DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 28 <-- 28 --> PDF |
POJAVA RĐE NA ALEPSKOM BORU U ISTRI Prof. dr. J. Kišpatić, Polj. šum. fakultet, Zagreb A. UVOD Alepski bor (Pinus halepensis) predstavlja za dalmatinske i primorske krajeve veoma važnu vrstu bora za pošumljavanje odgovarajućih površina. U mladosti raste razmjerno brzo, te za kratko vrijeme pokrije pošumljenu ogoljelu površinu. Razmjerno se dobro pomlađuje i razmnaža sjemenom, dajući gust prirodan ponik. Drvo mu je vrlo dobro za brodogradnju. Sve su to razlozi, da se i u Istri, uz ostale vrste borova i alepski bor sve više upotrebljava za pošumljavanje. Ta vrsta bora nije do nedavna bila kod nas napadnuta nekim bolestima većeg značenja. Međutim, u g. 1956. javljen nam je iz šumarije Labi n nalaz oboljelih alepskih borova, koji se nalaze u šumskom predjelu J a d r i n a, u obalnom pojasu sela Dren je. U tom se predjelu nalazi mlada kultura alep. bora na površini od 20 ha. Visine sadnica odnosno stabalaca iznose 0,5—2,5 m. U odnosu na visinu, krošnje su dobro razvijene i pravilno formirane, obrast potpun (1) i sklop gust. Pošumljavanje je izvršeno sadnjom sadnica 1949. god., te je naknadno popunjavano do 1953. g. Sadnja je izvršena na slijedeći način: iskopane su jamice (40X40X40 cm) i zatrpane zemljom, koja je prethodno očišćena od kamena i grubog materijala. U te je jamice izvršena sadnja u jesen ili proljeće nakon obilne kiše i to sadilicom. Sjeme za proizvodnju sadnog materijala sakupljeno je sa sjemenjaka na istom staništu. Manji je dio sadnica dobiven iz rasadnika Sijana , šumarija Pula. Sadnice od domaćeg sjemena proizvedene su u rasadnicima Čepić, Rabac (stalni rasadnici) i Škvaransko (privremeni), šumarija Labin. Sadnja je dobro uspjela, primilo se oko 90"Vo. Ukupno je zasađeno 90.000 komada na površini od oko 20 ha (Podatke zahvaljujem upravitelju šumarije Labin, ing. T. Sobolu). Prilazem skicu terena na kojoj je vidljiv položaj nasada, kao i najjača nalazišta oboljelih borova. Kultura se nalazi s obje strane iznad malog zaljeva Jadrinje , te seže sve do oble, a penje se do cea 80 m nadm. visine. Napad je najjači u nižem pojasu sjev. padine uz sam zaljev, ali u čitavom nasadu nalazimo oboljele borove. Broj zaraženih stabalaca iznosi oko 3.000 kom., od kojih je oko 1.200 kom. posjećeno u toku naših istraživanja, koja smo provodili u suradnji s osobljem šumarije Labin i Fitosanitetske stanice Rijeka. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Na uzorcima oboljelog alepskog bora, koji su nam najprije poslani u Zavod, utvrdili smo nakon pregleda, da se radi o napadu jedne rđe (Uredinales) u ecidijskoj generaciji, dakle, da se radi o jednom Peridermium obliku, kojim nazivom označavamo općenito ecidijske generacije Cronartium vrsta, koje dolaze na granama i deblu borova (u kori i drvu). Pretpostavili smo, da se radi o jednoj heterecijskoj Cronartium vrsti. Kako, međutim, nomenklatura i sistematika Cronartium-vrsta nije još ni danas potpuno istražena, nismo mogli pregledom poslanog nam materijala odmah utvrditi, o kojoj se vrsti radi, tim više, jer se po ecidijskoj generaciji (Peridermium obliku) može vrlo teško odrediti pripadnu Cronartium-vrstu, pošto su svi Peridermium-oblici morfološki vrlo slični. Ni biometrički podaci veličine ecidiospora nisu dovoljni za određivanje. Radi toga bilo je potrebno istražiti tu rđu na samom terenu, a rezultati, koji su do sada dobiveni, izneseni su u ovoj radnji. Potrebno je napomenuti, da je nužno istražiti još niz detaljnijih pitanja, ali kako je pojava ove rđe na alepskom boru važna za praksu (obzirom na daljnje pošumljavanje tom vrstom), to smatramo potrebnim u ovoj radnji opisati dosada dobivene rezultate. Mikroskopska, biometrička i anatomsko-histološka istraživanja ove rđe alepskog bora, koja su u ovom času za praksu od manje važnosti, bit će obrađena u drugom radu. B. CRONARTIUM-ROD NA BOROVIMA Rod Cronartium spada u porodicu Cronartiacea e (Uredinales). Za tu je porodicu karakteristično, da su teleutospore bez drška u nizovima, tvoreći bradavićave ili cilindrične roščiće. Uredospore su ili pojedinačne ili u nizovima, sa ili bez peridije. Edicije imaju uvijek jako razvijenu peridiju (Sorauer, 22). Ecidijska generacija mnogih Cronartium-vrsta dolazi u kori i drvu Pinus-vrsta, te su pojedine Cronartium- vrste vrlo štetne. Ecidije probijaju koru sa jastučastom, bijelom i razvijenom peridijom, koja je u početku zatvorena, a kasnije puca. Taj je stadij ecidija općenito nazvan Peridermium oblik. Dakle, Peridermium općenito označava ecidijsku generaciju na i u kori borova, te nam ne govori o kojoj se Cronartium vrsti radi. Evropska vrsta Cronartium ribicola, koja dolazi u uredo- i teleuto-generaciji na lišću Ribes-vrsta, prenesena je u Sj. Ameriku, nanoseći tamo ogromne štete na Pinus Strobus. Nakon što smo pregledom oboljelog materijala utvrdili, da se svakako radi o jednom »Periđermium«-obliku, bilo je potrebno istražiti njegovu sistematsku pripadnost, osobito nosioca uredo- i teleutogeneracije. Literatura donosi dosta podataka o napadu Peridermium oblika, dakle Cronartium roda, na nekim drugim Pinus-vrstarna. Podaci se o tom mogu naći u općim udžbenicima (J o s i f o v i ć, 8, Sorauer, ,22, Ferraris, 5, Schwerdt feger, 21, i dr.), kao i u specijalnim radovima (Kleb ahn, 9, 10, 11). Naprotiv radnji o napadu na