DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagoðeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 6 <-- 6 --> PDF |
æe u narednim vremenskim periodima ulaziti u stupac ispod taksacione granice i uraštavati u razmatranu sastojinu. Promatramo li postotak jele u grafikonu broj 1. od desne na lijevu stranu, vidimo da jela ne dolazi u VI. debljinskom razredu (100% bukva) zatim da se od V. do I. debljinskog razreda neprestano diže (5—2—7—27— 59%) dok dalje ispod taksacione granice pada postotak na 40%. U daljnjem razmatranju lijeve strane grafikona vidimo da je oznaèen daljnji pad postotka jele ispod taksacione granice na 25%—7% i 2,a/<> nakon èega se diže na 5%—27% i 39%. — Na taj naèin dobijemo pravilnost postotnog odnosa izmeðu bukve i jele u odjelu 3. Grafikon br. 1 temelji se na slijedeæim èinjenicama: U prvom redu razmatranjem èitavog niza sastojina u daljnjoj razgradnji ove studije, u raznim biljnim zajednicama, ukazuje se pravilnost odnosa izmeðu vrsta kako je to u grafikonu br. 1 izneseno. U èlanku navedeni primjeri iz prakse dobiveni podacima dviju inventarizacija u gospodarskoj jedinici Mala Javornica odjel 1 i 2 (šumarija Novi Vinodol) potvrðuju ispravnost grafikona br. 1. Ovdje treba istaæi još jednu èinjenicu. U svakoj pojedinoj sastojini postoji prirodni odnos vrsta, koji je uslovljen njezinim ekološkim prilikama, i on se može povremeno mijenjati, ali nikada (bez utjecaja èovjeka) tako, da bi vrste trajno izmijenile svoje odnose u sastojini. Ova nas èinjenica takoðer upuæuje na to, da postotak jele ispod taksacione granice u konkretnom sluèaju treba da bude najprije u padu, kako je to i oznaèeno. Utvrðena je èinjenica da u svakoj biljnoj zajednici sekundarna vrsta (ovdje jela) ne može trajno zavladati u sastojini, a što bi u ovom sluèaju nastalo kada bi uslijedio daljnji postotni uspon jele ispod taksacione granice. Kod razmatranja èitavog predmeta stojimo na stanovištu, da se sjeèe u svakom debljinskbm razredu provedu tako, da odnos izmeðu bukve i jele ostaje isti. Prema tome sadanji odnos bukve i jele ispod taksacione granice 60% : 40% ostaje za tu masu isti kako god ona u raznim vremenskim periodama prelazi u I., IL, III., IV., V., VI. i VII. debljinski razred. Isto to vrijedi za odnos masa koje prelaze iz ostalih debljinskih razreda u više razrede. Ovo je stanovište sa teoretske strane ispravno i jedino tako možemo doæi do zakljuèaka o maksimalnim i minimalnim uèešæima pojedinih vrsta u sastojini. Iako vrijeme prelaza iz jednog u drugi debljinski razred nije jednak za sve debljinske razrede i obje vrste, ipak uzimajuæi prosjeènu vrijednost, možemo zanemariti tu razliku u našem raèunu odnosa vrsta u pojedinim vremenskim razmacima. Prosjeèna vremenska razdoblja koja su potrebna da drvna masa tanjeg debljinskog razreda urastu u deblji razred (viši) oznaèujemo sa Ti, Ta, Ta i t. d. Pretpostavljamo dakle da se vodi takovo gospodarenje, da drvna masa u svim debljinskim razredima ostaje ista (da se struktura sastojine ne mijenja) kroz èitavo vrijeme razmatranja. U konkretnom sluèaju bila bi u svim vremenskim razmacima (Ti, Ta i t. .) drvna masa po debljinskim razredima ista kao u tabeli broj 1. Meðutim uraštajem drvne mase ispod taksacione granice u sastojinu i prelazom drvnih masa nižih debljinskih razreda u viši, a kroz vrijeme |