DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 72 <-- 72 --> PDF |
Industrija: Industrija mehaničke obrade drveta 30 Industrija plute 2 Hemiska industrija 20 Drvo u građenju 15 Ekonomska i pravna znanja: Šumarsko gravo 10 Ekonomija finansiranja 5 Osiguranja 8 Socijalna zaštita 5 Industriska ekonomija 12 Praktični radovi u drugoj godini (čas traje 2—4 sata) Br. časova Struktura i poznavanje drveta 22 Uzorci drveta 3 Hernija 6 Procena šuma 2 Oštećenja 4 Industriska ekonomija 12 S obzirom na karakter škole a i s obzirom na ovakav nastavni plan svi nastavnici u školi su honorarni. Iz spiska nastavnika se vidi da su to sve specijalisti iz raznih struka, koji se duži niz godina praktično ili studiski bave pojedinim poslovima drvne industrije ili trgovine drvetom. To su ili šumarski stručnjaci, ili profesori drugih stručnih fakulteta i specijalnih škola, ili sindikalni funkcioneri, ili inženjeri specijalisti raznih struka i si. Koliko je materija specijalizovana vidi se i iz toga što za dve godine nastave predaju materiju 76 raznih nastavnika u obliku 52 predmeta. Pored redovne nastave i praktičnih vežbanja u samoj školi, učenici posećuju fabrike drvne industrije i prave ekskurzije radi upoznavanja sa šumama Francuske. Osim ovoga, učenici imaju i obavezan staž od najmanje dva meseca u šumarskim ili drvno-industriskim preduzećima i to za vreme velikog školskog raspusta. Učenici nemaju rang studenata fakulteta. Ali na osnovu školske karte imaju pristup u sve univerzitetske restorane. Osim ovoga socijalno su osigurani u slučaju bolesti, kao i ostali učenici, a škola ih osigurava za vreme školovanja i od nesreća na radu. Ocenjuju se na osnovu ispitivanja u toku godine, na osnovu ocenjivanja njihovih radova, projekata i staža, i na osnovu ispita na kraju godine. Učenik može preći iz prve godine u drugu samo onda ako ima srednju ocenu više od 12, a nema nijednu nižu ocenu od 6. U slučaju da ovo ne postigne on se udaljuje iz škole. Ponavljanje godine ne postoji. Isti propisi važe i za drugu godinu, t. j . za dobijanje diplome. Iako ponavljanje godine ne postoji, ipak postoje izuzeci za opravdane slučajeve. Tako je moguće eventualno ponavljanje godine u slučaju bolesti učenika koja je trajala više od šest nedelja, ili opravdanog osustvovanja iz škole u istom trajanju. O ovome donosi odluku ispitni žiri na kraju godine. U poslednje vreme diskutuje se o produženju školovanja na četiri godine, o dodeljivanju inženjerske titule i o podizanju škole na univerzitetski rang. O PLITVIČKIM JEZERIMA Naša je domovina puna prirodnih ljepota. Uz divnu razvedenu obalu Jadrana, niz otoka i poluotoka, uz bistro more bogata je planinama, šumama, rijekama, slapovima i jezerima. U neposrednoj našoj blizini, u Maloj Kapeli na prelazu u Liku nalazi se biser naše domovine, divna Plitvička Jezera, kakvih je malo na svijetu. Taj prirodni sklop od 16 većih i manjih jezera u tijesnoj je vezi sa razvojem turizma na našem području, t. j . području Turističkog Saveza na Gornjem Jadranu i posjećuju ga gotovo svi turisti s naše obale. Širokoj je međutim masi još uvijek nepristupačan zbog loših saobraćajnih veza i skupog putovanja, pa ćemo u ovom napisu uz opis Jezera iznijeti i svoje mišljenje i prijedloge za uređenje boljeg saobraćaja, kako bi Plitvička Jezera mogao barem jedamput u životu vidjeti naš radni čovjek. I. Početni pothvati i radovi Godine 1893. osnovano je u Zagrebu »Društvo za uređenje i poljepšanje Plitvičkih Jezera i okolice« s ciljem da uredi divlji, ali romantični predjel u moderno ljetovalište u Hrvatskoj. Plitvička Jezera poznavali su i uređivali