DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 59     <-- 59 -->        PDF

Drvo kao sirovina za proizvodnju špiritusa već predstavlja važniju i rentabilniju
industriju. Na ovaj način dobija se proizvod, koji se u normalno vreme dobija iz
poljoprivrednih proizvoda. Cena ovako proizvedenog špiritusa je niža od onog iz
poljoprivrednih proizvoda. Preradom drveta u viskozu se proizvodi, koji se sada uvoze u velikim količinama. Prema tome potreba za ovim
produktima postoji. Same viskoze (veštačke svile, vune, pamuka i korda) uvozi se
godišnje 12.090.000 kg u vrednosti od oko 5.175,770.000 dinara.


Sem toga u zemlju se uvozi vuna, vuneno predivo kao i pamuk u količini
39,300.000 kgr u vrednosti od oko 24.787,600.000 dinara. Viskozom se može zameniti
20"Vo ove količine što znači smanjenje uvoza za još 4.957,520.000 dinara.


U vezi sa poboljšanjem standarda, proizvešće se 540.000 kg celofana u vrednosti
od 199,8000.000 dinara, koji se sada ne uvozi, ali postoje veoma velike potrebe. Prema
tome podizanjem ove industrije u Loznici smanjice se uvoz za 10.333,060.000 dinara
godišnje. Ova ušteda na uvozu postiže se preradom od svega 163.680 prostornih metara
godišnje. Ista ova količina drveta kao gorivo predstavlja vrednost od 654,720.000 dinara,
a može se zameniti ugljenom vrednosti od svega 314,265.600 dinara. Prema tome
kao gorivo predstavlja stvarnu vrednost 314,265.600 dinara.


Ako bi se ova količina drveta preradila puteni suve destilacije dobio bi se proizvod
u vrednosti za 3.519,120.000 dinara.


Špiritusa bi dobili u vrednosti od 6.029,971.120 dinara. Iz svega napred navedenog
jasno se vidi, da je za naše prilike sada najrentabilnija upotreba drveta: prerada
njegova u viskozu.


Kao još jedan dokaz važnosti industrije viskoze najbolje može poslužiti to šta
su učinile razne zemlje za podizanje ove industrije.
Ing. Dimitrije Kritić


NEKI PROBLEMI ZAŠTITE ŠUMA U ITALIJI I NJEMAČKOJ


Sva dosadašnja nastojanja da se kemijskim metodama borimo protiv šumskih
štetnika nisu dala potpuni uspjeh. Nije bilo moguće tretirati napadnute šume u relativno
kratko vrijeme i time spriječiti štete. S druge strane kemijske metode upotrebljavane
na velikim površinama mogu imati neželjene posljtediee. Sve su češći glasovi
poznatih stručnjaka na polju zaštite prirode koji tvrde da su tretiranja šuma otrovima
dvosjekli mač. Veliki broj stručnjaka zalaže se za biološke metode borbe.
Marchai, Howard, Berlese, Silvestri, u prošlosti; Balachowsky,
Vayssiere, Trouvelot, Pavan, Russo, Grisom, Steinhaus, Franz,
Gösswal d i dr. u sadašnjosti čine ozbiljne napore da se kemijska borba svede u
racionalne okvire a da se gdje je god to moguće orijentiramo na biološku borbu. Razumije
se, da niti oni a niti ostali stručnjaci nisu protiv upotrebe kemijskih sredstava
uopće, jier bi to na današnjem stupnju nauke bilo štetno za šumarstvo i poljoprivredu,
no oni su ukazali na činjenicu da je biološka borba bez štetnih posljedica
za biocen, specifična t. j . pogađa samo štetnika a pošteđuje korisnu entomofaunu, i
konačno daju joj prednost i sa ekonomskog stanovišta jer je jeftinija od kemijske
metode.


Nažalost studij biološke borbe nalazi se i pored rezultata koji su do sada postignuti,
još u početnoj fazi. Od 270 slučajeva biološke borbe koju su do danas primjenjeni,
tek je 30 imalo potpuni uspjeh, 40 nepotpuni a ostali nisu uspjeli. To je upravo i
razlog da se energičnije pristupi studiju ove materije. Da bi se što prije došlo do rezultata
neophodno je potrebno da se naučni radnici jedne zemlje povezu sa onima
iz drugih zemalja, da izmjene iskustva i steknu nova, da se pokusi provedu u što širim
razmjerama jer je tada izgled u brži uspjeh sigurniji.


Amerikanci su dali veliku važnost entomofagima (Howard). No u ovome studiju
oni su išli još dalje. Veliki progres učinjen je u izučavanju patogenih mikroorganizama:
virusa, bakterija i sporozoa (Steinhaus, Bergold, Tompson). Njih su slijedili
Franuzi (Grison, Vago, Toumanoff), Nijemci (Franz, Krieg) i Švicarci (Martignoni).
Sve je veći broj onih u inostranstvu koji rade na tom polju. Naš je zadatak bio da
se upoznamo sa dostignućima na polju biološke borbe u Italiji i Njemačkoj.


