DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1958 str. 32 <-- 32 --> PDF |
ključci sa III. Kongresa. Predsjednik Hodža istakao je naročito potrebu što skorijeg donošenja Zakona o šumama. Za veoma dobre uslove koje je Plenum imao za rad, te za mogućnost da se članovi upoznaju sa objektima na terenu, treba zahvaliti organizatorima, a u prvom redu načelniku za šumarstvo AKMO drugu Zlati S e k u 1 i ć u. Zaključci Plenuma bit će objavljeni naknadno. Neki podaci o šumarstvu i šumama AKMO. Historijski uslovi dali su ovdje šumskoj privredi izrazito ekstenzivni karakter. Stanje šumskog fonda i degradacija šuma očituje se u užoj strukturi uzgojnih tipova, dobnih i debljinskih razreda (pretežno panjače i mlade šume), u velikim površinama degradiranih šuma (šikare i opustošene šume) u malom fondu po jedinici površine i nedostatku komunikacije, zgrada i opreme u šumarstvu. Evo nekoliko podataka iz kojih se vidi stanje šumarstva AKMO: Ukupna površina 10.690 km2. Od toga otpada na šume i šumsko zemljište 497.179 ha ili 46% (NRS 29,1%, FNRJ 38,8%). Od ukupne šumske površine šumom je obraslo 90% a neobraslo 10%. Na jednog stanovnika otpada 0,49 ha šume (NRS 0,29, FNRJ 0,47). Ekonomske šume zauzimaju 367.502 ha (82%), a degradirane 80,543 (18%). Privatnih šuma ima 33% ostalo su šume opće narodne imovine. Neobraslu šumsku površinu čine: pašnjaci i livade 14.338 ha (29,5%) krš i goleti 34.460 ha (91 %) Struktura ekonomskih šuma izgleda ovako: visoke jednodobne šume 33.159 ha ( 8%) preborne šume 64.704 ha (18%) niske šume 269.579 ha (73%) Za ekonomske šume je karakteristično da je u njima malo učešće vrijednijih četinjarskih šuma (6%). Od lišćara ima hrasta sa cerom (60%), bukve (30%) i ostalih lišćara (10%). Prosječna drvna masa po 1 ha iznosi 58 na3. Ukupni prirast iznosi 838.000 m3; od toga lišćara 783.000 (93,4%) a četinjara 55.000 (6,6%). 65% planirane sječive mase godišnje realizira se u niskim šumama, koje daju malovrijednu drvnu masu. Potrošnja drva godišnje iznosi 880.000 m3, međutim slaba otvorenost i pristupačnost šuma nameće potrebu sječe u bližim i pristupačnijim šumama. Ta neravnomjernost sječa još više pogoršava situaciju u šumarstvu ove oblasti. Od degradiranih šuma na šikare otpada 57.171 (70%) a na opustošene šume 23.392 (30%) ha. U vezi sa ovim postavljaju se u šumarstvu ove oblasti, slijedeći zadaci: 1. popravljanje stanja postojećih šuma. 2. intenziviranje gospodarenja šumama. 3. melioracija degradiranih šuma i njega šuma u širim okvirima. 4. tehnička oprema (izgradnja komunikacija i zgrada). 5. smanjenje obima sječa i potrošnje drva. U budućnosti se računa sa smanjenjem šumskih površina radi potrebe poljoprivrede (plantažni voćnjaci, vinogradi, ratarstvo i đr.) i to uglavnom na račun niskih šuma i šikara. Poslije rata (1945.—1957.) pošumljeno je 5.362 ha, meliorirano 18.464 ha, a njega je provedena na 2.500 ha. Efekat pošumljavanja utvrđen je sa 40%. Bolji su rezultati melioracije šuma. Likvidacija koza pokazala se kao dragocjeni prilog obnovi šuma. Radovi na uređivanju šuma su u početku. Do 1957. god. uređajnim radovima obuhvaćeno je 16.500 ha, što je još uvijek malo obzirom na velike površine neuređenih šuma. Od 1945.—1957. god. posječeno je 3,855.000 m3 (godišnje prosječno 297.000). Privatne sječe djelomično se evidentiraju, pa je njihov iznos ocjenjen sa ukupno 4,675:000 m3. Na 1000 ha ima 1,9 km komunikacija. U istom periodu izgrađeno je 120 km šumskih kamionskih puteva. Velik problem predstavljaju nerašćišćeni imovinski odnosi nerazgraničenje između poljoprivrede i šumarstva, te organizaciona pitanja i kadrovi. Sada ova oblast ima 61 inženjera, 37 tehničara i 393 lugara što znači da na 1 inženjera otpada 15.000 ha šuma, na 1 tehničara 14.000, lugara 1.200 ha šuma. M. A-ć IZ SEKCIJE ZA ŠUMARSTVO POL JOPRIVREDNO- ŠUMARSKE KOMORE HRVATSKE II. sjednica Sekcije za šumarstvo održana je 16. IX. 1958. sa slijedećim dnevnim redom: 1) Organizacija sjemenarske službe NRH, 2) Pitanje Instituta za šumarsko-lovna istraživanja u vezi Zakona o organizaciji naučnog rađa, 3) Kalkulacija šumske takse, 4)) Izvještaj o stanju školstva u NRH, 5) Razno. 