stručnjaci bivše Zemaljske Vlade u Zagrebu, a napose građevni i oni kod bivše županijske oblasti u Gospiću, koji su upravljali svim tehničkim radovima ličko-krbavske županije, pa tako i sa radovima oko uzdržavanja i gradnje puteva na Plitvičkim Jezerima. Od njih imamo i slijedeće podatke: Do god. 1878. bila su Jezera pristupačna samo vrlo primitivnim mjestimice jako strmim putevima i to sa juga putem od Priboja preko zaselka Jezerac do lugarske kuće na Pl. Jezerima, a sa sjevera od slunj |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 73 <-- 73 --> PDF |
ske odnosno ogulinske strane preko zaselka Plitvice do jezera Kozjak. Ing. Josip Hvala, građev. inspektor u Zagrebu, a tada (u jesen 1878.) tehnički stručnjak bivše županijske oblasti u Gospiću predložio je vladinom odsjeku za gradnje na temelju pregledne karte okolice Plitvica, da se počam od t. zv. Prošča kraj sela Ljeskovac, gdje se Bijela i Crna Rijeka slijevaju u Prošćansko Jezero uza sva jezera izgradi valjana cesta za lagani kolni promet. Taj prijedlog načelno je prihvaćen i ing. Hvala pozvan, da u tom pogledu stavi detaljan prijedlog sa generalnom trasom ceste. Terensko trasiranje ceste uza sama Jezera i sastav tehn. elaborata izradio je 1884. god. civilni inžinjer Josip Doljak. Radi skromnih sredstava pristupilo se je izgradnji samo 3.5 m široke ceste sa ugibalištima u oštrijim zavojima. Uza svu dobru volju pokazala se je ovdje velika uskogrudnost i neshvaćanje većeg značenja Plitv. Jezera, jer je tada trasirana i izgrađena obična cestica za seoski saobraćaj, umjesto da se je poduzela akcija za izgradnju široke državne ceste široke 6 do 8 metara sa manje zavoja i velikim radiusima krivina tako, da bi se danas od takve ceste sa šljunkastom korom lako stvorila automobilska cesta sa asfaltnom ili sprameksiranom korom. Ta cesta iz djelomična proširenja još i danas je glavna pristupnica od Ljeskovca do samih Jezera. Prvi dio ceste od Ljeskovca do lugarske kuće na Kozjaku u duljini od 6.7 km dovršen je god. 1892. i odmah predan prometu. Od god. 1912. do 1916. pristupalo se je spomenutom djelomičnom proširenju te ceste uz istodobno proširenje i preloženje ceste sa strane Priboja i Slunja i tako se je do te godine po tadašnjem shvaćanju uredilo lagane pristupe k Plitv. Jezerima, popravili su se stari i podigli novi mostovi preko potoka Plitvice i jezera Kozjak, i podigli se neki vidikovci na sama Jezera. Po rješenju tog i takovog komunikacionog problema pristupilo je Društvo za uređenje Plitv. Jezera gradnji društvenog hotela i vodovoda. Hotel je´ izgrađen odnosno vremenom adaptiran sa 100 soba, velikom blagovaonom i terasom, čitaonicom i tornjem vidikovcem. God. 1921. preuzelo ga je novo dioničarsko društvo, uvelo vodovod i električno svijetlo, a poslije ga je od dion. društva kupila bivša Banska uprava Savske banovine. God. 1938. je izgorio. Hotelu je pripadalo i zidano kupalište na Kozjaku s čamcima, ali je i ono naskoro planulo i nestalo. U međuvremenu su sagrađeni drugi manji hoteli i pensioni, ali oni nisu mogli nadomjestiti reklamu i udobnost hotela, te je stoga promet stranaca u god. 1939. i 1940. na Plitv. Jezerima jedva vegetirao. Saobraćaj ni do danas nije regulisan, naročito na odvojku Jadranske magistrale kod Senja, preko Otočca i Vrhovina na Plitvička Jezera. Najpogodnija veza za primorske turiste prije II. Svjetskog rata bila je autobusna pruga Crikvenica—Novi—iSenj-^Plitvička Jezera i istoga dana natrag u Crikvenicu. Put je međutim trajao oko 10 sati dnevno, pa je onda vrlo malo vremena ostalo putniku, da pregleda sve one ljepote. Za pristup širokim masama na Jezera iz Zagreba i zaleđa trasirala se je i započela graditi t. z. Koranska željeznička pruga Karlovac— Slunj—Bihać, od koje bi se izgradio odvojak od stanice Tržačka Raštela na Plitvička Jezera. No i ta je trasa ostala samo u projektu. Izgrađena je autobusna cesta Karlovac—Slunj—Bihać s gradnjom odvojka na Plit. Jezera, pa je pristup Jezerima barem s te strane dosezan i pristupačan. |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 74 <-- 74 --> PDF |