425




ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 60     <-- 60 -->        PDF

<


ITALIJA


bj na Provinc^


EmuJfveneS Sei ? ffi° SP*??*"1 Lombarđia, Toscana,
sovn;%1oAm?ktšSnkba10kaJo ? S ° ? Ä L ^ , S Ä Te"


T,^„tiocampa Schiff) Tek mjestimično u ovim šumama pojavljufe se mal i
smrekov savijač iglica (Asthenia pygmaeana Hb) u Južnom Tirolu R^etku


Ji B°1Zan° kem^sku


feJproUf TSSchednilka957rSIinhCi-^° » borbu protiv n°ega S o
^m*J^VS^^^™ S3 ^ P-paratima Schwingfeuer


V^ed n°, je zabilJežiti P0ku§aj


(Tha.m^a^onnpfLtTnn^0, suzbijanja borova četnjaka


(inaumatopoea pytiocampa) biološkom metodomo. Metoda se sastoii u sabiranir, vT


a6etn aka ^ se


OmÄÄ V . j Pobije stavljaju u insektarije dimenzife KS?, » m~


Omotač kaveza je od metalne mreže sa kvadratnim otvorima veličine 3 do 4 mmkroz


koje gusjenice ne mogu izaći napolje. Gusjenice u insektariju hrane se borovim S


(TaChine j Ichneum°ni°»


riiTau tu a

rija. u tu svrhu insektanj je na gornjbj strani proviđen vratima. Ova metoda može


^mr»ZlTJ?mlUSlUC™ ak? Se ZapreCi UzimljU kasniJefe J- kad


™ gusjenice ™ra!


zitirane. Leptiri koji se u insektariju razviju ne mogu izletjeti i uginu Pokušaj suz


naCm Vrij edan je PaŽnJS n° StekH Sm° doJ*m da


hcfig stud°ijaJ´ Se rađen beajpret


l^#
m
;;*iiilÄiff


SI. 1 — Insektorij za uzgoj parazita


borova četnjaka (T. pytiocampa) na


području Bolzana. (Foto: Androić)


Nismo mogli dobiti podatke o kojima se vrstama Tahina radi a još manje o njihovoj
biologiji. Bez temeljitog studija ne možemo računati na potpuni uspjeh.


To je ujedno i jedini pokušaj biološke borbe protiv štetnih insekata u ovim
krajevima koji su relativno pošteđeni od većih i značajnijih pojava štetnika Značajno
je da je pojava potkornjaka u ovim krajevima gotovo nepoznata. Gotovo u svim
ovim predjelima primjećena je prisutnost malog šumskog mrava (Formica rufa) kojega
talijanski stručnjaci (Pavan, Peppe) smatraju glavnim faktorom u održavanju




ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 61     <-- 61 -->        PDF

U Sjevernoj Italiji prirodno je nalazište ovog vrlo korisnog šumskog stanovnika.
Sjeverno od Bergama nalazi se mjestance Vilminore. Nekoliko kilometara od toga
mjesta našli smo u prebornoj šumi (passo Giovetto) veliki broj mravinjaka malog
šumskog mrava si. 2. Nekoji od njih su neobično velikih dimenzija.


Primjetili smo da su mravinjaci brojčano više zastupani u prebornoj šumi gdje
dolazi smreka kao glavna vrsta drveća. U nižim predjelima šume koju smo posjetili
i u kojoj je zastupljena jela jače nego smreka nismo nalazili šumskog mrava.


Primjetili smo da na pojedinim staništima ovisi mjesto mravinjaka o ekspoziciji
i insolaciji. Za Passo Giovetto je karakteristično da se mravinjaci nalaze na suncu
izloženim mjestima. Veliki i brojni mravinjaci poslužili su kao rasadište odakle je
profesor P a v a n uzimao kolonije mrava i prenosio ih po cijeloj Italiji. Mravi su
preneseni u predjele centralnih Apenina, u obalno područje Denove a u najnovije
doba vrši se prenos čak i u Siciliju.


Prof. P a v a n i njegovi suradnici imali su zavidan uspjeh u borbi protiv borova
četnjaka sa kolonijama šumskog mrava.


Bilo je stoga veoma zanimljivo pored prirodnog areala u Sjevernoj Italiji posjetiti
i predjele gdje je prof. Pavan prenio kolonije mravi koje su se uspjele aklimatizirati.
Već je druga godina kako se tako preneseni mravi održavaju u neposrednoj
blizini Denove. Aklimatizacija ovih korisnih mravi na pojedinim biotopima predstavlja
još problem, koji se u Italiji, a i drugdje u Evropi nastoji riješiti. Dosadašnja rezultati
daju nam pravo da predpostavimo da će se u tom pogledu postići znatni uspjeh.


Razumije se da bi bilo pogrešno misliti da će uvođenjem mravi u šume prestati
odmah i masovne pojave štetnika. Ovo uvođenje ima za svrhu da se poboljšaju preventivne
mjere protiv prenamnažanja štetnika kao poboljšanje šumske higijene uopće.
Sigurno je međutim da ćemo na ovaj način uspjeti svesti broj štetnika ispod kritičnog
broja.


Sume u okolici Denove predstavljaju mediteranske odnosno submediteranske
šume već dovoljno opisane sa svojim karakterističnim elementima. U okolici Denove
imali smo prilike posjetiti šumu Portofino, koja zapravo predstavlja poslije sječe i
požara umjetno podignutu sastojinu u kojoj je šumarska djelatnost imala za cilj
olakšati razvoj spontane vegetacije (Ban ti). To je jedan lijep primjer rezistentne i
zdrave sastojine u kojoj dolazi do izražaja sve prednosti mješovitih sastojina. Šteta
što je ova šuma uslijed frekvencije turista i dalje izložena opasnosti od požara.


Borov četnjak predstavlja za borove kulture u okolici Denove neprijatelja broj 1.
Talijanski šumari uviđaju štetnost mehaničke metode borbe protiv ovog štetnika pa




ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 62     <-- 62 -->        PDF

taj način borbe napuštaju i orijentiraju se na kemijski način borbe. Pokus aklimatizacije
šumskog mrava kojega ovdje provodi prof. Pavan ima u ovim krajevima naročito
značenje za zdravstveno stanje borovih kultura. Za kratko vrijeme rezultati
pokusa prof. Pavana pokazati će što je u tom pogledu moguće učiniti. Ovi rezultati
biti će korisni i za nas, jer borov četnjak predstavlja u našim krajevima također težak
problem.