1. Drug Novaković iznosi o organizaciji sjemenarske službe između ostalog slijedeće: Društvenim planom privrednog razvoja NR Hrvatske za razdoblje od 1957.— |
| ŠUMARSKI LIST 10/1958 str. 33 <-- 33 --> PDF |
1961. god. glava XI. (N. N. br. 1/58.) predviđa se: — pošumljavanje na površini od 38.000 ha; — melioracija šuma na površini oko 40.000 ha (u koju vrstu radova spada i popunjavanje i unašanje vrednijih vrsta drveća); — unošenje ćetinjara u bukove šume na površini od 40.000 ha. Za taj rad potrebno je osigurati kvalitetni sadni materijal, t. j . sjeme i sadnice. Prirodno naplođenje je najjeftinije, ali je ograničeno na godine uroda. Kod vještačkog pošumljavanja se zasadi najviše 10.000 biljaka po 1 ha. Izbor i njega najboljih predstavnika je vrlo ograničena. To ograničenje nam nameće dužnost da se posveti naročita briga oko izbora kvalitetnog sadnog materijala. Sjemenarska služba u šumarstvu nije organizirana na suvremenim metodama, nego je ostala više manje stihijska. Do god. 1950. postojala je u saveznim razmjerima posebna uprava za sjemenarstvo, koja je u glavnom vodila brigu oko izbora sjemenskih sastojina i stabala, te upotrebi kvalitetnog sjemena. Na temelju takovih uputa i propisa na terenu, su se zadržali izvjesni propisi i metode. Većina zemalja u svijetu napustila su takvo neracionalno gospodarenje i postepeno uvele sve veći red u sjemenarsku službu: osnovana su sjemenarska središta, izlučene su sastojine, dijelovi sastojina i pojedino drveće za proizvodnju sjemena i klonova, pazi se na porijeklo i ispituje kvalitet sjemena, izdaju se certifikati, vrši se selekcija u prirodi i u sjemenarskim plantažama, obavlja se umjetno seksualno i aseksualno križanje određenih tipova drveća, razmnažaju se i t. zv. čiste linije drveća. Krajnje je vrijeme, da se i kod nas potpunije primjenjuju utvrđena biološka načela u cilju osnivanja šuma od zdravog otpornog i kvalitetno što boljeg drveća. Čitav problem sjemenarstva sadrži tri kompleksna skupa: 1. organizacija sjemenarske službe; 2. izbor i izlučivanje sjemenarskih baza; 3. izbor prirodno i umjetno stvorenih biotipova, koji po svojim svojestvima odgovaraju za razmnožavanje bolje nego prosječni ekotipovi. Zakon o prometu sjemenske robe (SI. list br. 27/1954.) propisuje promet i kontrolu sjemena. Reorganizacijom državne uprave od 1955. god. i novom ekonomskom politikom usmjerena je sva naša društvena i ekonomska politika na kvalitetno unapređenje cjelokupnog zbivanja u socijalističkoj izgradnji zemlje. Donošenje Zakona o Društvenom planu privrednog razvoja i po njemu određenih zadataka, šumarstvo mora svoj rad provesti sistematski kvalitetno kako bi izvršilo postavljene zadatke. Za izvršenje zadataka u pošumljavanju, popunjavanju i unošenju vrijednih vrsta drveća na naše šumske površine, potrebno je solidno organizirati sjemenarsku službu. Prvi, osnovni i glavni zadatak sjemenarske službe jest, da traži, izabere, izluči, opiše i kartira objekta za sabiranje sjemena, koje će biološki i ekonomski odgovarati za osnivanje što boljih sastojiM na određenim staništima. Za izvršenje tog zadatka treba ispuniti ova tri uvjeta: 1. sabiranje određene količine sjemena, kojom će se namiriti potrebe rasadnika i planiranog pošumljavanja, 