DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Metode koje uglavnom dolaze u obzir za mjerenje naprezanja uz prednje pređpostavke su slijedeće: 1. Dinamometrička metoda 2. Metoda reflektiranih titraja i 3. Geometrijska metoda. SI. 1 SI. 2 b 1. Dinamometrička metoda služi se tariranim dinamometrom (kod kojeg je unutrašnje pero najčešće sastavljeno od reda Bellevilleovih koturova) koji se umeće između naglavka na kraju užeta i hvatista spomenutog naglavka (rukavca). Osim dinamometra potreban je nateznik, koji je s jedne strane fiksiran na noseći trak užeta, a s druge strane na hvatište naglavnika. Taj nateznik ima zadatak da olabavi krajnji dio užeta u svrhu umetanja i odstranjivanja dinamometra. Kod šumskih žičara nisu se dinamometrička mjerenja nikad primjenjivala radi naročitog sistema sidrenja užeta nosača. 2. Metoda »povratnog vala« pripisuje se prof. Pestalu. Udarivši štapom napeto čelično uže u blizini hvatista (u udaljenosti od 2—4 m) udalji se od točke udara val, koji se, dosegavši slijedeće uporište, vraća natrag. Ako ima uže dovoljnu napetost (a to je od prilike 1/4 čvrstoće loma) vrijeme, mjereno u sekundama, koje proteče od momenta udara do povratka vala, treba da bude jednako dužini spojnice između obaju uporišta izraženoj u hektometrima. Kraće vrijeme je znak da je uže prenategnuto. Za kratke udaljenosti između uporišta, u kojih je teško točno opažati dijelove sekundi je svrsishodno, da se mjeri 5 povratnih valova, dijelivši na to ukupno vrijeme sa 5. Preporučljivo je, da se udara odozgo prema dolje u gornjem profilu užeta, a ne postrance, da bi se izbjegli bočni refleksi smetnji. |