Ü


lili*


SI. 3 — Polijevanje biljaka u šum. rasadnicima
za vrijeme ljetnih suša. Rasadnik
Godiasco u blizini Pavije (Foto: Androić)


Ne manje značenje imaju pokusi prof. Pavan a na brdskim predjelima provincije
Pavia, gdje se na obroncima Apenina u blizini mjesta Bralo i na Monte Penice
nalaze veoma lijepe umjetno podignute borove kulture (Pinus nigra). Ovi predjeli
karakteristični za centralnu Italiju, bili su u prošlosti obešumljeni. Radovi na pošumljavanju
započeti su 1933. godine. Borove kulture podignute na površinu od oko
420 ha na Monte Penice predstavljaju ponos talijanskih šumarskih stručnjaka provincije
Pavia, koji u tim kulturama nalaze dokaz efikasnosti stručnjačke intervencije
u osvajanju novih šumskih površina. Međutim te lijepe kulture u godinama masovne


*1


SI. 4 — Za vrijeme ljetne žege, biljke u
rasadnicima se zaštićuju pokrivanjem kao
na slici. Rasadnik Godiasco kraj Pavije.
(Foto: Androić)




ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 63     <-- 63 -->        PDF

pojave oorova četnjaka ostale su potpuno bez iglica i izgledale kao požarom uništene.
I upravo u ovim sastojinama ostvarila se saradnja prof. Pavana sa Univerzitetom u
Paviji i ing. Peppe-a šefa šumarskog inspektorata u Paviji.


Masovna pojava imala je slijedeći tok: 1946. godine bilo je obršteno 40% od
«fcupnog broja stabala; 1947. g. 50%, 1948. g. 70% da bi se u 1949. taj broj popeo na
90% od ukupnog broja stabala. Svako stablo imalo je prosječno 2 do 3 zapredka. Zastarjela
mehanička metoda uništavanja nije dolazila u obzir. Tada se pomišljalo na
biološku metodu. U šumi Monte Penice osnovana je eksperimentalna stanica za proučavanje
šumskog mrava. Prvi put je mali šumski mrav prenesen u ove krajeve iz
provincije Bergamo (iz šume Passo Giovetto) 1950. godine ali je pokus bio negativan.
Tek slijedeće godine moglo se konstatirati da su se mravi konačno nastanili u
ovoj šumi i broj mravinjaka sve se više povećavao. Od toga vremena nije se u ovoj
šumi borov četnjak pojavio u takovoj mjeri da bi predstavljao neku ozbiljnu opasnost
za sastojinu.


Iz područja Vilminore preneseno je u Monte Penice ukupno oko 30 mravinjaka,
koji su bili preneseni u 150 cilindričnih recipjenata veličine 30X30 cm. Na poklopcu
je svaki recipjent imao metalnu mrežicu u obliku pravokutnika radi aeracije. Ovako
djelenje jedne kolonije mravi nije se pokazalo dobrim, jer su na terenu kolonije iz
istoga mravinjaka pokazivale stalnu tendencu ponovog fuzioniranja u jedan mravinjak.


Uporedo sa unašanjem šumskog mrava provodila se u ovim šumama i biološka
borba na način koii je već opisan za provinciju Bolzano. Sakupljeno je oko 70.000
zapredaka borova četnjaka od kojih je polovina bila stavljena u oko 200 prije opisanih
insektarija, a druga polovina uništena. Zapredci su sakupljeni u februaru 1950.
odmah nakon što je snijeg okopnio. Prema podacima Peppe-a 2,3!% gusjenica bilo je
parazitirano. U stvarnosti taj broj bio je još veći jer su paraziti Ichenumonide, koji su
malih, dimenzija mogli slobodno izići iz insektacija i nisu mogli biti kontrolirani. Zapredci
u insektarijima činili su sloj debeo nekoliko desetaka centimetara tako da
izašle tahine nisu uspjele da se oslobode pa su uginule. Drugi veći dio uginuo je vani
uslijed hladnoće.


Pokusi su kombinirani kemijskom metodom suzbijanja i bili provedeni na površini
od cea 200 ha.


Nakon 3 godine konstatirani su slijedeći uporedni podaci o rezultatima ovih
pokusa (Peprae). Na površini od 50 ha zapredci su rezani te je polovina služila za
biološku metodu borbe a druga polovina uništena. Na ovoj površini rezultati su bili
slijedeći: Od 90% napadnutih stabala u prvoj godini taj je broj pao u slijedećim godinama
na 78%, 52% i najzad na 10%.


U predi°lu gdje je primjenjena biološka borba unatoč jače zaraze nego što je
bila ona na kojoj ie provedena mehanička odnosno kemijska metoda borbe, redukcija
zapredka bila je nešto brža dok konačno u 3 godini broj napadnutih stabala nije
pao na 1,8%.


Na površini na koju su preneseni šumski mravi nije bilo niti jednoga zapretka
borova četnjaka na stablima. Dr. Ronchett i asistent profesora Pavan a u svome
radu: Un alleato del boscho: »La Formica Rufa« dao je rezultate introdukcije šumskog
mrava u borov sastojine na Monte Penice. Iz toga rada se može vidjeti da je
odmah poslije introdukcije šumskog mrava zaraza bila smanjena te da je pojava
borova četnjaka ispod kritične gustoće populacije rezultat akcije šumskog mrava.


I u ostium predjelima koje smo posjetili mogli smo konstatirati da se šumski
mrav vrlo dobro aklimatizira. Kao primjer navodimo šumu kraj Bralla gdje smo
našli mravinjake neobično velikih dimenzija.


Preneseni mravi adantirali su se vrlo dobro ne samo u borovim kulturama već


i u mješovitim prirodnim šumama. Tako smo nedaleko mjesta Nazzano u jednoj mje


šovitoj šumi vidjeli mravinjake koji su se nakon promjene prvobitnoga mjesta ko


načno ustalili i u kojima su kolonije mravi bile veoma aktivne.


