DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 29 <-- 29 --> PDF |
ZAPAŽANJA O POJAVI I ŠTETNOSTI NEKIH INSEKATA NA CRNIKI U HRVATSKOM PRIMORJU I DALMACIJI Ing. Ivan Mikloš UVOD. Sušenje crnike u Hrvatskom Primorju i Dalmaciji nije nova pojava. Ona se zapaža već dulji niz godina, a rezultat je djelovanja najrazliičitijih abiotičkih i biotičkih faktora. O problemu propadanja crnike naročito u vezi s hrastovim prstenearom (Coraebus fasciatus Vili.) pisao je 1952. godine Marinkovi ć (lit. 7). Prema ovom autoru jedan od glavnih uzroka tog propadanja je pustošenje makije i loše gospodarenje s crnikom u šikarama i niskim šumama. Ovo je uz česte sušne godine smanjilo vitalnost crnike i pogodovalo masovnijem razvoju štetnih insekata, osobito hrostovom prstenaru. Za vrijeme povremenih boravaka na više mjesta u Primorju imao sam prilike opaziti neke manje poznate a ipak dosta raširene štetnike crnike. Mnogi od njih sakupljeni su i u Dalmaciji, a neki su uzgojeni u zaraženom materijalu skupljenom ili poslanom s terena u Zavodu za entomologiju Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu. Općenito o štetnicima crnike. Dok su štetnici naših kontinentalnih hrastova razmjerno dobro poznati, dotle se o štetnicima crnike znade veoma malo. Izuzetak je hrastov prstenar, čije su štete i suviše upadljive da bi ostale nezapažene. No i pored toga borba protiv ovog štetnika pretstavlja još uvijek ozbiljan problem. Razlog tome leži ne samo u biologiji insekta (najveći dio razvoja zbiva se u drvetu), koja otežava provođenje efikasnih represivni h mjera suzbijanja, već i u općim ekonomskim i šumsko-gospodarskim prilikama Dalmacije (pašarenje, steljarenje, nepravilne ophodnje sječa i t. d.), koje omogućuju širenje štetnika i otežavaju provedbu preventivnih mjera suzbijanja. Osim hrastovog prstenara na crniki živi veliki broj raznih drugih insekata. Od svih hrastova, koji dolaze u Primorju i Dalmaciji crnika je najviše izložena napadima insekata. Pregled konstatiranih vrsta Red Homoptera — Jednakokrilci Familija Phylloxeridae Phylloxera quercus De Fonsc. Ova uš napada razne vrste hrastova, a naročito crniku, na kojoj se mogu razviti i spolne i partenogenetske generacije, dok je na lužnjaku i drugim hrastovima moguć samo razvoj partenogenetskih generacija. Kod nas je veoma raširena. U izvještaju šumarije Mali Lošinj od 1. VI. 1954. Zavodu za entomologiju Polj.-šum. fakulteta u Zagrebu kaže se, da je »zaraza zauzela maha na jednoj makijskoj površini uz morsku obalu«. Prema usmenom saopćenju ing. Britveca 1955. i 1956. godine uš se u većoj mjeri pojavila u parkovima Opatije, pa je Fitosanitetska stanica u Rijeci provela suzbijanje mladih uši u maju i to prskanjem kombiniranim sredstvom od 1% DDT i 0,1% Fosferna (na 100 1 vode 1 1 DDT i 1 dl Fosferna). Sisanjem Učinaka ove uši nastaju na lišću crnike smeđe pjege, koje se ^.postepeno međusobno spajaju, pa se konačno čitav list ili veći dio suši. Za starija stabla napad nije opasan, QU kod mladih biljaka može doći |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 30 <-- 30 --> PDF |
do kržljavog rasta i deformacije izbojaka. Osobito su često napadnuti parkovi, drvoredi, manje grupe i solitarna stabla. Familija Coccidae — Štitaste uši Asterolecanium ilicicola Targ. Prema stranoj literaturi ova štitasta uš dolazi samo u Italiji (Napoletano, Toscana). Kovačevi ć (lit. 5) navodi da vrsta dolazi i u našim primorskim krajevima. Nađena je u okolici Opatije. Ova vrsta živi isključivo na crniki zadržavajući se uglavnom na naličju lista. Štitovi su joj polukuglasti, sjajni, oko 1,5 mm u promjeru. Ne pojavljuje se masovno, pa su i štete koje čini neznatne. Red Coleoptera — Koršnjaši Familija Bostrvchidae — Kukuljičari. Pretstavnici ove familije najbrojnije su zastupljeni u tropskim krajevima, gdje igraju značajnu ulogu u razaranju bolesnog i mrtvog drveta. Kod nas ih ima malo i to većinom uz more. Morfološki i biološki slični su drvotočcima (Anobiidae) od kojih se razlikuju 4-članim stopalima i kijačicom na ticalima, koja se sastoji od 3 članka. Sinoxylon sexdentatum Oliv. — Kukuljičar šestozubi. Kornjaš je crne boje, duljinde 4—6 mm, valjkasta oblika. Pokrilje je smeđe, na vrhu crnkasto, stopala i ticala crvenosmeđa. Glava je u odnosu prema tijelu okomita i s gornje strane nevidljiva. Ticala imaju 10 članaka, a završavaju kijačicom, koja se sastoji od 3 velika, na jednu stranu nazubljena članka. Vratni štit (pronotum) je prema naprijed ispupčen, površina mu je jako zrnasta, a s prednje strane ima mnogo kratkih zubaca. Pokrilje je duboko i nepravilno točkasto, rijetko dlakavo, sa 6 zubaca na obronku, od kojih su dva srednja najjače razvijena. Ličinka je bijela, 7—8 mm duga, meka i trbušno savijena. Na glavi joj se nalaze sitne rđaste dlačice, a sprijeda 2 crvenkaste pježice. Čeljusti su kratke, jake i crne boje. Prsni su kolutići znatno deblji od glave, te imaju dobro razvijene noge, dok se kolutići zatka prema vrhu sve više smanjuju. Kod nas je ova vrsta najraširenija, a dolazi jedino u Primorju i Dalmaciji. Nova k (Lit. 8) je uzgojio kornjaše u velikom broju na ovim vrstama biljaka: Ficus carica, Euphorbia VVulfenii, Olea europea, Eriobotrya japonica, Morus nigra, Cercis siliquastrum, Pistacia lentiscus, SpartSum junceum, Amygdalus communis, Vitis vinifera i Ceratonia siliqua. Osim toga u literaturi se spominju još ove biljke: Quercus ilex, Robinia pseuđacacia, Clematis sp., Castanea vesca, Prunus persica i Bosa sp. Interesantno je da domaći autori Langhoffer (lit. 6) i Novak (lit. 8) ne spominju crniku kao biljku hraniteljicu, iako navode da je štetnik na drugim biljkama vrlo čest. Poznavajući dugotrajno i brižljivo sakupljanje kornjaša od strane Novak a nameće se misao, da je pojava ovog insekta na crniki kod nas novijeg datuma. Na to nas upućuje i jedan izvještaj šumarije Mali Lošinj od aprila 1952. godine Zavodu za entomologiju Polj.-šum. fakulteta u Zagrebu. U izvještaju se kaže: »Na otoku Cresu i Lošinju i to samo mjestimično primjećuje se u zadnje dvije godine sušenje crnike. Ovo se moglo primijetiti prvenstveno u degradiranim šikarama crnike i to na način, što mušica napada grane, koje nagriza do srži, uslijed čega nastupa sušenje grana a s time u vezi i opadanje lišća.« Pod nazivom »mušica« ovdje se očito misli na Sinoxylona ili kojeg srodnog kukuljičara, koji oblikom zbilja potsjećaju na »mušice«, t. j . potkornjake iz roda Xyloterus i XyIeborus, uzročnike poznate »mušičavosti« hrasta. Pa i način oštećenja opisan u izvještaju poklapa se s načinom oštećenja kukuljičara. Iste godine i nekoliko uzastopnih imao sam mogućnosti da se osobno uvjerim o ispravnosti navedene pretpostavke. Pregledavajući napadnuta |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 31 <-- 31 --> PDF |
stabla našao sam u većini suhih grana nekoliko vrsta kukuljičara, od kojih je najčešći bio upravo Sinoxylon sexdentatum Oliv. Istovremeno sličnu pojavu zapazio sam i na Rabu, a veći broj primjeraka nađenih u crniki dobio sam iz Rijeke i Lovrana (od Fitosanitetske stanice Rijeka), te s otoka Mljeta {od prof. Vajde) . Nova k (lit. 8) navodi slijedeća mjesta nalaza: Lošinj, Zadar, Bokanjac, Veli Rat, Split, Podstrana, Murvica (Brač), Pobije, Hvar, Brusje, Vrbanj , Makarska, Korčula, Mljet (Govedari) Lopud. U mnogo slučajeva našao sam štetnika u granama, koje su već bile napadnute od prstenara, što ukazuje na njegov sekundarni značaj. Međutim bilo je