Prije II. Svjetskog rata trasirala je eki pa šumarskih inžinjera pod rukovodstvom Ing. M. Ježića autobusnu stradu od željezničke stanice Rudopolje na jezero Kozjak u dužini od cea 19 kilometara (5 km kraće od postojeće ceste Vrhovine—Plitvička Jezera). Trasa je bila po stručnjacima ispitana i prihvaćena — međutim je i ona završilau ladici stola. Č;tamo u dnevnoj štampi, da je prihvaćena trasa autostrade željeznička stanica Javornik—Plitvička Jezera, kako je to predlagala i Glavna Uprava za šumarstvo. Stanica Javornik je susjedna stanica Rudopolju na ličkoj željezničkoj pruzi, pa je to uglavnom ista solucija kao i ova naprijed Rudopolje—Plitvička Jezera. Ta pruga je 5 do 7 km kraća od ceste Vrhovine— Plitvička Jezera. Daljnju brigu i rad oko uređenja i podizanja Plit. Jezera vodila je bivša Zemaljska vlada u Zagrebu preko Građevinske direkcije u Otočcu, a njezin dugogodišnji šef, Ing. Bozo Botić podigao je mnoge manje mostiće, prelaze, stube i vidikovce, a u staroj Jugoslaviji Ministarstvo šuma i rudnika putem Direkcije šuma u Sušaku, jer su šume i svi objekti uz Plit. Jezera bili upisani u grunt. vlasnost Erara bivše Jugoslavije, s kojima je upravljala Direkcija šuma u Sušaku putem svoje podređene šum. uprave u Plit. Ljeskovcu. S osobitom ljubavi i zanosom posvetio se je tada podizanju Plit. Jezera dugogodišnji građevinski referent Direkcije šuma u Sušaku Ing. Ante Premužić, koji je trasirao i izgradio naročito mnogo turističkih staza i puteva na Jezerima i bližoj i daljoj okolici, uredio i opisao Plitvičke spilje, I mnoga udruženja i pojedinci nastojali su, da u svakoj prigodi naglase nenatkriljive ljepote Plitvičkih Jezera, osobito potrebu da se urede i moderniziraju. Kod Ministarstva šuma i rudnika bilo je nešto više razumijevanja za prijedloge Direkcije šuma za radove na Plitvičkim Jezerima i odobravano je redovno godišnje svota od Din 100.000 za uređenje Plitvičkih Jezera. Ovako se je bar popravljalo, čistilo, mijenjalo i dalje izgrađivalo i svaki je posjetilac mogao ipak lagano, udobno i bez ikakvih zapreka pregledati svaki kutić Plitvičkih Jezera i do kraja osjetiti i iskoristiti sve prirodne ljepote, koje pružaju Plitvička Jezera. Teško je ocijeniti, jesu li Jezera privlačn´ja i ljepša u ljeti s bujnim zelenilom, s jeseni sa sjajem već požutjelog lišća i bujn´h slapova, ili preko zime, kada je svako drvo novogodišnja jelka, posuta finim bijelim iglicama snijega i leda kraj dugih i debelih smrznutih mlazova, jedinstvenih slapova i jezerskih kaskada. Bez daljnjega možemo utvrditi: Jezera su stalno lijepa. Plitvička Jezera su se uređivala, ali i oštećivala. Bogate šume u neposrednoj okolici buržoazija je bezdušno eksploatirala, a naš čovjek za malu zaradu haračio. Bogata divljač (srne, medvjedi, tetrijebi, pa pastrve, raci i t. d.) nemilosrdno se je ubijala. Danas su Plitvička Jezera zaštićena. Zakonom su proglašena Nacionalnim parkom, kojim upravlja posebna Uprava u sastavu od geoloških, građevinskih, šumarskih, poljoprivrednih, urbanističkih i t. d. stručnjaka, koji će ih znati i moći unapređivati i za naše potomstvo sačuvati. Uprava Nacionalnog parka sa sjedištem u Pl. Ljeskovcu počela je radom 1. I. 1951. na čelu sa šumar, inžinjerom, a pod rukovodstvom Minist, šumarstva, kasnije Glavne uprave za šumarstvo. Kod Ministarstva šuma bio je osnovan Stručni savjet, koji je radio u vezi sa Zakonom i Uredbom za Nacionalni park Plitvičkih Jezera. Stručni savjet sačinjavali su predstavnici: Jugosl. akademije znanosti i umjetnosti, Prirod.