Štetnici na topolama


Naročitu važnost za poljoprivredu i šumarstvo predstavlja u Italiji intenzivni
uzgoj topola. Relativno skromna površina ove zemlje u odnosu na broj stanovništva
ograničuje šumsku privredu u širokim razmjerima. Već smo spomenuli da su šume
ograničene na sjeverno područje Italije te na brdske predjele Apenina u srednjoj
Italiji. U ravnicama ima 4,8% ukupne površine šuma (Saja 1955). To su tereni koji u
velikom dijelu ne mogu da se upotrebe za poljoprivredu. 25% tih terena je periodično




ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 64     <-- 64 -->        PDF

naplavljeno od rijeke Po. Potreba sirovina za drvnu preradu u Italiji je golema. Radi
svoje velike produkcije drvne mase u kratkoj ophodnji uzgoj topola zauzima važno
mjesto u podmirenja potreba drva u Italiji. Iako je površina koju topole zauzimaju
u odnosu na ostale vrsti drveća relativno mala (l,6°/o) ipak je njeno učešće u produkciji
drva znatno (5,5*/»). Visoka cijena tehničkih sortimenata topole je razlog da
se one u Padskoj dolini sreću na svakom koraku bilo na većim ili manjim površinama.
Nalazimo ih uz nasipe, kanale, ceste pa čak i pomješane sa poljoprivrednim kulturama.
Uzgojem topola bave se seljaci, udruženja, državne institucije, |pa smo imali čak
prilike upoznati jednoga direktora sanatorija koji je sa uspjehom uzgojio lijepu topolovu
sastojinu.


SI. 5 — U Institutu za topole u Casale
Monferrato stručnjaci se bave pronalaženjem
klonova otpornih na bolesti i štetnike.
(Foto: Anđroić)


Ovako intenzivan uzgoj topola praćen je i štetnicima i bolestima topole koji
napadaju stabla od rane mladosti pa do zrele dobi. Dok gljiva Dothichiza koja je kod
nas opasna bolest za topole u Italiji ne predstavlja naročiti problem, dotle je broj
štetnika veoma veliki. Uglavnom su to vrste iz reda Lepidoptera (Familije: Aegeridae,
Cossidae, Lymantridae), Coleoptera (Ceramycidae, Chrysomelidae, Curculionidae),
Hymenoptera (Thenthredinidae).


Veliki broj radova talijanskih entomologa posvećen je izučavanju ovih štetnika
i njihovom suzbijanju. Mi smo imali priliku vidjeti velike štete koje su nam pokazali
stručnjaci u Casale Monferrato u Institutu za topole, kao i u topolovoj kulturi
koja pripada sanatoriju u Lomellina i drugim topolicima na području općina Mortara
i Vigevano.


Larve leptira i ostalih ksilofaga koje žive u unutrašnjosti drva uništavaju se
pomoću otrovnih substanca koje se unašaju na šibicama u hodnike. Šibica se stavi
u hodnik čiji se otvor nakon toga hermetički zatvori bilo kojim sredstvom (gips, kit
za prozore). Otrovni gasovi koji se uz prisustvo vlage u biljci razvijaju u hodnicima
ubijaju larve.


Nažalost nismo imali prilike niti vidjeti a niti čuti da bi se u Italiji proučavale
biološke metode borbe za suzbijanje štetnika na topoli.


U Cazale Monferrato u Institutu za topole upoznali smo se sa nastojanjima talijanskih
stručnjaka na selekcioniranju klonova topola koji će biti rezistentni na bolesti
i napade štetnih insekata.


Kemijske metode borbe protiv štetnika na topoli su veoma efikasne za sve štetnike
koji napadaju topolu izvana. Nešto slabiji uspjesi postignuti su za ksilofage t. j .
štetnike koji se nalaze u unutrašnjosti drva. Znatan napredak učinjen je i u pronalaženju
klonova otpornih prema bolestima. Tako na pr. hibrid P. nigra sa formama
koje potječu od P. virginiana Foug i P. carolinensis Foug. otporan prema truleži
korijena.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 65     <-- 65 -->        PDF

Ostali problemi zaštite šuma


Prirodno je da smo u Italiji koristili priliku da se pored biološke borbe upoznamo
i sa ostalim problemima zaštite šuma i načinima kako se oni rješavaju. Veoma
je zanimljiv bio naš posjet rasadniku u Godiasco. Tu smo bili upoznati sistemom
polijevanja rasadnika te načinom kako se suzbijaju neki štetnici u rasadnicima.


SI. 6 — Obrštene smreke u jednoj šumi u
blizini Parme djelo je smrekova savijača
(Epiblema tedella). (Foto: Anodroić)


Mrmak (Gryllotalpa geyllotalipa L.) suzbija se na slijedeći način: u proljeće
posipa se noću rasadnik škart rižom koja je prethodno bila uronjena u otopinu cin


vkova fosfata. Uspjeh je bio odličan. Hrušteva grčica (Melolontha vulgaris i hipocastanea)
suzbijaju se u ovom rasadniku tako da se u tlo injicira preparat Geogama.
Protiv istih štetnika upotrebljavaju se i preparati na bazi HCH i Parathion (Fostox
Ero). Zn fosfid je u upotrebi protiv mrmka i miševa. Kao zaštita od ptica upotrebljava
se preparat »Morkit forte«, koji nije škodljiv za biljke.


Posjetili smo mješovitu sastojinu smreke i bukve u šumi Bosco di Corniglio u
blizini Parme na nadmorskoj visini 1300 metara. Smreke u ovoj šumi već nekoliko
godina uzastopce napada smrekov savijač (Epiblema tedella). Proučava se dinamika
populacije a primjenjuju se kemijske metode borbe. Nismo stekli dojam da kompetentni
stručjaci respektiraju u ovoj šumi prednost koju imaju mješovite sastojine za
zdravstveno stanje šume. Vađenje bukve i stvaranje čistih smrekovih sastojina ne
može se u ovoj šumi niti sa uzgojnog a niti sa zaštitnog stanovišta opravdati.


