DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 41 <-- 41 --> PDF |
o SUMI POLJSKOG JASENA SA KASNIM DRIJEMOVCEM (LEUCOIETO-FRAXINETUM ANGUSTIFOLIAE ASS. NOV.) Glavač ing. Vjekoslav — Zagreb UVOD Ciste sastojine jasena u Posavini, koje zauzimaju reljefne depresije gdje duže ili kraće vrijeme stagnira voda, shvatio je još Josip Kozarac (1886.) kao posebni tip šume. Generacije posavskih šumara također su izdvajale barsku šumu jasena u poseban tip, ne samo zbog njenog različitog izgleda i životnih prilika, nego i zbog različitih gospodarskih mjera, koje su u njoj provodili (odvodnja, pomlađivanje i t. d.). No usprkos toga, barska šuma jasena ostala je sa gledišta nauke o vegetaciji gotovo nepoznata. U fundamentalnoj raspravi »Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj«, opisao je Horva t (1938.) šumu lužnjaka sa velikom žutilovkom i šumu lužnjaka i graba, i time postavio temelj modernoj tipologiji naših nizin- Suma jasena s kasnim drijemovcem (rano proljeće) (Foto: Glavač) skih šuma. Na str. 225 pomenute rasprave, u opisu šume lužnjaka sa velikom žutilovkom, piše: »Za raščlanjen je slavonske šume neobično je važan faktor dužina ležanja vode. Na osnovu toga može se lučiti veći broj faciesa od kojih će neki po svoj prilici pripadati i posebnim subasocijacijama. U naj vlažnijem faciesu često nastupa obilno drijemovac (Leucoiu m a e s t i v u m ).« U šumskim predjelima u kojima je istraživao Horvat, barska šuma jasena nalazi se samo fragmentarno, pa je osnovna slika šumske vegetacije u Posavini ostala nepotpuna. U šumarskoj nauci a i operativi, taj se je nedostatak osjećao. Značajan prilog naučnim istraživanjima posavskih šuma učinio jeFukare k (1952.) dokazom, da naš nizinski jasen ne pripada vrsti Fraxinus excelsior nego vrsti Fraxinus a ngustifolia . Za potrebe istraživanja posavskih jasenika, razdijelio je P 1 a v š i ć (1954.) staništa jasena na suhi, vlažni i mokri tip, te daje njihov opis u kratkim crtama. Mokri, a djelomično i vlažni tip, predstavlja čiste sastojine jasena u reljefnim depresijama. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 42 <-- 42 --> PDF |
U ovoj radnji opisana je močvarna šuma jasena kao nova zajednica pod imenom: šuma poljskog jasena sa kasnim drijemovcem (L e u c o i e t o- Fraxinetum angustifoliae). Raspr ostr an j en je Glavno područje rasprostranjenja šume poljskog jasena sa kasnim drijemovcem nalazi se na glinenim aluvijalnim terenima posavske Hrvatske od Siska doSpačve. Najveće i najljepše površine nalaze se u Lipovljanskim posavskim šumama, Javičkoj gredi kod Jasenovca Kamaram a kod Novske. U tom dijelu Posavine zauzima ona oko 2.000 ha. Idući prema istoku, zbog suše klime i provedenih odvodnja, površine se znatno smanjuju. U Podravini našao sam je samo fragmentarno razvijenu. Ekološke prilike Presudni ekološki faktori koji uslovljuju barsku šumu jasena su: plavna voda, mikroreljef i tlo. Dužina i način plavljenja osnovni su ekološki faktori šume barskog jasena, koji određuju sastav zajednice, te izgled i uspijevanje njenih pojedinih članova. Sastojina jasena sa kasnim drijemovcem u G. j . Greda—Kamare dne 27. IV. 1958. (Foto: Glavač Prema podrijetlu razlikuju se u poplavnim šumama (po Z e 1 i n k i) slijedeće vrste voda: 1. poplavna; 2. povratna; 3. podzemna. Kao poplavna označuje se ona voda, koja se razlijeva preko obala vodotoka. (U Posavini razlikujemo brdsku i savsku). Taj oblik plavljenja je najpovoljniji. Ostavlja mnogo hranjivih tvari, a voda se brzo povlači. