DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 85     <-- 85 -->        PDF

GOZDARSKI VESTNIK Ljubljana


8/9 — Prof. dr. ing. Mihajlo Krstić—
Stana H o č e v a r: Naša istraživanja u vezi
sa zatiranjem endotioze. — Ing. Franjo
Kordiš : Pošumljavanja u nenjegovanoj
bukovoj šumi. — Alojz Mušič : Poboljšanje
i moderniziranje zastiranja usjeva u rasadnicima.


10 — Prof. ing. Jože Slander: Štete
od glodavaca na četinarima. — Ing. Franjo
Juhar : Popravljanje borovih šuma.


LES — Ljubljana


6/7 — Zaključci III. kongresa Saveza
društava inženjera i tehničara šumarstva
i drvarske industrije Jugoslavije — Bled
1958. — Ing. arh. Niko Kralj : Današnje
evropsko pokućstvo. — Ferdo Rakuša :
Planiranje rada u industriji pokućstva.


— Andrej Česen : Odgajanje kadrova u
drvarskoj industriji je neodloživa potreba.
— Ing. Milan Simić : Savezno savjetovanje
o krasu u Splitu. — Ing. Peter S k tiše
k: Upotreba električnog polja kod površinske
obrade drva.
8 — Ing. Lojze Zu m er: Produktivnost
drvarske industrije. — Ing. Karl F r onius
: Važnost ispupčenja pila i njegovo
određivanje kod jarmača. — Sveuč. prof,
dr. A. U g r e n o v i ć—Danilo 2 e ž e 1 j: Suzbijanje
termita u Austriji.


9 — Ing. Dušan Dobnik: Prilog racionalizaciji
piljenja četinara. Ing. arh. Niko
Kralj : Pokućstvo na izložbi »Obitelj i


domaćinstvo«. — Karei Ko 1 man ; Statistička
metoda u kontroli kvaliteta kod proizvodnje
drvarske industrije. — Ing. Oskar
Jug : Racionalizacija i povećanje produktivnosti
u drvarskoj industriji. — Ing.
Branka Ta ne ig: Kuhinja. — Ing. Oskar
Jug : O šumarstvu u Švedskoj.


10 — Ing. Adolf S v e 11 i č i ć: O problematici
proizvodnje furnira i šperovanog
drva u Sloveniji. — Ing. Viktor Rebolj :
Uvođenje viličara u naše pilane. — O. J u g:
O šumarstvu u Švedskoj.


DRVNA INDUSTRIJA — Zagreb


9/10 — Akad. A. Ugrenoviću — In memoriam.
— Ing. Bogumil Čop : Analiza
kao sredstvo za postizavanje boljeg učinka
piljenja hrasta i bukve. — Dr. Roko B enić
: Ekonomičnost mehanizacije sječe. —
Miloš Rašić : Uklanjanje mrlja s površine
drva. — Namještaj na međunarodnom
Zagrebačkom velesajmu. — Prva tvornica
iverica u zemlji. — Halid A d ž a j i ć: Sanduk
za pakovanje jabuka.


11/12 — Dr. ing. Juraj Krpan : Istraživanje
prirodnog sušenja ogrevnog drva.


— Ing. Franjo Štajduhar: Ekonomika
proizvodnje iverica. — Ing. Stanko B adžun
: Iskorišćenje popruga u proizvodnji
nekih veličina običnih parketa. — Miloš
Rašić : Albuminsko ljepilo. — Dr. B. Vrtar
— ing. O. Pospišil: Poredbena mikološka
ispitivanja katranskih ulja.
Đ. K.


