DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 45     <-- 45 -->        PDF

Grupe i pojedinačna stabla starih, niskih, jako granatih vrba pružaju
ovdje karakterističan pejsaž okoline.


Takve skupine stabala daju prosječno po 1 ha u starosti od 30 godina
cea 12 m3 drvne mase.


Zaključak


Ranije gospodarenje u šumama Baranje bilo je na visini samo u najmanjem
dijelu t. j . u šumama I. grupe, gdje su uslovi uspijevanja i gospodarenja
upravo idealni. Naslijeđene su srednjodobne šume dobrog kvaliteta,
ali su pretjerano iskorištene starije šume, što se vidi iz nepovoljnog
razmjera dobnih razreda. Starijih borovih i crnog orahovih šuma uopće
više nema, i ako ih je prije rata bilo.


Sumama u nezaštićenom području poklanjana je znatno manja pažnja,
te su naslijeđene velike neobraštene površine i šume slabog kvaliteta. Izuzetak
čini jedan kraći period prije drugog svjetskog rata, kada je relativno
mnogo učinjeno na uvođenju i proširenju areala kanadske topole. Pogoršanje
stanja svih grupa nastalo je pod neprijateljskom okupacijom. Poslije
Oslobođenja postojali su napori u cilju popravka stanja, ali nije bilo pravog,
smišljenog i sistematskog rada. Unifikacijom svih baranjskih šuma
1952. godine pod upravom lovno-šumskog gospodarstva »Košutnjak« započet
je sistematski rad na što bržem unapređenju šumarstva Baranje. U
kratko vrijeme ne mogu se još pokazati rezultati, ali učinjene pripreme, kao
i započeti tempo rada obećavaju, da će se unapređenju ići brzim koracima.


U prvom redu izrađeni su privredni planovi. Etati su određeni uglavnom
na principu sastojinskog gospodarenja uz nužnu korekturu radi boljeg
i pravilnijeg razvoja razmjera dobnih razreda.


Po svim šumama vrši se proređivanje po načelu često ali umjereno, te
čišćenja u kulturama i mladim sastojinama.


Najviše se brige posvjećuje popravku stanja šuma nezaštićenog područja
i to putem pošumljavanja selekcioniranim vrstama topola i vrbe. Za
prvu su nabavljeni najbolji tipovi i klonovi iz Italije. Posebnu teškoću u
pošumljavanju čini visoka divljač, ali se taj problem sukcesivno otklanja
ograđivanjem mladih kultura.


Područje baranjskih šuma, i ako je samo mali dio svih šuma Jugoslavije,
može mnogo doprinijeti razvoju šumarstva uopće, a napose razvoju
drvne industrije. Uzgojem topola i vrbe brzo će ojačati širo vinska baza za
dvije neobično važne djelatnosti i to za proizvodnju celuloze i za proizvodnju
šperploča. Već u bližoj perspektivi od nekih 10 godina moći će snabdijevati
jednu fabriku šperploča, te znatno ublažiti deficitarnost u celuloznom
drvetu. U daljnjoj perspektivi od 20 godina moći će davati toliko
celuloznog drveta, da će omogućiti sirovinu za snabdijevanje fabrike šperploča
sa kapacitetom od najmanje 10.000 m3. Značajan će biti i doprinos za
proizvodnju rezane građe, koja u mnogim djelatnostima može potpuno da
zamijeni deficitarnu rezanu građu četinara, prvenstveno u proizvodnji
ambalaže, a zatim i u proizvodnji pokućtva.


Izgledi ovakve perspektive dati će gospodarstvu »Košutnjak« najjači
potstrek, da što intenzivnije poradi na unapređenju svojih šuma, utoliko
više, što raspolaže sa upravo idealnim terenima za uzgoj i proširenje listača


brzog rasta.