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Pod povratnom, vodom razumijeva se voda, koja odvodnim kanalima pritječe iz rijeka za vrijeme visokog vodostaja. Voda plavi najniže terene, a polagano se kreće, pa stoga taloži manje hranjivih tvari. Vrijeme povlačenja je duže. Najdublja mjesta u poplavnim šumama plavi (po Zelinki ) podzemna voda. Taj oblik plavljen ja je najnepovoljniji. Donosa hranjivih tvari nema, a voda dugo stagnira. Konačno treba spomenuti oborinsku vodu, koja se nakon topljenja snijega i jakih kiša zadržava na prekomjerno vlažnom i nepropusnom tlu. Učešće pojedinih spomenutih voda mijenja se u našoj zajednici prema općim hidrološkim uvjetima u Posavini. Izuzev nekoliko ljetnih mjeseci, voda stalno stagnira. Nažalost nema točnih opažanja o vrsti, visini i dužini ležanja vode. Zajednica barskog jasena isključivo naseljuje reljefne depresije, čija površina varira od 0.01—1.000 ha. Prema relativnoj nadmorskoj visini i po dužini ležanja vode razlikujemo ove vrsti depresija ili niza: 1. trajna bara; 2. dugotrajna bara; 3. osrednje dugotrajna bara; 4. kratkotrajna bara; 5. ocjedita niza. Šuma poljskog jasena obrašćuje kratkotrajne, osrednje i dugotrajne bare. Razlike u sastavu, izgledu i gospodarskoj vrijednosti sastojina na ovim reljefnim oblicima, vrlo su velike. Čista sastojina jasena u Lipovljanima (Foto: Glavač) Pedološka istraživanja tala nove zajednice nisu provedena. Po svemu sudeći, nastanjuje ona minero-organogeno močvarno tlo (po Gračaninu ) ili hidromorfno bazensko glejno tlo (po Kurtagiću) . Osnovna je značajka ovog tla veliki intenzitet hidrogenizacije s jakim utjecajem podzemne vode. Po teksturi je teška nepropusna glina. Fiziološki profil relativno je plitak, a ograničuje ga glej horizont. Za vrijeme vlažnog perioda na površini stagnira voda, a za vrijeme suše tlo je jako zbito i tvrdo. U kemijskom pogledu mogu ova tla biti kisela i ba |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 44 <-- 44 --> PDF |
zična, već prema matičnom supstratu. Sadržaj humusa u A-horizontu kreće se od 5—40%. Potencijalna plodnost je velika, a efektivna mala, zbog stagniranja vode, malog kapaciteta za zrak, nagomilavanja kiselih proizvoda rastvaranja i prisustva fiziološki nepovoljnih kemijskih sastojaka željeza, aluminija i dr. . ´ Floristički sastav i sociološke značajke Suma poljskog jasena razlikuje se na prvi pogled od šume hrasta lužnjaka, ne samo po svojoj ekologiji, nego i po svom bujnom i visokom močvarnom raslinstvu, koje joj daje poseban izgled. Osobito lijepu sliku pruža u proljeće za vrijeme cvatnje kasnog drijemovca. Floristički sastav i sociološke značajke najbolje se vide iz priložene tabele, koja je sastavljena od 23 snimke iz područja lipovljanskih i dubičkih posavskih šuma. Javičke grede, Kamara i Debrinje iz Spačvanskog bazena. Sloj drveća pokriva prosječno 70—80% površine. U njemu posve dominira jasen. Tek tu i tamo nađe se poneka bijela vrba, hrast lužnjak, brijest i joha. Poljski jasen može se smatrati karakterističnom vrstom asocijacije.