Na koncu smo posjetili područje u okolici Denove gdje se je prvi put pojavila
gljiva koja izaziva rak kestenove kore (Endothia parasitica), odakle se proširila u
druge susjedne države pa i u Jugoslaviju. U Italiji je ova bolest izgubila donekle svoju
važnost onim momentom kada se ustanovilo da stabla posječena na panj postaju
postepeno rezistentna. Ipak je za producente kestenova ploda bolest ostala neriješen
problem.


Posjet fitopatološkoj stanici u Đenovi koju vodi prof. Janonn e dao nam je
uvid u historijat biološke borbe protiv štitastih ušiju agruma pomoću kukca R o d o-
li a cardinalis . Stanica se bavi uglavnom poljoprivrednim štetnicima.


Uporedo sa tendencom da se u Italiji pristupi masovnom uzgoju vajmutovca
(Pinus strobus) spominjemo štete koje na ovoj vrsti drveta izaziva jedan kukac koji
još nije definitivno determiniran ali se smatra da spada u familiju Tortricidae (Evetria
sp.). Navodno je štetnik parazitiran po jednoj vrsti Braconida. Problem se izučava
u Institutu za entomologiju u Milanu. Za sada se vrši borba mehaničkom metodom.
Dio napadnute kore se izreže i premaze dezinfekcionim sredstvom. Rezultati
su dobri jer ovako tretirane biljke ostaju na životu.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 66     <-- 66 -->        PDF

Proučavanje šumskih štetnika i propaganda.


Proučavanjem šumskih štetnika u Italiji bave se Zavodi za entomologiju i fitopatologiju
na i van poljoprivrednih fakulteta. U Firenzi postoji Šumarski fakultet
na kojemu se šumskim štetnicima bavi docent dr. Rudol f Zocchi . Predmet njegova
proučavanja jesu slijedeći štetnici: hrasto v prste n a r (Coraebus bifasciatus),
čempreso v krasni k (Buprestis cupressi) i ostali štetnici na čempresu,
boro v savija č (Evetria buoliana), j o h i n a pip a (Cryptortynchus laphati),
borov savijač, termiti i t. d.


U Italiji se provodi i propaganda protiv šumskih štetnika a naročito je intenzivna
propaganda protiv štetnika na topolama. Tako je Nacionalno društvo za celulozu
i papir izdalo seriju knjižica o štetnicima na topoli: seperdi, staklokrilki, johinoj
pipi, zlaticama i t. d.


Za niže šumarsko osoblje izdaju se također knjižice kako treba vršiti zaštitu
u rasadnicima i šumama.
Rezimirajući sve ono što smo vidjeli i čuli u Italiji moglo bi se zaključiti slijedeće:


U Italiji prevladava još uvijek tendenca suzbijanja štetnika kemijskim metodama
(insekticidma)j Isključivši studije biološke borbe protiv štetnika u šumama i
poljoprivrednim kulturama, koje se vrše u Institutu za entomologiju u Napulju koga
vodi nsljednik glasovitog entomologa iSilvestria prof. Russo, instituta, koji bi se
bavili biološkom borbom protiv štetnih insekata, u Italiji nema. Djelomično na tome
radi fitopatološka stanica u Benovi no ona se ograničila uglavnom na primjenu dosadanjih
rezultata sa Rodalia cardinalis u borbi protiv uši agruma leer y a purehasi .


Borba pomoću patogenih mikroorganizama: virusa, bakterija i sporozoa u Italiji
se ne primjenjuje kao što je to slučaj u Njemačkoj i Francuskoj.


Veoma je, značajno za Italiju da se Institut za agrarnu entomologiju u Paviji
kojega vodi prof. P a v a n bavi proučavanjem uloge šumskog mrava (Formica rufa)
u šumskoj biocenozi i njegovom aklimatizacijom u raznim klimatskim područjima
i biotopima. Uloga malog šumskog mrava za higijenu šume je neobično značajna iako
šumski mrav ne može spriječiti štete ako je već do masovne pojave došlo. No njegova
uloga u preventivnoj zaštiti i sprečavanju gradacija je izvan sumnje. Stoga se
i pokusi koji se u Italiji vrše sa šumskim mravom u velikim razmjerama mogu smotati
za zaštitu šuma veoma korisnim. Iako je uloga šumskoga mrava u zaštiti šuma
više preventivnog karaktera taj korisni stanovnik u stanju je da u slučaju masovne
zaraze decimira broj šumskih štetnika. U tome smislu možemo ga smatrati važnim
faktorom ne samo u preventivnoj već i represivnoj akciji protiv šumskih štetnika.
Stoga se upotreba šumskog mrava u šumama protiv šumskih štetnika može smatrati
jednim veoma važnim vidom biološke borbe u kojoj Italija danas pored Njemačke
zauzima prvo mjesto.


NJEMAČKA


U Njemačkoj smo se upoznali sa radom Instituta za biološko suzbijanje štetnika
u Darmstadtu (Biologische Bundesanstalt für Land und Forstwirtschaft, Institut für
biologische Schädlingsbekämpfung, Leiter dr. J. Franz), Institut za suzbijanje šumskih
štetnika u Göttingenu (Niedersächs. Forstlichen Versuchsanstalt, Ab. B Forstschädlingsbekämpfung,
Leiter prof. Schwerdtfeger, Institut za primjenjenju zoologiju Univerziteta
u Würzburgu (Institut für angewandte Zoologie Würzburg, Leiter prof. K.
Gösswald), te isto takav Institut u Münchenu (Leiter prof. W. Zwölfer).


