DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 65     <-- 65 -->        PDF

na terenske službe i ispit iz matematike i
osnovnih šumarskih predmeta. Docnije se
ustanovljavaju centri za njihovu obuku
(1840 g.) dok se najzad nije osnovala i Srednja
šumarska škola u Bares-u (Bares, 1865.
god.).


Škola u Nansiju se vrlo sporo razvijala
jer nije imala ni dovoljno nastavnog osoblja,
ni dovoljno materijalnih sredstava da
nastavu organizuje onako kako je to trebalo
da bude. Osim ovoga, školu je trebalo
braniti posle petnaestogodišnjeg postojanja
od zahteva da se ukine. Zahtevi za ukidanjem
škole u Nansiju bili su vrlo ozbiljni
i ozbiljno se pomišljalo na njeno ukidanje
jer, kako su protivnici škole isticali, za gazdovanje
sa šumama nije potreban nikakav
stručnjak sa visokom spremom, već je dovoljan
čuvar sa dužim iskustvom i položenim
ispitom. Do ove tvrdnje je dolazilo zato
što je čuvar tada, kako je gore pomenuto,
i inače mogao da zauzme iste one položaje
koje je zauzimao i apsolvent škole u
Nansiju. Zahvaljujući zauzimanje tadašnjeg
rukovodioca škole i istaknutog šumarskog
stručnjaka i naučnika Parada (Parade) škola
nije ukinuta.


Rezultat ove prve krize u životu škole
bio je taj da čuvari šuma nisu više mogli
da zauzimaju viša zvanja od šefa šumske
uprave, a pored toga za obrazovanje nižeg
i srednjeg kadra osnovane su Srednja i Niža
šumarska škola u Bares-u.


Sličnu krizu škola je doživljavala i posle
1880 godine kada se i u parlamentu
zahtevalo da se škola ukine, ističući da je
dovoljno da postoji samo Srednja šumarska
škola u Baru. Velikim naporima nastavnog
kadra i šumarske struke ukidanje škole je
sprečeno. mada su se krediti za školu znatno
umanjili i škola usled toga bila u dosta
teškom Doložaju duže godina.


Pored nedostatka materijalnih sredstava
škola je, u prvo vreme naročito, oskudevala
u nastavnom osoblju. Pored direktora
škole Bernard Lorentz-a i docnije Parade-
a. šumarskih stručnjaka, ostali nastavnici
su bili iz drugih struka. Ovo stanje se,
naravno, vremenom znatno popravilo, tako
da su danas svi stalni nastavnici inženjeri
šumarstva sa već stečenim visokim zvanjima
u šumarskoj administraciji.


Na kraju treba zabeležiti još dva značajnija
događaja iz novije istorije škole.
Godine 1922 Nacionalna škola za vode i šume
u Nansiju postaje Personne morale —
Etablissement d´utilite publique i iste godine
dobij a na pokoln od države 6.000 ha
šuma za svoje školsko dobro.


Nastava . — Nastava traje dve godine
i ima karakter specijalizacije, jer pripremne
godine ne postoje. Ovo je moguće zbog


toga što se u školu primaju učenici koji
već imaju biološka i tehnička znanja potrebna
za studiranje čisto stručnih disciplina.
S obzirom na kvalifikacije učenika i
prethodna znanja, koje imaju pri prijemu
u Školu, učenici se dele u nekoliko grupa
{vrsta): redovni učenici, slobodni učenici,
slobodni učenici stranci i slobodni slušaoci.


Za redovne učenike primaju se samo
mladići francuske nacionalnosti koji žele
da uđu u viši kadar Uprave voda i šuma.
Njihov je broj strogo ograničen. Svake godine
ovaj broj određuje Generalna direkcija
voda i Ministarstva poljoprivrede i to
prema stvarnim potrebama državne šumarske
administracije.


Prijem učenika se vrši konkursom za
koji postoji vrlo veliko interesovanje. Tako
se ponekad na konkurs javi po 200—300
kandidata od kojih se odabere samo 15—20
učenika.


Od određenog broja za prijem u školu
3/5 čine učenici koji su završili Nacionalni
institut (L´Institut National Agronomique)
a 1/5 oni koji su završili Politehničku školu
(L´Ecole Polytechnique). Oni se primaju
prema rangu koji su imali pri izlasku iz tih
škola i to dotle dok se ne popuni pomenuti
broj. Na kraju, poslednja petina ovoga broja
rezervisana je za t. zv. inženjere rada
(Ingenieurs des Travaux) t. j . za šumarske
stručnjake sa završenom srednjom šumarskom
školom, koja se nalazi u Bares-u.


Pored ovoga, za redovnog učenika traži
se da nije stariji od 25 godina, da je fizičke
konstitucije dobre i obaveza da će po izlasku
iz škole služiti određeni broj godina u
državnoj šumarskoj administraciji.


Kao što je rečeno, broj kandidata koji
će se primiti u školu određuje se svake godine
od strane Generalne direkcije voda i
šuma. Za poslednjih dvadeset godina ovaj
se broj kretao od 10 do 30.


Pored redovnih učenika mogu u školu
biti primljeni u granicama raspoloživih mesta
i t. zv. slobodni učenici. Oni mogu biti
primljeni samo pošto dokažu svedodžbom
ili ispitom da imaju dovoljno opšte i specijalno
srednje obrazovanje, naročito iz prirodnih
nauka i matematike kao i da su dobrog
vladanja. Odluku o njihovom prijemu
donosi Generalni direktor voda i šuma. Slobodni
učenici pohađaju sve kurseve i praktične
radove koji se izvode u školi.


Slobodni učenici stranci, pored uslova
koji se traže za redovne i slobodne učenike,
treba da dobro poznaju francuski jezik.


Na kraju, slobodni slušaoci se primaju
bez obzira na njihove kvalifikacije i znanje
a po odluci generalnog direktora voda
i šuma. To su obično sinovi privatnih sop


143