DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 65 <-- 65 --> PDF |
na terenske službe i ispit iz matematike i osnovnih šumarskih predmeta. Docnije se ustanovljavaju centri za njihovu obuku (1840 g.) dok se najzad nije osnovala i Srednja šumarska škola u Bares-u (Bares, 1865. god.). Škola u Nansiju se vrlo sporo razvijala jer nije imala ni dovoljno nastavnog osoblja, ni dovoljno materijalnih sredstava da nastavu organizuje onako kako je to trebalo da bude. Osim ovoga, školu je trebalo braniti posle petnaestogodišnjeg postojanja od zahteva da se ukine. Zahtevi za ukidanjem škole u Nansiju bili su vrlo ozbiljni i ozbiljno se pomišljalo na njeno ukidanje jer, kako su protivnici škole isticali, za gazdovanje sa šumama nije potreban nikakav stručnjak sa visokom spremom, već je dovoljan čuvar sa dužim iskustvom i položenim ispitom. Do ove tvrdnje je dolazilo zato što je čuvar tada, kako je gore pomenuto, i inače mogao da zauzme iste one položaje koje je zauzimao i apsolvent škole u Nansiju. Zahvaljujući zauzimanje tadašnjeg rukovodioca škole i istaknutog šumarskog stručnjaka i naučnika Parada (Parade) škola nije ukinuta. Rezultat ove prve krize u životu škole bio je taj da čuvari šuma nisu više mogli da zauzimaju viša zvanja od šefa šumske uprave, a pored toga za obrazovanje nižeg i srednjeg kadra osnovane su Srednja i Niža šumarska škola u Bares-u. Sličnu krizu škola je doživljavala i posle 1880 godine kada se i u parlamentu zahtevalo da se škola ukine, ističući da je dovoljno da postoji samo Srednja šumarska škola u Baru. Velikim naporima nastavnog kadra i šumarske struke ukidanje škole je sprečeno. mada su se krediti za školu znatno umanjili i škola usled toga bila u dosta teškom Doložaju duže godina. Pored nedostatka materijalnih sredstava škola je, u prvo vreme naročito, oskudevala u nastavnom osoblju. Pored direktora škole Bernard Lorentz-a i docnije Parade- a. šumarskih stručnjaka, ostali nastavnici su bili iz drugih struka. Ovo stanje se, naravno, vremenom znatno popravilo, tako da su danas svi stalni nastavnici inženjeri šumarstva sa već stečenim visokim zvanjima u šumarskoj administraciji. Na kraju treba zabeležiti još dva značajnija događaja iz novije istorije škole. Godine 1922 Nacionalna škola za vode i šume u Nansiju postaje Personne morale — Etablissement d´utilite publique i iste godine dobij a na pokoln od države 6.000 ha šuma za svoje školsko dobro. Nastava . — Nastava traje dve godine i ima karakter specijalizacije, jer pripremne godine ne postoje. Ovo je moguće zbog toga što se u školu primaju učenici koji već imaju biološka i tehnička znanja potrebna za studiranje čisto stručnih disciplina. S obzirom na kvalifikacije učenika i prethodna znanja, koje imaju pri prijemu u Školu, učenici se dele u nekoliko grupa {vrsta): redovni učenici, slobodni učenici, slobodni učenici stranci i slobodni slušaoci. Za redovne učenike primaju se samo mladići francuske nacionalnosti koji žele da uđu u viši kadar Uprave voda i šuma. Njihov je broj strogo ograničen. Svake godine ovaj broj određuje Generalna direkcija voda i Ministarstva poljoprivrede i to prema stvarnim potrebama državne šumarske administracije. Prijem učenika se vrši konkursom za koji postoji vrlo veliko interesovanje. Tako se ponekad na konkurs javi po 200—300 kandidata od kojih se odabere samo 15—20 učenika. Od određenog broja za prijem u školu 3/5 čine učenici koji su završili Nacionalni institut (L´Institut National Agronomique) a 1/5 oni koji su završili Politehničku školu (L´Ecole Polytechnique). Oni se primaju prema rangu koji su imali pri izlasku iz tih škola i to dotle dok se ne popuni pomenuti broj. Na kraju, poslednja petina ovoga broja rezervisana je za t. zv. inženjere rada (Ingenieurs des Travaux) t. j . za šumarske stručnjake sa završenom srednjom šumarskom školom, koja se nalazi u Bares-u. Pored ovoga, za redovnog učenika traži se da nije stariji od 25 godina, da je fizičke konstitucije dobre i obaveza da će po izlasku iz škole služiti određeni broj godina u državnoj šumarskoj administraciji. Kao što je rečeno, broj kandidata koji će se primiti u školu određuje se svake godine od strane Generalne direkcije voda i šuma. Za poslednjih dvadeset godina ovaj se broj kretao od 10 do 30. Pored redovnih učenika mogu u školu biti primljeni u granicama raspoloživih mesta i t. zv. slobodni učenici. Oni mogu biti primljeni samo pošto dokažu svedodžbom ili ispitom da imaju dovoljno opšte i specijalno srednje obrazovanje, naročito iz prirodnih nauka i matematike kao i da su dobrog vladanja. Odluku o njihovom prijemu donosi Generalni direktor voda i šuma. Slobodni učenici pohađaju sve kurseve i praktične radove koji se izvode u školi. Slobodni učenici stranci, pored uslova koji se traže za redovne i slobodne učenike, treba da dobro poznaju francuski jezik. Na kraju, slobodni slušaoci se primaju bez obzira na njihove kvalifikacije i znanje a po odluci generalnog direktora voda i šuma. To su obično sinovi privatnih sop 143 |