Institut u Darmstadtu proučava pitanje biološke borbe protiv štetnih insekata,
a pri tome je naročito orijentiran na patogene mikroorganizme: gljive, bakterije, spoirđije
i viroze. Institut ima četiri odjeljenja: ekološko (dr. Niclas), mikološko (dr.
Müller-Koegler), patološko (dr. Krieg), i histološko (dr. Huger). U ekološkom odjelu
Instituta proučavaju se gradacije štetnih insekata, uloga ekoloških faktora na gradacije
a naročito uloga epizootija prouzrokovanih patogenim mikroorganizmima. U
ovome se odjelu na temelju gradoloških studija određuje vrijeme i način tretiranja
napadnutih sastojina bakterijskim odnosno virusnim suspenzijama. U vrijeme naše
posjete uzgajale su se u staklenkama hrušteve grčice. U svakoj posudi nalazila se
po jedna larva čiji se razvitak mogao kroz prozirne staklene stijenke lijepo pratiti.


432




ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 67     <-- 67 -->        PDF

Ličinke se hrane korijenjem žita i služe kao materijal za pokusno suzbijanje patogenim
mikroorganizmima kao i za proučavanje tih mikroorganizama. U iste svrhe
služe ličinke Tipule koje se odgojaju u metalnim lončićima i hrane također korijenćićima
žita. Uzgoj ovih insekata vrši se u prostoriji sa povoljnom temperaturom za
njihov razvoj.


U ekološkom odjeljenju proučava se također gradacija borove ose listarice (Diprion
sertifer). Ta istraživanja vrši dr. Nicla s već četiri godine u okolici Darmstadta.
Tetracamp a diprion i Ferr. iparazitira u znatnom postotku jaja ovoga
štetnika. Utvrđeno je da L.4-L5 ugibaju u velikom postotku uslijed viroze. Pokus
suzbijanja ovoga štetnika polijedričnom suzpenzijom imao je pozitivne rezultate. U
toku su istraživanja Rickettsia melolonthae, koja pored bakterija, nematoda
i patogenih gljiva važi kao jedan od uzročnika velikog postotka mortaliteta hruštevih
grčica u šumi »Lorsch«.


U ovome odjeljenju vrši se također uzgoj parazita: Trihogramm a pr. radi
proučavanja njegove biologije i parazitiranja jabučno g crv a (Carpocapsa pomonella).


Ekologija pojedinih štetnika proučava se u šumama. Posjetili smo jedno takovo
područje kod Gernsbacha u Murgtal-u (Schwarzwald), gdje se vrše opažanja o štetniku
na jeli: jelovu savijaču (Cacoecia murinana).


U odjeljenju za mikoze proučavaju se glijve koje izazivaju bolest kod insekata.
Tu se vrši determinacija tih gljiva i mogućnost njihove primjene za suzbijanje štetnih
insekata putem umjetne infekcije. Vlada mišljenje da te mogućnosti postoje a da
nije prihvatljivo mišljenje nekih stručnjaka o smanjenoj mogućnosti primjene gljiva
u borbi protiv štetnika radi toga, što njihov razvoj zahtjeva povoljnu vlagu i temperaturu.
Te uslove gljiva nalazi u organizmu insekta.


Upoznati smo sa gljivama koje najčešće izazivaju bolest na insektima: Beauveria
bassiana, B. tenella (napada insekte koji žive pod zemljom), Spicaria farinosa,
Empusa aulicae (napada zlatokraja). Pokazane su nam najvažnije karakteristike na
temelju kojih se te gljive pod mikroskopom mogu determinirati.


U odjelu za patologiju određuju se bolesti koje izazivaju patogeni mikroorganizmi
virusi i bakterije te Ricketsija vrste. U te svrhe služi fazni mikroskop (Phasenkontrast)
bez kojega je naročito teško ustanoviti bolesti izazvane t. zv. granulozama.
U ovom odjeljenju vrše se izoliranja bakterija i virusa iz oboljelih insekata te priprema
i konzerviranje preparata za suzbijanje. Odjel raspolaže sa modernom aparaturom
koja dozvoljava delikatna istraživanja patogenih bakterija i virusa kao što
su diferencijalna dijagnoza (poliedroza, granuloza, Rickettsia) te fizikalna i kemijska
svojstva poliedara odnosno virusa.


U histološkom odjeljenju priređuju se histološki preparati oboljelih insekata.
Ovdje se usavršavaju metode fiksiranja i bojanja preparata. Ovaj odjel radi u uskoj
vezi sa patološkim pa nakon što se bolest utvrdi kao i u sumnjivim slučajevima u
patološkom odjeljenju materijal dolazi u histološko odjeljenje gdje se prave histološki
preparati koji dozvoljavaju točnu dijagnozu, bolje poznavanje pravog uzročnika
oboljenja djelovanje parazita na tkivo i reakcija stanica na mikroorganizme.


Dr. Fran z direktor ovog Instituta ima veoma dobru ekipu stručnjaka, a on sam
pored naučno istraživačkog rada koordinira rad svih stručnjaka u Institutu i usmjerava
ih na rješenje najaktuelnijih problema. Saradnici Instituta objavili su veliki
broj naučnih radova. Institut igra veoma važnu ulogu u pronalaženju novih modernih
metoda suzbijanja štetnika. Po materiji koju proučava Institut je drugi u Evropi
(jedan se nalazi u Francuskoj i jedan u Čehoslovačkoj).


