DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 70     <-- 70 -->        PDF

parenja drva. Autor, koji se već godinama
bavi aktivno ovom problematikom, uspio je
da ovim svojim djelom ispuni prazninu,
koja se u svim stručnim krugovima kako u
industriji, tako i na fakultetima osjećala.
Knjiga je pisana naučno, bez narativne širine,
jasno i na osnovi dokumentiranih
činjenica.


Veći dio knjige obuhvatio je sušenje drva
kao bitnu temu, a parenje drva obrađeno
je samo uzgred, što je i razumljivo, jer se
svo drvo mora sušiti, a pari se samo jedan
manji ´dio.


Kod sušenj a građa je podijeljena na:


I. Opći dio, II. Prirodno sušenje
i III. Umjetno sušenje.
U »Općem dijelu« izneseni su i točno
determinirani svi oni pojmovi i fizikalni
zakoni, s kojima se susrećemo kod
sušenja. Zatim je iznesena teorija procesa
sušenja prvo opća, pa posebno drva kao
anizotropnog i higroskopnog tijela. Objašnjeni
su svi faktori, koji na sušenje utječu.


U poglavlju »Prirodno sušenje«
autor je uz sistematski prikaz, ovog kod
nas donedavno jedinog načina sušenja drva,
utvrdio i uslove sušenja po raznim lokalitetima
u zemlji, odnosno dao važne pokazatelje
u kolebanju ravnoteže vlage. Pomoću
prikupljenih podataka u tablici 8,
srednje mjesečne i godišnje temperature
uzduha (t), relativne vlage (S) i vlage u
drvu (u) u različitim mjestima Jugoslavije,
biti će stručnjaci u mogućnosti, da se orjentiraju
o ravnoteži vlage na pojedinim skladištima
građe. »Ligno-izohigre« pojam, koji
je autor uveo, — instruktivno na zemljovidu
pokazuje mjesta iste higroskopske
ravnoteže.


Poglavlje »Umjetno sušenje« najopsežnije
je, a obuhvaća sušenje kako piljene
građe, tako i furnira, iverica i piljevine.
Dati su prvo opisi tipova komornih,
kanalnih ,te specijalnih furnirskih sušionica,
kao i režimi za normalno sušenje toplim
uzduhom. Opisane su i sve griješke
kod sušenja, vrlo instruktivno. Dane su


STRANA STRUČNA LITERATURA


IZGRAĐIVANJE ŠUMARSTVA
U ETIOPIJI


Etiopija sa milijun kv. km šest je puta
veća od Engleske s Walesom. Prema procjeni
misli se da ima 20 milijuna žitelja.
Malo se zna o golemim planinskim masivima
u unutrašnjosti zemlje i osim nekoliko
kulturnih centara veći je dio neraz


direktive za pravilnu gradnju sušionica kao
i za opremu. Napokon ukazano je na ispitivanje
sušionice, i što je najhitnije, na računanje
potrebne topline za sušenje.


Kako u našoj drvnoj industriji postoji
cio niz tipova sušionica komornih i kanalnih,
to će svatko naći u ovom djelu isti
ili adekvatni tip, a ujedno i odgovarajući
režim za pojedinu vrst drva i debljinu robe,
koju želi sušiti. Svakako režim sušenja
morat će akomodirati specifičnostima svoje
sušionice, ali osnovnu orijentaciju pružit
će mu knjiga.


Od modernih metoda sušenja podrobno
je razređena metoda sušenja drva
kod visoke temperature, t. j. iznad
100° C ili t. zv. sušenje pregrijanom
parom. Ove su metode naročito od interesa
zbog skraćenja vremena sušenja, a s time
i zbog povećanja kapaciteta sušionice za 5
do 10 puta od obične sušionice za sušenje
s vlažnim zrakom. Ostale opisane metode
sušenja s vrućim uljima, otapalima u vakuumu,
kemijsko i električno sušenje, kao
i sušenje infracrvenim zrakama, za nas su
još danas od manjeg značaja, ali svakako
ih treba znati.


U odsjeku »Sušenje usitnjenog
drva « prikazane su neke od sušionica u
tvornicama iverica. Važnost sušenja ivera
i za nas će biti brzo akutna, čim počnemo
proizvoditi naše iverice.


»Parenje drva« razdijeljeno je na:
Parenje trupaca i polovnjaka, parenje piljene
građe i parenje prije savijanja, pa su
dani opisi jama za parenje kao i parnih
komora, te svih postupaka pri tome.


Na kraju knjige nalazi se popis vrlo bogate
literature, na koju ukazuje autor onima,
koji žele još podrobnije ući u pojedini
problem.


U cjelini djelo je obuhvatilo svu problematiku
sušenja i parenja drva, pa će u njoj
svatko: student, inženjer, ekonomista i privrednik
naći sve, što je u tom području do
danas u nauci i praksi postignuto.


Ing. Franjo Stajduhar


vijen i zaostao. Ipak ta se zemlja može
znatno razviti na području poljoprivrede i
šumarstva, a ima i rudnog blaga, koje se
tek neznatno iskorišćuje. Glavni je izvorni
proizvod kava. Jedan je austrijski viši šumarski
činovnik upravljao etiopskim šumarstvom
sa zadatkom da organizira šumarsku
službu, da dokrajči haračenje šuma
i provede opsežan program pošumljavanja.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 71     <-- 71 -->        PDF

To će nam omogućiti da bar letimice pregledamo
stanje šumarstva u toj zemlji.


