DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 70 <-- 70 --> PDF |
parenja drva. Autor, koji se već godinama bavi aktivno ovom problematikom, uspio je da ovim svojim djelom ispuni prazninu, koja se u svim stručnim krugovima kako u industriji, tako i na fakultetima osjećala. Knjiga je pisana naučno, bez narativne širine, jasno i na osnovi dokumentiranih činjenica. Veći dio knjige obuhvatio je sušenje drva kao bitnu temu, a parenje drva obrađeno je samo uzgred, što je i razumljivo, jer se svo drvo mora sušiti, a pari se samo jedan manji ´dio. Kod sušenj a građa je podijeljena na: I. Opći dio, II. Prirodno sušenje i III. Umjetno sušenje. U »Općem dijelu« izneseni su i točno determinirani svi oni pojmovi i fizikalni zakoni, s kojima se susrećemo kod sušenja. Zatim je iznesena teorija procesa sušenja prvo opća, pa posebno drva kao anizotropnog i higroskopnog tijela. Objašnjeni su svi faktori, koji na sušenje utječu. U poglavlju »Prirodno sušenje« autor je uz sistematski prikaz, ovog kod nas donedavno jedinog načina sušenja drva, utvrdio i uslove sušenja po raznim lokalitetima u zemlji, odnosno dao važne pokazatelje u kolebanju ravnoteže vlage. Pomoću prikupljenih podataka u tablici 8, srednje mjesečne i godišnje temperature uzduha (t), relativne vlage (S) i vlage u drvu (u) u različitim mjestima Jugoslavije, biti će stručnjaci u mogućnosti, da se orjentiraju o ravnoteži vlage na pojedinim skladištima građe. »Ligno-izohigre« pojam, koji je autor uveo, — instruktivno na zemljovidu pokazuje mjesta iste higroskopske ravnoteže. Poglavlje »Umjetno sušenje« najopsežnije je, a obuhvaća sušenje kako piljene građe, tako i furnira, iverica i piljevine. Dati su prvo opisi tipova komornih, kanalnih ,te specijalnih furnirskih sušionica, kao i režimi za normalno sušenje toplim uzduhom. Opisane su i sve griješke kod sušenja, vrlo instruktivno. Dane su STRANA STRUČNA LITERATURA IZGRAĐIVANJE ŠUMARSTVA U ETIOPIJI Etiopija sa milijun kv. km šest je puta veća od Engleske s Walesom. Prema procjeni misli se da ima 20 milijuna žitelja. Malo se zna o golemim planinskim masivima u unutrašnjosti zemlje i osim nekoliko kulturnih centara veći je dio neraz direktive za pravilnu gradnju sušionica kao i za opremu. Napokon ukazano je na ispitivanje sušionice, i što je najhitnije, na računanje potrebne topline za sušenje. Kako u našoj drvnoj industriji postoji cio niz tipova sušionica komornih i kanalnih, to će svatko naći u ovom djelu isti ili adekvatni tip, a ujedno i odgovarajući režim za pojedinu vrst drva i debljinu robe, koju želi sušiti. Svakako režim sušenja morat će akomodirati specifičnostima svoje sušionice, ali osnovnu orijentaciju pružit će mu knjiga. Od modernih metoda sušenja podrobno je razređena metoda sušenja drva kod visoke temperature, t. j. iznad 100° C ili t. zv. sušenje pregrijanom parom. Ove su metode naročito od interesa zbog skraćenja vremena sušenja, a s time i zbog povećanja kapaciteta sušionice za 5 do 10 puta od obične sušionice za sušenje s vlažnim zrakom. Ostale opisane metode sušenja s vrućim uljima, otapalima u vakuumu, kemijsko i električno sušenje, kao i sušenje infracrvenim zrakama, za nas su još danas od manjeg značaja, ali svakako ih treba znati. U odsjeku »Sušenje usitnjenog drva « prikazane su neke od sušionica u tvornicama iverica. Važnost sušenja ivera i za nas će biti brzo akutna, čim počnemo proizvoditi naše iverice. »Parenje drva« razdijeljeno je na: Parenje trupaca i polovnjaka, parenje piljene građe i parenje prije savijanja, pa su dani opisi jama za parenje kao i parnih komora, te svih postupaka pri tome. Na kraju knjige nalazi se popis vrlo bogate literature, na koju ukazuje autor onima, koji žele još podrobnije ući u pojedini problem. U cjelini djelo je obuhvatilo svu problematiku sušenja i parenja drva, pa će u njoj svatko: student, inženjer, ekonomista i privrednik naći sve, što je u tom području do danas u nauci i praksi postignuto. Ing. Franjo Stajduhar vijen i zaostao. Ipak ta se zemlja može znatno razviti na području poljoprivrede i šumarstva, a ima i rudnog blaga, koje se tek neznatno iskorišćuje. Glavni je izvorni proizvod kava. Jedan je austrijski viši šumarski činovnik upravljao etiopskim šumarstvom sa zadatkom da organizira šumarsku službu, da dokrajči haračenje šuma i provede opsežan program pošumljavanja. |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1959 str. 71 <-- 71 --> PDF |