* Bijela vrba dolazi obilno u inicijalnim fazama, na rubovima šuma, u uslovima najveće vlage. Nasuprot tome brijest i lužnjak javljaju se brojnije u sušnim, terminalnim fazama. Posebno je zanimljiv pridolazak johe. Iz tabele izlazi, da se javlja brojnije tek na rubu i izvan poplavne zone. Sloj grmlja po stepenu pokrovnosti i broju vrsta, vrlo je slabo razvijen. Prosječno pokriva 0—5% površine, iako u pojedinim plohama gospodarske jedinice Greda-Kamar e zauzima i preko 50% površine. Izuzev vrste drveća, u njemu dolazi Genista elata, Amorpha fruticosa i Rhamnus frangula. Sloj prizemnog rašća pokriva 80—100% površine. Tvori ga više od 80 vrsta. Diferencijalne vrste asocijacije prema ostalim šumskim zajednicama su slijedeće: Leucoium aestivum, Alisma lanceolatum, Cardamine pratensis ssp. dentata, Teucrium scordium, Roripa amphibia, Carex vesicaria, Galium pa- lustre ssp. elongatum, Sium latifolium, Carex riparia i Care x elata . Ove vrste pouzdano odjeljuju zajednicu poljskog jasena od šume hrasta lužnjaka, što ima veliko praktično značenje. Kao vrste sveze i reda su ove vrste: Lycopus europaeus, Solanum dulcamara, Carex elongata, Carex remota, Rum ex sanguineus, Rubus caesius i Aristo lochia clemat i t i s. Od pratilaca najčešće su slijedeće vrste: Galium palustre ssp. eupalustre, Lysimachia nummularia, Ranunculus repens, Iris pseudacorus, Li thrum salicaria i t. d. Od slučajnih vrsta nalazimo u stagnirajućoj vodi slijedeće: Lemn a minor , Lemna trisulca, Hottonia palustris it. d. Sloj mahovina zastupan je prosječno sa 5—10% pokrovnosti. Najbrojnije dolaze ove vrste: Calliergonella cuspidata, Fontinalis * Poljski jasen tvori ovdje posebni ekotip, koji se prvenstveno po obliku debla razlikuje od jasena u ostalim fitocenozama. 42 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 45 <-- 45 --> PDF |
antypyretica, Mnium punctatum, Mnium cuspidatum i druge. Epifitska vegetacija jako je razvijena. Mahovine bujno pokrivaju dijelove debla koje navlažuje poplava. Između više desetaka vrsta osobito se ističu veliki busovi vrste Anomodon viticulosus. Nasuprot tome brojni lišajevi, uslovljeni velikom zračnom vlagom, dolaze iznad najviše razine poplava. Ta je razina praktički vodoravna, a lišajevi je ocrtavaju prilično oštro tako da je moguće upoznati promjene mikroreljefa, odnosno relativne nadmorske visine, promatranjem ili mjerenjem njene visine. Unutar zajednice mogu se zapaziti znatne razlike, koje se još moraju pobliže istražiti. Prije svega upada u oči razlika između sastojina unutar i izvan poplavne zone. Na tabeli su snimke poredane tako, da se istaknu razlike između poplavnih sastojina sa bijelom vrbom i sastojina sa crnom johom. Uz johu pojavljuju se još vrste kao Rhamnus frangula, N ephrodium spinulosum i Peucedanum palustre. Nadalje, prema dužini stagniranja vode može se razlikovati nekoliko faciesa ili nekoliko tipova šuma na pr. Carex v e s i c a r i a tip, Leucoium aestivum tip, Carex elongata tip i Quercus robur tip. Naša je zajednica po svojim higrofilnim elementima slična šumi bijele vrbe (Salicetum alb-ue), koja je opisana u susjednoj Austriji i Mađarskoj. Sistematski položaj. Nova zajednica pripada, na osnovu navedenih vrsta, svezi Alneto - Quercion roboriš Horv. 1937. U novije vrijeme obradio je Oberdorfe r (1953.) sistematiku evropskih poplavnih šuma. Međutim, šuma poljskog jasena ne može se uklopiti u taj sistem prvenstveno zbog toga, jer joj nedostaju vrste razreda Q u e rceto- Fagetea. Sistematika močvarnih šuma nije do danas rješena. Oberdor f e r je jasno razlučio poplavne šume sveze Alneto-Quercian roboris (Alneto-Ulmion) od mezofilnih šuma sveze Ca r pinion . No s druge strane, kako i sam ističe, granice prema mokrim šumama razreda Alnetea nisu jasne. Močvarna šuma poljskog jasena je granična zajednica (Grenzgesellschaft) između reda Populetalia i reda Phragmitetalia. To je šuma koja zbog svojih topografskih, singenetskih i sindinamskih odnosa sa močvarnom vegetacijom reda Phragmitetalia , te posebnih ekoloških uslova, prvenstveno