2. razdioba sjemena odgovarajućeg porijekla za upotrebu na odgovarajućim staništima, 3. sabiranje sjemena, kojeg nasljedna svojstva omogućuju osnivanje bioloških otpornijih sastojina i kvalitativno što boljih stabala. To znači, da sjemenarsku službu treba tako organizirati i voditi, da se omogući što lakša i efikasnija kontrola nad sabiranjem, raspodjelom i upotrebom sjemena, ili bar da se unaprijed spriječe grube griješke kod umjetnog osnivanja sastojina. Takva kontrola treba prije svega utjecati, da se uvijek ima u vidu ne samo stanište u kojemu treba uzgojiti nove sastojine, nego i ono, u kojemu se sjeme sabire te genetska svojstva drveća i kvalitet sjemena. Izlučivanje sjemenarskih sastojina mnogo će olakšati navedenu kontrolu. Količina sjemena je utvrđena u zadaima pošumljavanja i unošenja vrednijih vrsta drveća. Prema perspektivnom planu razvoja šumarstva do god. 1901. treba osigurati: — za pošumljavanje lišćarima na 21.000 ha oko 8,500.000 kg sjemena. — za popunjavanje (melioraciju) na 4.000 ha oko 1,600.000 kg sjemena, — za unošenje četinjara u lišćarske šume na 40.000 ha oko 400.000 kg sjemena jele. Potrebna količina sjemena mora se sabrati u sjemenarskim sastojinama, a utvrđuje se pouzdano na temelju dugogodišnjih ispitivanja u terenu. Ona ovisi o vrstama drveća, podvrstama i njihovim rasama, za istu vrstu drveća ovisi o starosti, veličini osvjetljene krošnje, periodicitetu i količini uroda, veličini, težini i klijavosti sjemena. Iskustva stečena u inozemstvu mogu poslužiti samo za grubu orijentaciju, ali malo za adekvatnu primjenu u našoj praksi. Porijeklo sjemena utvrđuje se na temelju opisa sjemenarske baze (staništa i 359 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1958 str. 34 <-- 34 --> PDF |
drveće). Upotreba tog sjemena mnogo ovisi o horizontalnom i vertikalnom rasprostranjenju određene vrste drveća, točnije o njenom varijetetu, a napose o florističkom sastavu područja, iz kojeg sjeme potječe. Izvršenje tog zadatka mnogo je lakše danas, nego prije, jer nam nauka o biljnim zajednicama daje razmjerno pouzdanu osnovicu za taj rad. Drveće određene vrste najbolje se razvija i najotpornije je u staništu, na koje je ekološki vezano (kad se usto primijene i druga savremena načela uzgajanja šuma). Šumska zajednica — kao odraz utjecaja ekoloških faktora, međusobnog prilagođivanja drveća i historijskog razvitka vegetacije — jedan je od najboljih putokaza za rajonizaciju i izbor sjemenarskih objekata te za raspodjelu sjemena za određena staništa. Zato sistem razdiobe NRH na sjemenarske okoliše bazira na zasadima fitocenologije. Nasljedna svojstva s obzirom na ekonomski kvalitet drveća i s obzirom na njegovu otpornost pojedinim lošim biotskim i abiotskim faktorima staništa, utvrđuju se na temelju komparativnih opažanja, istraživanja i pokusa. Opažanja se vrše u toku pregleda i napose kod utvrđivanja sjemenarskih objekata. Istraživanja se sistematski mogu obavljati u sjemenarskirn pokusnim plantažama i u laboratoriju. Zato je potrebno da postoji: 1. organ koji će se baviti organizacijom i politikom sjemenarske službe u šumarstvu, 2. organ, koji će se baviti ispitivanjem kvalitete sadnog materijala, 3. organizacija, koja će se baviti prometom i kontrolom šumskog sjemena. Ad 1) Prema sađanjim uvjetima taj organ treba da bude Poljoprivredno šumarska komora. Ad 2) Za organ koji će se baviti cjelokupnom istraživačkom sjemenarskom službom u šumarstvu zadužen je Institut za šumarska i lovna istraživanja u Zagrebu. Zadaci su slijedeći: Osnovna razdioba područja NRH na sjemenarske jedinice, proučiti i sastaviti Uputstva za uvjete, koji su potrebni za izbor sjemenarskih baza, sastaviti kriterije za izbor