DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 65     <-- 65 -->        PDF

U smislu Cl. 139 Zakona o udruživanju ženja ustanove sa samostalnim finansirau
privredi stručna udruženja mogu osninjem
(šumska gazdinstva, šumarije, sekcije
vati, pa prema tome biti i članovi Udruza
borbu protiv erozije i uređenja bujica).


IZ ŠUM. SEKCIJE POLJ. ŠUMARSKE KOMORE


SJEDNICA UPRAVNOG ODBORA POLJ.
ŠUMARSKE KOMORE NRH-e
održane dne 24. XII. 1958. g.


Dnevni red:


1. Šumarstvo u izvršenju perspektivnog
plana privrednog razvoja NRH od
1957.—1961. godine: a) Kontinentalni
dio; b) Krš.
2. Problematika privatnih šuma,
3) Šumska
paša i opskrba pučanstva
drvom,


4. Tekući problemi.
O svakoj točci dnevnog reda vođena je
opširna diskusija na temelju koje su donesena
slijedeća mišljenja i zaključci:


Po točki 1 a)


a) Perspektivni plan grane 311, po jednodušnoj
ocjeni, postavljen je realno. Njegovo
je izvršenje u prve dvije godine ispod odgovarajuće
dinamike. Glavni razlog ne izvršenja
plana jeste postojeća organizacija u
šumarstvu i to kako sama organizaciona
forma, tako i financijski instrumenti koji
proizlaze iz takovih organizacionih formi.
Dokumentirano je, da su postojeće organizacione
forme u šumarstvu ozbiljna kočnica
razvoja šumarstva kao privredne grane,
tako da su dovedena u pitanje izvršenja i
tako skromno postavljenih planova. Smatramo
da su isti skromni iz razloga, jer je
naše šumarstvo u odnosu na napredno gospodarenje
još uvijek ekstenzivno, što najviše
dokazuje, — unatoč povoljnom sastavu
raznih faktora, kao klimatskih, pedoloških,
stručno-kadrovskih i ostalih, — niski prosječni
prirast naših šuma, koji se kreće oko
4 m3/ha, dok je u zemljama sa naprednim
šumarstvom on višestruko veći. Isto je tako
ilustrativan dokaz ekstenzivnosti našeg
šumskog gospodarenja stepen otvorenosti
šuma, koji je prosječno 3 km na 1000 ha,
dok je evropski prosjek 10 km na 1000 ha.


Eventualni prigovor, da šumarstvo nije
u stanju sa postojećim kadrom izvršavati
veće zadatke otpada, u koliko se pređe sa
današnjih mnogobrojnih šumarija na privredne
organizacije bazirane na cjelovitim
šumsko-ekonomskim područjima, gdje će
stručni kadar biti oslobođen svih nepotrebneih
i suvišnih nestručnih poslova, i gdje
će se. moći primjeniti najmodernija naučna
dostignuća i mehanizacija. Osim toga moći
će se uposliti stalna kvalificirana radna


snaga, koja je uslov za radničko samoupravljanje
i opći progres u privredi. Prema
navedenom, odbor je mišljenja, da se
plan ne bi smio mijenjati na niže, jer zato
nema objektivnih razloga.


b) Izvršenje planskih zadataka, pri današnjim
uslovima organizacije šumarstva,
izaziva stalna pomanjkanja sredstava, koja
dovode u pitanje naročito investicione radove
u šumarstvu.


Veliki broj teritorijalno malih i ekonomski
neusklađenih šumarija, organiziranih
kao ustanova sa samostalnim financiranjem
rade po grani 311 kao ustanove, a po grani
313 kao privradna poduzeća. Takovo stanje
onemogućava prelijevanje i akumulaciju
predviđenih i planom osiguranih sredstava
u malim teritorijalno ograničenim jedinicama,
što je dobrim djelom razlog neizvršenju
planskih zadataka.


Usprkos stanovitim rezultatima dolazilo
je u tim uslovima, vrlo često do zapuštanja
uzgoja, njege i zaštite šuma, djelomično i
do neracionalnog korištenja sječivih masa.


Društveno upravljanje u šumarijama
kao ustanovama sa samostalnim financiranjem,
nije bilo dovoljno da pokrene potrebnu
zainteresiranost cijelog kolektiva u
otklanjanju nedostataka u borbi za progres
u šumarstvu, jer ne postoje osnovni uslovi
borbe za progres u privredi, a to su: radničko
samoupravljanje, materijalna zainteresiranost
radnog kolektiva, primjena stimulativnih
mjera za povećanje obima poslovanja
i podizanja produktivnosti rada.


