DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 61     <-- 61 -->        PDF

posljednjeg značenja smatra da su postale riječi: smr č (smreka) smrčev,
smrčevina, smreka, smrekinja, smrekov, smrekovina i smrekovača.


Bogosla v Šule k (Jugoslavenski imenik bilja. Zagreb 1879.)
ispravlja (Biljarstvo 1859.) Abies pectinata u jelu (ili jelu vitu)
preuzev naziv od Mijata Sabljar a (čiji se rukopis nalazi u Jugosl.
Akademiji), a omorom ili omorikom zove pravilno Abies e xc
e 1 s u D C, što je opet primio iz rukopisa bosanskog biskupa O. V u j ič
i ć a, koji je po Bosni sabrao množinu imena bilja i predao svoju zbirku
kanoniku Mihovilu Pavlinoviću, a ovaj Šuleku, a služio se je njome i Vuk
Karadzic. Isto je tako naziv smrek a (za Juniperus communis) uzet iz
zbirke kanonika Mate V o d o p i ć a, koji je »osobitom pomnjom nastojao
doznati za ondašnja, narodna imena bilja, što mu kao malo kome za rukom
pođe«, veli Sulek i nastavlja: »Ova je zbirka riječi osobito znamenita, jer
je Vodopić ne samo vješt biljar, nego i hrvatski pisac, te se možeš u njega
uzdati«.


F. Mikloši ć (Etymologisches Wörterbuch, 1886.) izvodi sve slavenske
nazive od riječi smerk u (sanskr.) iz kojih je nastala staroslavenska
riječ s m r e č, a značila je borovicu. Kasnijim razvitkom riječ se
prilagodila jezičnim zakonima pojedinih slavenskih naroda i ne samo da
se je izmijenio njezin izgovor, nego i značenje. Negdje je značila omoriku,
drugdje jelu, a kod nekih i borovicu.
Gustav Šamšalović : Njemačko-hrvatsko-srpski rječnik primio je
od Šuleka naziv omorik a (Fichte), kako sam veli u predgovoru.
Ristič-Kangrga : Nemačko-hrv.-srp. rečnik (1936.):
Fichte: smrč, smreka, smrč a, omorika
Fichtenhain: omorik, srhr čik.
Akademijin rječnik sadržaje slijedeće:
Omorika , postanje tamno: u drugim slavenskim jezicima nema
srodnih riječi. Najstarije su potvrde iz 19. vijeka.
O m o r i t i, crno obojiti. Govori se u Lici, na pr. Pošto ćeš mi omoriti
ovu kapicu?


Smrča, smrč, smreka. Između rječnika u Mikaljinu (jelica,
dub; pezzo, albero, picea), u Stulićevu (giunipero, ginapro, albero, juniperus)
i u Ivekovićevu (juniperus).


Smreka , juniperus (drvo i rod), borovica, borovnica, smrč.
Smrekar , ptica, vidi borovnjak, bravenjak, branjug, venjar. Turdus
pilaris. Wachholderdrossel.
Tu valja spomenuti i »Etimologičeski i pravopisen rečnik na blgarskij
knižoven jezik« Stefana Mladenov a (Sofija 1941.) u kom su navedeni
slavenski nazivi za s m r e k u . (bugarski, srp.-hrv. i slovenački); poljski:
swierk, smrek; češki: smrč; a korijen je u indoevropskom »smer«, što
znači mazati (i nešto smolasto).
Smrč je u vezi s grčkim myromai, što također znanci mazati;
myro n je mirisna tekućina; gotski »smairthr« označuje mazivo; staro