo u svim šumama. Proizvodnja građevnog i industrijskog drva nije dovoljna. Samo u istočnom bazenu Mediterana godišnje se uvozi drva za 170 miliona dolara. Godišnja potrošnja na građevnom i industrijskom drvu u istočnom bazenu Mediterana iznosi jedva 0,07 m3 po stanovniku, dok je svjetski prosjek 0,42 m3, a za Jugoslaviju on iznosi 0,20 m3. Potražnja drva u gradnji stanova, za ambalažu, za proizvodnju celuloze i papira jasni su znak, da će se potrošnja drva u istočnom Mediteranu povećati. Prethodne ocjene pokazuju, da bi sadašnja potrošnja od 10,000.000 ms mogla u istočnom Mediteranu doseći u slijedećim dekadama iznos od 35,000.000 m3 oblovine. Postavlja se pitanje da li će se te buduće potrebe moći podmiriti povećanom regionalnom proizvodnjom ili povećanim importom. Godišnja produkcija ogrjeva u šumama istočnog Mediterana iznosi sada oko 23,000.000 m3, što predstavlja kalorički ekvivalenat od 5,000.000 tona ugljena. Ako se pretpostavi, da su potrebe na ogrjevnom drvu 1 kg na dan po osobi, onda dolazimo do cifre od 67,000.000 m3, koja je cifra daleko veća od mogućnosti sadašnje proizvodnje. Što se tiče specijalnih prihoda šume, kao što su pluto i smola, njihova je proda u regresiji, ali je teško utvrditi da li je tosamo privremenog ili trajnog karaktera. Pretjerane sječe ne samo da ugrožavaju buduće snabdijevanje sirovinama, nego stavraju veću mogućnost za eroziju, koja ugrožava poljoprivrednu i stočnu proizvodnju. Položaj šume u generalnom iskorišćivanju tla sada i u perspektivi Razmotrivši tri funkcije šume (ekonomsku, socijalnu i fizičku), potkomisija za koordinaciju šumarskih mediteranskih pitanja došla je do zaključka, da je u Mediteranu fizička (zaštitna) funkcija prvorazredna. Spomenuta potkomisija naglasila je važnost utvrđivanja i procjenjivanja indirektnih koristi šume. Zaključeno je, da se — unatoč poteškoća — istraže metode pomoću kojih bi se kvalitativno izrazila fizička i socijt^na funkcija šuma u Mediteranu. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 84 <-- 84 --> PDF |
ad 2.)) Poslije izvještaja pojedinih delegata, spomenuta potkomisija je došla do ovog zaključka: Potreba promjene u gospodarenju i uređivanju mediteranskih šuma Uslijed ekoloških i biotskih faktora mediteranske su šume sastavljene od rijetkih sastojina vrlo slabog prirasta. Drvo iz tih šuma je u većini slučajeva tvrdo, teško zasukano i nepodesno za mehaničku preradu te se prema tome uglavnom upotrebljava kao ogrjev. S druge strane klimatski faktori favoriziraju proizvodnju specijalnih prihoda, kao što su smola, pluto i dr. No svjetskog tržište danas traži sirovinu za celulozu i za pilansku i ostalu preradu, a proda proizvoda iz mediteranskih šuma svakim danom je sve slabija (ogrjev, smola, pluto i t .d.). To je jedan od najtežih aspekata mediteranske sylviculture. Istina je, doduše, da će nova tehnika omogućiti preradu tankih dimenzija drva iz mediteranskih šuma, ali je istina i to, da je prirast tih šuma vrlo malen. Pritom se čovjek pita da li bi se promjenom šumsko-uzgojnih i uređajnih metoda mogla popraviti sadašnja teška situacija mediteranskog šumarstva naročito s obzirom na proizvodnju industrijskog drva. U područjima submediteranske klime takva je promjena laka i moguća, a sastoji se u konverziji niskih šuma u srednje i visoke, u očetinjavanju i t .d. U Mediteranu je drugačije. S obzirom na teške ekološke faktore, Mediteranac je odavno transformirao iskonsku šumu u park-šumu ili u plantažu stabala, koja su mu proizvodila smolu, pluto, plodove i si. Takve se šume vrlo mnogo razlikuju od onih u humidnijim ili subhumidnijim klimatima, gdje