Šumarije kao ustanove, naročito kada
su formirane na malim neekonomskim područjima,
nisu u stanju formirati stalnu
radnu snagu, podizati njihov standard i
kvalifikaciju, niti uvesti za progres te grane
nužnu mehanizaciju.


Iz navedenih razloga upravni odbor Sekcije
je mišljenja, da je u današnjim uslovima
nespojivo spajanje grane 311 i 313.


Razmotrivši iznesene postavke sadanje
stanje šumarstva kao i nužne mjere za daljnji
razvitak te grane privrede, Upravni odbor
je mišljenja, da šumarstvo treba organizirati
na slijedećim principima:


1 — šumarstvo je grana privredne djelatnosti,


2. — šume su opće narodna svojina i
zbog interesa Društva, ne bi se mogle u sa63




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 66     <-- 66 -->        PDF

danjem stanju našeg razvitka tretirati kao
osnovno sredstvo privredne organizacije.


3. — Proces podizanja, uzgajanja i iskorišćavanja
šuma jedinstven je proizvodni
proces, kojim se osigurava u potpunosti
ostvarenje planskih zadataka, kako u grani
311 tako i u grani 313.
4. — Šumska se taksa kao renta uplaćuje
u cijelosti u fond za unapređenju šumarstva.
5. — Šumsko privredna organizacija,
koja objedinjuje djelatnosti grane uzgoja
i eksploatacije šuma, pojavljuje se u poslovima
podizanja i uzgoja šuma kao uslužno
poduzeće prema fondu za unapređenje
šumarstva, formiranog od organa vlasti, a
troši se namjenski prema planu. Takovo
poduzeće je dakle za konkretne radove dužno
sastavljati predračune, sklapati ugovore,
a nakon izvršenih radova i kolaudacije
podnašati definitivne situacije. U djelatnosti
grane 313 takovo poduzeće u stvari kupuju
doznačne drvne mase, izrađuje ih,
prerađuje i prodaje, kao svako drugo poduzeće.
6. — Stručno ekonomski razlozi diktiraju
da takovo poduzeće obuhvaća nedije-
Ijive i terenski utvrđene gospodarske jedinice,
t. j . cjelovita šumsko gospodarska područja,
koja će se u većini slučajeva pokrivati
sa današnjim površinama kotareva,
dok će se ona na nekim kotarevima sa većim
i raznoliki] im šumskim površinama
(Rijeka, Gospić) moći oformiti u okviru dva
ili više poduzeća, već prema konkretnim
prilikama, i obrnuto, moći će se i područja
dva ili više kotareva objediniti u okviru
jednog poduzeća gdje je šumovitost manja,
ili to zahtijevaju šumsko gospodarski razlozi
V- — Treba strogo razlučiti organizacionu
funkciju vlasti od funkcije privrede.


8. — Modernom, intenzivnom gospodarenju
u šumama u interesu je dobro organizirana
i moderna drvna industrija i obratno,
pa je prema tome nužno, da se privredna
politika ovih dviju djelatnosti objedinjuje
putem uklapanja u jedinstvena poduzeća,
gdje za to postoje posebni ekonomski
uslovi i zahtjevi daljnjeg razvitka komune,
bilo putem udruživanja u poslovne
zajednice ili tome slične forme objedinjavanja
i realiziranja zajedničke politike djelovanja.
Problemi Krša


Iz referata o problematici krša vidljivo
je, da je problematika krša veoma složena.
To se naročito odrazuje u primjeni sadanjih
financijskih instrumenata na održavanje
same službe i održavanje radova postojećih


kapaciteta i kultura, te investicionog pošumljavanja
i ostalih radova na velikim
objektima ili površinama, koja su od znatnog
ekonomskog ili ostalog (zaštita tla, turizam,
saobraćaj i t. d.) značaja za privredu
na kršu.


Referat odnosno činjenice pokazale su,
da je sadašnjim načinom financiranja došlo
uopće u pitanje izvršenje djela Petogodišnjeg
perspektivnog plana privrede N.
R Hrvatske po grani šumarstva do 1961. g.,
jer su donijeti financijski instrumenti zbog
kojih je prestala do tada stalna dotacija
pasivnim šumarijama na kršu s jedne strane,
a istovremeno, nepripravnost a djelom
i nemogućnost N. odbora da preuzmu daljnje
financiranje šumarstva na kršu.


