DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 35     <-- 35 -->        PDF

na određenom mjestu, abortira. Ona ostaje stalno, te se širi u dužinu i
širinu različitom brzinom, sve dok je deblo ili grana živa. Bez obzira, dali
će zaraženo stablo osušiti brzo ili će poboljevati nekoliko godina, svako,
pa i najmanje zaraženo mjesto sa obiljem ecidija predstavlja stalni izvor
zaraze odn. daljeg širenja bolesti. Ako se ne bi poduzimale mjere suzbijanja,
postoji opasnost, da se zaraza potpuno raširi i da zahvati sve alepske
borove u tom predjelu. Stete bi u tom slučaju bile ogromne, naročito kad
uzmemo u obzr sa kolikim se trudom i troškovima podižu šume na Kršu.


D. SISTEMATSKA PRIPADNOST GLJIVE
Kako smo naprijed naveli, radi se o jednom Peridermiumobliku,
čiju je sistematsku pripadnost trebalo odrediti, tim više, jer u literaturi
nema bilješke o pojavi te bolesti na alep. boru. Sa pretpostavkom,
da se najvjerojatnije radi o Cronartium asclepiadeum, tražili smo u okolici
napadnutog nasada odgovarajuću vrstu, kao nosioca uredo-i teleutogeneracije.
Pregledavajući vegetaciju unutar samog nasada alepskih
borova, našli smo nekoliko vrsta, zaraženih uredosorusima. Od sviju nam
je vrsta odmah upala u oči jaka zaraza Vincetoxicum sp. (vjerojatno V.


SI. 3.
List Vincetoxicum sp. sa uredostadijem
(Orig.)


officinale). U blizini borova nalazi se Vincetoxicum sp. pojedinačno ili u
grupama,^ u malim škrapama između kamenja. Na pojedinim smo biljkama
našli obilje uredo i, kasnije, teleutosorusa. Kako je naprijed izloženo,
da Cronartium asclepiadeum (Wild. / Fr) = Cr. flaccidum (Alb. et
Schw. (Wint.) — ili u ecidijskoj formi Peridermium cornui Kleb., dolazi
i na Vincetoxicum vrstama, to je bilo vjerojatno, da nam je uspjelo naći


i