DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 84 <-- 84 --> PDF |
ad 2.)) Poslije izvještaja pojedinih delegata, spomenuta potkomisija je došla do ovog zaključka: Potreba promjene u gospodarenju i uređivanju mediteranskih šuma Uslijed ekoloških i biotskih faktora mediteranske su šume sastavljene od rijetkih sastojina vrlo slabog prirasta. Drvo iz tih šuma je u većini slučajeva tvrdo, teško zasukano i nepodesno za mehaničku preradu te se prema tome uglavnom upotrebljava kao ogrjev. S druge strane klimatski faktori favoriziraju proizvodnju specijalnih prihoda, kao što su smola, pluto i dr. No svjetskog tržište danas traži sirovinu za celulozu i za pilansku i ostalu preradu, a proda proizvoda iz mediteranskih šuma svakim danom je sve slabija (ogrjev, smola, pluto i t .d.). To je jedan od najtežih aspekata mediteranske sylviculture. Istina je, doduše, da će nova tehnika omogućiti preradu tankih dimenzija drva iz mediteranskih šuma, ali je istina i to, da je prirast tih šuma vrlo malen. Pritom se čovjek pita da li bi se promjenom šumsko-uzgojnih i uređajnih metoda mogla popraviti sadašnja teška situacija mediteranskog šumarstva naročito s obzirom na proizvodnju industrijskog drva. U područjima submediteranske klime takva je promjena laka i moguća, a sastoji se u konverziji niskih šuma u srednje i visoke, u očetinjavanju i t .d. U Mediteranu je drugačije. S obzirom na teške ekološke faktore, Mediteranac je odavno transformirao iskonsku šumu u park-šumu ili u plantažu stabala, koja su mu proizvodila smolu, pluto, plodove i si. Takve se šume vrlo mnogo razlikuju od onih u humidnijim ili subhumidnijim klimatima, gdje se rodilo klasično šumarstvo. U Mediteranu šumske sastojine zahtijevaju mnogo radne snage, koja je angažirana najprije na sadnji, onda na njezi i održavanju kultura, zatim na radovima oko njege tla, te konačno oko smolarenja, proizvodnje pluta, sabiranja plodova, okopavanja tla i t. d. Tako je nastala intenzivna sylvicultura, koja je dosta slična poljoprivrednim metodama. Imajući to pred očima Potkomisija za koordinaciju mediteranskih šumarskih pitanja proučila je: 1. u kojoj mjeri klasične metode mogu zadovoljiti; 2. koje su glavne smjernice moderne sylviculture u Mediteranu; 3. kako primijeniti nove metode na šumske sastojine u Mediteranu da se dobiju vrijedni prihodi. Tendence u sylviculturi a) Klasična sylvicultura Osnovne karakteristike klasične sylviculture su: čiste jednodobne sastojine, čiste sječe, slabe prorede; davanje prednosti ekonomskim pitanjima pred biološkim; zanemarivanje prirodnih tipova šuma; i t. d., i t. d. U toj sylviculturi sastojina je najniža jedinica (baza) uzgajanja šuma, a stabla su smatrana samo kao jedinice, koje čine sastojinu. čovjek bi čak mogao reći: »les mathematiques sont la ligne principale de pensee de ce concept — l´ordre doit regner dans la foret — et que la dendrometrie est la science appliquee servant de base ä la sylviculture«. Takva koncepcija može se smatrati kao klasična, jer ona datira iz početka 19. stoljeća, kad su Hartig i Cotta udarili temelj sestarskih metoda, koje su se uz manje ili veće modifikacije održale do danas. No već početkom 20. stoljeća uvidjele su se loše strane tih metoda: osiromašenje tla, gubitak na proizvodnji, teškoća regeneracije, napadaj insekata i t. d. To je bio razlog, da se sylvicultura orjentirala prema biologiji i jedna nova tendenca je nastala na tom području. b) Moderna sylvicultura Ništa ne može bolje simbolizirati tu tendencu nego deviza: »Retour ä la nature«. Razvoj fitocenologije i pedologije početkom 20. stoljeća pomogao je tome. Biološke znanosti preuzimlju mjesto u šumarstvu, koje je do tada zauzimala matematika. Ekološke, fitocenološke i pedološke studije postaju baza sylviculture. Šuma nije više tretirana samo kao skup stabala, ona se smatra kompleksom bioloških asocijacija. Stablo postaje odlučni faktor sylviculture. Moderna sylvicultura je karakteristična po tome, što se respektira prirodna šuma, odustaje se od krutih šablona i teoretskih shema; gospodarenje postaje intenzivnije, ophodnje su kraće, šumsko uzgojne operacije su intenzivne i česte. U modernoj sylviculturi uzgajivač fazonira svoje sastojine, pridavajući važnost svakom pojedinom stablu. Ta nova tendenca se brzo raširila Evropom. Najprije je prihvaćena u Francuskoj, gdje su šumari bili na to pripremljeni poznatom frazom Parađ-a: »Imiter la nature, hater son oeuvre, telle est la maxime fondamentale de la sylviculture«. U Njemačkoj je te ideje proširio Meyer, a kontrolisti u Švicarskoj i Francuskoj obogatili su moderno uzgajanje i uređivanje šuma kontrolnom motodom i prebornom sječom. Taj razvoj |