alepski bor nismo mogli naći. Jedino Nege r (16) navodi, da i alepski bor može biti napadnut ne dajući nikakve detaljnije podatke ni mjesto nalazišta. Zanimdvo je, da talijanska literatura odn. udžbenici ne bilježi napad Pe r i d e r mi u m - oblika na alepskom boru, premda je on raširen na čitavom mediteranu (Petračić, 19). Čili er r i (3) bilježi napad rđe na običnom boru, a Micheli (15) ju je našao na crnom boru u okolici Trsta. Za Istru nema nikakvih podataka, premda su i ranije vršene sadnje alepskog bora. Stoga je cijelo pitanje sistematske pripadnosti Peridermiu m oblika, nađenog kod nas na alepskom boru, bilo za nas nepoznato, te ga je trebalo riješiti. Negerova je bilješka suviše kratka i općenita, a da bi iz nje mogli nešto zaključiti. Lies e (13) navoda slijedeće Cr on a r ti um - vrste (= Peridermium) na Pinus vrstama: Ime Ecidije Teleuto- i uredogeneracije Cronartium ribicola P. Strobus Ribes-vrste Cronartium asclepiadeum P. silvestris Vincetoxicum sp. Peridermium Pini P. silvestris |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Kako vidimo, u radu L i e s e -a (13) zabilježene su 2 heterecijske rđe, ali su podaci u toj radnji nepotpuni, kako u pogledu Cronartium-vrsta, tako i u pogledu njihovih domaćina. Lies e (13), osim toga, bilježi i Peridermium Pini, koji imade samo eciđijsku generaciju na P. silvestris , a ecidiospore opet direktno inficiraju obični bor. U našem slučaju mogli smo sa velikom vjerojatnošću isključiti Cronartium ribicola, jer njegova uredo- i teleutogeneracija dolazi na Ribes-vrstama, kojih u Istri praktički nema, osobito u predjelu, gdje se je javila rđa na alepskom boru. Ni u vrtovima nismo našli kultivirane Ribes-vrste. Dolazi, dakle u obzir samo Cronartium asclepiađeum i ev. Peridermium Pini. Lies e (13) bilježi Cronartium asclepiađeum samo na P. silvestris, navodeći, da se javlja u svibnju i lipnju, razvijajući ecidije na granama i deblu. I Peridermium Pini navodi samo za P. silvestris. Kako kod ove vrste nije nađena biljka, koja je nosilac uredo- i teleutogeneracije, to je nabačena misao, da se širi pomoću ecidiospora direktno s bora na bor. H a a c k (7) je 1914. g. prvi postavio odgovarajuće pokuse i utvrdio, da se stvarno ecidiosporama može opet zaraziti bor. Kle b ah n (9) je to detaljnim pokusima potvrdio, a kasnije i Lies e (13). Prema tomu, kod Peridermium pini radi se o samostalnoj vrsti, koja se u svojoj ecidijskoj formi vrlo malo morfološki razlikuje od Cronartium asclepiađeum, ali se razlikuje u biološkom pogledu, jer nema uredo- i teleutogeneracije, nego se ecidiosporama širi s bora na bor. Widde r (26) daje u novijem radu (1941.) potpuniji prikaz Cronartium vrsta na borovima. Njegov rad možemo sumirati u slijedećem pregledu, u kojem je dat i naziv odgovarajućeg Peridermium-oblika: Uredo- i teleutogeneracija Eciđijska generacija 1. Cronartium ribicola Dietr. na Peridermium strobi, na kori 5-igličavih Ribes-vrstama borova (P. cembra, P. excelsa, P. strobus, P. monticola i dr.) 2. Cronartium asclepiađeum (Widd.) Fr. Peridermium cornui Kleb, na kori P. = Cr. flaccidum (Alb. et Schw.) Wint silvestris i P. densiflora (?) na Paeonia sp., Vincetoxicum sp., Pedicularis sp. Umjetno se može prenijeti i na Impatiens sp., Nemesia sp., Schizanthus sp., Tropaeolus sp., Verbena sp. i Rueđlia sp. 3. Cronartium gentianeum Thüm. na Peridermium Buschmannae Widd. na Gentiana asclepiađea P. silvestris. 4. Nepoznat ili ga nema. Peridermium pini Kleb, na P. silvestris Sve su 4 vrste u ecidijskom obliku u kori borova uključene u skupni naziv Peridermium truncicola (Wallr.) P. Magn. Taj je zajednički naziv dat, jer se navedene vrste u kori borova ne mogu (ili jedva mogu) razlikovati, pa je iz praktičkih razloga potrebno raspolagati jednim skupnim imenom za sve vrste, koje dolaze u i na kori odnosno drvu Pinus-vrsta. Widde r (26), dakle, navodi još jednu vrstu, Cronartium gentianeum. Ista je na Gentiana asclepiađea veoma raširena, te je u slovenskim i austrijskim krajevima rano zabilježena (Voss. 24, Winter, 27, Wettstein, 25, Glowacki, 6). Mi smo je također često nalazili u Sloveniji (Žalec, Celje ,Vitanje, Šmartno, Mislinja i dr.). Prema Wid d er u (23) raširena je od predalpskog pojasa sve do Banata, pa preko panonske nizine sve do Rodopa, a nađena je i na Kavkazu. U Srbiji ju je Unga r (cit. po 26) zabilježio na Tar-planini. Autori prije Widder-a (29) se ne slažu, da treba Cronartium gentianeum izdvojiti kao posebnu vrstu, nego da je treba uključiti u skupni species Cronartium asclepiađeum. Tako Wettstei n (25) smatra, da Winte r (27) s pravom spaja Cronartium asclepiađeum i Cronartium gentianeum u jednu skupnu vrstu (Cronartium asclepiađeum), jer da je rđu u dolini Mure nalazio na obje biljke (Vine, officinale i Gentiana asclepiađea), te da uredospore prelaze s jedne na drugu. Prema tomu, zaključuje Wettstein (25) radi se o jednoj te istoj vrsti. Kleb ahn (11) naprotiv iznosi, da su pokusi prenosa uredospora s jedne vrste na drugu (Vincetoxicum ond. Gentiana) bili negativni. I Widde r (26) je dobio negativne rezultate. Stoga taj autor, s pravom, kao i Kle b ah n (11), smatra, da se ne radi o istoj, iako vrlo srodnoj vrsti. Sa obje je vrste uspio inficirati Paeonia sp., pa drži, da je to njihov zajednički domaćin. Stoga predlaže, da se rđa na Gentiana asclepiađea izdvoji kao posebna vrsta, a da se ecidijskom obliku na boru da ime Peridermium Buschmannae Wid. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Kako vidimo, mišljenja o broju Cronartium vrsta, koje dolaze na borovima, nisu jednaka. Po jednima se radi o 3 vrste (ako računamo i Periđermium pini), a po drugirn autorima o 4. Premda su i Widder (26) i sam Kleb ahn (11) dobili negativne rezultate u infakcionim pokusima, to ipak Kle b ah n (11) u svojoj radnji (1939.) to pitanje smatra neriješenim. Iskustvo jeKlebahn a u tim pitanjima toliko veliko, da još uvijek unatoč novijem mišljenju Widde r a (26) moramo to pitanje ostaviti otvoreno, t. j . možemo li Cronartium gentianeum posve odijeliti od skupnog speciesa Cronartium asclepiađeum ili ga uključiti u taj species. U svakom slučaju, ovdje se radi o jednoj formi, specifičnoj za Gentiana asclepiađea, na kojoj dolazi uredo-i teleutogeneracija. Obzirom da u Sloveniji i sjev. Hrvatskoj ta rđa dolazi često na Gentiana asclepiađea, bilo bi vrijedno to pitanje riješiti. Na temelju navedene literature zaključili srno, da se u našm slučaju radi najvjerojatnije o Cronartium asclepiađeum (uključ´vši u tu vrstu i Cronartium gentianeum) ili, što je manje vjerojatno, o Periđermium pini. C. OPIS BOLESTI Bolest napada deblo ili tanje i deblje grane alepskog bora. Zaraza debla nije tako česta, kao zaraza postranih grana i izbo ja. Grane su češće napadnute blizu pršljena. Gljiva se prvenstveno nalazi u kori i, u manjoj mjeri, u drvu, te u tim dijelovima perenira u obliku micelija. Pod utjecajem gljive dolazi do jakog zasmoljenja zaraženog dijela kore. Na mnogo mjesta smola izbija na površinu kore, gdje zasuši. Zaraženo je mjesto, bez -obzira dali se SI. 1. Rđa na alpskom boru (Foto ing. Zunko) nalazi na deblu ili granama, zadebljalo. Zadebljanje je najčešće izraženo samo na jednoj strani debla ili grana, a u manje slučajeva zadebljanje obuhvaća deblo ili granu uokolo. Mjestimice je ustanovljen i ekscentričan rast 2C |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 32 <-- 32 --> PDF |
drveta. Tipično je, da se u maju i junu na zaraženoj kori javlja veliki broj ecidija. Ispočetka izbijaju iz kore kesičaste peridije, dugačke 5—7 mm, koje su zatvorene. Boja im je bijela. Peridija na vrhu puca tj. otvara se, pa unutar njih nalazimo narančasto-žute ecidije. Sada se oslobađaju ecidiospore, a kako ih je ogroman broj, to je okolica zaraženog mjesta posve pokrivena žućkastom prašinom (ecidiosporama). Karakteristično je, da se ecidije pojavljuju samo na pojedinim dijelovima zaraženog dijela kore, dok se ne javljaju tamo, gdje su se nalazile prošle godine. Tamo gdje su se ecidije nalazile prošle godine, nalazimo plitke udubine u obliku jastuka u kori. Tokom iste godine peridija i ecidije do jeseni nestaju. Budući da do danas u literaturi nije dat opis te bolesti alepskog bora, to ćemo ovdje opisati nekoliko tipično oboljelih dijelova debla ili grana. Deblo br. 1.: Promjer debla iznosi 6—8 cm. Starost 6 god. Na kori debla nalazi se starija zaraza rđe. Na zaraženom dijelu kora je popreko i uzdužno valovito raspucana i mjestimice nadignuta. Izlučivanje smole je veoma obilno, tako da su mnoge pukotine kore posve ispunjene smolom žućkaste boje. Izlučivanje je smole tako jako, da se ista nalazi na kori u obliku trakova, kako je curila i nakon toga zasušila. Kako se radi o starijoj zarazi, pojave ecidija nema. Iz zaraženog mjesta izbijaju dvije postrane grane, koje su također zaražene i one nose ecidije, po čemu se može zaključiti, da je gljiva iz debla prešla u postrane grane. Samo zadebljanje na granama je neznatno, ono u ovom slučaju potječe samo od mjestimice zadebljale kore. Iako zaraza obuhvaća 2/3 debla, nema ekscentričnog rasta. Iznad zaraženog mjesta deblo je malo utanjeno, a iz tog mjesta izbijaju dvije zdrave postrane grane. U udaljenosti od 16 cm od prvog zaraženog mjesta nalazi se između 2 postrane grane druga zaraza. Kora je raspucana, smolotok obilan, ecidija nema, ali je zato rđa prešla na obje grane, na kojima nalazimo obilje ecidija. Na ovom deblu nema izrazite pojave rakastih tvorevina, nego se više radi o »paležu« kore. Deblo br. 2.: P Deblo i grane su obuhvaćene potpuno uokolo. Radi se o jednoj teškoj zarazi, po samom izgledu sudeći, višegodišnjoj. Na samom deblu kora je potpuno raspucana, ali samo njezini gornji slojevi, tako da donji (mladi) slojevi kore pokrivaju drvo. Mjestimice, gdje je kora potpuno nadignuta, nekoliko je tanjih postranih grana suho. Smolotok vrlo jak, tako da je prostor između nadignute kore i donjeg dijela kore gotovo posve ispunjen smolom žućkaste boje. I na površini kore nalazi se smola u obliku grudica. Na mjestu grananja kora je potamnila, uzduž je i popreko raspucana, te nadignuta, sa slabijim smolotokom. Tanje grane, koje na tom mjestu izbijaju su suhe. Za razliku od debla br. 1 ovdje se radi o rakastoj tvorevini. Sa toga mjesta zaraza prelazi na obje vodeće grane, te je nä jednoj dugačka 15, a na drugoj 10 cm.