se rodilo klasično šumarstvo. U Mediteranu šumske sastojine zahtijevaju mnogo radne snage, koja je angažirana najprije na sadnji, onda na njezi i održavanju kultura, zatim na radovima oko njege tla, te konačno oko smolarenja, proizvodnje pluta, sabiranja plodova, okopavanja tla i t. d. Tako je nastala intenzivna sylvicultura, koja je dosta slična poljoprivrednim metodama. Imajući to pred očima Potkomisija za koordinaciju mediteranskih šumarskih pitanja proučila je: 1. u kojoj mjeri klasične metode mogu zadovoljiti; 2. koje su glavne smjernice moderne sylviculture u Mediteranu; 3. kako primijeniti nove metode na šumske sastojine u Mediteranu da se dobiju vrijedni prihodi. Tendence u sylviculturi a) Klasična sylvicultura Osnovne karakteristike klasične sylviculture su: čiste jednodobne sastojine, čiste sječe, slabe prorede; davanje prednosti ekonomskim pitanjima pred biološkim; zanemarivanje prirodnih tipova šuma; i t. d., i t. d. U toj sylviculturi sastojina je najniža jedinica (baza) uzgajanja šuma, a stabla su smatrana samo kao jedinice, koje čine sastojinu. čovjek bi čak mogao reći: »les mathematiques sont la ligne principale de pensee de ce concept — l´ordre doit regner dans la foret — et que la dendrometrie est la science appliquee servant de base ä la sylviculture«. Takva koncepcija može se smatrati kao klasična, jer ona datira iz početka 19. stoljeća, kad su Hartig i Cotta udarili temelj sestarskih metoda, koje su se uz manje ili veće modifikacije održale do danas. No već početkom 20. stoljeća uvidjele su se loše strane tih metoda: osiromašenje tla, gubitak na proizvodnji, teškoća regeneracije, napadaj insekata i t. d. To je bio razlog, da se sylvicultura orjentirala prema biologiji i jedna nova tendenca je nastala na tom području. b) Moderna sylvicultura Ništa ne može bolje simbolizirati tu tendencu nego deviza: »Retour ä la nature«. Razvoj fitocenologije i pedologije početkom 20. stoljeća pomogao je tome. Biološke znanosti preuzimlju mjesto u šumarstvu, koje je do tada zauzimala matematika. Ekološke, fitocenološke i pedološke studije postaju baza sylviculture. Šuma nije više tretirana samo kao skup stabala, ona se smatra kompleksom bioloških asocijacija. Stablo postaje odlučni faktor sylviculture. Moderna sylvicultura je karakteristična po tome, što se respektira prirodna šuma, odustaje se od krutih šablona i teoretskih shema; gospodarenje postaje intenzivnije, ophodnje su kraće, šumsko uzgojne operacije su intenzivne i česte. U modernoj sylviculturi uzgajivač fazonira svoje sastojine, pridavajući važnost svakom pojedinom stablu. Ta nova tendenca se brzo raširila Evropom. Najprije je prihvaćena u Francuskoj, gdje su šumari bili na to pripremljeni poznatom frazom Parađ-a: »Imiter la nature, hater son oeuvre, telle est la maxime fondamentale de la sylviculture«. U Njemačkoj je te ideje proširio Meyer, a kontrolisti u Švicarskoj i Francuskoj obogatili su moderno uzgajanje i uređivanje šuma kontrolnom motodom i prebornom sječom. Taj razvoj |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 85 <-- 85 --> PDF |
