DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 48 <-- 48 --> PDF |
PRIRAST RAKAVIH JELOVIH STABALA Ing. S. Tomaševski, Ravna Gora Prema Vajd i (Šum. priručnik II. str. 793), rak na jeli uzrokuju gljive iz familije Ure dine a. Nastaje na taj način, da se na zelenim biljkama vrste Stellaria i njima srodnim vrstama, najprije razvije gljiva Pucciniasitrum cariophillacearum . Baziđiospore te gljive prelaze na jelu, gdje stvaraju ecidiospore, koje se opet vraćaju na Stellaria vrste. Gljiva uzrokuje na jeli dvije patološke promjene tj. vilinu metlu i rak. Prema istom autoru rak u većini slučajeva nastaje inficiranjem adventivnih izbojaka na deblu, ili urašćivanjem grana zaraženih vilinom metlom u deblo. Počevši od mjesta infekcije počinju drvo i kora bujati, pa nastaju nabrekline koje se periferički dalje šire. Dulji niz godina nakon infekcije počinje kambium na mjestu infekcije i dalje po čitavoj napadnutoj zoni ugibati. Obično se kroz to mjesto stablo zarazi i drugim gljivama ili insektima, koji ga razaraju prema panju i prema krošnji. Kada rak potpuno obuhvati stablo, što se najčešće događa kod mlađih stabala, zaustavi se cirkulacija sokova, pa ono ugiba. Gljiva najčešće napada donju polovicu stabla. Njegovim se širenjem stalno umanjuje kvaliteta tehničkog drveta, a uslijed lomljenja rakovih stabala, sastojine se progaljuju. Vajd a preporuča radi zaštite od gospodarskih šteta, da se kod svih vrsta sječa (redovitih, čišćenja i proreda) najprije uklone stabla napadnuta od raka da bi sastojina bila što cjelovitija, te da bi se spriječilo opadanje vrijednosti drveta. Osim onoga što iznosi Vajda, tj. da rak širenjem stalno umanjuje kvalitet tehničkog drveta, i da se rakava stabla lome, mogli smo primjetiti još neke mane rakavih jelovih stabala, koje govore u prilog preporuci Vajde , da rakava jelova stabla treba kod svih vrsta sječa uklanjati iz sastojine. Primijetili smo da kod onih jelovih stabala, kod kojih se rak razvio u donjem dijelu debla, vrlo često dolazi do zimotrenosti, pa je obično taj dio debla neuporabiv za pilansku oblovinu. Rakava jelova stabla, a naročito ona kod kojih se rak razvio u srednjim dijelovima debla, odnosno u krošnji, niže su za 1 do 5 metara od zdravih jelovih stabala istog prsnog promjera, pa razumljivo imaju manju drvnu masu. Prilikom lomljenja rakavih jelovih stabala, a ona se lome i kod slabijeg vjetra, dolazi do znatnih šteta na okolnim stablima i podmlatku, jer odlomi jeni dio pada na suprotnu stranu od smjera vjetra. Od tanjih, odnosno srednje debelih jelovih stabala kod kojih se rak nalazi u srednjim partijama debla, nemoguće je izrađivati najvrednije Sortimente — stupove za vodove i pilote. Sve iznijete mane rakavih jelovih stabala, navela su nas da istražimo prirast rakavih jelovih stabala u odnosu na zdrava stabla da na taj način upotpunimo, odnosno istaknemo još jednu, po našem mišljenju vrlo važnu, negativnu osebinu rakavih jelovih stabala. Prirast takvih stabala istraživali smo po metodi Kl ep c a u odjelu 52, šumski predjel Glavica G. J. Sušički Vrh—Višnjevica, Šumarija Ravna Gora. Odjel 52 je mješovita sastojina jele 0,8 i bukva 0,2 stablimične i grupimične smjese, površine 49,22 ha. Teren je srednje strm, a temeljna podloga su vapnenci. Tlo je plitko, a mjestimično srednje duboko. Ekspozicija S. Z., nadmorska visina 910— 1.000 metara. Osim u spomenutom odjelu bušenje rakavih jelovih stabala radi utvrđivanja prirasta izvršili smo u odjelu 19 iste gospodarske jedinice, te u odjelima 147, 100 i 63 G. J. Ravna Gora i dobili smo iste odnosno vrlo slične rezultate. Prirast smo izmjerili pomoću izvrtaka Presslerovim svrdlom. Ukupno je uzeto 538 izvrtaka sa 269 rakavih stabala. Uzeta su u obzir rakava stabla kod kojih je rak 46 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 49 <-- 49 --> PDF |