-matematskog fakulteta, Tehničkog, Poljoprivrednog, Šumarskog fakulteta, Geološko paleontol. muzeja, Zoološkog muzeja, Savjeta za zaštitu spomenika kulture i prirod, rijetkosti kod Minist, za nauku i kulturu, Sanitarne inspekcije, Minist, narodnog zdravlja, Minist, građevina, Komiteta za vodoprivredu, Hidrometereol. službe, Direkcije za puteve, Komiteta za turizam, Minist. U. P., Glavne uprave za ribarstvo, Direkcije elektroprivrede, Uprave Gener. Urbanističkog plana, Konzervat. zavoda, Odjela za zaštitu prirod, rijetkosti, Odjela za zaštitu spomenika kulture, Hrvat, prirodoslol. društva, Društva inžinjera i tehničara, Sekcije arhitekata, Šumar, društva, N. O. kotara Titova Korenica i Otočca i Glavne uprave za šumarstvo. Stručni savjet je savjetodavni organ Glavne uprave za šumarstvo i ima za zadatak, da proučava, stavlja prijedloge i daje mišljenja za rješavanje stručnih pitanja Uprave, zaštite i unapređenja Nacion. parka. Savjet je radio u sekcijama: šumarskoj, botaničkoj, zoološkoj, geološko-hidrološkoj i arhitektonsko-inžinjerskoj. Danas su gornje Uredbe i Savjeti možda nešto izmijenjeni, ali smjernice uprave i rada se provađaju. U Nacionalnom parku propisane su i posebne mjere sa svrhom, da se zaštite niže navedene kategorije objekata: 1. Sedrene barijere, sedra, seđrotvore. t. j . mahovine i alge i treset, 2. špilje i špiljski organski svijet, 3. erozijski i đenudacijski oblici korita |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 75 <-- 75 --> PDF |
4. izvori i vodotoci, 5. vodeni bazeni t. j . jezera i slapovi, Plitvičkih Jezera, 6. vrtače, stijene, glavice i grebeni kao karakterni dijelovi terena, 7. šume, 8. livade i proplanci, 9. fauna, flora i vegetacija, 10. spomenici iz NOB-e, 11. spomenici kulture. Zabranjeno je: diranje u zemljište, mijenjanje dosadašnjeg stanja, korištenje vodotoka i vode iz jezera (za mlinove, pilane, natapljanje zemlje, kaptiranje voda i t. d.), zagađivanje vode, močenje lana i konoplja, splavijanje drveta, vađenje izvaljenih stabala i izvlačenje istih na obalu i t. d. Sve se ove mjere provode, da se udovolji principu zaštite prirode u cilju očuvanja čitave biotičke zajednice ili prirodne okoline čovjeka, koja uključuje zemaljske prirodne izvore, koji se obnavljaju, a od kojih se ona sastoji i na kojoj počivaju temelji ljudske civilizacije (Ing. Dušan Đukić). Za zaštitu Plitvičkih Jezera zainteresirana je Međunarodna unija za zaštitu priroda, koja djeluje u Brixellesu (Union international pour la protection de la nature). Geografske prilike Plitvička Jezera nalaze se u jugozap. dijelu Hrvatske u Lici između masiva Male Kapele i Gole Plješivice, 24 km od želj. postaje Vrhovine i oko 13 km od želj. postaje Rudopolje na pruzi Ogulin—Gračac—Knin. Prosječna visina 560 m, spadaju dakle u srednjogorska jezera. Jezerske vode ne gube se, što je na kršu jedinstveno. Cine 16 jezera, koja se s tavana na tavan i jedan u drugoga slijevaju neizbrojivim kaskadama i slapovima. Geološki položaj (Geneza Pl. Jezera) Nalaze se između jugoistočnih pristranaka Male Kapele i sjeverozapadnih pristranaka Gole Plješivice — meridionalan smjer. Morfološki spadaju u kras, koji se sastoji od vapnenca i dolomita kredne formacije. Gornja jezera