se može pripisati progresu bioloških nauka, koja će omogućiti daljnji razvoj modernoj sylviculture čiji razvoj može biti od odlučne važnosti za budućnost šuma u Mediteranu. c) Nova sylvicultura Najnovija sylviccultura je u najvećoj mjeri rezultat povećanih potreba na šumskim prihodima i rezultat progresa na području selekcije i genetike. Na siromašnim tlima, prirodna evolucija, doista, dovodi do sastojina kojih je prihod vrlo malen. Uostalom, prvobitne šume u Mediteranu nestaju gotovo svuda uslijed biotskih faktora. U većini slučajeva, povrat k prirodnom »climaxu« nije više poželjan. Progresi na polju selekcije i hibridiza cije dozvoljavaju, da se pomišlja o boljoj upotrebi tla. Iskorišćivanje klenova i selekcioniranih hibrida u modernim topolovim kulturama sa intenzivnim njegovim sastojinama omogućile su postići veći prihod od onoga u klasičnoj šumi. Slično je postignuto i pomoću selekcioniranih vrba. Jasno je, da su ti klonovi i hibridi vrlo skupi i mogu biti iskorišćeni u potpunosti sa maksimalnim profitom samo na vrlo dobro pripremljenom tlu s intenzivnom njegom. Nova sylvicultura ide za tim, da pripremi okolinu (stanište) stabla. U tom razvoju sylviculture mogu se slijediti ove etape: zanemarivanje okoline, podešavanje prema okolini, pripremanje (adaptiranje) okoline. Moderna sylvicultura ne sastoji se više samo u jednomstavnom »retour ä la nature«, nego ide za tim, da uz pomoć intenzivnih agrotehničkih mjera promijeni okolinu i postigne što veći prirast. Novi i intenzivni tip moderne sylviculture osniva se na ecotypu, clonu i hybridu; nova sastojina sastavljena je od individua istog stabla, a karakterizirana je konstantnom intervencijom čovjeka. Pre ma tome su karakteristike nove sylviculture: jednodobne, umjetno podignute sastojine; intenzivna njega stabala; obrada i njega tla; upotreba gnojiva, navodnjavanje i t. d. i t. d. Za ilustraciju te nove tendence Potkomisija je spomenula aktivnost nekih tvornica papira, kao na pr. »Spruce Falls Company« u Kapuskasing-u, Ontario. Godišnja produkcija tog društva iznosi 300.000 tona papira za »New York Times«. Da bi pokrilo svoje potrebe na drvu to je društvo poduzelo velika pošumljavanja. Još je frapantniji primjer u Japanu. Premda prirodne šume zauzimaju ondje 61,8% površina, novi petogodišnji šumarski plan te zemlje ima za cilj povećavanje šumske produkcije umjetnim pošumljavanjem, intenzivnijim uređivanjem šuma i šumarskom selekcijom. Najnovija su istraživanja pokazala, da u šumskoj proizvodnji prirodnih šuma postoji jedna granica — jedan plafon — iznad kojeg se šumsko-uzgojnim mjerama ne da ići. Prema tome je jasno, da čovjek mora unijeti jednu količinu energije u kompleks klima — tlo, ako želi iz n j ega izvući veće prihode. Uostalom poljoprivreda ne čini drugo, kad polučuje velike prihode. Nova sylvicultura mogla bi se nazvati arboricultura. To ipak ne znači, da bi nova šumarska tehnika trebala da bude identična poljoprivrednoj tehnici, nego to znači, da bi šumarstvo trebalo unaprijediti uvođenjem nove tehnike rada, koja se osniva na poznavanju kulture stabala kako bi se postigli veći prihodi. U mnogim zemljama šumarstvo počiva na iskorišćivanju postojećih šuma, koje su više ili manje prirodne, kao što poljoprivreda — u nekim zaostalim područjima — koristi postojeću, više ili manje prirodnu vegetaciju. Međutim, ako želimo, da drvo zauzima trajno jedno važno mjesto na tržištu, onda bi trebalo povećati proizvodnju intenzivnim agrotehničkim i genetskim mjerama. Specijalna sylvicultura u Mediteranu U šumama Mediterana čovjek koristi iz šume plodove, sjeme, koru, granje, listinac i si. A to su dijelovi stabla, koji sadrže najviše mineralnih sastojaka. Upravo proizvodnja smole, kore, plodova i drugih specijalnih prihoda mediteranske šume uzrokuju jako iscrpljenje tla, što daje sylviculturi Mediterana specijalnu karakteristiku. Povećanje proizvodnje u mediteranskim šumama zavisi prema tome u prvom redu od poboljšanja agrotehničkih mjera. Genetika i selekcija, s jedne strane, i intenzivna obrada i priprema tla, s druge strane, pružaju mogućnost za povećanje proizvodnje. Već započeti radovi na polju