STRANA STRUČNA LITERATURA


UVOĐENJE SUVREMENIH METODA U
BORBI PROTIV ŠUMSKIH POŽARA U


S. A. D.
T. Rile y napisao je u srpanjskom broju
Popular Mechanics (1954) zanimljiv,
i brojnim fotografijama ilustriran
članak o nekim najnovijim dostignućima u
bobri protiv šumskih požara u S. A. D. Taj
nam članak pruža podatke o današnjim
suvremenim sredstvima, koja tamo primjenjuju
u toj borbi. U članku je autor iznio
zanimljive prikaze, pa dajemo našim čitaocima
njegov sadržaj u slobodnom prijevodu.
»U našim šumskim područjima tiho se
zbiva velika revolucija. U prošlim se godinama
tokom cijele požarne sezone, od travnja
do studenog, razvijala u šumi jaka djelatnost
kao nikad prije. Sve to veća armija
radnika oboružanih boljim metodama i boljom
opremom (uključiv televiziju), bila je


angažirana u borbi protiv požara, toga
drevnog neprijatelja šuma.


Usprkos činjenici, da svake godine sve
više ljudi posjećuje šume, staln o se
smanjuju štete od šumskih požara.
Jedan od razloga je taj, što upućeni
posjetioci više paze na svoje logorske vatre
i cigarete nego u prošlosti. Drugi je važan
faktor«t što su poboljšane metode suzbijanja
požara.


Nanoviji i najuzbudljiviji način za otkrivanje
šumskih požara je upotreba te levizijskih
aparata, koji su montirani
na izvidnicke tornjeve i upravljeni na
okolna šumska područja. Ovaj se način
iskušao u državi Luisiani. Tamo su te aparate
nazvali »d e t e k t o v i z i o n i«.


Industrijski tip televizijskog aparata
montira se u staklenoj kupoli na vrh tornja.
Aparat neprestano rotira, motreći vrhove
stabala. Aparat vidi više od čovjeka,
jer ima telefoto leću, pa može na pr.


163




ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 86     <-- 86 -->        PDF

\


spaziti kravu, koja pase travu 4 milje daleko.
Pomoću tog aparata mogli su se otkriti
požari, koji su bili udaljeni 20 milja
od izvidničkog tornja.


U staklenoj su kupuli na tornju smještene
i oznake za očitanje a zim u ta tako,
da televizijska kamera u isto vrijeme dok
motri okolicu očitava i stupnjeve. Specijalne
dvožarišne leće omogućuju, da se na kupoli
očitavaju brojevi stupnjeva, koji se nalaze
jedni uz druge. Mikrovalovi prenašaju
slike do televizijske postaje 50 milja daleko.
Tehničari misle, da bi takve, na udaljenost
kontrolirane kamere, postavljene na
nekoliko tornjeva, a sa jednom centralnom
kontrolnom stanicom, kojom radi samo jedan
čovjek, mogle »pokriti« veliko područje.
Postaja, koja prima televizijske slike
kamere smjestila bi se u centralnoj stanici.
Čitajući azimutske podatke o požaru sa dvije
postaje, operator može odmah lako utvrditi
njegovu točnu poziciju.


SI. 1 Televizijski aparat u kupoli na
požarnom tornju.


Donedavno su osmatračku službu vršili
lugari, koji su za vrijeme sušnih perioda
sjedili na osmatračkim tornjevima, postavljenim
na vrhovima brda. U mnogo su slučajeva
na tornju montirane antene, kojima
je osmatrač povezan sa ogromnom radio
mrežom čitave države.


Negdje postoje i aparati, koji u svrhu
pokusa izbacuju u atmosferu s r e b r n i j o-
did, te stvaraju umjetn u kišu, koja
se izlijeva iz ljetnih oblaka na šume, isušene
ljetnom žegom, ne bi li se na taj način
otklonila od njih opasnost od požara.
Građanske ustanove vrše razne pokuse, tako
da se može reći, da šumar u poslu oko
zaštite šuma više nije sam.


Nekada je bilo preskupo, da se u privatnim
šumama iz godine u godinu provode
zaštitne mjere protiv požara. Danas se u
svrhu zaštite šume udružuje više šumoposjednika
u zajednice. Država izgrađuje uz
ceste privlačna logorišta odabiruć mjesta,
na kojima je opasnost od požara minimalna.
Neki šumoposiednici prevoze čak badava
lovce u svojim truksima, te od njih


traže samo to, da budu oprezni pri rukovanju
logorskim vatrama i šibicama. Pokazalo
se, da se takva suradnja isplatila.