Nakon diskusije donijeto je mišljenje,
da je održanje šumarske službe do donošenja
zakona o kršu neophodno:


1. održanje postojeće službe u sadanjoj
organizacionoj formi;
2. čuvanje i održavanje postojećih kapaciteta
i postojećih kultura;
3. dalje ozelenjenje krša putem planske
integralne melioracije cjelovitih područja,
koja treba da bude osnov budućeg rada
svih zainteresiranih grana na kršu
Da bi se te mjere mogle provesti u interesu
sređivanja problematike i unapređenja
proizvodnje na kršu, nameće se kao
neophodno:


1) odrediti odgovarajući način financiranja
same službe kao i radova na održavanju
postojećih kapaciteta i investicijama, i to na
taj način da održavanje službe preuzmu
osnivači tih ustanova, a za velika investiciona
ulaganja, da se sredstva osiguraju
od zainteresiranih privrednih grana na kršu
{vodoprivreda, poljoprivreda, saobraćaj, turizam,
elektroprivreda i drugo), a da radove
na održavanju postojećih kapaciteta
preuzme fond za unapređenje šumarstva
NR Hrvatske


2) Hitan sastav perspektivnog plana integralne
melioracije zainteresiranih grana
djelatnosti i komuna


3) Što skorije donošenje posebnog Zakona
o kršu u Saveznim razmjerima


Posebno se zadužuje Pretsjedništvo Poljoprivredno
šumarske komore NRH, da što
prije oformi komisiju za izradu prijedloga
nacrta Zakona o kršu, koji će se predložiti
nadležnim saveznim organima na daljnji
postupak.


Privatne šume


Kako privatne šume zauzimaju prilično
zamašne površine i to oko 22% svih naših
šuma, to se problem gospodarenja tim šumama
mora čim prije riješiti i time sprije




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 67     <-- 67 -->        PDF

čiti daljnja devastacija. Takovo stanje nastalo
je uslijed dosadašnjeg stihijskog gospodarenja
tim šumama, a sama intervencija
vlasti nije bila dovoljno efikasna, čemu
je uzrok nedovoljna obuhvaćenost u sadanjoj
organizacionoj formi, nedostatak kadrova
i nenamjensko trošenje financijskih
sredstava.


Razmatrajući postojeće propise kao i
činjenično stanje u privatnim šumama odbor
je mišljenja, da je za saniranje tih prilika
potrebno provesti slijedeće mjere:


1. Odraz konjukture drvnih sortimenata
je uzrok prekomjernoj sječi u privatnim šumama.
Da bi se mogli primjenjivati postojeći
zakonski propisi i da se stane na put
anarhičnom otkupu drveta na terenu, nužno
se nameće hitnost organizacije otkupne
mreže na bazi zadružnog sektora.
U tu svrhu trebalo bi ići na šumske zadruge
privrednog tipa, sa sličnim ovlaštenjima
i poslovanjem kako ga imaju
one u poljoprivredi t. j . isključivo pravo
otkupa šumskih proizvoda iz privatnog i
zadružnog sektora. Te zadruge treba da
budu obuhvaćene u okviru poslovnog saveza
za šumarstvo,.gdje ono ima jači značaj,
ili da budu odsjek u jednom od postojećih
poslovnih saveza poljoprivrede tamo,
gdje te šume nisu od većeg značaja. U tim
savezima treba da bude odgovarajući broj
šumarskih stručnjaka. Pravilnim poslovanjem,
minimalnom zaradom od prodaje,
traženjem najpovoljnijih tržišta, kao i dobrom
savjetodavnom službom taj sistem
postao bi vremenom centar za okupljanje
privatnih šumoposjednika u kooperaciju.


U vezi toga dan je zadatak Predsjedništvu
Poljoprivredno šumarske komore, da
pokrene na Socijalističkom savezu NRH. —
Komisija za selo, akciju oko saziva posebnog
sastanka, gdje bi sa predstavnicima Zadružnog
saveza, političkih rukovodioca i
predstavnika zainteresiranih komuna i grana
privrede pretresao taj problem radi donošeneja
zajedničkog stava u rješavanju
tog problema.


2. Prema odredbama društvenog plana
privrednog razvoja šumarstva narodni odbori
dužni su da pojačaju nadzor nad privatnim
šumama i da u većoj mjeri koriste
sredstva, koja pritječu iz privatnih šuma
za poboljšanje njihovog lošeg stanja.
Paša


Rješavanje problema paše, moglo bi se


riješiti postepenim putem i to slijedećim


mjerama:


Melioracijom postojećih pašnjaka,


unašanjem novih i krmno boljih vrsta tra


va i si. kao i modernijom obradom povr


šina.