Institut u Göttingenu je jedan od tri slična Instituta za šumarska istraživanja
(München, Freiburg, Göttingen). Institut ima tri odjeljenja: ekološki (dr. Thalenhorst),
praktično suzbijanje štetnika u šumama (dr. Schindler) i mikološko (dr. Rack). Djelovanje
Instituta i njegovih istraživanja odnosi se na donjosaksonsko područje koje
na istoku karakteriziraju borove šume sa glavnim štetnikom borovom sovicom (Panolis
flammea), te na zapadu smrekove šume sa smrekovim osama listaricama (Diprion
pini i D. sertifer).


Ekološka istraživanja pored ostalog i imaju cilj određivanje rane prognoze masovne
pojave štetnika što omogućuje prao vremenu pripravu i suzbijanje. U okviru
ovih istraživanja vrše se istraživanja o biocenozi u pojedinim šumskim tipovima. Prati
se kretanje gustoće populacije u tretiranju i netretiranim šumama. Pokusne plohe




ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 68     <-- 68 -->        PDF

odabiraju se na oko 20 m od ruba sastojine. Insekti se na platno stresaju (mehanička
metoda) ili se stabla na plohi zamagljuju aparatima tipa Schwingfeuer. Svakih 10
dana insekti se sakupljaju na ovaj način i određuje se kvantitativni omjer (Schütte).
Nedaleko plohe gdje se vrše biocenotska istraživanja nalazi se ploha za određivanje
rane prognoze malog i velikog mrazovca (Cheimatobia brumata i Hibrnia defoliaria),
koji ovdje predstavljaju štetnike velikog značenja. Na hrastovim stablima postavljeni
su Ijeipivi prstenovi na koje se hvataju beskrilne ženke a i krilati mužjaci. Na taj
način moguće je odrediti seksualni indeks i gustoću populacije pa prema tome stvoriti
sud o predstojećoj opasnosti golobrsta. Sukcesivni godišnji podaci daju nam sliku
dinamike populacije.


U proučavanju dinamike populacije hrastova savijača njemački istraživač
Schütt e došao je do veoma zanimljivih rezultata, između ostaloga da vremenske
prilike nisu odlučne za gustoću populacije ovoga štetnika, već koincidenca između razvoja
lišća odnosno otvaranje pupova i eklozije gusjenica. Jednom ta koicidenca postoji
između kasnotjerajućih hrastova (v. tardissima), a drugi put između ranotjerajućih
hrastova i vremena izlaska gusjeniqa. U tom smislu ispitivana su sredstva koja
retardiraju otvaranje pupova.


Svagdje u njemačkim šumama nalazili smo veliki broj kućica za ptice. Znajući
da je mogućnost za leženje osnovni zahtjev za razmnažanje ptica, Nijemci pričvršćuju
u šumi na drveću razne tipove kućica u kojima se ptice gnijezde. Te kućice prenose
se iz jedne sastojine u drugu već prema pojavi štetnika. Utvrđeno je da je redukcija
faune uslijed djelovanja ptica 70´%>. To međutim ovisi o biotopu i vrsti insekata. Ptice
ne jedu samo štetnike već i njihove parazite čime je postotak redukcije nešto umanjen.
Smatra se da ptice ne mogu spriječiti štetu kada je nastupila kulminacija. Također
je ustanovljeno da je djelovanje ptica na hrastova savijača (Tortrix viridana)
gotovo neznatno. Prema karakteru svoga djelovanja ptice kao i mravi imaju važnost
u profilaksi odnosno higijeni šume. Zanimljivo je da mravi moraju da se navikavaju
na uzimanje nekih insekata za hranu. Tako je na pr. potrebno kod vrste Nematus da
prođe gotovo 15 dana dok mravi ispolje svoju grabežljivu djelatnost. To znači da su
larve Nematusa u ranijim fazama pošteđene. Ipak redukcija u slučaju ako se nalazi
8 mravinjaka po jednom ha iznosi 70´% od ukupnog broja larvi.


U Njemačkoj se vrše istraživanja o biocenotskoj ravnoteži naročito s obzirom
na primjenu kemijske metode suzbijanja. Prema dobivenim rezultatima ustanovljeno
je da se na većim površinama ova ravnoteža brže uspostavi a na manjim kasnije.
Istraživanja Cramer a pokazala su da je inicijalno djelovanje insekticida ovisno o
stupnju disperzije a njegova trajnost o efikasnosti sredstva za prihvatljivost. Štetnost
insekticida na biocenozu ovisi također o pokrovu tla (biljnom). Trave i korov sprečavaju
prodiranje insekticida na tlo pa u tom slučaju fauna ostaje pošteđena. Prskanje
je štetnije od zamagljivanja.


Proučavanje biocenotskog kompleksa vrše u Göttingenu i stručnjaci Instituta za
zaštitu bilja Univerziteta (Institut für Pflanzenphatologie und Pflanzenschutz der
Universität Göttingen — dr. S. B o m b o s c h). Značajne su postavke, da biocenoza postoji
i u poljoprivrednim kulturama a ne samo u šumi. Najveći broj vrsta nalazi se
na rubu šume i livade. Kod tretiranja hrušta ustanovio je dr. Bombosch da su veće
koncentracije sa dugotrajnijim djelovanjem štetnije od manjih koncentracija koje
djeluju u kraćem intervalu. Heksa preparati su pri tome manje štetni za faunu na
tlu od DDT preparata.


Odjeljenje za praktično suzbijanje u Institutu prof. Schwerdtfeger a proučava
se praktično suzbijanje štetnika. Njega vodi dr. Schindler . Ovdje se jedno
izdaju certifikati za proizvedene insekticide. Bez toga certifikata ne smije se u Njemačkoj
upotrebiti ni jedan insekticid. Od velikog broja preparata koji se ispituju
tek neznatni dio ispunjava uvjete i preporuča se za upotrebu. Institut raspolaže sa
velikim količinama insekticida, fungicida i sredstava protiv glodavaca i ima priličan
broj aparata za suzbijanje počam od prskalice do atomizera.