Najvažnija je stvar kod ove opće borbe
protiv šumskog požara upotreb a rad
i a. Na pr. obara li jedna grupa ljudi stabla
daleko u brdima, oni su tim dalekim
šumama redovno, potpuno odrezani od ostalog
svijeta. Međutim, danas ima predradnik
svake takve šumske momčadi prenosivi
(portable) radio. Ako je to mjesto pristupačno
prevoznim sredstvima, tada se tu
može- dovesti na kamionu i veći radio primopredajnik
i odašiljač. Spazi li momčad
požar, koji ne može sama svladati, tada odmah
radiom pozove u pomoć druge drvosječe,
kao i šumsku upravu. Ako osmatrač
na nekom tornju spazi dim, on će nazvati
kotarskog radio-odašiljača, koji je uključen
u državnu radio-požarnu mrežu, a taj
će odmah odaslati iskusne drvosječe da suzbiju
požar. Te su partije šumskih radnika
dužne, da se u svako doba odazovu pozivu
na gašenje požara.


Današnji drvosječe također su postali
meteorolozi. Pri svakom većem rušenju stabala
angažirana je prenosiva meteorološka
stanica. Svaki dan, određeni član iz partije
šumskih radnika oprezno vrti maleni ven tilator-
psihrometar, kako bi odredio
i usporedio važnu relati v nu vlagu
zraka. Onog časa, kad se ta vlaga spusti
do točke, kod koje počimlje opasnost od
požara, koja u nekim područjima počimlje
kod 30°/o — potpuno se prestaje sa rušenjem
stabala. Posao se nastavlja, kada se
vlaga zraka opet poveća. Meteorološki ured


U. S. A. šalje za vrijeme opasnosti od požara
— prognoze vremena do sistema šumskog
radia, tako da drvosječe i šumoposjednici
(farmeri) također znaju kakve vremenske_
prilike treba sutra da očekuju.
Šumari stalno iskušavaju i druge metode
komunikacija. Upotrebljavaju se lak i
avion i da patroliraju nad područjem,
gdje nema izvidničkih tornjeva. Kad bijesni
šumski požar, tada ti avioni ne samo da
primopredajnim stanicama, raspršenim duž
požarne linije, radiom javljaju situaciju,
nego se neki, koji su pod krilima opremljeni
jakim razglašivačima, spuštaju nisko nad
zemlju, te dovikuju dolje instrukcije i informacije
svakom pojedinom čovjeku.


Druga zračna metoda, koja se u nekim
državama uspješno primjenjuje jest lete ći
fotolaboratorij. Zrakoplov, koji
ima takav prenosivi fotolaboratorij snima
iz zraka slike požara, te ih, dok još kruži
u zraku, razvije i njihove kopije baca dolje
— ljudima tako, da oni znadu, što se
događa, te kako se požar razvija ispred njih
i preko susjednog brda.




ŠUMARSKI LIST 4-5/1959 str. 87     <-- 87 -->        PDF

Za gašenje šumskih požara većinom postoje
jednostavni planovi, ali je
za njihovu izvedbu potreban silan napor.


Požar suhara ili preloma, koji je zapaljen
udarom munje može ugasiti jedan ili
dva čovjeka, tako da suhar obore, a onda
ga polijevaju vodom iz leđne pumpe.


Kada nastane požar, ljudi se skupe, te
načine požarnu liniju kod, ili ispred
vatre. Najprije oni s elek. pilama ili ručnim
oruđem posijeku sva stabla i grmlje,
te naprave 1,5 do 2 m široku prosjeku. Zatim
lopatama iskopaju grabu i po prosjeci
prospu čistu zemlju. Tada pod povoljnim
okolnostima zapale uz liniju iskopane grabe
protuvatru tako, da ta polagano
gori od te linije natrag prema fronti požara.
Kad se plameni obih vatara susretnu,
oba se požara zbog pomanjkanja goriva
ugase. Ukoliko je moguće treba za požarnu
liniju upotrebiti cestu. Postojanjem ceste
uvelike olakšava gašenje požara. Kamioni
s pumpama mogu duž ceste zagasiti
zapaljeno drvo i zaustaviti plamen.