sjemenskih vrsta drveća, ispitivati genetska svojstva drveća, te izvršiti kartiranje sjemenskih baza u republici. Ad 3) Za izvršenje zadataka u prometu i kontroli šumskim sjemenom treba osnovati: Stanicu za kontrolu šumskog sjemena sa zadatkom: a) kontrola prometa i kvalitet sadnog materijala; b) zdravstvena kontrola šumskog sjemena; c) selekciona služba sadnog materijala; d) organizacija i kontrola sabiranja i proizvodnja sadnog materijala. Institut za šumarska i lovna istraživanja dovršava Uputstva za razdiobu područja NRH na sjemenarske baze, Uputstva za izbor sjemenskih sastojina i stabala kao i Uputstva za selekciju sadnog materijala. Na temelju iznešenog predlaže se: Organizirati stanicu za kontrolu šumskog sjemena, koja će moći odmah da preuzme sve navedene zadatke i unaprijedi ovu službu na terenu. Tome cilju, a uz postojeće već uvjete odgovara Rijeka kao početni stadij osnivanja ove službe. Na Rijeci postoji stručno osoblje, prostorije kao i rasadnik Frlanija u Matuljima, veličine od 2 ha, koji je preuzeo Institut za šumarska i lovna istraživanja NRH od Jug. Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Za normalno funkcioniranje sjemenarskog zavoda potrebna su 2 inžinjera, administrativni službenik, skladištar i potreban broj radnika u rasadniku Frlanija. Nakon svestrane diskusije po sjemenarskoj službi donesen je zaključak, da je neophodno potrebno odmah pristupiti organizaciji te službe. Odbor Sekcije zadužuje predsjednika druga Savić Đuru da zaključke o organizaciji sjemenarske službe prenese na Upravni odbor Polj. šumarske komore. 2. Drug Novaković upoznaje odbor sekcije sa zaključcima koji su doneseni na sastanku Stručnog udruženja šumsko privrednih organizacija dne 24. X. 1957. a koji glase: 1) Konstatirano je da je šumarskoj praksi potrebna jedna ustanova koja će se pretežno baviti tehničkom kontrolom proizvodnje, stručnom analizom, ekspertizom, razradom projekata i planova i instruktažom. Ovakova ustanova je potrebna praksi radi toga što šumarstvo kao dio opće privrede uslijed provedene decentralizacije traži sposoban stručni kadar za samostalno rješavanje problema u praksi. Danas je naš kadar pretežno mlad i bez dovoljno iskustva. Da takav kadar može udovoljiti razvitku naše privrede, treba mu dati pomoć u svladavanju praktičnog rješavanja aktuelne složene problematike. 2) Obzirom na zahtjev prakse u toč. 1) i postojeći kadar specijalista stručnjaka današnjih u Institutu, obzirom na opremu, smještaj, mogućnosti rada i način financiranja nameće se potreba da se na današnji Institut za šumarska i lovna istraživanja primjeni član 2. stav 3. Zakona o organizaciji naučnog rada s tim da se u duhu |
| ŠUMARSKI LIST 10/1958 str. 35 <-- 35 --> PDF |
čl. 102. istog Zakona izvrši promjena statuta sadašnjeg Instituta za šumarska i lovna istraživanja u ustanovu šumske privrede. Na taj način ustanova za šumarska i lovna istraživanja dobit će sadržaj rada neposredno od šumsko privredne operative, koja će mu osigurati odgovarajuća financijska sredstva za taj rad. U svrhu što neposrednijeg rješavanja posebnih aktuelnih problema, ustanova za šumarska i lovna istraživanja može na terenu gdje se pojavi takav posebni problem, osnivati specijalizirane stanice. 