arboriculture u Italiji — naročito što se tiče kestenika — daju putokaz novoj mediteranskoj sylviculturi. ad 3.) Po pitanju smolarenja Potkomisija za koordinaciju mediteranskih šumarskih pitanja nije donijela definitivni zaključak, jer su delegati pojedinih zemalja i predstavnici FAO imali različita mišljenja. Predstavnici FAO smatraju smolarenje štetnim, pozivajući se na iskustva u Landima, gdje danas država mora podržavati svojim subvencijama smolaranje u privatnim šumama. Delegati Jugoslavije i Portugala nisu se potpuno složili sa sta 307 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 86 <-- 86 --> PDF |
vom FAO u tom pogledu, jer socijalne prilike u Landima ne moraju biti mjerodavne za ostale zemlje. Delegat Jugoslavije je istaknuo, da se ništa ne protivi »smolarenju na mrtvo« na stablima, koja su određena za sječu, za razliku od smolarenja na živo, gdje bi trebalo oprezno postupati zbog toga, što se smolarenjem smanjuje otpornost borova protiv zime. Pored toga, »cara« (bjelenica) kod Pinus halepensisa ne zacjeljuje i prema tome smanjuje´ tehničku sposobnost drva. Osim toga, smolarenjem se znatno smanjuje prirast drva. Različita mišljenja po pitanju smolarenja bila su razlogom, da će FAO taj predmet ponovno staviti na dnevni red i posvetiti mu punu pažnju. Svakako je interesantno spomenuti mišljenje direktora šumarskog odjela FAO Leloupa, koji je vrlo oštro kritizirao smolarenje u Jugoslaviji i nepovoljno se o tome izrazio pozivajući se na to, da je svojedobno predlagao našoj zemlj,i da ne uvodi smolarenje. On je također ukazivao na teške posljedice, koje će imati FNRJ u budućnosti zbog smolarenja. ađ 4.) Predsjednik radne grupe za izradu ekološke karte M. H. Gaussen podnio je izvještaj o radu. Radna grupa se sastala 14., 15. i 16. aprila ove godine. U toj radnoj grupi bile su zastupane ove zemlje: Španija, Francuska, Iran, Izrael, Italija i Portugal. U svojim zaključcima ta je radna grupa predložila Potkomisiji izradu ekoloških karata u mjerilu 1 : 200.000, na temelju ekoloških faktora. ad 5.)) Predsjednik radne grupe za eucalyptus M. Metro podnio je izvještaj o radu te grupe, koja^ je održala nekoliko sastanaka dne 14., 15. i 16´. aprila ove godine. Ondje su bile zastupane ove zemlje: Španija, Francuska, Iran, Italija, Portugal i Tunis. Predsjednik ove radne grupe pocrtao je Potkomisiji važnost osnivanja nacionalnih ekipa, koje bi se bavile proučavanjem eucalyptusa, u zemljama, gdje to još nije učinjeno. Potkomisija je s velikim interesom saslušala izvještaj te radne grupe, a naročito pokuse u Maroku, gdje su eucalvptusove kulture (Eucalyptus gomphocephala) dobro navodnjavane, na dobrom i humoznom tlu, dale u toku pete godine godišnji prirast od 32 m3/ha, a sa zalijevanjem još i više 47 m3/ha. Radna grupa će i dalje nastaviti istraživanje o aklimatizaciji eucalyptusa, specijalno što se tiče Eucalyptusa camaldulensis-a i E. cladocalyx-a na vapnenim tlima, što će biti od velikog interesa za našu zemlju (Dalmacija, Crnogorsko Primorje i t. d.). ad 6.) Radna grupa za hrast plutnjak sastala se 14. i 16. aprila ove godine. Bile sus zastupane ove zemlje: Španija, Francuska, Portugal i Tunis. O radu te grupe izvijestio je njezine predsjednik Vieira Natividade. Potkomisija je uzela do znanja radove, koji su učinjeni na polju zaštite protiv Lymantria dispar, Malacosoma neustria i Tortrix viriđana, štetnika na hrastu plutnjaku. S interesom su zapažena istraživanja Portugala u pogledu vegetativnog razmnažanja hrasta plutajaka. ađ 7.) Radna grupa o tehnici pošumljavanja sastala se 18. aprila ove godine sa predstavnicima ovih zemalja: Španija, Francuska, Iran, Izrael, Italija, Portugal i Tunis. Predsjednik te radne grupe Monjauze podnio je potkomisiji izvještaj iz kojeg se vidi, da su u većini mediteranskih zemalja napuštene klasične metode sadnje biljaka u jamice. Moderne metode — sadnja na gradone, terase i si. uz pomoć mehanizacije (traktori »rooters«) našle su naročitu primjenu u Alžiru, Maroku i Španiji. Agrotehničke mjere, priprema i obrada tla, upotreba polietilenskih. vrećica pri sadnji i slična moderna sredstva preporučena su u tehnici pošumljavanja aridnih područja. Za našu zemlju to. ima naročiti značaj, jer se moderna tehnika pošumljavanja vrlo slabo primjenjuje kod nas. ađ 8.) Po pitanju Mediteransokg projekta podnio je referat zamjenik direktora Leloup-a Glesinger. On je istaknuo važnost tog projekta za unapređenje Mediterana i naglasio, da se FAO nalazi u drugoj fazi rada, to će reći u fazi izrade definitivnog Mediteranskog projekta. Zatoje potrebno, da se provizorni projekt, koji je bio predložen na IX. Konferenciji FAO u Rimu, dopuni i izmijeni regionalnim studijama u pojedinim zemljama. Uš tom smjeru je FAO rasporedio mediteranske zemlje u 4 grupe. Prvu grupu čine Grčka, Sirija i Irak za koje je zemlje već takav projekt uglavnom završen. Drugu grupu sačinjavaju Maroko, Tunis, Turska i Liban, za koje će zemlje FAO sa svojim ekspertima i tamošnjim stručnjacima izraditi potrebne planove. U treću grupu svrstane su Španija, Portugal, Jugoslavija i Izrael, koje će zemlje same sa svojim stručnjacima (jer ih ima dovoljno kvalitetnih!) sastaviti potrebne planove za mediteranski projekt. U četvrtu su grupu svrstane ostale zemlje kao Francuska i Italija, koje su obzirom na šumarski i ekonomski razvoj otišle dalje od ostalih mediteranskih zemalja. Izrada generalnog^ |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 87 <-- 87 --> PDF |
mediteranskog projekta povjerena je sa strane generalnog direktora FAO Glesingeru i dr. Balog-u, profesoru ekonomike u Oxfordu. U diskusiji po pitanju mediteranskog projekta sudjelovali su gotovo svi delegati. Iz diskusije, koja je bila vrlo živa, čak i oštra, moglo se zaključiti, da svi delegati nisu jednako zainteresirani za izradu takvog projekta. Potkomisija je primila s odobravanjem prijedloge pojedinih delegata (Engleske, Jugoslavije, Italije), da bi trebalo osnivati pilot-zone na kojima bi se demonstrirale moderne metode u šumarstvu i u poljoprivredi. DOMAĆA STRUČNA LITERATURA EKSPOZICIJA KAO FAKTOR PRI POŠUMLJAVANJU GOLETI U N. R. SRBIJI Doktorsku dizertaciju sa naslovnom temom odbranio je nedavno Ing. Ivan Soljanik, naučni saradnik Instituta za naučna istraživanja u šumarstvu N. R. Srbije. Verujući da će materijal koji je pisac obradio i rezultati do kojih je došao interesovati čitaoce Šumarskog Lista, daćemo detaljniji prikaz ovog rada. Pored uvoda i predgovora rad sadrži četiri dela: I deo — Uticaj ekspozicije na raspored autohtonih šumskih fitocenoza u različitim klimatskim područjima NR Srbije, II deo — Prikaz uspeha veštačkog pošumljavanja na antipodnim ekspozicijama u različitim klimatskim područjima NR Srbije, III deo — Vlastiti ogledi u različitim klimatskim područjima NR Srbije i IV deo — Zaključci. — Na kraju je navedeno i 100 podataka citirane literature. U uvodu autor ukazuje na važnost pošumljavanja goleti u FNRJ a posebno u NR Srbiji, koje je tesno povezano sa opštom izgradnjom narodne privrede naše zemlje. Nestankom šume na ogromnim površinama koje su danas pod goletima, u NR Srbiji nastalo je nepovoljno stanje biocenoze, zbog čega su i došli do izražaja: razorno dejstvo atmosferske vode (erozija), negativan