Osobito teška situacija nastaje, kada se
uz jaki vjetar zapali vrlo suho drvo i krošnje.
Takav se požar krošanja pretvori u
eksplozivno čudovište. On se brzo kreće,
prebacuje i žestoko huji kroz vrhove stabala,
te stvarno skače naglo preko gorskog
lanca ili dubodoline. Cak ni rijeka ili široki
put ne može takav požar da zaustavi.


Opće je pravilo da požare treba
zaustaviti dok su maleni. Tinjajuću
krhotinu je lako zagasiti, no ako
ju vjetar razbukti u požar od više hektara,
tad je to druga stvar.


Konstruisane su specijalne pump
e. Ima mnogo izgleda, da će se s njima
moći uspješno i brzo zagasiti šumske požare.
Takva se požarna pumpa, debljine oko
10 cm, montira na komad daske. Ona je posebno
građena i udešena, da se može pričvrstiti
na motor, koji tjera šumsku pilu
za obaranje stabala. Pila je na benzinski
pogon.


Jedan radnik uzme pumpu s daskom, a
drugi podulju cijev za gašenje vatre. Radnik
pri motornoj pili skine motor sa svoje
pile, donese ga do mjesta požara, spoji s
pumpom i naprava za gašenje požara
spremna je za upotrebu. Važna je stvar, da
radnik, koji radi s motornom pilom poznaje
dobro svoj motor i svaku njegovu ekscentričnost
tako, da ga može držati u pogonu
i pod najgorim okolnostima.


Danas se mnogo zagovara upotreba vozila
za zaštitu od požara. Većina drvnih poduzeća
imaju danas pokretne požarne patrole,
ljude, koji za vrijeme požarne sezone
ništa drugo ne rade, nego sprečavaju i
suzbijaju požar u šumama, u kojima ta


poduzeća rade. Federalne vlade i zajednice
za zaštitu šuma, koje čine po 3 susjedne


SI. 2 Željezni požarni toranj
sa televizijskom kupolom


farme imaju slične pokretne patrole, te
osmatračke tornjeve smještene na vrhu
bregova. Činjenica, da ima sve to manje
nedirnutih šuma, veoma je pomogla da patrole,
koje vrše patrolnu osmatračku požarnu
službu, mogu upotrebiti prometala.
Svaka novo.zgrautna cesca u ugroženim,
područjima mnogo olakšava, da se požar
spazi i brzo stigne do njega. Zajednice, koje
čine po tri susjedne farme, izgradile su
hiljade milja požarnih cesta tako, da se brzo
može stići do mjesta požara.


Dovoljno je da su ceste i putevi, koji
služe samo za zaštitu od požara nagrubo
iskidani tuneli kroz šumu, pristupačni samo
za suha vremena, kad je to jedino i potrebno.
Najpogodnija prometala za pokretne
patrole jesu Jee p (đip — mali auto) i
Dodge Power Wagon — na četiri kotača,
te platoi, koji se zakače da nose ljude
i opremu, kamo je potrebno. Mnoga vozila
sa platoima imaju primopredajne radio
aparate, dok se druga oslanjaju na telefonsku
mrežu u šumi. Većina tih patrolnih
kamiona nosi tenkove za vodu i malu
pumpu visokog pritiska sa potrebnim cijevima.
Pumpa radi na dva načina: ako je
blizu neke vode, ona pumpa šišajući vodu,
koju baca ravno na požar. U suhim područjima
pumpa puni tenkove na mjestima,
gdje ima vode, pa se voda prevozi do mjesta
požara i tamo upotrebljava za gašenje.