3) Formiranjem ove ustanove nije riješeno tko će se baviti proučavanjem, istraživanjem i rješavanjem problema šumarske struke putem naučnih metoda i postupaka, pa se preporuča, da se u tu svrhu formira naučna ustanova u smislu čl. 2. stava 1. Zakona o organizaciji naučnog rada. Ovakovu naučnu ustanovu trebalo bi osnovati u sklopu Šumarskog fakulteta. S tim u vezi potrebno je izvršiti reorganizaciju sadanjeg Zavoda za šumske po-, kuse na Šumarskom fakultetu, tako da isti preraste u gore pomenutu ustanovu po čl. 2. stav 1. Zakona o organizaciji naučnog rada. Iznašajući gornje novom odboru Sekcije za šumarstvo Polj. šumarske komore NRH, a u vezi postojećeg Zakona o organizaciji naučnog rada, razvila se diskusija i došlo se je do slijedećih zaključaka: Institut za šumarska i lovna istraživanja Hrvatske ulazi u sklop zakona o organizaciji naučnog rada t. j . njegov je rad istraživačkog karaktera. Nadalje razmatrajući dosadašnji rad Instituta, došlo se je do zaključka, da bi Institut imao uz zadatak instruktaže i ekspertize pretežno naučno istraživački karakter. Prema gore navedenoj funkciji Insti tuta, a u okviru postojećeg Zakona o or ganizaciji naučnog rada, postoje dvije mo gućnosti osnivanja i financiranja Instituta. Prva je da takovu ustanovu osnuje Poljoprivredno šumar ski fakultet, a druga da takovu ustanovu osnuj e Republička ko mora. Institut osnovan pri Polj. šumar, fakultetu u Zagrebu ima prednost što su nastavnici na fakultetu silom zakona povezani u radu Instituta, gdje preuzimaju i vode pojedine teme. Taj način osigurava povezanost nauke i prakse putem obrade aktuelnih tema kao i primjenama naučnih dostignuća u život. Financiranje je osigurano budžetom. U tom slučaju bilo bi potrebno da se kod Instituta osnuje posebni odjel, koji bi se bavio direktnom sarad njom sa praksom putem raznih aktuelnih ekspertiza, referata, predavanja, demonstracija i slično. Taj način rada osigurao ha brzu primjenu naučnih tekovina u praksi, garantirao kvalitet naučnih radnika u Institutu kao i razradu problema prakse na Fakultetu. Institut osnovan pri Polj. šumarskoj komori bolje osigurava povezanost rada Instituta sa potrebama operative. Institut kao organ Komore, koja je predstavnik proizvođača bolje će moći da udovolji prioritetnim i aktuelnim potrebama operative. Na ovaj su način stvarno osigurana potrebna financijska sredstva za nesmetani rad Instituta, čiji bi rad morao biti kontinuiran, radi samog karaktera šumske proizvodnje. Pri ovakovoj organizaciji omogućen je izbor aktuelnih tema neophodnih našoj šumskoj privredi. Institutu, kao organu Komore, omogućeno je time osnivanje pokusnih ploha i ostalih ispitivanja neophodnih za unapređenje šumske privrede. Na taj način omogućeno je sudjelovanje Fakulteta pri obradi konkretnih problema time, što bi profesori putem suradnje u Institutu bili u tijesnoj vezi sa operativom, a ujedno bi objekti Instituta služili u nastavne svrhe što neposredno doprinosi boljem stručnom usavršavanju mladih stručnih kadrova. Odbor Sekcije donosi zaključak, da je potrebno za alternativu da Institut bude pri Polj. šumarskoj komori anketirati sve članice, kako bi dobili njihovo mišljenje po tom pitanju. Ujedno se donaša zaključak, da treba predložiti Upravnom odboru Polj. šumarske komore gornji problem na konačno rješenje. 3. Za obradu i prijedlog o donošenju načina obračunavanja šumske takse, predlaže se slijedeća komisija: Butković ing. Mato, Benić dr. Robo, Miočinović Pero, Knezović ing. Jure, Lulić ing. Stjepan, Sabadi Rudi, Vuković ing. Tomo, Potočić dr. Zvonko., Lončar Vlado i Novaković ing. Mlade. Ista komisija ima zadatak da donese prijedlog o novoj šumskoj taksi, te u vezi s time, da predloži i potrebne nadopune i izmjene u cjeniku šumskih proizvoda. 4. Drug Savić izvješćuje odbor, da je prijedlog o posebnom odjeljenju pri Srednjoj šumarskoj školi sa skraćenim programom i Pravilnikom predložen Sekretarijatu za prosvjetu i kulturu, te da je isti sa svojim prijedlogom predložio na sa- glasnost Saveznom Sekretarijatu za prosvjetu i kulturu FNRJ. U isto vrijeme predložen je i plan financiranja tog odjeljenja pri Srednjoj šumarskoj školi. |