´ Kora je na granama sitno uzduž i popreko raspucana, ali je i ovdje drvo pokriveno nutarnjim slojevima kore. Pojave ecidija na tim dijelovima nema. Međutim, na kraju zaraženih mjesta vide se ostaci lanjske pojave ecidija u obliku malih udubina na kori. Na tanjim granama izbijaju iz kore ovogodišnje ecidije. Smolotok veoma jak, smola se nalazi u pršljenu, koji je 6 cm udaljen od ovogodišnjih ecidija. Na ovu ćemo se činjenicu još kasnije osvrnuti. Sve postrane grane, koje izbijaju iz zaraženih glavnih grana, zaražene su i suhe. ´ Deblo br. 3. Starost 6 godina, promjer na zaraženom mjestu 4,1 cm, a na nezaraženom 3,5 cm. Radi se o starijoj abortivnoj zarazi, koja je prestala prodirati na rubovima u nezaražene dijelove kore. Stoga nalazimo samo obilje smole, raspucanu koru i jastučaste ostatke prošlogodišnjih ecidija u kori. Ecidija (ovogodišnjih) nema. Zahvaćeno je deblo i pršljen. Čitava se biljka nalazi u stadiju odumiranja i sušenja, jer je deblo zahvaćeno uokolo. Postrana grana br. 1. Prva se zaraza nalazi na bazi grana. Dužina joj iznosi 21 cm. Kora je zadebljala, tako da promjer zaraženog mjesta iznosi 3,1 cm, dok je debljina zdravog dijela 1,9 cm. Radi se o mladoj zarazi. Kora je na jednoj strani popreko i uzdužno raspucana, ali nije nadignuta. Mjesto, gdje su se nalazile ecidije prošle godine, vide se na kori u obliku udubljenih jastučića, oko kojih je nadignut tanki sloj kore. Po ovakovim se udubljenim jastučićima na kori prepoznaje, gdje su se nalazile ecidije prošle godine. Na rubovima zaraženog dijela probijaju iz kore |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 33 <-- 33 --> PDF |
ovogodišnje ecidije. Na tom mjestu kora još nije raspucala, pa ecidije probijaju kroz glatku koru na površinu. Veličina ecidija je vrlo različita, od nekoliko do 12 mm. Tamo gdje ecidije probijaju, odbačen je gornji tanki sloj kore u stranu i nadignut, opkoljavajući ecidije. Čitava je ecidija u početku pokrivena peridijom bijele boje. Kasnije peridija puca, te se u obliku krpica otvori, prilegnuvši uz nadignutu koru, pa se vide ecidije narančaste boje. Odmah iznad tog zaraženeog mjesta izbije tanka grana, koja je potpuno zaražena i puna ecidija. I slijedeća je tanka grana potpuno zaražena, ecidije izbijaju već pri bazi, zatim slijedi mala partija neoštećene kore, a nakon toga grana je zadebljala sa raspucanom korom i obiljem ecidija, 8 cm od baze grane nalazi se pršljen, iz kojeg izbija 7 tankih grana. Sve su zaražene i na svima se nalazi obilje ecidija, bez ikakvih vidljivih promjena kore. Postrana grana br. 2. Starost grane 3 god. Debljina grane na zaraženom mjestu 1,9, a ispod i iznad njega 1,4 cm. Radi se o jednoj mladoj zarazi, što zaključujemo po tome, što se ecidije nalaze na čitavom zaraženom dijelu grana, a nema, kao U ranije opisanim slučajevima, pojedinih zaraženih dijelova bez ecidija, ondosno sa tragovima prošlogodišnjih ecidija. U ovom je slučaju kora potpuno probijena ecidijama, tako da se one nalaze gusto jedna u z drugu. Oblik je ecidija ovdje veoma različit, uglavnom produžen. Raspucavanja kore i sličnih pojava još nema, nego bi do toga došlo tek slijedeće godine. Postrana grana br. 3. Također se radi o mlađoj zarazi koja je zahvatila samu granu i dva pršljena. Zadebljanje kore nije uočljivo, a ecidije probijaju koru, kakona samoj grani, tako i na pršljenu odnosno na bazama grana, koje izbijaju iz pršljena. Boja je zaražene kore tamnija od boje nezaražene. Ecidija nalazimo manje nego u prethodnom slučaju, tako da se između njih nalaze oveće partije za sada nepromijenjene kore (osim boje). Postrana grana br. 4. Nešto starija zaraza na grani staroj 4 god., a duga je (zaraza) 26 cm. Počela je pri dnu grane i zato se tamo nalazi potpuno raspucana kora, bez ecidija, dapače na istoj se ne vide ni jastucasti ostaci mjesta, gdje su ecidije postojale ranije. Grana je na zaraženom mjestu nešto zadebljala. Iznad tog mjesta, a ispod prsljenea, nalazi se neraspucana kora s jastucastim ostacima lanjskih ecidija. Na bazi samog pršljena kora naglo zadebljava i počinje raspucavati, a ista se slika nalazi i na bazi najdebljeg postranog izbojka. Tek iznad tog mjesta odnosno iznad samog pršljena, izbijaju kako na glavnom, tako i na postranim izbojcima ecidije obilno, a na kori ne primjećujemo nekih promjena. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Promotrimo li razvitak bolesti općenito, uzevši u obzir naprijed opisane slučajeve, kao i materijal s kojim raspolažemo u Zavodu, može se zaključiti da gljiva perenira u kori i, djelomično, drvu. To isto bilježi i literatura za Cronartium asclepiadeum na P. silvestris (Neger, 16). Razvitak teče ovako: Gljiva se širi u početku prvenstveno ,u kori, koja se ne mijenja, niti je zaraza prve godine uočljiva. Slijedećih godina u proljeće kora manje ili više zadeblja (a ima slučajeva da i ne zadeblja), a na njoj izbijaju ecidije sa ecidiosporama. Peridija, nakon pucanja, pomalo suši i otpada, pa se gubi. Kad su ecidije potpuno prazne, ostaju jastučaste udubine. Te su udubine opkoljene nešto nadignutim listićima kore. Micelij se iste godine dalje širi, zahvatajući nove partije kore gore i dolje iznad prvotno zaraženog mjesta. Slijedeće godine izbijaju ecidije na tim novim mjestima, a na staroj (lanjskoj) zarazi se one više ne razvijaju. Na mjestu stare zaraze kora u međuvremenu zadebljava još jače, raspucavajući uzduž i popreko, nadiže se, a smolotok je pojačan. Slijedeće se godine zaražena partija kore opet povećava, ali se ecidije razvijaju opet samo u novo zaraženim dijelovima. U starije zaraženim dijelovima micelij odumire, ali istovremeno i kambij. Kako će se dugo održati gljiva na pojedinom zaraženom mjestu, ovisi u prvom redu o debljini samog debla odnosno