zahvatio od 1/3 opsega debla na više, i kod kojih je već došlo do trulenja drveta. Nisu bušena rakava stabla na kojima je rak zahvatio samo koru. Stabla su bušena pod rakom i na strani debla bez raka, budući smo ustanovili, da su u prosjeku na strani raka godovi više nego dvostruko uži nego na strani gdje nema raka. Radi toga je prilikom unašanja u manual uzimana aritmetska sredina broja godova na strani s rakom i onoj bez raka. Kod jelovih stabala na kojima se rak nalazio do visine od jednog metra iznad panja, ustanovili smo da su i na izvjesnoj visini iznad raka godovi uži nego na strani na kojoj nema raka. Krivulja postotka prirasta zdravih i rakavih jelovih stabala prikazana je na grafikonima. ftfimoJA posror/fA pp/«Asm % vir 10 4f 4o *« *o W~ fo ft *& e* «to »/ Se ĆS «o fie. Kako je iz grafikona vidljivo, krivulja postotka prirasta rakavih stabala je niža od krivulje postotka prirasta zdravih stabala, iz čega rezultira i manji prirast. Nažalost nismo u spomenutom odjelu imali toliki broj rakavih stabala, da bi mogli dobivene postotke prirasta upotrebiti za izračunavanje prirasta takovih stabala. Međutim da bi barem približno ustanovili koliki prirast rezultira iz nižih postotaka prirasta rakavih stabala, uzeli smo za izračunavanje drvnu masu sastojine u tom odjelu, tj. ukupnu drvnu masu jelovih stabala. Ustanovili smo da prirast rakavih jelovih stabala iznaša 4,38 m3 po ha, dok prirast zdravih jelovih stabala u istom odjelu iznaša 5,22 m3 po ha (za izračunavanje prirasta zdravih jelovih stabala izbušili smo 150 zdravih jelovih stabala). Prema tome na prirast rakavih jelovih stabala, manji je za 0,84 m3 po ha od prirasta zdravih jelovih stabala. Ranije smo napomenuli da su rakava jelova stabla niža za 1 do 5 metara od zdravih jelovih stabala istog prsnog promjera, pa imaju i manju drvnu masu. Primjenivši postotak prirasta rakavih jelovih stabala za stvarnu ukupnu drvnu masu tih stabala, nižu od drvne mase zdravih stabala, izlazi da je prirast rakavih jelovih stabala znatno niži od prirasta zdravih jelovih stabala. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 50 <-- 50 --> PDF |
Iz naprijed iznijetog slijedi zaključak da rakava jelova stabla treba uklanjati iz sastojine ne samo radi toga, jer je kod njih manja tehnička drvna masa, nego i radi toga, jer rakava stabla slabije prirašćuju od zdravih jelovih stabala. THE INCREMENT OF CANKER-DISEASED FIR STEMS SUMMARY The Fir canker causes decay {rotting) of the merchantable cubic volume, and the canker-infested trees break even at a slight wind blow and when breaking they inflict considerable damage on the neighbouring trees and young growth. Fir trees in which the canker has developed in the lower portions of the stem are not infrequently affected by frost shakes. Canker-diseased Fir trees are by 1 to 5 m. lover than sound ones, and therefore they have a lesser volume than sound trees of the same d. b. h. From thinner and medium thick Fir stems in which canker has developed in the mid-stem portion of the tree it is not possible to work out high quality assortments such as piles and power transmission poles. The curve of the increment % of canker-deseased Fir trees is lower than that of sound trees, i. e. canker-diseased trees display a considerably slower growth rate than sound ones. DIPLODIA PINEA (DESM) KICKX — UZROČNIK SUŠENJA SADNICA BORA Ing. Aleksandar Böhm, Zagreb Prilikom pregleda rasadnika šumarije Krnja k u Bosiljevu zapazio sam veoma snažno propadanje jednogodišnjih sadnica crnog bora, očigledno uzrokovano jednim gljivičnim oboljenjem. Međutim simptomi bolesti nisu ukazivali ni na kojeg od kod nas opisanih i utvrđenih uzročnika bolesti sadnica bora. Pregled rasadnika obavljen je početkom marta 1957. godine. Utvrđeno je da je u prosjeku zaraza obuhvatila oko 60% sadnica. Oboljele biljke nisu sagnjile niti polegle već su sasušene, većinom bez vrha, stajale među još zelenim zdravim ili već djelimično žućkastim biljkama. Intenzitet napada nije bio podjednak u svim partijama rasadnika; na pojedinim gredicama potpuno su uništene sve biljke, na nekima je zaraza bila osjetno manja, ali je na svakoj gredici bilo moguće zapaziti veći ili manji broj sasušenih sadnica. Najviše su stradale sadnice na nešto nižim položajima u rasadniku gdje je tlo bilo vlažnije. Među svim spoljnim oznakama bolesti najuočljivija je bila pojava sušenja apikalnog dijela sadnica. Na tim sasušenim vršnim iglicama bile su uočljive mnogobrojne sitne crne točkice. Determinacijom uzetog materijala utvrđeno je da na sasušenim iglicama nađeni piknidi odgovaraju vrsti Diplodi a pine a (Desm) Kickx.* Kod nas ova vrsta parazitne gljive još nije opisana kao mogući uzročnik propadanja sadnica četinjača. U SAD i nekim drugim zemljama gljiva je poznata kao uzročnik sušenja i propadanja sadnica mnogih četinjača. Malo je vjerojatno da je ovo stvarno prvi slučaj pojave ove gljive kod nas. * Determinaciju sam izvršio zajedno sa dr. Ivankom Milatović, asistentom u Zavodu za fitopatologiju Polj. šum. fakulteta u Zagrebu. |