DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 64     <-- 64 -->        PDF

SAOPĆENJA


OBRAZOVANJE VISOKOKVALIFIKOVANIH
STRUČNJAKA ZA ŠUMARSTVO
I DRVNU INDUSTRIJU U FRANCUSKOJ


Za obrazovanje visokokvalifikovanih šumarskih
stručnjaka postoji u Francuskoj
samo jedna visoka škola — Nacionalna
škola za vode i šume (Ecole nationale
des Eaux et Forets) sa sedištem u
Nansiju. Ovo je jedna od najstarijih šumarskih
škola u Evropi (osnovana je 1824
god.).


Za spremanje pak visokokvalifikovanih
stručnjaka za drvnu industriju i trgovinu
drvetom osnovana je u Parizu posle prvog
svetskog rata (1934 g.) Viša škola za drvo
(Ecole Superieur du Bois).


S obzirom na reformu visoke šumarske
nastave kod nas, koja je u toku, a naročito
s obzirom na stvaranje novih oblika nastave
za obrazovanje visokokvalifikovanih
stručnjaka za drvnu industriju (drvno-industriskih
otseka na šumarskim fakultetima)
— mislimo da je dobro da se naši šumarski
stručnjaci upoznaju u najkraćim
potezima sa organizacijom i radom ovih
škola.


Visoka škola za vode i šume


Kao i svuda tako je i u Francuskoj stvaranje
određenog sistema školovanja bilo
uslovljeno organizacijom šumarske službe,
odnosno potrebama ove službe za kadrovima.


Više administrativne šumarske funkcije
prodavane su u XVI veku od strane kralja
za novac, pa su vremenom postale i nasledne.
Tako su se tokom XVII veka stvorile


t. zv. šumarske porodice.
K o 1 b e r svojom reformom (1669 g.)
akida ovakav način dobijanja šumarskih
zvanja i vezuje ga za specijalni izbor pojedinaca
kojima se ova zvanja mogu dodeliti.
Izbor su vršili specijalni šumarski sudovi
(Table du mambre du departement) a
na predlog najvišeg terenskog šumarskog
službenika (Grand-Maitre). Pri izboru se
cen:la časnost i sposobnost kandidata za vršenje
šumarske službe, koji je kod tog najvišeg
terenskog šumarskog službenika morao
da polaže neku vrstu prijemnog ispita.
Kako su se kandidati uglavnom regrutovali
iz već postojećih šumarskih porodica, koje
su imale vrlo veliki ugled i bile skoro ravne
plem´ćima, to je ukidanje privilegije dobijanja
šumarskog zvanja bilo manjeviše
formalno, pošto su i dalje zvanja ostajala
u tim porodicama.


Na ovaj način vekovima sakupljana empiriska
znanja čuvala su se u pojedinim šumarskim
porodicama i usmeno predavala
novim generacijama. Iz kruga njihovog iznikli
su klasični francuski šumarski pisci,
koji su ustvari udarili temelje docnije šumarske
nauke u Francuskoj (Reaumur, Duhamel
du Monceau, Buffon, Varenne de
Fenille i dr.).


Francuska revolucija (1789 g.) unosi
krupne promene u sistem regrutovanja šumarskih
kadrova i znatno utiče na dalji
razvoj šumarske struke i nauke. Ona donekle
prekida dotadanji razvoj i ukida privilegije
koje su bile vezane za šumarska
zvanja. Ova zvanja se sada dodeljuju
uglavnom isluženim oficirima koji su bili
zaslužni za revoluciju a delimično izbor vrši
i Središna šumarska administracija.


Stari šumarski kadar je velikim delom
bio uništen za vreme revolucije a novi je
bio stručno nespreman. Zbog ovoga nivo
šumarske struke jako pada a i naučni razvoj
se jako usporava. Ovakvo stanje šumarskih
stručnjaka izaziva potrebu za organizovanijim
stvaranjem novih kadrova. Tako
se, što je vrlo značajno za postanak i razvoj
šumarske stručne nastave u Francuskoj,
1800 g. ustanovljavaju t. zv. šumarski
đaci, koji posle tri godine obučavanja kod
konzervatera polažu ispit za prijem u šumarsku
službu.


Iako se posle stvaranja institucije šumarskih
đaka puno diskutuje o potrebi
otvaranja šumarskih škola, iako su činjeni
i konkretni predloži za to (da se, naprimer,
osnuje onoliko škola koliko ima konservacija)
ipak je trebalo da prođe četvrt veka
pa da 26 avgusta 1824 g. izađe kraljeva naredba
u kojoj se između ostalog kaže da se
»kod Središne administracije voda i šuma
osniva škola u kojoj će se predavati svi
delovi prirodnih, matematičkih i pravnih
nauka, naročito one koje imaju veze sa šumama
«. Dalje se propisuje, da izbor profesora,
pravila o organizaciji škole, broj učenika
i uslove za njihov prijem i trajanje
nastave odobrava ministar na predlog generalnog
direktora voda i šuma a po mišljenju
Stručnog saveta.


Škola je počela sa nastavom 1 januara
1825 g. i za vreme čitavog svoga rada do
danas ostala najtešnje povezana, odnosno u
sastavu šumarske administracije, kako je
to ustvari i bilo propisano prvim aktom o
njenom osnivanju.


Posle osnivanja škole menja se i način
regrutovanja šumarskih stručnjaka. Sada
se šumarska zvanja popunjavaju jednim
delom diplomiranim učenicima u Nansiju a
drugim delom iz redova čuvarskog osoblja.
Za ove poslednje najpre se traži šest godi