dolomit, donja vapnenac. Mnogi autori (geolozi) slažu se u pretpostavci, da su Plitvička Jezera tektonska tvorevina (Dr. Ferdo Koch), t. j . Plitvička Jezera sastoje se od 3 doline: poprečne doline gornjih jezera, koja ide od t. zv. Čudinog Klanca, pa preko Prošćanog jezera do Kozjaka, uzdužne doline Kozjaka i opet poprečne doline donjih jezera i rijeke Korane. Postanak ovih dolina u vezi je sa pukotinom, koja je nastala tako, da je boranje Male Kapele bilo zaustavljeno djelovanjem suprotnog masiva Gole Plješivice. U toj pukotini nastala su današnja jezera na podlozi vrlo nepropusnih dolomitnih slojeva, a koji sačinjavaju u jednom smjeru plitke sinklinale, a u drugom strmije uzdignute pregrade ili antiklinale. Sinklinale su današnja jezerska korita, a antiklinale pregrade preko kojih se voda ruši slapovima u slijedeće niže sinklinalno korito. Tako nastalo dolinsko dno napunilo se vodom iz potoka Bijela i Crna Rijeka i Ljeskovac, koji se slijevaju u Prošćansko jezero, a kako je čitava pukotina nagnuta prema S. I. s padom od 132 metra, to je i voda tekla tim padom i ispunila drage, koje su u pukotini nastale. To su prvi začeci Plitvičkih Jezera, a kasnije u geološko doba upotpunilo se je tektonsko stvaranje jezera i slapova kemijskim i mehaničkim djelovanjem vođe izlučivanjem t. zv. sedre, pa su tako jezera dobivala sve plastičnije, a slapovi sve ljepše i bizarnije oblike. S ovom tezom geologa o postanku jezerskih bazena, koju odlučno zastupa Dr. Koch, ne slaže se u svemu Ing. Premužić, koji je promatrao i proučavao djelovanje sedre i stvaranje sedrenih pregrada. On drži, da su plitvičke vode stvorile same iz sebe pregrade okamenjujući mahovine Brium i Cratoneurom, pa su tako stvorile i jezerske bazene, prema čemu nije apsolutno nužno, da najprije postoje tektonski stvorene pregrade. Protiv Kochovoj teoriji govori, po mišljenju Premužića, t. zv. »rimska cesta « u sredini sinklinale Gradinskog Jezera. Ta »rimska cesta« je potopljena pregrada, a pregrade se ne mogu stvarati u dnu sinklinale, jer mahovine ne rastu duboko u vodi, gdje nema dosta svijetla. Predgrađe se potapljaju kad niža pregrada brže raste (povoljnije svijetlo) i podiže nivo vode donjega bazena. Tako je i nova pregrada Gradin. jezera nastala ne tektonski, već stvaranjem sedre (okamenjenjem mahovina). Na malom Jovinovcu podešene su isto tako 2 pregrade, a na njihovo mjesto stvorila se nova. Za Donja Jezera postoji teorija geologa, koja nije sasvim identična onoj Gornjih Jezera. I ovdje je kao glavni preduvjet postanka jezera ranije spomenuta tekt. pukotina. Kako su Donja Jezera izgrađena gotovo isključivo od krednih vapnenaca, ti su vapnenci postankom rečene pukotine bili isprebacani i izlomljeni. Voda koja je navirala iz Gornjih Jezera gubila se podzemno po raznim pukotinama i stvarala sebi stalan put. |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 76 <-- 76 --> PDF |
Kemijskim i mehaničkim djelovanjem vode na prostrane stijene stvorenih šupljina bile su ove erodirane, pa je poradi toga strop šupljine postao labilan i s vremenom se urušavao. Tako su nastale razne udubine donjih jezera i slapovi u njoj, a ruševni materijal je voda odnosila i stvarala jedinstvenu duboku dolinu. Tragovi tog erozionog djelovanja jasno se očituju i danas po izlizanim, izdubenim i izbrušenim 20—30 metara visokim stijenama (Kaluđerova pećina, Mračna spilja i t. d.). Ne ćemo se upuštati u ispravnost jedne ili druge teorije o stvaranju Plitvičkih Jezera, ali jedno je sigurno, da se nove pregrade stvaraju i danas kreacijom sedre. Koristeći se tim iskustvom i shvativši genezu pregrada ispravno, ne