DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1958 str. 67     <-- 67 -->        PDF

Ličinke se hrane korijenjem žita i služe kao materijal za pokusno suzbijanje patogenim
mikroorganizmima kao i za proučavanje tih mikroorganizama. U iste svrhe
služe ličinke Tipule koje se odgojaju u metalnim lončićima i hrane također korijenćićima
žita. Uzgoj ovih insekata vrši se u prostoriji sa povoljnom temperaturom za
njihov razvoj.


U ekološkom odjeljenju proučava se također gradacija borove ose listarice (Diprion
sertifer). Ta istraživanja vrši dr. Nicla s već četiri godine u okolici Darmstadta.
Tetracamp a diprion i Ferr. iparazitira u znatnom postotku jaja ovoga
štetnika. Utvrđeno je da L.4-L5 ugibaju u velikom postotku uslijed viroze. Pokus
suzbijanja ovoga štetnika polijedričnom suzpenzijom imao je pozitivne rezultate. U
toku su istraživanja Rickettsia melolonthae, koja pored bakterija, nematoda
i patogenih gljiva važi kao jedan od uzročnika velikog postotka mortaliteta hruštevih
grčica u šumi »Lorsch«.


U ovome odjeljenju vrši se također uzgoj parazita: Trihogramm a pr. radi
proučavanja njegove biologije i parazitiranja jabučno g crv a (Carpocapsa pomonella).


Ekologija pojedinih štetnika proučava se u šumama. Posjetili smo jedno takovo
područje kod Gernsbacha u Murgtal-u (Schwarzwald), gdje se vrše opažanja o štetniku
na jeli: jelovu savijaču (Cacoecia murinana).


U odjeljenju za mikoze proučavaju se glijve koje izazivaju bolest kod insekata.
Tu se vrši determinacija tih gljiva i mogućnost njihove primjene za suzbijanje štetnih
insekata putem umjetne infekcije. Vlada mišljenje da te mogućnosti postoje a da
nije prihvatljivo mišljenje nekih stručnjaka o smanjenoj mogućnosti primjene gljiva
u borbi protiv štetnika radi toga, što njihov razvoj zahtjeva povoljnu vlagu i temperaturu.
Te uslove gljiva nalazi u organizmu insekta.


Upoznati smo sa gljivama koje najčešće izazivaju bolest na insektima: Beauveria
bassiana, B. tenella (napada insekte koji žive pod zemljom), Spicaria farinosa,
Empusa aulicae (napada zlatokraja). Pokazane su nam najvažnije karakteristike na
temelju kojih se te gljive pod mikroskopom mogu determinirati.


U odjelu za patologiju određuju se bolesti koje izazivaju patogeni mikroorganizmi
virusi i bakterije te Ricketsija vrste. U te svrhe služi fazni mikroskop (Phasenkontrast)
bez kojega je naročito teško ustanoviti bolesti izazvane t. zv. granulozama.
U ovom odjeljenju vrše se izoliranja bakterija i virusa iz oboljelih insekata te priprema
i konzerviranje preparata za suzbijanje. Odjel raspolaže sa modernom aparaturom
koja dozvoljava delikatna istraživanja patogenih bakterija i virusa kao što
su diferencijalna dijagnoza (poliedroza, granuloza, Rickettsia) te fizikalna i kemijska
svojstva poliedara odnosno virusa.


U histološkom odjeljenju priređuju se histološki preparati oboljelih insekata.
Ovdje se usavršavaju metode fiksiranja i bojanja preparata. Ovaj odjel radi u uskoj
vezi sa patološkim pa nakon što se bolest utvrdi kao i u sumnjivim slučajevima u
patološkom odjeljenju materijal dolazi u histološko odjeljenje gdje se prave histološki
preparati koji dozvoljavaju točnu dijagnozu, bolje poznavanje pravog uzročnika
oboljenja djelovanje parazita na tkivo i reakcija stanica na mikroorganizme.


Dr. Fran z direktor ovog Instituta ima veoma dobru ekipu stručnjaka, a on sam
pored naučno istraživačkog rada koordinira rad svih stručnjaka u Institutu i usmjerava
ih na rješenje najaktuelnijih problema. Saradnici Instituta objavili su veliki
broj naučnih radova. Institut igra veoma važnu ulogu u pronalaženju novih modernih
metoda suzbijanja štetnika. Po materiji koju proučava Institut je drugi u Evropi
(jedan se nalazi u Francuskoj i jedan u Čehoslovačkoj).


Institut u Göttingenu je jedan od tri slična Instituta za šumarska istraživanja
(München, Freiburg, Göttingen). Institut ima tri odjeljenja: ekološki (dr. Thalenhorst),
praktično suzbijanje štetnika u šumama (dr. Schindler) i mikološko (dr. Rack). Djelovanje
Instituta i njegovih istraživanja odnosi se na donjosaksonsko područje koje
na istoku karakteriziraju borove šume sa glavnim štetnikom borovom sovicom (Panolis
flammea), te na zapadu smrekove šume sa smrekovim osama listaricama (Diprion
pini i D. sertifer).


Ekološka istraživanja pored ostalog i imaju cilj određivanje rane prognoze masovne
pojave štetnika što omogućuje prao vremenu pripravu i suzbijanje. U okviru
ovih istraživanja vrše se istraživanja o biocenozi u pojedinim šumskim tipovima. Prati
se kretanje gustoće populacije u tretiranju i netretiranim šumama. Pokusne plohe