grane. Čim, naime, deblo ili grana, opkoljena sa svih strana, počinje odumirati, prestaje i rast rđe kao obligatnog parasita. Literatura (Neger , 16) navodi, da zaraza starijih borova (P. silvestris ) može trajati godinama, ali da redovito svršava sušenjem stabla ili grana. Mi smo pregledima ustanovili, da tanke grane odumiru često već u prvoj godini (vidljive) zaraze, pa prema tome na takovim granama odumire brzo i gljiva. Naprotiv, nalazili smo i višegodišnje zaraze, koje su se sve više proširivale, deblo ili grana ostaje i dalje na životu, a samim tim i gljiva. Nalazili smo zaraze stare 3—4 god. Brzina i intenzitet širenja zaraze različita je. Zaraza se za 1 godinu može proširiti 5—12 cm oko stare zaraze. Interesantno je istaknuti, da smo na deblu najčešće nalazili zarazu ispod pršljena, što se može tumačiti na taj način, da gljiva prodire u koru debla iz tanjih grana u tom pršljenu. U svakom slučaju mladi su dijelovi više podložni napadu gljive, što nam pokazuje i stanje na terenu, gdje su biljke mnogo jače zaražene na granama nego na deblu. Sve one biljke, koje su zahvaćene na deblu, neminovno su izgubljene. Budući da nismo našli zarazu starijih primjeraka alepskog bora, ne možemo reći, dali je i kod njih slučaj kao kod običnog bora, tj. da zaraza traje godinama. Sto se tiče hrvatskog naziva bolesti, teško se odlučiti. U većini slučajeva, prema izgledu bolesti, ne radi se o raku, jer gljiva ne izaziva ni trulež niti patološke pojave (prerašćivanje kore, udubine u drvetu) u smislu definicije raka. Stoga smatramo za ovu bolest pogodnijim naziv »palež« kore. Sa gledišta uzročnika možemo je nazvati i rđa kore alepskog bora. Stete i posljedice napada odnosno bolesti su ozbiljne. Naročito je opasno, ako bolest zahvati deblo. U tom slučaju, čim ga gljiva zaokruži (opkoli), dolazi do sušenja. Zaraza je češća na granama, koje također suše, dapače tanje grane vrlo brzo. Sušenje stabla odn. grana nastupa postepeno, jer se gljiva sve više širi u kori, pa dolazi do smanjenja cirkulacije sokova, a sigurno je, da se i dobar dio asimilata zadrži na mjestu u korist parasita. Na terenu šumarije Labin došlo je do pojedinačnog sušenja stabala, a do brojnog sušenja grana. Vrlo rijetko se dešava, da zaraza, koja se razvija |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 35 <-- 35 --> PDF |
na određenom mjestu, abortira. Ona ostaje stalno, te se širi u dužinu i širinu različitom brzinom, sve dok je deblo ili grana živa. Bez obzira, dali će zaraženo stablo osušiti brzo ili će poboljevati nekoliko godina, svako, pa i najmanje zaraženo mjesto sa obiljem ecidija predstavlja stalni izvor zaraze odn. daljeg širenja bolesti. Ako se ne bi poduzimale mjere suzbijanja, postoji opasnost, da se zaraza potpuno raširi i da zahvati sve alepske borove u tom predjelu. Stete bi u tom slučaju bile ogromne, naročito kad uzmemo u obzr sa kolikim se trudom i troškovima podižu šume na Kršu. D. SISTEMATSKA PRIPADNOST GLJIVE Kako smo naprijed naveli, radi se o jednom Peridermiumobliku, čiju je sistematsku pripadnost trebalo odrediti, tim više, jer u literaturi nema bilješke o pojavi te bolesti na alep. boru. Sa pretpostavkom, da se najvjerojatnije radi o Cronartium asclepiadeum, tražili smo u okolici napadnutog nasada odgovarajuću vrstu, kao nosioca uredo-i teleutogeneracije. Pregledavajući vegetaciju unutar samog nasada alepskih borova, našli smo nekoliko vrsta, zaraženih uredosorusima. Od sviju nam je vrsta odmah upala u oči jaka zaraza Vincetoxicum sp. (vjerojatno V. SI. 3. List Vincetoxicum sp. sa uredostadijem (Orig.) officinale). U blizini borova nalazi se Vincetoxicum sp. pojedinačno ili u grupama,^ u malim škrapama između kamenja. Na pojedinim smo biljkama našli obilje uredo i, kasnije, teleutosorusa. Kako je naprijed izloženo, da Cronartium asclepiadeum (Wild. / Fr) = Cr. flaccidum (Alb. et Schw. (Wint.) — ili u ecidijskoj formi Peridermium cornui Kleb., dolazi i na Vincetoxicum vrstama, to je bilo vjerojatno, da nam je uspjelo naći i |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 36 <-- 36 --> PDF |
nosioca uredo i teleutogeneracije. To je, međutim, bilo potrebno provjeriti infekcionim pokusima. Iste smo provodili 2 godine (1957. i 1958.). Ecidiospore su izvađene iz ecidija vlažnom vatom, te prenesene na listove Vincetoxicuma, koji nisu pokazivali prirodnu zarazu. Infekcije su izvršene na biljkama u blizini nasada, kao i na onima, koje su bile znatno udaljene. Biljke su pokrivene staklenim bocama sa vlažnim filter papirom, 24—48 sati, te zatim otkrivene. U 1957. god. infekcija je izvršena 26. V., ukupno 8 biljaka (sa više izboja), a 15. V. 1958. inficirano je 10 biljaka (5 u blizini borova, 5 podalje). Infekcija je u oba slučaja potpuno uspjela i na svim inficiranim listovima pojavili su se uredosorusi u obilju. Kako je umj. infekcija dvaput ponovljena i kako se je jako zaraza pojavila na svim inficiranim biljkama, to nema sumnje, da nam je tim pokusima uspjelo dokazati, da je Vincetoxicum sp. nosilac uredo- i teleutogeneracije. Prema tomu, rđa na alepskom boru, nađena u Istri, pripada vrsti Cr. asclepiadeum (Cr. flaccidum), odn. Peridermium cornui. Kako bi provjerili i mogućnost i direktne zaraze borova ecidiosporama, izvršen je i direktan prenos ecidiospora na bor. Kora je na deblu i granama ubodima vrha nožića ozlijeđena na više mjesta, zatim navlažena, te