To će nam omogućiti da bar letimice pregledamo stanje šumarstva u toj zemlji. Svih je šuma i šikara tek V/o. Nije bilo oduvijek tako, već je to posljedica stoljetnog pustošenja i satiranja šuma. I ovdje se odvija pred našim očima ono isto što je već pred nekoliko vjekova dovelo do ogoljavanja Grčke, Italije, Španije i drugih zemalja Sredozemlja, što je već onda bilo jedan od glavnih uzroka gospodarskog i političkog propadanja tih zemajja. Sječe bez ikakvog reda, šumska paša i paljenje šuma (da bi se dobile poljoprivredne površine) bili su glavni uzročnici velikog nazadovanja etiopskog gospodarenja šumama i vodilo do znatnih erozija, isušivanja, stvaranja stepa, pomanjkanja goriva i si. To je bilo, naravno, potpomognuto pomanjkanjem ma kakvog zakona o šumama. Iako treba da se stane na kraj ovom neredu, ipak valja biti svijestan i poteškoća koje su na putu tom nastojanju, jer su sve mjere koje bi trebalo poduzeti veoma nepopularne, pa za njihovo ostvarenje valja najprije odgojiti kadar mladih ljudi. Kolikogod je pošumljavanje vrlo važno, ipak, nakon duljeg razmišljanja dolazimo da zaključka da je još značajnija obran a šuma od daljeg haračenja. Budući da nema nikakvog šumarskog osoblja, otvorena je najprije šumarska škola sa 30 đaka na poljoprivrednoj školi u A m b o - u (120 km zapadno od Adis Abebe) da bi se obrazovali u dvogodišnjem kursu (bar za prostorno ograničena područja) neke vrsti šumarski činovnici svaki sa 10—20 lugara, da bi tako mogli vršiti zadatke, koje im postavi Glavna uprava. Dosadašnja iskustva s tim đacima potpuno zadovoljavaju. Njihovu revnost i težnju za znanjem valja naročito istaći, ma da je prednaobrazba pojedinaca vrlo različita, što naravno dosta ometa normalan tok nastave. Gospodarenje se šumama temelji na petogodišnjem planu od 1958. g. u kom su predviđene mjere koje valja postepeno ostvarivati sa odgovarajućim osobljem. Već se godinama diskutira o raznim planovima, ali sve te lijepe nakane imale su glavni nedostatak, što su preporučivale pretjerano opsežna pošumljavanja kao glavnu mjeru za razvitak šumarstva zemlje. Po našem je mišljenju to bez svrhe, jer bi sve velike površine koje su pošumljivane propale za par godina zbog pomanjkanja njege i nadzora. Osim toga prenaglo i zamašno pošumljavanje već i zato nema smisla, jer se o domaćim vrstama drveća premalo znade tj. osim botaničkog imena njihova ne znamo gotovo ništa drugo. Zato je hitan zadatak pokusne stanice (koja je sada u izgradnji) da vrši istraživanja, kako bi mogla kasnije davati upute kod pošumljavanja, na osnovici dobivenih podataka. Za bolje razumijevanje potrebno je spomenuti, da je botanički determinirano oko 400 biljnih vrsta, a o drvenastim vrstama znamo tek za njih pet nešto više s obzirom na zahtjeve na tlo i klimu, na tok rastenja, kvalitet i si. Budući da smo ovim kratkim prikazom nastojali da dokažemo kako je važnije očuvanje postojećih šuma od programa pošumljavanja, to ćemo još nešto reći o zadacima zaštite današnjih šuma. U prvom redu valja spomenuti činjenicu, da je pravno stanje šuma s obzirom na posjedovne i vlasničke odnose veoma komplicirano. U pravilu carevo je isključivo pravo da nadjeljuje zemljom koga hoće. Zato su se tokom historije razvili razni stepeni vlasništva, pa nije lako sve te raznolike stupnje unijeti u šumarsko zakonodavstvo, a da ono ne bude kruto, neelastično. Sve šume nisu točno omeđašene, pa se i to pitanje mora što prije riješiti. Da bi se kartografski prikazalo današnje stanje pošumljenosti bez ikakvog unutrašnjeg razdjeljenja, zasada stoji na raspolaganju jedino aero snimka. I baš Glavnoj upravi za šumarstvo pružaju te snimke najvažnije podatke o napredovanju satiranja šuma uslijed paljenja, jer se ta fotografiranja mogu svake godine ponoviti i sravniti s prošlogodišnjim. Nadajmo se, da će tokom vremena biti riješen i taj teški zadatak pravilnim shvaćanjem njegove velike važnosti i to s jedne strane Uprave za šumarstvo, a s druge domaćeg stanovništva. Allgemeine Forstzeitung br. 6 - 1958. Sch. Preveo: D. K. |