DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 38     <-- 38 -->        PDF

prirast (z;). U šestom stupcu upisana su odstupanja A = z; — zv. Suma tih odstupanja
nije nula kako bi trebalo biti, no razlike nisu velike (uzrok je griješka uslijed
grafičkog očitanja ordinate pravca i zbog rada s logaritmima) i nisu značajne za
praksu.


Neizjednačeni volumni prirasti naneseni su na funkcionalni papir križićem. Očito
je, da ti križići ne leže baš na pravcu, i da bi se izjednačenje dalo bolje provesti
jednom krivuljom, koja je blago zakrivljena i konkavna prema dolje. Razlog je tome
taj, što je upotrebljen funkcionalni papir s b = 20, dok za Jasle II, b iznosi 5.


5. Na istom papiru naneseni su neizjednačeni podaci s pravcem izjednačenja
za pokusnu plohu Javorov Kal (vidi: Kiep ac [1] str. 11,
tabela 6).
Naneseni su također (i spojeni slomljenom crtom) podaci za volumni
prirast hrasta na pokusnoj plohi »Krstovi « (vidi: Klepa c [5], strana
613, tabela 7). Ta slomljena crta dobro bi se dala izjednačiti pravcem, što
izaziva pomisao, da bi se predloženi funkcionalni papir možda mogao korisno
upotrebiti za određivanje volumnog prirasta i ostalih vrsta drveća,
a ne samo jele u Gorskom Kotaru.


Nadalje se na tom grafikonu vidi, da svi pravci imaju jednak nagib
(isti iznos parametra c), to bi se taj nagib mogao na funkcionalnom papiru
unaprijed fiksirati (t. j . na papiru bi već bio nacrtan jedan pravac s tim
nagibom). Za konstrukciju volumno prirasnog pravca neke određene sastojine
potrebno bi bilo odrediti samo jednu točku, kojom bi se onda provukle
paralele s pravcem unaprijed određenog nagiba. Koordinate te točke
odredile bi se na isti način kao koordinate težišta grupa, t. j . na bazi
izvrtaka izračunali bi se volumni prirasti za pojedine debljinske stepene,
a nakon toga bi se svi ti podaci uzeli kao jedna jedina grupa, pa bi se izračunale
koordinate težišta E i iq fformula (7)]. Kako bi kod tog načina bilo
dovoljno, da se odredi samo jedna točka (na koju bi se samo »objesila« već
unaprijed određena šablona = pravac određenog nagiba), to bi za cijeli
postupak bilo možda dovoljno i manje podataka (izvrtaka)), što bi pridonijelo
daljem pojeftinjenju.


Ipak pretpostavka, da su parametri b i c [vidi jednadžbu (1)] konstantni,
ne zadovoljava niti za tako, relativno, jednoliku grupu sastojina,
kao što je »jela u Gorskom Kotaru«. Konstantni iznos parametra
b znači, da je dovoljan jedan jedini funkcionalni papir [u našem slučaju
papir s funkcionalnom skalom na apscisnoj osi jednadžbe | = —85 cm . log


I 2o + x/> t. j . b = 20], na kojem bi sve volumno prirasne linije morale


biti pravci. Konstantnost parametra c znači, da bi svi ti pravci morali biti
paralelni. Međutim volumno prirasne linije za spomenutih osam pokusnih
ploha niti su pravci, niti su paralelni pravci, t. j . sve je to tek približno.
Možda bi bilo dobro, da se pretpostavi nekoliko iznosa parametra b —
na pr. b = 5, 10, 20, 50, 100 — a isto tako i nekoliko c — iznosa, t. j . da
se konstruira nekoliko funkcionalnih papira i na svakom papiru po nekoliko
pravaca s unaprijed određenim nagibom ( = iznos parametra c), pa
da se za konkretnu sastojinu odabere papir i na njemu nagib pravca, koji
toj sastojini najviše odgovara. Za to bi pak bilo potrebno istražiti, što sve
utječe na veličine parametara b i c. Već je na početku spomenuto, da je
veličina parametra b na vapnencu (= preborni tip) približno 2—3 puta