su vatom nanesene ecidiospore. Inficirana mjesta obavijena su vlažnom vatom, te pokrivena polivinil-ovojem, koji je učvršćen. Vata i polivinil su skinuti nakon 2, 4 i 6 dana. Na istim je borovima izvršena infekcija i bez ozlijeda, nanošenjem ecidiospora direktno na koru. Sva su zaražena mjesta označena bojom radi daljeg promatranja. Do sada (konac 1958.) nisu na inficiranim mjestima opažene nikakve promjene, ni onu, koju opisuje Kle b ah n (9) za Peridermium pini, a to je promjena boje kore u prvoj godini. Ipak pokus će trebati i dalje promatrati, kako bi sa još većom sigurnošću mogli utvrditi, da kod ove rđe nema direktne zaraze ecidiosporama. Prema tomu, životni je ciklus ove rđe, slijedeći: prezimi u obliku teleutospora u teleutosorusima na lišću Vincetoxicum sp. Teleutospore klij u u proljeće, te nastaju basidiospore. Vjetar ih prenosi na koru alepskih borova, gdje klij u i prodiru u bor. Tu se sada razvije intercelularni micelij. Na kori se u početku ne primjećuje zaraza. Slijedećih godina izbijaju iz kore ecidije. U njima se nalaze ecidiospore. Vjetar ih prenosi na listove Vincetoxicum sp., gdje klij u i putem puci prodiru u unutrašnjost lista. Nakon infekcije razviju se uredosorusi sa uredosporama. Uredospore šire za |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 37 <-- 37 --> PDF |
ražu na druge listove Vincetoxicuma. Kasnije, kad listovi ostare, nastaju teleutosorusi sa teleutosporama, koje opet prezime. Naš pokus direktne zaraze borova ecidiosporama potrebno je i dalje promatrati, premda smo pokusima dokazali vezu bora i Vincetoxicum sp., jer nije isključeno, da se radi o rđi, koja se može održavati na oba načina, tj. pomoću teleutospora i ecidiospora. I strani autori izražavaju mišljenje, da je Peridermium pini (koji ima samo ecidiospore) tokom evolucije skraćena mikro-forma rđe Cr. asclepiadeum, s tim, da mogu postojati slučajevi, da se širi na oba načina, ecidiosporama direktno na bor i bazidiosporama, koje nastaju klijanjem teleutospora sa Vincetoxicum sp. Ukoliko i jest direktnom infekcijom ecidiosporama došlo do zaraze, to će ona biti uočljiva tek slijedećih godina. Naše je mišljenje, obzirom na jaku prirodnu zarazu Vincetoxicuma da isti igra u održanju ove rđe glavnu, ako ne i jedinu, ulogu. To tim više, jer smo pregledom sastojina alepskog bora na drugim mjestima, gdje nema zaraze, nalazili i Vincetoxicum bez rđe. U svrhu detaljnijeg studija izvršena je polivinil-vrečicama izolacija zarađenih mjesta na kori pojedinih borova. Ti su borovi ostavljeni radi daljeg promatranja, a izolacijom je spriječeno rasipanje ecidiospora, pa prema tomu i dalje širenje bolesti sa tih borova. Zanimljivo je zabilježiti, da su jače zaraženi borovi bili sekundarno napadnuti štetnicima. Pregledom je ustanovljeno (deter, ing. Spaić), da su borovi sek. zaraženi sa pipom Pisodes notatum F., poznatim i opasnim štetnikom borova. Sigurno je, da i taj sekundarni napad štetenika doprinosi bržem propadanju zaraženih borova. I strana literatura navodi ozbiljne štete od te rđe na drugim Pinusvrstama. Mayor (14) je bilježi na P. montan a u Švicarskoj, a B ad o u x (1) također na mladim nasadima običnog bora u visini 1200 m, sa 11% zaraženih stabala i 26% stabala sa zarazom grana. Borovi su stari 5—12 god. Michel i (15) je ustanovio jaku zarazu crnog bora (P. nigra v. austriaca) u okolici Trsta, Castellani i Graniti (2) navode da je vrlo štetna u Toscani i Emiliji također na crnom boru. P e r o 11 i (18) je bilježi u Italiji i na P. pinastri. Domansk i (4) je utvrdio da je Cronartium asclepiadeum glavni uzročnik sušenju običnog bora u Poljskoj. R e n- n e r f e 11 (20) je navodi kao štetnu u Švedskoj i Finskoj. Pap e (17) je bilježi za Njemačku, opisujući bolest sa gledišta oboljenja peonija, koja je tamo nosilac uredo- i teleutogeneracije. Nege r (16) je konstatirao vrlo velike zaraze običnog bora u Njemačkoj i do 80% u čistim sastojinama. U ovoj radnji, koja ima prvenstveno zadaću upozoriti šumarsku stručnu javnost na ovu bolest i opasnost od nje za alepski bor, ne iznosimo mikroskopske detalje ni biometrička mjerenja ove rđe, nego će to biti predmetom druge radnje. Potpunosti radi donosimo ovdje samo crtež ecidiospora sa bora. Također prilažemo sliku zaraženog lista Vincetoxicum-a. Na tim se listovima na donjoj strani razviju prvo žuto-smeđi jastučići — uredosorusi —, a kasnije mali roščići —´ teleutosorusi — tamno smeđe boje. E. SUZBIJANJE BOLESTI Micelij ove rđe perenira u kori i drvu. Jednom zaraženo mjesto na deblu ili grani rijetko abortira, nego se sve više proširuje i povećava. Bolest može mlade biljke vrlo brzo uništiti. Vjerojatno je, da se starija stabla jače odupiru toj bolesti (takovih stabala nismo imali na raspolaganju), ali je i njihov rast odn. prirast smanjen. Bolest na deblu uzrokuje ekscen |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 38 <-- 38 --> PDF |