Svih je šuma i šikara tek V/o. Nije bilo
oduvijek tako, već je to posljedica stoljetnog
pustošenja i satiranja šuma. I ovdje se
odvija pred našim očima ono isto što je već
pred nekoliko vjekova dovelo do ogoljavanja
Grčke, Italije, Španije i drugih zemalja
Sredozemlja, što je već onda bilo jedan od
glavnih uzroka gospodarskog i političkog
propadanja tih zemajja.


Sječe bez ikakvog reda, šumska paša i
paljenje šuma (da bi se dobile poljoprivredne
površine) bili su glavni uzročnici
velikog nazadovanja etiopskog gospodarenja
šumama i vodilo do znatnih erozija,
isušivanja, stvaranja stepa, pomanjkanja
goriva i si. To je bilo, naravno, potpomognuto
pomanjkanjem ma kakvog zakona o
šumama.


Iako treba da se stane na kraj ovom neredu,
ipak valja biti svijestan i poteškoća
koje su na putu tom nastojanju, jer su sve
mjere koje bi trebalo poduzeti veoma nepopularne,
pa za njihovo ostvarenje valja
najprije odgojiti kadar mladih ljudi. Kolikogod
je pošumljavanje vrlo važno, ipak,
nakon duljeg razmišljanja dolazimo da zaključka
da je još značajnija obran a šuma
od daljeg haračenja. Budući da nema
nikakvog šumarskog osoblja, otvorena je
najprije šumarska škola sa 30 đaka na poljoprivrednoj
školi u A m b o - u (120 km
zapadno od Adis Abebe) da bi se obrazovali
u dvogodišnjem kursu (bar za prostorno
ograničena područja) neke vrsti šumarski
činovnici svaki sa 10—20 lugara, da bi tako
mogli vršiti zadatke, koje im postavi Glavna
uprava. Dosadašnja iskustva s tim đacima
potpuno zadovoljavaju. Njihovu revnost
i težnju za znanjem valja naročito
istaći, ma da je prednaobrazba pojedinaca
vrlo različita, što naravno dosta ometa normalan
tok nastave.


Gospodarenje se šumama temelji na petogodišnjem
planu od 1958. g. u kom su
predviđene mjere koje valja postepeno
ostvarivati sa odgovarajućim osobljem.


Već se godinama diskutira o raznim planovima,
ali sve te lijepe nakane imale su
glavni nedostatak, što su preporučivale
pretjerano opsežna pošumljavanja


kao glavnu mjeru za razvitak šumarstva
zemlje. Po našem je mišljenju to bez svrhe,
jer bi sve velike površine koje su pošumljivane
propale za par godina zbog pomanjkanja
njege i nadzora. Osim toga prenaglo
i zamašno pošumljavanje već i zato nema
smisla, jer se o domaćim vrstama drveća
premalo znade tj. osim botaničkog imena
njihova ne znamo gotovo ništa drugo. Zato
je hitan zadatak pokusne stanice (koja je
sada u izgradnji) da vrši istraživanja, kako
bi mogla kasnije davati upute kod pošumljavanja,
na osnovici dobivenih podataka.


Za bolje razumijevanje potrebno je spomenuti,
da je botanički determinirano oko
400 biljnih vrsta, a o drvenastim vrstama
znamo tek za njih pet nešto više s obzirom
na zahtjeve na tlo i klimu, na tok rastenja,
kvalitet i si.


Budući da smo ovim kratkim prikazom
nastojali da dokažemo kako je važnije
očuvanje postojećih šuma od
programa pošumljavanja, to ćemo još nešto
reći o zadacima zaštite današnjih šuma.


U prvom redu valja spomenuti činjenicu,
da je pravno stanje šuma s obzirom na posjedovne
i vlasničke odnose veoma komplicirano.
U pravilu carevo je isključivo
pravo da nadjeljuje zemljom koga hoće.
Zato su se tokom historije razvili razni stepeni
vlasništva, pa nije lako sve te raznolike
stupnje unijeti u šumarsko zakonodavstvo,
a da ono ne bude kruto, neelastično.
Sve šume nisu točno omeđašene, pa se i to
pitanje mora što prije riješiti.


Da bi se kartografski prikazalo današnje
stanje pošumljenosti bez ikakvog unutrašnjeg
razdjeljenja, zasada stoji na raspolaganju
jedino aero snimka. I baš Glavnoj
upravi za šumarstvo pružaju te snimke
najvažnije podatke o napredovanju satiranja
šuma uslijed paljenja, jer se ta fotografiranja
mogu svake godine ponoviti i
sravniti s prošlogodišnjim.


Nadajmo se, da će tokom vremena biti
riješen i taj teški zadatak pravilnim shvaćanjem
njegove velike važnosti i to s jedne
strane Uprave za šumarstvo, a s druge domaćeg
stanovništva.


Allgemeine Forstzeitung br. 6 - 1958. Sch.


Preveo: D. K.