DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 56 <-- 56 --> PDF |
OMORIKA, SMREKA ILI ŠMRCA? Ing. Đuro Knežević, Zagreb Na jezičnom području Hrvatske žive ova tri naziva istovremenooznačuju istu vrstu drveća. Ponegdje opet drugo ime znači jedno, a ostala dva drugo; drugdje prvi naziv ne znači nijedno od toga troga, nego posebnu vrstu. I ne samo da su se ti lokalizmi održali u narodnom govoru, nego se štaviše i naši lingvisti ne slažu u tome, a što je još gore, razilazi se i naša stručna literatura. Radi toga održala se nepoželjna zbrka sve do danas. Tom neskladu skrivio je mnogo Linn e nazvavši jelu »picea«, a omoriku »abies«. Prvo naučno ime omorik e po Linne-u bilo je Pinu s ab i es (1753. g.) i odonda je ono mijenjano u Abies picea, Pinus picea, Pinus excelsa, Abies excelsa i Picea vulgaris, dok nije konačno prihvaćen današnji naziv. To se odrazilo donekle i u njemačkoj nomenklaturi, gdje se omorika naziva: Fichte, Rottanne i Pechtanne, a zapravo Tann e je ime za j e 1 u, a ne omoriku. , Nije manje čudno i rusko ime za jelu: p i h t a, a za omoriku: j e 1 j . Da bismo dokazali tu pometenost, poslužit će nam najprije naša stručna literatura od sredine 19. vijeka do danas. Franjo S p o r e r, vinkovački šumar, izdaje prvu šumarsku knjižicu štampanu hrvatskim jezikom: »Mali šumarski katekizam« (1848. g.) gdje neavodi »iglasto dervje«: jelu, omoriku , bor i ariš. Dvije godine kasnije štampa se u Beogradu (32 godine poslije Vukov e reforme još uvijek ruskim alfabetom) »Jestestvena povesnica za mladež srpsku« profesora Vuka Marinkovića . U tom se prirodopisu govori i o botanici i navodi smrek a za Juniperus communis, a omo rik a za Pinus picea, Fichte. U Gajevoj tiskari štampa se 1857. Syllabus florae croaticae dr. J. Schlossera i Ludwiga Farkaša-Vukotin o v i ć a i tu je jela — Abies; smreka — Pinus; bor — Juniperus! Bogoslav Su.le k izdaje 1859., svoje Biljarstvo gdje stoji: omor a ili omorik a (Abies pectinata D. C. — Pinus, picea L. — Weiss = oder Edeltanne), a opisuje jel u (?!). Međutim, u istoj je knjizi opisana jel a tankovrh a (Abies excelsa — gem. Fichte, Rothtanne) kao omo rik a (?!). Dakle jelu naziva omorikom, a omoriku jelom tankovrhom. 1859. prevedeno je Bilinstvo bečkog docenta A. Pokornog a u kom je omorik a (Abies pectinata, Weiss — oder Edeltanne — t. j . jela!), a jel a (Abies excelsa, Die gemeine Fichte, auch Rothtanne), smrek, smreka (Pinus Cembra, Zirbelkiefer), borovica (Juniperus communis, Die gemeine Wachholder). Franjo C o r d a š i ć, nastavnik Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima, napisao je 1872. Poučnik za čuvare šumah i pomoćno šumarsko osoblje, gdje je smrek a (omorika — Pinus picea — Fichte). Vladoj Köröskenj i u svom opsežnijem radu: Opće šumarstvo za samouke (1873.) već se razilazi sa Šporerom i među »iglavo drveće« ubraja smrek u (Abies excelsa), jelu itd. |