uticaj vetrova, insolacije, smanjenje plodnosti zemljišta, pojave kalamiteta štetnih insekata, degradacija estetike naših prirodnih lepota i t. d. Pošumljavanju goleti u FNRJ tek posle II svetskog rata posvećena je veća pažnja. U stvari, cijelo šesto zasjedanje Potkomisije za koordinaciju mediteranskih šumarskih pitanja bilo je organizirano u okviru Privremenog mediteranskog projekta, kako bi se na temelju nacionalnih izvještaja dobio sigurniji uvid o položaju i značenju šume u Mediteranu. To je razolg, da je točki 1, 2 i 3 dnevnog reda posvećena velika pažnja, jer te točke čine osnovne linije u Mediteranskom projektu. ađ 9.) Za novog predsjednika Potkomisije izabran je MARTINEZ-HERMOSILIA (Spanija), za prvog potpredsjednika VIEIRA NATIVIDADE (Portugal), za drugog potpredsjednika MAHMOUD BADRA Tunis). D- Klepac No, i pored najbolje volje i kvalitetnog materijala, kvalitet radova, i pre i posle rata, prema najobjektivnijim ocenama nije zadovoljavajući. Na osnovu ličnih iskustava i službenih podataka, autor iznosi da je bilo objekata, gde je procenat primanja sadnica iznosio i 90°/o, ali ima i tavih objekata gde primanje iznosi svega 10°/o ili je čak bez uspeha. Po mišljenju autora uzrok malog uspeha radova na pošumljavanju u NR Srbiji je uglavnom u nepravilnom tumačenju i korišćenju nekih ekoloških faktora na goletima, od kojih zavisi primanje i porast posađenih sadnica. Jednim od važnih faktora autor smatra ekspoziciju terena koji treba pošumiti, jer od ekspozicije zavisi izbor najpogodnijih vrsta šumskog drveća i odgovarajuće tehnike rada. U I delu prikazan je uticaj antipodnih ekspozicija na autohtoni raspored šumskih fitocenoza u okolini Beograda, na Majdanpečkoj Domeni, na Zlatiboru, u Rugovskoj klisuri, u Grdeličkoj klisuri, u slivu Trgoviškog Timoka i na Maljenu. Južne-tople ekspozicije zauzete su kserotermnim dok su severne-hladne ekspozicije pokrivene mezofilnim biljnim asocijacijama. Južne ekspozicije su u većini slučajeva degradirane zbog čega na njima prirodno obnavljanje biljnog pokrivača napreduje mnogo teže nego na severnim. Za ovo su navedeni primeri sa terena. U II delu rada prikazan je uticaj antipodnih ekspozicija na uspeh veštačkog pošumljavanja u operativnoj službi i to: na Zlatiboru, u Rugovskoj i Grdeličkoj klisuri, u slivu Trgovičkog i Belog Timoka. Autor konstatuje, da je u svim ispitanim |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 88 <-- 88 --> PDF |
područjima uspeh pošumljavanja na severnim ekspozicijama bio uvek zadovoljavajući, dok je na južnim ekspozicijama istih objekata uspeh primanja uvek bio minimalan. Pored prikazivanja klasičnog načina pošumljavanja u operativnoj službi, za neka područja (Zlatibor, Grdelička klisura i sliv Belog Timoka), prikazan je uporedo i način pošumljavanja uz intenzivnu obradu zemljišta i gustu sadnju. Takva pošumljavanja, izvedena po sugestijama autora, pokazula su, da se uvođenjem intenzivne obrade zemljišta i guste sadnje uspeh na južnim ekspozicijama približava uspehu na severnim ekspozicijama istih objekata. Kod primene klasičnog načina pošumljavanja goleti sadnjom u jame na svim ispitanim područjima uspeh posađenih sadnica na toplim ekspozicijama manji je za 200 do 300´°/o od uspeha primanja na hladnim ekspozicijama. U III delu prikazani su autorovi vlastiti ogledi na veštačkom pošumljavanju, izvedeni: 1. u okolini Beograda u vremenu od 1948—1955 god. 2. u Grdeličkoj klisuri u istom razdoblju, 3. u Metohiji, kod Peći, u vremenu od 1952—1956 god. i 4. na Zlatiboru, u vremenu od 1953—1956 god. Kod svih oglednih radova autor zastupa osnovnu ideju: da se