DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 35 <-- 35 --> PDF |
na određenom mjestu, abortira. Ona ostaje stalno, te se širi u dužinu i širinu različitom brzinom, sve dok je deblo ili grana živa. Bez obzira, dali će zaraženo stablo osušiti brzo ili će poboljevati nekoliko godina, svako, pa i najmanje zaraženo mjesto sa obiljem ecidija predstavlja stalni izvor zaraze odn. daljeg širenja bolesti. Ako se ne bi poduzimale mjere suzbijanja, postoji opasnost, da se zaraza potpuno raširi i da zahvati sve alepske borove u tom predjelu. Stete bi u tom slučaju bile ogromne, naročito kad uzmemo u obzr sa kolikim se trudom i troškovima podižu šume na Kršu. D. SISTEMATSKA PRIPADNOST GLJIVE Kako smo naprijed naveli, radi se o jednom Peridermiumobliku, čiju je sistematsku pripadnost trebalo odrediti, tim više, jer u literaturi nema bilješke o pojavi te bolesti na alep. boru. Sa pretpostavkom, da se najvjerojatnije radi o Cronartium asclepiadeum, tražili smo u okolici napadnutog nasada odgovarajuću vrstu, kao nosioca uredo-i teleutogeneracije. Pregledavajući vegetaciju unutar samog nasada alepskih borova, našli smo nekoliko vrsta, zaraženih uredosorusima. Od sviju nam je vrsta odmah upala u oči jaka zaraza Vincetoxicum sp. (vjerojatno V. SI. 3. List Vincetoxicum sp. sa uredostadijem (Orig.) officinale). U blizini borova nalazi se Vincetoxicum sp. pojedinačno ili u grupama,^ u malim škrapama između kamenja. Na pojedinim smo biljkama našli obilje uredo i, kasnije, teleutosorusa. Kako je naprijed izloženo, da Cronartium asclepiadeum (Wild. / Fr) = Cr. flaccidum (Alb. et Schw. (Wint.) — ili u ecidijskoj formi Peridermium cornui Kleb., dolazi i na Vincetoxicum vrstama, to je bilo vjerojatno, da nam je uspjelo naći i |