trebamo se puno bojati ponora u koritu rijeka i jezera. Umjetnim postavljanjem kamenog i drvenog materijala (posječena i prevaljena stabla) možemo pukotinu privremeno zatrpati, a voda će vremenom isti okameniti, stvoriti sedru i napraviti trajni zaštitni pokrov. Stvaranjem pregrada i umjetnim pomaganjem prirode možemo regulirati visine slapova, postavljati visinske razlike pojedinih kaskada i mijenjati nivo jezera. Geneza Plitvičkih Jezera važna je za obrazovana čovjeka, a osobito za stručnjake, kojima se povjerava uređenje i unapređenje Plitvičkih Jezera, jer bez poznavanja može se slapove upropastiti ili ne znati se pomoći, kada dođe do potrebe. (Primjeri: Slap kod Jajca, vodopad Jaukovac u Papuku u Slavoniji). O postanju Plitvičkih Jezera u novije doba pisao je Dr. Ivo Pevalek, sveučilišni profesor u Zagrebu slijedeće: Jezera predstavljaju biodinamični sistem, u kojem vrlo važnu ulogu imaju sedrotvorne biljke odnosno zadruge (mahovine Crateneuron, Bryum i si.). Za njihovo stvaranje valja u prvom redu osigurati pravilan dotok voda, koje zadržavaju veću ili manju količinu kalcij, magnezij, karbonata, koje one talože posredstvom mahovine i stvaraju barijere i slapove raznih oblika. Radi toga je kod određivanja granica nacionalnog parka vođeno računa o geologijskim razlozima za osiguranje priliva vode. Po mišljenju prof. A. Takšića geologa, petrografska struktura područja Plitvičkih Jezera je jednostavna. Ona se sastoji prema geol. karti prof. Kocha od taložine gornje krede i to od rudistnih vapnenaca dolomita i pločastih vapnenaca. Uglavnom od dolomita. Od savremenika pisao je i sveuč. prof. Dr. Josip Poljak o svojim radovima na iz vršenim geološkim istraživanjima na području Nacionalnog parka Plitvičkih Jezera. Istraživanja o slakovod. ribarstvu vršio je ihtiolog Zdravko Taler. Zoološke prilike opisao je prof. Milan Kaman, dir. Zool. muzeja. Kukce potkornjake opisao je Dr. Željko Kovačević. Zaštitu faune od strane Instituta za šumar, istraživanja obavljali su Ing. Srđić i Dr. Rohr. Geođ. snimanja obavio je ranije (pred 65 godina) prof. Dr. Gavazzi, historij. studije pisao je Dr. Ferdo Čulinović. U špiljama je vršio u najnovije doba istraživanja Redanšek. Od stranih poznavaoca i pisaca o nac. parkovima uopće, čija su djela i rasprave dale lijepe sugestije našim stručnjacima za uređenje Plitvičkih Jezera spominjemo: Bonnies Stefan — Basel — Švicarska, Brzezinski Waclav — Poljska, Feiss Carl — U. A., Hansendorff — Njemačka, Meisinger Augustin — Austrija, Mikulski St Jozef — Krakov, Papanek František — ČSL., Parke N. William — Engleska, Petitmermet M. — Franc, Riieđik — Njemačka, Simon Kazimierz — Krakov, Vischer Wilhelm — Švicarska. Sada je u štampi u izdanju Instituta za šumarska istraživanja prva knjiga o Nac. parku Plitvičkih Jezera pod naslovom »Studije i istraživanja«, koja se s velikim interesom očekuje. Šetnje i izleti na Plitvičkim Jezerima Plitvička Jezera položena su redom od najvišeg Prošćanskog (639 m) do najnižeg (507 m Novakovića-brod) za 132 m visinske razlike. (Izvor Korane 470 m, razlika 150 m). Da bi se najlakše i s najmanje truda i utrošena vremena moglo zahvatiti i upoznati ljepote Plitvičkih Jezera potreban je za onoga tko prvi put dolazi na Jezera, a na njima dugo ne ostaje, naročit program razgledanja, kako bi mogao onu ljepotu za divotom, koja se poredala u dugom nizu od 9 kilometara bolje i korisnije vidjeti i osjetiti. A) Donja Jezera 1. Od centra mjesta (hotela Plitvice) treba se spustiti na jezero Kozjak stepenicama kraj hotela Kozjak do mjesta, gdje se vežu čamci (izgorjelo kupalište). Odavde ili čamcem ili dobro uzdržanom stazom kraj samog jezera do Donjih Jezera, Spomeni slap kod mlina, Perišiće i Slapiće — burgotiće i dalje donjim Marijinim putem uza sva Donja Jezera. Ovo se preporuča s jutra ili još bolje noću po mjesečini. |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 77 <-- 77 --> PDF |