zbog velike vlage i obilja svijetla, sadrži veliki broj vrsta močvarne vegetacije sveze Phragmition commmunis i Magnocaricion elatae. U tim specifičnim uslovima formirana je njena individualnost. Sindinamski odnosi i raspored šumske vegetacije Najdublje niže u Posavini zauzimaju močvarne zajednice sveze Phragmition communis W. K. Nešto pliće depresije, koje su još uvijek najvećim dijelom godine pod podom, nastanjuju zajednice visokih šaševa sveze Magnocaricion elatae W. K. od kojih najveće površine zauzima as. Caricetum inflato-vesicariae. Povišene |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 46 <-- 46 --> PDF |
strane takovih depresija ili pak relativno pliće depresije obrašćuje šuma jasena sa kasnim drijemovcem, koja se prema stupnju vlage i florističkom sastavu može podijeliti u tri faze. U inicijalnoj fazi, u dugotrajnim barama, uzrast stabala je vrlo loš. Sastojina ima izgled panjače iako najčešće nije nastala iz panja. Zilišta su vrlo široka. Deblovima je nepravna, najčešće u donjoj česti uslijed leda savijena. Sklop je nepotpun, a visine su malene. Obnova šume je teška jer podmladak trpi od dugotrajne vode, a zimi od leda. U optimalnoj fazi, na mjestima gdje voda kraće vrijeme stagnira, razvijena je tipična šuma jasena, koju u proljeće u velikim masama ukrašuje prekrasni kasni drijemovac. Debla su pravnija, a visine su znatno veće. Procenat stabala grmolikog izgleda je malen. Zilišta stabala još su uvijek dosta izražena. U terminalnoj fazi, na neznatno povišenim mjestima, primješan je jasenu hrast. U tim se sastojinama nađe već poneki busen vrste Ca re x remota . Brojnost ove vrste je izvrstan indikator mogućnosti uspijevanja hrasta s obzirom na veliku vlagu. Uvjeti rasta mnogo su povoljniji za obje vrste drveća, no oni još uvijek zaostaju za šumom hrasta sa velikom žutilovkom. Na šumu poljskog jasena nado vezuje se poplavna ali ocjedita (rjeđe nepoplavna) šuma hrasta lužnjaka sa velikom žutilovkom, a na šumu hrasta lužnjaka, šuma hrasta lužnjaka i graba. Šuma poljskog jasena predstavlja trajni stadij, koji se odupire sukcesiji prema klimaksu uslijed velike vlage. Šumsko-uzgojne napomene »Najbolji indikator, kojim je fiksirano stanište u Posavini za pojedine vrste drveća, je bilje koje na tom tlu raste. Posavsko tlo predstavlja osobito fin reljef pun razlivenih valova, kojima amplitude iznose često tek kojih 10—20 cm. Ta valovitost čovječem je oku neprimljetljiva, ali je zato ipak bilje itekako osjeća; zato se je i svaka od tih karakterističnih vrsta na svom mjestu nastanila i time nehotice odala stanište koje je uzgajaču šume od najveće važnosti.« (Ing. Crnađak, taksator, 1931.) Posavsko tlo dijeli se na hrastovo i jasenovo stanište. Za šumarsku praksu od ogromnog je značenja lučenje pomenutih staništa. Cilj gospodarenja, i tim u vezi izbor vrsta pri pomlađivanju i reguliranje omjera smjese pri njezi šuma ovisi o staništu. Jasen nastupa na svom staništu u čistim sastojinama, u zajednici poljskog jasena sa kasnim drijemovcem. Ovdje se nalazi u svom prirodnom ekološkom optimumu. Međutim, jasen daleko bolje uspijeva, kako to dokazuju istraživanja Plavšića , u vlažnom i suhom tipu t. j . u zajednici lužnjaka i zajednici lužnjaka i graba. U zajednici poljskog jasena, u relativno nepovoljnim životnim uslovima, jasen nema konkurencije, jer hrast i brijest ne podnose tako veliku vlagu. Na hrastovom staništu nalazi se njegov t. zv. fiziološki optimum, ali učešće u smjesi mu je zbog konkurencije manje, naročito na gredama gdje ima graba. Još 1886. god. upozorio je Josip Kozara c u jednoj izvrsnoj raspravi na prodor jasena i nastajanje čistih jasenika na hrastovom staništu, i mje 44 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 47 <-- 47 --> PDF |
