DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 63 <-- 63 --> PDF |
pojave oorova četnjaka ostale su potpuno bez iglica i izgledale kao požarom uništene. I upravo u ovim sastojinama ostvarila se saradnja prof. Pavana sa Univerzitetom u Paviji i ing. Peppe-a šefa šumarskog inspektorata u Paviji. Masovna pojava imala je slijedeći tok: 1946. godine bilo je obršteno 40% od «fcupnog broja stabala; 1947. g. 50%, 1948. g. 70% da bi se u 1949. taj broj popeo na 90% od ukupnog broja stabala. Svako stablo imalo je prosječno 2 do 3 zapredka. Zastarjela mehanička metoda uništavanja nije dolazila u obzir. Tada se pomišljalo na biološku metodu. U šumi Monte Penice osnovana je eksperimentalna stanica za proučavanje šumskog mrava. Prvi put je mali šumski mrav prenesen u ove krajeve iz provincije Bergamo (iz šume Passo Giovetto) 1950. godine ali je pokus bio negativan. Tek slijedeće godine moglo se konstatirati da su se mravi konačno nastanili u ovoj šumi i broj mravinjaka sve se više povećavao. Od toga vremena nije se u ovoj šumi borov četnjak pojavio u takovoj mjeri da bi predstavljao neku ozbiljnu opasnost za sastojinu. Iz područja Vilminore preneseno je u Monte Penice ukupno oko 30 mravinjaka, koji su bili preneseni u 150 cilindričnih recipjenata veličine 30X30 cm. Na poklopcu je svaki recipjent imao metalnu mrežicu u obliku pravokutnika radi aeracije. Ovako djelenje jedne kolonije mravi nije se pokazalo dobrim, jer su na terenu kolonije iz istoga mravinjaka pokazivale stalnu tendencu ponovog fuzioniranja u jedan mravinjak. Uporedo sa unašanjem šumskog mrava provodila se u ovim šumama i biološka borba na način koii je već opisan za provinciju Bolzano. Sakupljeno je oko 70.000 zapredaka borova četnjaka od kojih je polovina bila stavljena u oko 200 prije opisanih insektarija, a druga polovina uništena. Zapredci su sakupljeni u februaru 1950. odmah nakon što je snijeg okopnio. Prema podacima Peppe-a 2,3!% gusjenica bilo je parazitirano. U stvarnosti taj broj bio je još veći jer su paraziti Ichenumonide, koji su malih, dimenzija mogli slobodno izići iz insektacija i nisu mogli biti kontrolirani. Zapredci u insektarijima činili su sloj debeo nekoliko desetaka centimetara tako da izašle tahine nisu uspjele da se oslobode pa su uginule. Drugi veći dio uginuo je vani uslijed hladnoće. Pokusi su kombinirani kemijskom metodom suzbijanja i bili provedeni na površini od cea 200 ha. Nakon 3 godine konstatirani su slijedeći uporedni podaci o rezultatima ovih pokusa (Peprae). Na površini od 50 ha zapredci su rezani te je polovina služila za biološku metodu borbe a druga polovina uništena. Na ovoj površini rezultati su bili slijedeći: Od 90% napadnutih stabala u prvoj godini taj je broj pao u slijedećim godinama na 78%, 52% i najzad na 10%. U predi°lu gdje je primjenjena biološka borba unatoč jače zaraze nego što je bila ona na kojoj ie provedena mehanička odnosno kemijska metoda borbe, redukcija zapredka bila je nešto brža dok konačno u 3 godini broj napadnutih stabala nije pao na 1,8%. Na površini na koju su preneseni šumski mravi nije bilo niti jednoga zapretka borova četnjaka na stablima. Dr. Ronchett i asistent profesora Pavan a u svome radu: Un alleato del boscho: »La Formica Rufa« dao je rezultate introdukcije šumskog mrava u borov sastojine na Monte Penice. Iz toga rada se može vidjeti da je odmah poslije introdukcije šumskog mrava zaraza bila smanjena te da je pojava borova četnjaka ispod kritične gustoće populacije rezultat akcije šumskog mrava. I u ostium predjelima koje smo posjetili mogli smo konstatirati da se šumski mrav vrlo dobro aklimatizira. Kao primjer navodimo šumu kraj Bralla gdje smo našli mravinjake neobično velikih dimenzija. Preneseni mravi adantirali su se vrlo dobro ne samo u borovim kulturama već i u mješovitim prirodnim šumama. Tako smo nedaleko mjesta Nazzano u jednoj mje šovitoj šumi vidjeli mravinjake koji su se nakon promjene prvobitnoga mjesta ko načno ustalili i u kojima su kolonije mravi bile veoma aktivne. Štetnici na topolama Naročitu važnost za poljoprivredu i šumarstvo predstavlja u Italiji intenzivni uzgoj topola. Relativno skromna površina ove zemlje u odnosu na broj stanovništva ograničuje šumsku privredu u širokim razmjerima. Već smo spomenuli da su šume ograničene na sjeverno područje Italije te na brdske predjele Apenina u srednjoj Italiji. U ravnicama ima 4,8% ukupne površine šuma (Saja 1955). To su tereni koji u velikom dijelu ne mogu da se upotrebe za poljoprivredu. 25% tih terena je periodično |