pronađu, ispitaju i odaberu najpogodnije vrste šumskog drveća i odgovarajuća tehnika rada pri pošumljavanju goleti na antipodnim ekspozicijama u različitim klimatskim područjima i da veštačko pošumljavanje goleti bude postavljeno na naučnu i praktičnu osnovu. Za svako ogledno polje autor je: 1. ispitao je i prikazao uslove sredine pod kojima su ogledi izvođeni i to a) ekološke klimatske činioce, od kojih je najviše pažnje posvetio padavinama i temperaturnim odnosima. Kod ispitivanja jačine insolacije na antipodnim ekspozicijama, autor je pokazao da se zemljište na južnim ekspozicijama u letnjim mesecima, na dubini od 20 sm t. j . u oblasti žilišta zagreje do 10° C pa i više nego na severnoj ekspoziciji. Na površini zemljišta ova razlika dostiže i 15° C. Skoro je redovna pojava da se na goletima, na južnim ekspozicijama, zemljište zagreje i do 60° C, a to su temperature na kojima se gasi život zelenih biljaka. Na severnim ekspozicijama međutim zemljište se retko zagreva preko 40° C. Autor smatra da neuspeh pošumljavanja goleti na južnim stranama treba prvenstveno pripisati dejstvu prevelike insolacije. b) Od edafskih činioca prikazani su uglavnom geološka podloga i hemijske i fizičke osobine zemljišta za sva ogledna polja, prva po literaturi a ostale i na osno vu autorovih konkretnih analiza. Pedolo ške analize pokazale su da u osobinama zemljišta na antipodnim ekspozicijama nema bitnih razlika, koje bi se a priori mogle smatrati uzrokom nejednakog pri manja sadnica. c) Stanje biljnog pokrivača a po njemu i tip staništa u momentu osnivanja ogled nih polja autor daje na osnovu inventari zacije edifikatorskih i subedifikatorskih biljaka, po antipodnim ekspozicijama. Uporedo sa tim on prikazuje i neke antro pogene faktore, kao što su prekomerne se če i krčenja šuma sa prekomernim paša renjem, koji su pospesivali pretvaranje šuma u apsolutne goleti sa degradiranim šumskim zemljištem. d) Orografija i reljef oglednih polja pri kazani su u cilju da se istakne razlika u eksponiranosti i jačini nagiba antipodnih ekspozicija, kako bi se prilikom pošumlja vanja dobila što jasnija slika prilikom analize dobivenih rezultata. — Kod ispiti vanja reljefa, naročito na oglednom polju »Dragušica« kod Ripnja autor ukazuje da. su shodno Lambertovom zakonu, za uspeh ili neuspeh pošumljavanja na antipodnim ekspozicijama od presudnog značaja ne samo makroreljef već i mikroreljef. U ovom delu prikazana je i tehnika izvođenja ogleda: obrada zemljišta, proizvodnja sadnog materijala, sadnja, nega kultura i t. d. i navedene vrste šumskog drveća sa kojima je rađeno. Pored opšteg. razmatranja o uzrocima uspeha i neuspeha prsimanja pojedinih vrsta na pojedinim oglednim poljima istaknuta je i či´ njenica da kriza kod posađenih biljaka traje 2—3 godine i da intenzivna obrada zemljišta i umereno gusta sadnja biljaka kod pošumljavanja goleti povećavaju porast sadnica u visinu za 2 puta pa i više. Na oglednom polju »Dragušica« posta vljeni su i pionirski šumski pojasevi, u borbi protiv suše na južnim ekspozicija ma. Ti pojasevi sastoje se od pionirskih vrsta (bagrem, američki jasen, negundo, breza i dr.) i postavljeni su u pravcu istok zapad. Pošto, 3—5 godina posle sadnje, pojasevi dostignu visinu oko 2 m među njima se sade i one vrste, čije sadnice ina če nisu uspevale na južnim ekspozicijama. Ovako zaštićene one se održe sa 80—100*Vo.. U IV delu dati su zaključci u 11 tačaka. Pošumljavanje hladnih ekspozicija goleti sadnjom u jame ne prestavlja naročitu teškoću, dok je na južnim ekspozicijama uspeh slab ili nikakav. Ovaj neuspeh treba pripisati prvenstveno reljefu, koji na. |