2. Koncetracijom pašnjačkih površina,
koje se uzimaju u tretman melioracije na
osnovu razgraničenja šumskih (isključivo
šumsko proizvodnih površina) od pretežno
pašnjačkih površina.
3. Planskom provedbom pregonskog pašarenja
uz određeni maksimalni broj stoke.
4. Osiguranjem deficitne krmne baze sa
strane t. j . sa poljoprivrednih površina na
kojima treba povećati proizvodnju modernim
načinom obrade obzirom na tendencu
povećanja broja kvalitetnih grla i njihova
uzgoja.
5. Pašarenje bi trebalo zabraniti uopće
u prebornim šumama, kao i u brdovitim
strmim terenima u jednodobnim šumama,
jer je to nespojivo sa naprednim šumskim
gospodarenjem.
6. Razmotriti pitanje planinskih pašnjaka,
te ih eventualno staviti pod nadzor šumarija,
pošto se u njihovom sklopu nalaze,
a pitanje njihove melioracije rješavati zajednički
sa poljoprivrednom službom.
7. pašarenje na kršu je dio problematike
na kršu uopće i treba ga riješavati u
okviru nacrta zakona o kršu.
Opskrba pučanstva đrvetom


Sve do konca godine 1954. pučanstvo se
opskrbljivalo drvom po Pravilniku o opskrbi
pučanstva ogrijevnim i građevnim drvom


(N. N. br. 67/1947.) Društvenim planom N.
R. Hrvatske (N. N. br. 6/1955.) propisane su
mjere za ograničenje potrošnje i racionalnije
korišćenje drvnih masa boljeg održavanja
šumskog reda, te ograničavanja masovnog
pristupa pučanstvu (naročito poljoprivredniku)
u šume.
Jedna od glavnih mjera predviđena tim
propisima je izrada sječina određenih za
pučanstvo u vlastitoj režiji šumarija i to
radi popravljanja omjera tehničkog i ogrijevnog
drveta u korist tada kritičnih sortimenata
t. j . jamsko drvo za rudnike i pragove
za željeznice.


Tim povodom dane su slijedeće smjernice
šumarijama:


1. da obustave odmah prodaju drveta u
šumi na panju u t. zv. seljačkim sječinama
po planu sječa za 1955. god. i preostala stabla
sjeku u vlastitoj režiji,
2. za 195©. g. Uredbom o organizaciji šumarske
službe određeno je kakve sječe mogu
vršiti šumarije u vlastitoj režiji, što ne
znači, da sve sječe moraju vršiti šumarije,
već to treba, dogovoriti sa drvnom industrijom.
One sječine, koje ne preuzmu drvna
industrija treba šumarija da sječe u vlastitoj
režiji.
3. s obzirom na navike našeg naroda,
oskudicu drva uopće, visoke cijene i opas65




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 68     <-- 68 -->        PDF

nost povećanja šumskih šteta poslije zavođenja
ovog novog načina opskrbe stanovnika
drvom, naročito u selima u blizini
šuma, moraju šumarije voditi određenu politiku
pri planiranju sječe i prodaje drvnih
sortimenata na ovim principima:


a) Drvo sa sječina vlastite režije mora
služiti prvenstveno za podmirenje lokalnog
stanovništva u blizini šuma, naročito naselja
koja ugrožavaju šumu. Radi toga će u
ovim sječinama, kao i kod izrade pojedinih
stabala (izvala, vjetroloma, sušaca) obvezatno
proizvoditi Sortimente, koje potražuje
lokalno stanovništvo i to do količine,
koja makar minimalno podmiruje tu potražnju.
To su grede, gredice, trupci za daske
i letve, stupovi za 1.1. i elektrovode manjeg
napona, dakle sortimenti za domaćinstvo
i sitnije komunalne potrebe (vodovi,
manji mostovi). Taninsko drvo mora se obvezatno
proizvoditi za industriju. Drugi kritični
sortimenti (jamsko drvo, želj. pragovi,
celulozno drvo i dr.) izrađivati će se poslije
osiguranja određene količine sortimenata,
koja ima služiti za pokriće lokalne
potrebe,


b) Cijene izrađenom drvu, koje će se
prodavati za lokalno stanovništvo, moraju
biti što niže, maksimalno u visini troškova
proizvodnje (šumska taksa, trošak sječe,
vuče, izvoza i usklađištenja),


c) Ekonomski slabim stanovnicima omogućiti,
da na sječi i drugim šumskim radovima
zarade toliko da mogu kupiti drvo,


d) za opskrbu socijalno ugroženih domaćinstava
po Uredbi o izdavanju drva po
sniženoj cijeni i besplatno (N. N. br. 15/54.)
treba osigurati potrebnu količinu ogrijevnog
drva,


e) U krajevima manje šumovitosti odnosno
gdje se osjeća oskudica na ogrijevnom
drvu vršiti stalnu intenzivnu njegu sastojina
radi dobivanja, makar najneophodnijih
količina ogrijevnog drva za naselja u
blizini šuma. Radove rasporediti na sastojine
u blizini naselja.


