DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1958 str. 85 <-- 85 --> PDF |
se može pripisati progresu bioloških nauka, koja će omogućiti daljnji razvoj modernoj sylviculture čiji razvoj može biti od odlučne važnosti za budućnost šuma u Mediteranu. c) Nova sylvicultura Najnovija sylviccultura je u najvećoj mjeri rezultat povećanih potreba na šumskim prihodima i rezultat progresa na području selekcije i genetike. Na siromašnim tlima, prirodna evolucija, doista, dovodi do sastojina kojih je prihod vrlo malen. Uostalom, prvobitne šume u Mediteranu nestaju gotovo svuda uslijed biotskih faktora. U većini slučajeva, povrat k prirodnom »climaxu« nije više poželjan. Progresi na polju selekcije i hibridiza cije dozvoljavaju, da se pomišlja o boljoj upotrebi tla. Iskorišćivanje klenova i selekcioniranih hibrida u modernim topolovim kulturama sa intenzivnim njegovim sastojinama omogućile su postići veći prihod od onoga u klasičnoj šumi. Slično je postignuto i pomoću selekcioniranih vrba. Jasno je, da su ti klonovi i hibridi vrlo skupi i mogu biti iskorišćeni u potpunosti sa maksimalnim profitom samo na vrlo dobro pripremljenom tlu s intenzivnom njegom. Nova sylvicultura ide za tim, da pripremi okolinu (stanište) stabla. U tom razvoju sylviculture mogu se slijediti ove etape: zanemarivanje okoline, podešavanje prema okolini, pripremanje (adaptiranje) okoline. Moderna sylvicultura ne sastoji se više samo u jednomstavnom »retour ä la nature«, nego ide za tim, da uz pomoć intenzivnih agrotehničkih mjera promijeni okolinu i postigne što veći prirast. Novi i intenzivni tip moderne sylviculture osniva se na ecotypu, clonu i hybridu; nova sastojina sastavljena je od individua istog stabla, a karakterizirana je konstantnom intervencijom čovjeka. Pre ma tome su karakteristike nove sylviculture: jednodobne, umjetno podignute sastojine; intenzivna njega stabala; obrada i njega tla; upotreba gnojiva, navodnjavanje i t. d. i t. d. Za ilustraciju te nove tendence Potkomisija je spomenula aktivnost nekih tvornica papira, kao na pr. »Spruce Falls Company« u Kapuskasing-u, Ontario. Godišnja produkcija tog društva iznosi 300.000 tona papira za »New York Times«. Da bi pokrilo svoje potrebe na drvu to je društvo poduzelo velika pošumljavanja. Još je frapantniji primjer u Japanu. Premda prirodne šume zauzimaju ondje 61,8% površina, novi petogodišnji šumarski plan te zemlje ima za cilj povećavanje šumske produkcije umjetnim pošumljavanjem, intenzivnijim uređivanjem šuma i šumarskom selekcijom. Najnovija su istraživanja pokazala, da u šumskoj proizvodnji prirodnih šuma postoji jedna granica — jedan plafon — iznad kojeg se šumsko-uzgojnim mjerama ne da ići. Prema tome je jasno, da čovjek mora unijeti jednu količinu energije u kompleks klima — tlo, ako želi iz n j ega izvući veće prihode. Uostalom poljoprivreda ne čini drugo, kad polučuje velike prihode. Nova sylvicultura mogla bi se nazvati arboricultura. To ipak ne znači, da bi nova šumarska tehnika trebala da bude identična poljoprivrednoj tehnici, nego to znači, da bi šumarstvo trebalo unaprijediti uvođenjem nove tehnike rada, koja se osniva na poznavanju kulture stabala kako bi se postigli veći prihodi. U mnogim zemljama šumarstvo počiva na iskorišćivanju postojećih šuma, koje su više ili manje prirodne, kao što poljoprivreda — u nekim zaostalim područjima — koristi postojeću, više ili manje prirodnu vegetaciju. Međutim, ako želimo, da drvo zauzima trajno jedno važno mjesto na tržištu, onda bi trebalo povećati proizvodnju intenzivnim agrotehničkim i genetskim mjerama. Specijalna sylvicultura u Mediteranu U šumama Mediterana čovjek koristi iz šume plodove, sjeme, koru, granje, listinac i si. A to su dijelovi stabla, koji sadrže najviše mineralnih sastojaka. Upravo proizvodnja smole, kore, plodova i drugih specijalnih prihoda mediteranske šume uzrokuju jako iscrpljenje tla, što daje sylviculturi Mediterana specijalnu karakteristiku. Povećanje proizvodnje u mediteranskim šumama zavisi prema tome u prvom redu od poboljšanja agrotehničkih mjera. Genetika i selekcija, s jedne strane, i intenzivna obrada i priprema tla, s druge strane, pružaju mogućnost za povećanje proizvodnje. Već započeti radovi na polju arboriculture u Italiji — naročito što se tiče kestenika — daju putokaz novoj mediteranskoj sylviculturi. ad 3.) Po pitanju smolarenja Potkomisija za koordinaciju mediteranskih šumarskih pitanja nije donijela definitivni zaključak, jer su delegati pojedinih zemalja i predstavnici FAO imali različita mišljenja. Predstavnici FAO smatraju smolarenje štetnim, pozivajući se na iskustva u Landima, gdje danas država mora podržavati svojim subvencijama smolaranje u privatnim šumama. Delegati Jugoslavije i Portugala nisu se potpuno složili sa sta 307 |