rama koje bi se protiv toga morale poduzeti. Danas imamo stotine i stotina hektara čistih jasenika na hrastovom staništu. S druge strane imamo na jasenovom staništu umjetno podignutih, kvalitetno vrlo loših hrastika, gdje uzgoj jasena ima veći ekonomski rezon. Lučenje spomenutih staništa nemoguće je na osnovu vrsta drveća. Sa sigurnošću može se ono razlučiti pomoću karakterističnih i diferencijalnih vrsta. Pomoću njih možemo odrediti i razvojnu fazu zajednice i ustanoviti biološki i ekonomski najpovoljniji omjer smjese. U novije vrijeme rasvjetlila su istraživanja Plavšića , Emro vi ć a, Dekanic a i drugih, cijeli niz neobično zanimljivih gospodarskh problema. Buduća istraživanja, koja će se zasnivati na rezultatima fitocenologije, pridonijet će daljnjem napretku. LITERATURA Bodeu x A.: Alnetum glutinosae, Mitt. Flor.-soz. Arbeitsgem. N. F. 5, Stolzenau Weser 1955. Cr n a dak : Gospodarska osnova »Posavske šume«, 1933. Deka ni ć I.: Karakteristike mladih sastojina u poplavnom podučju posavskih šuma, Zagreb, 1957., Elaborat. Fukare k P.: Poljski jasen (Faxinus angustifolia Vahl) i neke njegove šumskouzgojne osebine, Šumastvo, Beograd 1954. Fukare k P.: Poljski jasen (Fraxinus angustifolia Vahl.) Šum. list, Zagreb 1954. Gračani n Z.: Prethodni izvještaj o pedološkim istraživanjima staništa poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahl.) u Lipovljanima, Rukopis 1952. Horva t I.: Biljno-sociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj, Glas, zav. šum. pok. br. 0, Zagreb 1938. Horvati ć S.: Die verbreitesten Pflanzengesellschaften der Wasser- und Ufervegetation in Kroatien und Slavonien, Acta Botanica, Vol. VI., Zagreb 1931. Kozara c J.: K pitanju pomlađivanja posavskih hrastika, Sum. list, Zagreb 1886. Oberdörfe r E.: Der europäische Auenwald, Beitr. z. naturk. Forschung i. S. W. Deutschland, Band XII., Heft 1, 1953. Plavši ć M.: Tabele drvnih masa za poljski jasen, Šum. list, Zagreb 1954. Plavši ć M.: Debljinski rast i prirast poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahl.), Šum. list, Zagreb 1956. Zelink a E.: Die Vegetation der Donauauen bei Wallsee, Linz X952. ZUSAMMENFASSUNG Im diesem Artikel hat der Autor eine neue Auenwaldgesellschaft unter dem Nahmen Leucoieto-Fraxinetum angustifoliae Glav. beschrieben. Diese Assotiation ist im Überschwemmunggebiete der Save Tale von der Stadt Sisak bis Vinkovci (V. R. Kroatia) verbreitet. Die schönste Bestände befinden sich bei Jasenovac. Sie stellt eine Dauergesellschaft dar, welche Microreliefdepressioenen wo das Wasser lange stagniert, besiedelt. Die floristische und soziologische Einheiten kann man aus der Tabelle erkönnen. Diese Waldgesellschaft gehört in Hinsicht der sistematischer Stellung zu dem Verband Alneto-Quercion roboris Horv. 1937. Trotzdem das sie ein typischer Auenwald ist, Ihre Einschliessung in den System Oberdorfers ist nicht möglich, weil Klassen- charakterarten Querceto-Fagetea fehlen. In sindinarnischer und singenetischer Hinsicht liegt sie zwischen Assotiationen des Verbandes Magnocaricion elatae W. K. und ass. Querceto-Genistetum elatae Horv. Am Ende macht der Autor auf die praktische Seite dieser Studie Aufmerksam. Die Charakter- und Differentialarten der Assotiation sind sichere Indikatoren für Scheidung der Eichen- und Eschenstand-orten. |