tričan rast, što je vrlo negativno za kvalitetu drveta. Nege r (16) navodi, da su kod P. silvestrisa rijetko napadnuta stabla, starija od 25 g., te da kod starijih stabala traje borba između biljke i rđe godinama. Ipak, navodi Nege r (16), i nakon tog vremena svršava bolest odumiranjem onih dijelova, koji se nalaze iznad zaraženog mjesta. Po Nege r u (16) u Njemačkoj je bolest raširena naročito na suhim i siromašnim tlima, te na čretastim terenima. U našem slučaju suzbijanje ove bolesti neće biti lako provesti, jer je nosilac uredo-i teleutogeneracije, Vincetoxicum sp. na zaraženom području dosta raširena biljka. Teren je i suviše prostran, a da bi se Vincetoxicum mogao posve iskorjeniti. Međutim, da se opasnost novih zaraza smanji, potrebno je provoditi slijedeće mjere (koje šumarija Labin već provodi): 1. Sva na deblu zaražena stabla alep. bora potrebno je odmah odstraniti i spaliti zaražene dijelove. To treba izvršiti prije izbacivanja ecidiospora, tj. zimi. 2. Sve zaražene grane i grančice također odrezati i spaliti zimi. Treba prirezivat 15—20 cm ispod mjesta zaraze, da se odstrani i kora u koju je prodro micelij tokom ljeta i jeseni. 3. Unutar samog nasada alepskog bora, kao i u njegovoj bližoj okolici što bolje iskorijeniti Vincetoxicum. Taj rad treba vršiti stalno. Kod podizanja novih nasada prethodno ukloniti Vincetoxicum. 4. Kod podizanja novih nasada alepskog bora u Istri prethodno pregledati teren, te po mogućnosti izabrati takove predjele, gdje nema Vincetoxicuma. 5. Ako se u blizini mjesta, gdje se diže novi nasad, nalazi već sastojina alepskog bora, treba istu pomno pregledati, da se utvrdi, postoji li u njoj zaraza. To isto vrijedi i za sastojinu crnog bora, jer smo iz šumarije Izola dobili grančicu crnog bora, također zaraženu sa Cronartium asclepiadeum. Uzorak potječe iz blizine Ilir. Bistrice. To znači da ta rđa dolazi u Istri i na crnom borru, samo nam nije poznat intenzitet. Budući da se crni bor sadi u Istri već dugo godina i na većim poyrsinama, a da sada nisu šumari opazili veće štete od te bolesti, moramo pretpostaviti, da nije toliko raširena na crnom boru. 6. Uzgajati iz sjemena sadnice alepskog bora u potpuno izoliranim šum. rasadnicima, gdje u okolici nema nasada alepskog i crnog bora, ni Vincetoxicum sp., kako bi se spriječila zaraza mladih biljaka i na taj način prenošenje zaraze. 7. Kod čišćenja i proreda sastojina alepskog (i crnog) bora obratiti pažnju na tu bolest, prvo, da joj ustanovimo proširenje i drugo, da je uklanjamo iz sastojine ili nasada. Interesantna je činjenica, da se je bolest javila, za sada, samo na području šumarije Labin na opisanom mjestu u tako jakom intenzitetu. Daljiim pregledima ustanovila je šumarija Labin slabu zarazu (10 stabala) i u predjelima Junac—Kranjci i Diminići nedaleko Koromačna. U tim je predjelima pronađen i Vincetoxicum, ali je vrlo rijedak, tako da slabu zarazu borova možemo dovesti s tim u vezu. Prema izvještaju ing. Sobola jedan je primjerak nađen i u okolici Pule. Sve to govori, da ta rđa na alepskom boru nije u Istri sporadična, nego da je raširena, samo joj je intenzitet slabiji, pa nije uočena. Naprotiv, zaraza je kod Drenja toliko jaka, da je odmah uočena. Kao što se iz izloženog vjdi borba neće biti laka. Prvo, kod čišćenja zaraženih borova lako se manje zaražena mjesta pregledaju, a i ta dadu |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 39 <-- 39 --> PDF |
dovoljno ecidiospora. Zatim, zaraza se u početku na kori ne vidi, pa se mogu zimi odstraniti samo lanjske zaraze, gdje su već izbile ecidije. Oni dijelovi kore, koji su zaraženi tokom vegetacije dotične godine, ne pokazuju u jesen ili zimi (kad se čišćenje provodi) vidljive znakove zaraze, naročito praktičaru, koji to vrši, a i stručnjaku će pojedine zaraze izbjeći. Zato se pregled nasada, mora vršiti ponovno u maju, čim se pojave ecidije i odmah, prije nego peridija pukne, steblo ili grane ukloniti. Iskustva u provođenju tih mjera, kao i rezultati, postignuti u tom radu, bit će nam dalji oslonac. Kako sve navedene mjere, u saradnji i dogovoru s nama, šumarija Labin već provodi, možemo se nadati, da ćemo za kratko vrijeme imati podatke, dali nam te mjere mogu posve suzbiti zarazu ili je, barem, smanjiti na minimum. Važnost pošumljavanja naših ogoljelih kraških terena zahtijeva od nas, da ovaj problem i dalje istražujemo. Samo na taj način moći ćemo zaključiti, dali je u Istri moguć uspješan uzgoj alepskog bora u predjelima, gdje uslijed prisustva zaraze i Vincetoxicuma njegov opstanak dolazi u pitanje. Ako uzmemo u obzir trud i velika materijalna sredstva, koja se ulažu kod pošumljavanja krša, tada je jasno, da je pojava ove bolesti jedno važno pitanje, koje moramo s uspjehom riješiti. Na završetku bih zahvalio na suradnji osoblju Šumarije Labin, naročito upravitelju, ing. T. Sobolu, te osoblju Fitosanitetske stanice Rijeka (ing. D. Klarić), kao i mojim saradnicima u Zavodu. Istraživanja su izvršena materijalnom pomoći Rektorata našeg Sveučilišta, pa se i ovom prilikom zahvaljujem na pomoći. LITEKATURA Badou x E.: La rouille corticole du Pin sylvestre a Engelberg. — Journ. for. Suisse, LXXXV, 12, 1934. Ca stell an i E. i Graniti A.: Su un Verticillium parassita del Cron. asclepiadeum. — Nuovo G. bot. it., NS, 56, 1949. Cif err i R.: Trattato di pat. vegetale, I—III, Pavia, 1956. Domansk i S.: Invest, on the causes of incidence of dried wood in the older Scots pine stands in the great Polish Nat. Park at Ludwikowo. — Prace Inst. Badaw. Lesn., 93, 1953 (ref. u Rewiew of Applied Mycology, XXXV, str. 134). Ferrari s T.: Trattato di pat. vegetale. — I—II, Milano, 1927. Glowack i J.: Beiträge zur Kenntniss der Kryptogamenflora der Steiermark. — Mitteil, naturwiss. Ver., Steiermark, 28, 1891. Haac k R.: Der Kienzopf (Peridermium pini). — Zeitschr. f. Forst- u. Jagdwesen, 