U trećem odjeljenju ovoga Instituta proučavaju se fitopatološki problemi odnosno
štetne gljive (dr. Rack) na šumskom drveću. Kod istraživanja o mogućnosti
prognoze gljivičnog oboljenja borovih iglica (Lophodermium pinastri) upotrebljava
se aparat za hvatanje spora, koga je konstruirao dr. R a c k. Brojenjem spora za vrijeme
od 24 sata postoji mogućnost da se utvrdi prijeti li opasnost infekcije u toj godini.


434




ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 69     <-- 69 -->        PDF

U Institutu postoji običaj da se svakih 15 dana održavaju kolokviji na koji se
pozivaju stručnjaci sa terena. Predmet kolokvija kojemu smo prisustvovali bio je
smrekova uš (Liosomaphis abietina Heintze), njena biologija, značenje i način suzbijanja
(Ohnesorge).


U blizini Göttingena posjetili smo smrekove kulture u kojima divljač čini ogromne
štete, te bukove šume u kojima podmladak strada od miševa. Dr. Schindle r ispituje
sredstva za sprečavanje šteta od divljači a zatim dinamiku populacije šumskih
miševa (Apodemus sylvaticus i Microtus agrestis) i način njihova suzbijanja.


Za vrijeme našeg boravka prikazani su nam dijapozitivi o štetama borov a
savijač a (Evetria buoliana) na borovim stablima, te štete koje čine miševi na mladim
bukovim stabalcima.


Institut za primjenjenu zoologiju u Würzburgu vodi prof. Gösswald. Glavni
predmet proučavanja u ovome Zavodu jest mal i šumsk i mra v (Formica rufa
rufopratensis) i njegova uloga u šumskoj higijeni. Prof. Gösswal d dao je dragocjen
prilog sistematici familije Formicida e i utvrdio postojanje slijedećih rasa:
smrekova rasa (F. rufopratensis minor), borova rasa (F. rufa rofopratensis minor) i dr.


Njegov najnoviji rad o uzgoju kraljica malog šumskog mrava od velikog je značenja
jer se na taj način mogu povećati kolonije u slabijim mravinjacima što je pak
od velike važnosti za njihov opstanak.


Sa prof. Gösswaldom posjetili smo bjelogoričnu šumu u Kitsingenu
kraj Wurzburga u kojoj on proučava akcioni radius šumskog mrava i njegovu ulogu
u šumskoj biocenozi. Prof. Gösswal d je utvrdio da u šumama u kojima se masovno
razmnožio hrastov savijač, mali šumski mrav može spriječiti golobrst odnosno
kulminaciju štetnika ako se na jednom ha nalazi 6 ravnomjerno raspoređenih mravinjaka.
Naročito je važno da se mali šumski mrav uspio stalno zadržati u bjelogoričnim
šumama.


U Institutu prof. Gösswald a razvila se djelatnost i u drugim smjerovima
dr. K l of t vrši zanimljive i korisne radove sa upotrebom aktivnih radio izotopa u
primjenjenoj entomologiji. Laboratorij je snabdjeven aparatima: Geiger-Müllerovim
cijevima, pojačalom i registratorom impulsa, aparatom koji omogućuje automatsko
mjerenje radioaktivnosti velikog broja egzemplara i t. d. U tom laboratoriju upoznali
smo rad sa tim aparatima. Radioaktivni izotopi čine ogromne usluge medicini i poljoprivredi.
Ne manje su važni za primjenjenu entomologiju. Oni pomažu proučavanje
biocenoze, ulogu predatora nekih insekata na gustoću populacije, djelovanje insekticida,
fiziologija insekata (adsorpciju hitina, rad žlijezda i t. d.).


U Institutu se primjenjuju također kromatografske metode za određivanje vrsta
insekata. Vjerojatno postoji mogućnost i određivanje bioloških rasa. Tako se mogu
distingvirati insekti koje morfološki uopće nije moguće razlikovati. Ovo odjeljenje
vodi dr. Schmidt.


Institut ima i drugih laboratorija kao histološki laboratorij, kemijski, bakteriološki
i laboratorij za uzgoj pčela. U ovome laboratoriju pčele se uzgajaju u košnicama
sa staklenim stijenama i njihovo kretanje se može u svakom času fotografirati.


U Laboratoriju za uzgoj termita ispituje se otpornost različitog materijala na
djelovanje termita (plastični materijal, metalni, drvo i t. d.).
Institut je snabdjeven modernim aparatima: analitičkim vagama Beckmanovim
spektrometrom, Wahrburg aparatom i t. d.


Od Instituta koje smo još u Njemačkoj posjetili vrijedno je spomenuti Institut
za zaštitu bilja u Stuttgartu (Landesanstalt für Pflanzenschutz). Ingeniozni stručnjak
ovoga instituta dr. Schlabritzk y pokazao nam je svoj insektarij u kome uzgaja
na dinjama parazite šljivine štitaste uši (San Jose) Prospaltella perniciosa koja je pred
nekoliko godina uvezena iz Amerike. Prvi su pokusi pokazali da je parazit uspio prezimiti
i imao mnogo izgleda da će se aklimatizirati. Masovni uzgoj je u toku. U ovome
Institutu koga vodi dr. Klett, istražuje se biocenoza u tretiranim i netretiranim voćnjacima
(dr. Steiner).


Konačno smo posjetili Institut za primjenjenu zoologiju u Münchenu kojega vodi
prof. W. Zwölfer . U Institutu smo upoznali bogatu literaturu, pregledali zbirke prof.
Zwölfera i upoznali najvažnije probleme kojima se Institut bavi. To su u prvome redu
nona (Lymantria monacha) hrastov savijač (Tortirx viridana) borova sovica (Panolis
flammea) bukov prelac (Dasychira pudibunda) i t. d. Dr. Postne r nas je upoznao sa


435,