4. Prodaja sortimenata izrađenih u vlastitoj
režiji lokalnom stanovništvu vršila se
u pravilu samo putem trgovinskih radnja
— prodavaona, a iznimno neposredno pojedinom
potrošaču. Neposredna prodaja vršila
se samo u zabačenim krajevima sa malim
naseljima bez trgovinskih radnja i u slučajevima,
kad bi se drvo — pri izvozu iz
šume — moralo najprije voziti u udaljenija
mjesta (u trgovinsku radnju) a onda natrag
u bliže naselje, boravište potrošača.
5. Radi sprečavanja preprodaje drvnih
sortimenata sa strane lokalne trgovinske
radnje drugim trgovinskim ili industrijskim
poduzećima, šumarije su trebale kod prodaje
drva tražit; od kupca (trgov. radnje)
pismenu obavezu, kojom se obvezuje, da će
u slučaju preprodaje drva drugom platiti šumariji
novčanu kaznu u određenom iznosu.
Ovaj iznos morao bi biti toliki, da ukloni
stimulans za preprodaju izvjesnog drvnog
sortimenta. Ovakovu pismenu obavezu tražila
je šumarija i kad se drvo prodavalo
neposredno pojedinom potrošaču. Ove pismene
obaveze važile su pred sudom kao
ugovor.


6. Prodaja sortimenata, koji nisu bili
namijenjeni za lokalno stanovništvo, vršila
se kao i dotada tj. neposredno rudnicima,
željeznicama, pilanama i t. d. već prema
sortimentu.
Ovim načinom se sve do god. 1957. i
opskrbljivalo pučanstvo, pa se je pokazalo,
da se je potreba na građi i ogrijevu svela
na objektivnu potrebu uz veći prelaz
na upotrebu drugih izvora grijanja
(ugljen u Zagorju, Bjelovaru, Novoj Gradiški,
elektrika iz privatnih šuma i dr.). Uz
ovaj pozitivni efekat pokazalo se, da se nisu
povećale šumske štete. Jedino u Lici
nije uspjelo, da se pučanstvo sela privikne
na izrađeno drvo.


U god. 1958. pa nadalje nastala je nova
situacija uslijed odredbe Društvenog plana
NRH da svu sječu vrše drvno industrijska
poduzeća.


Posljedica ovakove distribucije bila je
na terenu u god. 1958. takova, da se pučanstvo
u glavnom nije snabdjelo građevnim
i ogrijevnim drvom iz ovih razloga. Drvna
industrijska poduzeća izrađivala su najprije
koncentrirane zrele sječine, a takove su daleko
od naselja. Svoje proizvode i to najprije
Sortimente izvoze na glavno skladište,
koja su uz željezničku prugu, a tek
onda izrađuju ogrijev. To je obično mjesec


XII. i I. kada bi pučanstvo trebalo imati
ogrijev već kod svojih kuća. Za građu je
ista situacija, jer dimenzije seljačke građe
odgovaraju sortimentu kolarske građe i
rudnog drveta, te trupaca III. klase.
Poslije ovih sječa, prelazi se na sječu u
svrhu njege šuma (čišćenja i prorede), a to
se protegne i do V. mjeseca. U to yrijeme
pučanstvo je zabavljeno poljoprivrednim
poslovima, pa ne može misliti na opskrbu
drvom. Uz to DIP-ovi radi drveta za potrebe
pučanstva ne mogu iste držati i čuvati
na sječinama, nesamo radi propisa o
šumskom redu, već i iz komercijalnih razloga,
pa se sva roba mora što prije izvući
na obližnja skladišta, što otežava opskrbu
sela, a i poskupljuje robu. Osim gore rečenog
u god. 1957. bile su nagomilane količine
ogrijevnog drveta i nije bilo uobičajene
potražnje uslijed čega je nastala
opreznost u količini sječe i izradi. Međutim,
već u 1958. god. uslijed nastale konjunktu