46, 3, 1914. Josifovi ć M.: Šumska fitopatologija, Beograd, 1951. Kle b ah n H.: Perid. pini und seine Übertragung von Kiefer zu Kiefer. — Flora, 1918., 111—112. Klebah n H.: Offene Fragen und neue Beobachtungen über die rindenbewohnenden Blasenroste der Kiefern. — Zt. f. Pflkrankh., XLVIII, 8, 1938. Klebah n H.: Unters, über Cron. gentianeum v. Thüm. — Ber. d. deutsch, bot. Ges. LVII, 2, 1939. Lepi k E.: Pine rusts and their distribution. — Ref. u RAM, XVII, str. 280. Lies e J.: Rostpilzerkrankungen der Waldbäume. — Mitt. deutseh. dendr. Ges., XL, 1928. Mayo r A.: Notes mycologiques, VIII. — Bull. Soc. Neuchatel Sei. Nat., LVTII, 1933, ref. u RAM, XIII, 655. Michell i deG.: Una nuova ruggine del Pino austriaoo. — Alpe, XXIV, 1937. Nege r F. W.: Krankheiten unserer Waldbäume. — Stuttgart, 1924. Pap e H.: Der Filzrost der Päonie. — Blum, und Pflbau ver. Garten weit, 42/23, 1938. Perott i R.: Note fitopathologhice per gli anni 1939—41. — Ann. Fac. Agr., Pisa, NS, V, 1942. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Petrači ć A.: Uzgajanje šuma, I, Zagreb, 1925. Rennerfel t E.: On our present knowledge of the »resin-top« fungus (Peridermium) and its mode of dissemination and growth. — Svenska Akogvardsf. Tidskr., XLI, 4, 1943. Schwer dtfeg er F.: Die Waldkrankheiten. — Berlin, 1957. Soraue r P.: Handb. der Pflanzenkrankheiten, III/2, 1932, Berlin. Vi en n o t-B ou r gi n P.: Les champignons parasites, I—II, Paris, 1949. Voss W.: Materialien zur Pilzkunde Krains. — Verh. zool.-bot. Ges., Wien, 28, 1879. Wettstei n R_: Vorarb. zu einer Pilzflora der Steiermark. — Verh. der zool.-bot. Ges., Wien, 37, 1888. Widde r F.: Unters, über forstschädl. Cronartium-Arten. — Österr. bot. Zeitschr., CX, 2, 1941. Winte r G.: Die Pilze Deutschlands, Österreichs und der Schweiz. — Rabenhorsts Kryptogamenflora, 1/1, Leipzig, 1881. EIN STARKER BEFALL VON CRONARTIUM ASCLEPIADEUM AUF PINUS HALEPENSIS von Prof. Dr. J. Kišpatić Landw.-forstl. Fakultät, Zagreb Pinus halepensis ist eine Kieferart, die in unseren submediterranischen Gebieten Dalmatiens und Istriens sehr viel für Aufforstung der Karstgebiete mit Erfolg angewendet wird. Es ist an vielen Orten gelungen, sehr schöne und geschlossene Bestände zu bekommen. In einem Forstrevier in Istrien (Labin) wurde ein starker Befall des Rindenblasenrostes in einem jungen P. halepensis — Bestand festgestellt. Die Anlage ist sehr jung und wurde mit gut entwickelten Pflanzen in Jahre 1949. angelegt. Iinsgesammt wurden cca 90.000 Pflanzen eingepflanzt und sie gediehen in ersten Jahren sehr gut. Plötzlich wurde das Absterben an einigen Bäumen festgestellt. Das erkrankte Material wurde unserem Institut zur Untersuchung abgesandt und wir haben fesgestellt, dass es sieh um eine Peridermium-Form handelt. In der Literatur, auch in der italienischen, haben wir keine Angaben über Peridermium-Form an Pinus halepensis gefunden. Nur Neger in seinem Buche »Die Krankheiten unserer Waldbäume«, Stuttgart, 1924, gibt an, dass Cronartium asclepiadeum auch auf P. halepensis vorkommt, ohne den Fundort und Schaden zu erwähnen. Es sollte also zuerst festgestellt werden, um welche Peridermium-Form bzw. ihr angehörende Cronartium-Art sich handelt. Nach den Untersuchungen an Ort und Stelle wurde festgestellt, dass in der Nähe der P. halepensis-Anlage Vincetoxicum (wahrscheinlich officinale) vom Rost in Uredostadium, später im Teleutostadium sehr stark befallen ist. So wurde die Vermutung ausgesprochen, dass es sich um Cronartium asclepiadeum (Peridermium cornui) handelt. In letzten zwei Jahren künstliche Infektionen unbefallener Vincetoxicum Pflanzen (auch ausserhalb der Kieferanlage) mit Aecidiosporen von Kiefern waren positiv. An infizierten Pflanzen entwickelten sich reichlich Uredopusteln. So wurde der Beweis gebracht, dass diese Peridermium-Form an P. halepensis der Art Cronartium asclepiadeum gehört. Weitere Untersuchungen über diese gefährliche Krankheit von P. halepensis sind in Gange. Später wurde ein schwacher Befall auch am anderen Ort des Forstreviers Isola auf einem Schwarzkieferbaum gefunden. In jener neuen P. halepensis-Anlage waren cca 10´°/o der jungen Bäume infiziert (am Stamm oder an Ästen). Vincetoxicum sp. war in der Anlage überall zu finden. Da die Anlage sehr jung ist, sind die Folgen der Krankheit sehr schwer gewessen, nämlich, viele am Stamm befallene Bäume ausstarben und an anderen, die an Ästen infiziert waren, haben die Bäume viele Äste durch Absterben verloren. Da Cronartium asclepiadeum in diesem Falle erstensmal bei uns an P. halepensis gefunden war, haben wir die Symptome genau (am Stamm und Ästen) beschrieben. Ebenso ein Überblick über an Kiefern vorkommende Cronartium-Arten wurde gegeben, Morphologisch-histologisch und biometrische Untersuchungen, die für die Praxis weniger interessant sind, werden später an anderer Stelle angegeben. Bekämpfungsmassnahmen wurden empfohlen und diese werden vom Forstrevier schon durchgeführt und zwar: 1. Das Ausrotten sämtlicher am Stamm befallenen Bäume. 2. Das Entfernen sämtlicher erkrakten Äste. 3. Vincetoxicum-Entfernen aus der Anlage. Da die Durchführung dieser Massnahmen schon unternommen ist, werden wir feststellende sich die Krankheit weiter entwickeln wird und das wird sehr wichtig für weitere Aufforstung mit P. halepensis in Istrien sein. |