DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 21 <-- 21 --> PDF |
maćih četinjača, naročito što se tiče bijeli. Srž mu je navodno manje otporna na tlak i savijanje. Stoga preporuča upotrebu u oblom stanju. Kako u Evropi zapravo i nema taksodij evih sastojina ili su veoma malene, to su kao uzorci za ispitivanje služila jamačno pojedinačna stabla uzrasla u parkovima. Takvi uzorci nisu posve mjerodavni, da se utvrdi kvalitet taksodija kao šumskog drveta. KULTURA TAKSODIJA U MOTOVUNSKOJ ŠUMI U Evropu je taksodij uveden još god. 1640., ali se ipak nije proširio kao šumsko drvo, nego se mnogo uzgaja u parkovima. U Njemačkoj je klima za njega u glavnom preoštra, a nisu ga ni sadili na odgovarajuće tlo: na tresetu taksodij ne uspijeva. Niti u Italiji nisu naročito uspjeli pokusi s osnivanjem šumskih kultura (1). U Francuskoj se nešto više radilo s taksodij em kao šumskom vrsti (močvarni tereni oko ušća rijeke Rhone u Lionskom zaljevu) (4, 12). Kod nas se također nalazi taksodij svuda po parkovima, a D. P e t r o- v i ć (16) navodi jednu manju kulturu u Bačkoj Palanci od cea 300 biljaka, koju su navodno osnovali Madžari za vrijeme okupacije u II. svjetskom ratu. Godine 1949., u starosti od 6 godina, kultura je vrlo dobro napredovala. U Hrvatskoj, koliko nam je poznato, postoji samo jedna šumska kul tura taksodija itouMotovunskoj šumi na području šumarije Buzet. Ona je god. 1955. imala 25 godina — svakako premalena starost, da bi se mogli stvarati neki definitivni zaključci o uspjehu ili neuspjehu njezina uzgoja. Ipak je i za tu starost interesantna ta kultura kao objekt izmjere radi utvrđivanja dosadašnje g prirasta i produkcije drvne mase. Opis objekta Kultura taksodija u gospodarskoj jedinici Motovun zauzima površinu od cea 0,50 ha, te je izlučen u posebni otsjek 4 b. Motovunska šuma prostire se u dolini rijeke Mirne i njezina pritoka Botonege na dužini od 18 km. Širina joj iznosi od 130—1000 m, u prosjeku 600 m (13)j Dolina Mirne je izdignuti morski kanal, kao i dolina Dragonje te Raše. Tlo je aluvijalna naplavina, koja je još uvijek u fazi nanošenja finog glinenog materijala (13). Peru dične poplave javljaju se u jesen i u rano proljeće. One su, slično kao i u slavonskoj Posavini, tokom vremena stvorile povoljno tlo za hrast lužnjak u zajednici s brijr stom i jasenom. Međutim u starijoj dobi opaža se zaostajanje hrasta u razvoju i su šenje vrhova. Smatra se, da je tomu uzrok dugotrajno stagniranje vode i nepropusno;.*. gline u dubljim slojevima, koje lužnjakovo korijenje teško probija (13). Otsjek se nalazi oko 4 km istočno od mjesta Livade (centar za Motovunsku šumu). Tlo je dosta duboko i humozno, prilično vlažno. Sa fitocenološkog stanovišta Moto vunska šuma još nije definitivno obrađena, ali uz glavne vrsti drveća: hrast lužnjak, poljski jasen i nizinski brijest, dolaze obični grab i crna joha te grmlje i prizemno rašće, koje je inače karakteristično za asocijaciju Querceto-Genistetum elata e Horv. — izuzevši najtipičnijeg predstavnika: žutilovku! Umjesto nje po javljuju se neki termofilni submediteranski elementi (kao Ruscus i si.). Fukarek (8) smatra, da setu radi o posebnoj zajednici Querceto-Fraxinetum angustifoliae , no konačna riječ o fitocenološkoj pripadnosti ove šume nije još donijeta. Klima je na prijelazu između mediteranske i kontinentalne uz nešto jači maritimni utjecaj, koji se uz tok Mirne prema istoku sve v´.še gubi. Budući da nemamo |