DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 19 <-- 19 --> PDF |
b) Izjednačenje drvnih masa. Izjednačenje drvnih masa provedeno je računskim putem. Volumen stabla smatran je funkcijom prsnog promjera i visine, te je kod toga upotrebljena formula Schumacher- Halla (8): V = A . d*> . he Primjenom metode najmanjih kvadrata na logaritamski oblik te jednadžbe log V = a + b . log d + c . log h izračunati su parametri log A = a = — 4,285662 b = + 2,0744 ( c = + 0,8536 (0O = 0,024) ö = 0,0371 Za korekturu sistematske greške, koja nastaje radi logaritamskog izjednačenja, upotrebljen je Meyerov korekcioni faktor (Meyer, 4) log f = i o2 ln 10 = 0,001584 pa formula za volumen glasi: V = f . IO* . dt>. hc = 0,00005199 . d 2.07« . h 0,8536 Standardna devijacija logaritama volumena (a — 0,0371) odgovara — po prilici — standardnoj devijaciji volumena u iznosu od 8,2 do 8,9!"/o odnosno u prosjeku cea 8,5%. Schumacher-Hallova jednadžba izračunana je i za podatke iz pojedinih predjela (vidi tabelu br. 3). Rezultati, t. j . iznosi »b« i »c« pokazuju, da se nagnutost logaritamske ravnine u pojedinim predjelima dosta razlikuje od prosjeka. Od prosjeka naročito odskače »b« i »c« iznos predjela »Slavir«, no to će biti radi toga, što su u tom predjelu mjerena sasvim tanka stabla (10—20 cm prsnog promjera, vidi tabelu br. 2 donji dio). Ispitane su također — za ukupni materijal — i konturne linije (logaritamski pravci) za pojedine debljinske odnosno visinske stepene. Ukupan materijal razvrstan je u debljinske stepene širine 1 cm, te je u svakom debljinskom stepenu — po metodi najmanjih kvadrata — izračunana jednadžba logaritamskog pravca: log V = a + c . log h Iznosi parametra »c«, za svaki debljinski stepen, naneseni su na grafikonu 1 kao ordinate sredinama pripadnih debljinskih stepena . Nacrtane su također i granice — 3ac (trostruka srednja greška parametra »c«). Grafikon ne pokazuje nikakovu izrazitu tendencu porasta parametra »c«, koja bi ovisila o prsnom promjeru. Opažaju se samo nepravilne varijacije, koje se mogu smatrati slučajnima. Provjereno je to i računskim putem. U podatke, koji su naneseni na grafikonu 1, uklopljen je, po metodi najmanjih kvadrata, pravac sa jednadžbom c = a + ß d (kod čega je svakom podatku »c« dodijeljena težina u iznosu kvadrata recipročne vrijednosti greške t. j . l/oc2)- U rezultatu je dobiveno ß — — 0,003245, aß = 0,005339 te je prema tome ß nesignifikantno različito od nule (ß < 1,96 aß) pa se može zaključiti, da je nagib d-konturnih linija neovisan o prsnom promjeru. Na isti način ispitane su i h-konturne linije. Ukupan materijal razvrstan je na visinske stepene širine 1 metar, te je za svaki stepen izračunana jednadžba log V = a + b . log d Rezultat, t. j . »b« iznosi (i granice ± 3trh) naneseni su na grafikonu br. 2 kao ordinate sredinama visinskih stepena. Sa grafikona se ne može baš zaključiti, da osim slučajnih varijacija postoji i izrazita tendenca porasta »b« iznosa, ako raste visina. Računski pokus međutim, izveden na isti način kao i kod d-konturnih linija, pokazuje, da je jednadžbi b = v + ö h parametar 8 skoro signifikantno različit od nule: d = + 0,013340, od = 0,005127 pa je d > 0,013207 = 2,58 cr8, što znači, da je vjerojatnost pojave takovog d iznosa — uz nul hipotezu — nešto manja 97 |