2. Istom stazom do kraja Kozjaka, a onda gornjim Marijinim putem povrh Donjih Jezera i slapova Korane. Ovo prije ili poslije podne i 3. Pod večer čamcem preko jezera Kozjak i onda pješ. stazama na zaravanak Stubicu. Idući jednom ´od spomenutih staza vidi se: Pad Kozjaka u Milanovac, Milanovac, Slap »Milke Trinine« s divnim malim kaskadama iz Milanovca u Gavanovac, koji slapom »Velike Kaskade« preskakuje u Kaluđerovac — Novakovića brod« 70 met. visoki Slapovi Plitvice — Sastavci — Kaluđerova spilja. Polazeći gornjom stazom nailazimo na vidikovce, s kojih se sa visine od 80—100 m vide u avionskoj perspektivi gotovo sva Donja jezera, zatim spilja Šupljara, najljepša u njoj Čovjekova spilja (stalaktiti i stalagniti) — Mokra (modra) Špilja. S gornje staze spuštamo se serpentinama (krasni pogledi) na Novakovića brod, odavle do prvog slapa Korane i odmah do Golubnjače (3 spilje — svijetlo — najljepša srednja spilja sa 7 odjelitih dvorana s izvanrednim ukrasima od mramorno bijele ljeskave sige). Ispod Golubnjače stazom do Mračne pećine. Preko Korane na lijevoj obali prekrasna spilja »Vila Jezerkinja« sa veličanstvenim likom vile od bijele sige. B) Gornja Jezera Dok su Donja Jezera predjel vrletnih gorskih stijena, udubina i kamenja, Gornja su Jezera predjel ljupkih i prijatnih zakutaka, s jedne strane svečane tišine, s druge strane gromoglasne buke i šuma, a mjestimice i grobnoga muka. Za razgledanje Gornjih Jezera izgrađena su 3 sistema podužnih staza. 1. Od Prevoza kod Perišića mlina stazom na jug pa istočnom obalom Gradinskog jezera pored Milinog Jezerca, Galovca i Batinovca k pensionu Labudovac. 2. Od Prevoza kod mlina stazom, pa kod raskrsnice desno, kod druge raskrsnice lijevo i dalje zapadnom obalom Gradinskog jezera, Galovca, Malog i Vel. Jezera, Okrugljaka, te pored Ciginovca cestom k penzionu Labudovac. 3. Od Prevoza kod mlina na raskrsnici desno, kod druge raskrsnice opet desno, kod treće raskrsnice lijevo, pa onda serpentinama na Stubicu i dalje stazom kroz šumu i livade povrh Jezera do Tomićeva pogledala nad Ciginovcem i serpentinama k pensionu Labudovac. Idući ili istočnom ili zapadnom stazom susrećemo odmah iza Perišića mlina skupinu lijepih malih jezeraca zvanih skupnim imenom Burgetići. Dalje se sa staze promatra Gradinsko jezero, a k jugu između drveća bljeskaju se vodopadi iz Galovca: bučni Galovački Buk, Prštavac (24 metra), Mali Galovac. Dalje se stazom vidi kao na dlanu veliko i lijepo jezero Galovac sa 4 slapa, što se u nj ruše iz jezera povrh njega. Od Galovca dolazi se istočnom stazom izravno, a zapadnom uz jezera Okrugljak i Ciginovac k pensionu Labudovac. Pritom se preko Batinovca među grmi j em divimo Zlatnome Buku sa sistemom prekrasnih labudovih spilja, spiljskog bisera s bezbrojem minuciozno izrađenih spiljskih ukrasa. Preko labuđovačkog posjeda vode manje staze zapadnom obalom Prošćanskog jezera sa dva vrelca za okrepu vodom: »Vrelo Trnskoga« i »Vilovsko vrelo«, pa oko Limuna cestom u Ljeskovac. (Za dobre pješake prije podne čamcem Pl. Ljeskovac—Limun, Prošćansko jezero i pješice uz gornja jezera do Kozjaka i Hotela. Po podne ili drugog dana donja Jezera kao gore). C) Pješački izleti u o k o 1 i cu 1. Na Čagalj i Rječicu 2. Na Biginu Poljanu 3. Na Medvjeđak 4. Na Vrelo Plitvice. Ing. Miroslav Ježić |