DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 21     <-- 21 -->        PDF

maćih četinjača, naročito što se tiče bijeli. Srž mu je navodno manje
otporna na tlak i savijanje. Stoga preporuča upotrebu u oblom stanju.
Kako u Evropi zapravo i nema taksodij evih sastojina ili su veoma malene,
to su kao uzorci za ispitivanje služila jamačno pojedinačna stabla uzrasla
u parkovima. Takvi uzorci nisu posve mjerodavni, da se utvrdi kvalitet
taksodija kao šumskog drveta.


KULTURA TAKSODIJA U MOTOVUNSKOJ ŠUMI


U Evropu je taksodij uveden još god. 1640., ali se ipak nije proširio
kao šumsko drvo, nego se mnogo uzgaja u parkovima. U Njemačkoj je
klima za njega u glavnom preoštra, a nisu ga ni sadili na odgovarajuće
tlo: na tresetu taksodij ne uspijeva. Niti u Italiji nisu naročito uspjeli pokusi
s osnivanjem šumskih kultura (1). U Francuskoj se nešto više radilo
s taksodij em kao šumskom vrsti (močvarni tereni oko ušća rijeke Rhone
u Lionskom zaljevu) (4, 12).


Kod nas se također nalazi taksodij svuda po parkovima, a D. P e t r o-
v i ć (16) navodi jednu manju kulturu u Bačkoj Palanci od cea 300 biljaka,
koju su navodno osnovali Madžari za vrijeme okupacije u II. svjetskom
ratu. Godine 1949., u starosti od 6 godina, kultura je vrlo dobro napredovala.


U Hrvatskoj, koliko nam je poznato, postoji samo jedna šumska kul
tura taksodija itouMotovunskoj šumi na području šumarije Buzet.
Ona je god. 1955. imala 25 godina — svakako premalena starost, da
bi se mogli stvarati neki definitivni zaključci o uspjehu ili neuspjehu njezina
uzgoja. Ipak je i za tu starost interesantna ta kultura kao objekt
izmjere radi utvrđivanja dosadašnje g prirasta i produkcije drvne
mase.


Opis objekta


Kultura taksodija u gospodarskoj jedinici Motovun zauzima površinu od cea
0,50 ha, te je izlučen u posebni otsjek 4 b.


Motovunska šuma prostire se u dolini rijeke Mirne i njezina pritoka Botonege


na dužini od 18 km. Širina joj iznosi od 130—1000 m, u prosjeku 600 m (13)j Dolina


Mirne je izdignuti morski kanal, kao i dolina Dragonje te Raše. Tlo je aluvijalna


naplavina, koja je još uvijek u fazi nanošenja finog glinenog materijala (13). Peru


dične poplave javljaju se u jesen i u rano proljeće. One su, slično kao i u slavonskoj


Posavini, tokom vremena stvorile povoljno tlo za hrast lužnjak u zajednici s brijr


stom i jasenom. Međutim u starijoj dobi opaža se zaostajanje hrasta u razvoju i su


šenje vrhova. Smatra se, da je tomu uzrok dugotrajno stagniranje vode i nepropusno;.*.


gline u dubljim slojevima, koje lužnjakovo korijenje teško probija (13).


Otsjek se nalazi oko 4 km istočno od mjesta Livade (centar za Motovunsku šumu).


Tlo je dosta duboko i humozno, prilično vlažno. Sa fitocenološkog stanovišta Moto


vunska šuma još nije definitivno obrađena, ali uz glavne vrsti drveća: hrast lužnjak,


poljski jasen i nizinski brijest, dolaze obični grab i crna joha te grmlje i prizemno


rašće, koje je inače karakteristično za asocijaciju Querceto-Genistetum


elata e Horv. — izuzevši najtipičnijeg predstavnika: žutilovku! Umjesto nje po


javljuju se neki termofilni submediteranski elementi (kao Ruscus i si.). Fukarek


(8) smatra, da setu radi o posebnoj zajednici Querceto-Fraxinetum angustifoliae
, no konačna riječ o fitocenološkoj pripadnosti ove šume nije još donijeta.
Klima je na prijelazu između mediteranske i kontinentalne uz nešto jači maritimni
utjecaj, koji se uz tok Mirne prema istoku sve v´.še gubi. Budući da nemamo