DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 37 <-- 37 --> PDF |
ražu na druge listove Vincetoxicuma. Kasnije, kad listovi ostare, nastaju teleutosorusi sa teleutosporama, koje opet prezime. Naš pokus direktne zaraze borova ecidiosporama potrebno je i dalje promatrati, premda smo pokusima dokazali vezu bora i Vincetoxicum sp., jer nije isključeno, da se radi o rđi, koja se može održavati na oba načina, tj. pomoću teleutospora i ecidiospora. I strani autori izražavaju mišljenje, da je Peridermium pini (koji ima samo ecidiospore) tokom evolucije skraćena mikro-forma rđe Cr. asclepiadeum, s tim, da mogu postojati slučajevi, da se širi na oba načina, ecidiosporama direktno na bor i bazidiosporama, koje nastaju klijanjem teleutospora sa Vincetoxicum sp. Ukoliko i jest direktnom infekcijom ecidiosporama došlo do zaraze, to će ona biti uočljiva tek slijedećih godina. Naše je mišljenje, obzirom na jaku prirodnu zarazu Vincetoxicuma da isti igra u održanju ove rđe glavnu, ako ne i jedinu, ulogu. To tim više, jer smo pregledom sastojina alepskog bora na drugim mjestima, gdje nema zaraze, nalazili i Vincetoxicum bez rđe. U svrhu detaljnijeg studija izvršena je polivinil-vrečicama izolacija zarađenih mjesta na kori pojedinih borova. Ti su borovi ostavljeni radi daljeg promatranja, a izolacijom je spriječeno rasipanje ecidiospora, pa prema tomu i dalje širenje bolesti sa tih borova. Zanimljivo je zabilježiti, da su jače zaraženi borovi bili sekundarno napadnuti štetnicima. Pregledom je ustanovljeno (deter, ing. Spaić), da su borovi sek. zaraženi sa pipom Pisodes notatum F., poznatim i opasnim štetnikom borova. Sigurno je, da i taj sekundarni napad štetenika doprinosi bržem propadanju zaraženih borova. I strana literatura navodi ozbiljne štete od te rđe na drugim Pinusvrstama. Mayor (14) je bilježi na P. montan a u Švicarskoj, a B ad o u x (1) također na mladim nasadima običnog bora u visini 1200 m, sa 11% zaraženih stabala i 26% stabala sa zarazom grana. Borovi su stari 5—12 god. Michel i (15) je ustanovio jaku zarazu crnog bora (P. nigra v. austriaca) u okolici Trsta, Castellani i Graniti (2) navode da je vrlo štetna u Toscani i Emiliji također na crnom boru. P e r o 11 i (18) je bilježi u Italiji i na P. pinastri. Domansk i (4) je utvrdio da je Cronartium asclepiadeum glavni uzročnik sušenju običnog bora u Poljskoj. R e n- n e r f e 11 (20) je navodi kao štetnu u Švedskoj i Finskoj. Pap e (17) je bilježi za Njemačku, opisujući bolest sa gledišta oboljenja peonija, koja je tamo nosilac uredo- i teleutogeneracije. Nege r (16) je konstatirao vrlo velike zaraze običnog bora u Njemačkoj i do 80% u čistim sastojinama. U ovoj radnji, koja ima prvenstveno zadaću upozoriti šumarsku stručnu javnost na ovu bolest i opasnost od nje za alepski bor, ne iznosimo mikroskopske detalje ni biometrička mjerenja ove rđe, nego će to biti predmetom druge radnje. Potpunosti radi donosimo ovdje samo crtež ecidiospora sa bora. Također prilažemo sliku zaraženog lista Vincetoxicum-a. Na tim se listovima na donjoj strani razviju prvo žuto-smeđi jastučići — uredosorusi —, a kasnije mali roščići —´ teleutosorusi — tamno smeđe boje. E. SUZBIJANJE BOLESTI Micelij ove rđe perenira u kori i drvu. Jednom zaraženo mjesto na deblu ili grani rijetko abortira, nego se sve više proširuje i povećava. Bolest može mlade biljke vrlo brzo uništiti. Vjerojatno je, da se starija stabla jače odupiru toj bolesti (takovih stabala nismo imali na raspolaganju), ali je i njihov rast odn. prirast smanjen. Bolest na deblu uzrokuje ekscen |