dosta i takvih slučajeva gdje se u granama nalazio jedino kukuljičar, što pretstavlja dokaz, da mogu biti napadnuta i stabla u punom vitalitetu kako to navodi i B a r b e y (lit. 2). Kornjaš se najčešće ubušuje u grane debele 1—2 cm. Ženka za ulazni otvor bira pup ili rašlje i pravi hodnik u obliku dosta pravilnog prstena SI. 2. Izlazni otvori SI. 1. Prelomljena grana crnike s a) Sinox;ylon sexdentatum Oliv. prstenastim hodnikom kukuljičara b) Plvmatodes lividus Rossi šestozubog c) Coraebus fasciatus Vili. (Crtež: orig.) (Crtež: orig.) (sl. 1) koji teče 1—2 mm ispod kore i koji je obično na jednom mjestu prekinut. Ako je grana suviše tanka, napravi ravan, dijametralan hodnik, tako da se dijelovi grane drže uglavnom samo korom. Iz jaja izleženih u tom hodniku izlaze ličinke, koje buše paralelne hodnike u smjeru osi grane i tako potpuno rastaču drvo. Tako nastaje sušenje pojedinih grana, slično kao i kod napada prstenara (sl. 3). Napad kukuljičara može se razlikovati od napada prstenara već izvana prema izlznom otvoru, koji je kod kukuljičara pravilno okrugao, dok je kod prstenara s gornje strane (leđne s obzirom na insekta) malo, a s donje (trbušne s obzirom na insekta) jako zaobljen (sl. 2 a, c). Kornjaši se roje u aprilu. Iz izloženih jaja brzo se pojave ličinke, koje se hrane sve do zime a zatim prezimljuju. Kukulje se u rano proljeće i nakon 10—15 dana pojavljuje se imago. Značaj ovog štetnika mnogo je veći za poljoprivredu nego za šumarstvo. Posebno je važan kao štetnik smokve, na kojoj se masovno pojavljuje. No s obzirom na izrazitu polifagiju kao i na istovremeno primarni i 197 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 32 <-- 32 --> PDF |
sekundarni njegov karakter ne treba ga potcijeniti ni u šumarstvu, osobito kada se radi o već oslabljenoj crniki. U pogledu njegove povezanosti s prstenarom zanimljivo je povući paralelu između ove i slične pojave u Egiptu, gdje prema A n d r e s -u (lit. 1) krasnik Chrvsobothris affinis Fab. (koji također dolazi na crniki) napada ukrasnu biljku Poinciana regia Bojer. Uslijed toga ili inače nepovoljnih okolnosti biljku zatim napada Sinoxylon ceratoniae L, koji tako oslabi jelu biljku potpuno uništi. U oba slučaja radi se dakle o sličnom djelovanju jednog krasnika i jednog kukuljičara sa sličnim posljedicama. Suzbijanje ovog štetnika treba provesti na isti način kao i suzbijanje prstenara t. j . otsijecati i spaljivati zaražene grane. pri tome treba voditi računa o tome, da se kukuljičar može u svim stadijima razvijati i u suhim granama na drvetu i na zemlji, pa je potrebno i takav materijal sakupiti i uništiti. Xylon:tes praeustus Germ. Kornjaš je crn, sjajan, 6—8 mm dugačak. Pokrilje je orvenosrneđe s tamnlijim vrhovima, straga sa svake strane nalazi se po jedan roščić. Obronak pobrilja je kod mužjaka koso splošten s oštrim postranim bridom, a kod ženke na donjem kraju izvučen u lap. Vratni štit je sprijeda kvrgast, a straga gotovo potpuno gladak. Ovo je također tipična mediteranska vrsta. Nova k (lit. 8) navodi za nju slijedeće lokalitete: Cres, Unije, Lošinj, Iž, Split, Bunje, Vrbanj, Komiža, Mljet i Dubrovnik. Kornjaši su nađeni u panju loze i na crniki. Vlastiti primjerci potiču s Raba (5. VI. 1952.) i Cresa (25. VI. 1952.). Nađeni su uvijek u granama, koje je napao prstenar ili u suhim granama, tako da ga možemo smatrati isključivo sekundarnim štetnikom. Slika oštećenja i biologija slična je kao i kod kukuljičara šestozubog. Scorbicia pustulata F. slična je prethodnoj vrsti, samo je od nje manja (3—4 mm). Osim toga sekundarni spolni dimorfizam nije toliko izražen. Ovo je također mediteranska vrsta, ali dolazi i u Kranjskoj i u Tirolu (Reit ter, lit, 10. Nova k lit. 8) ju je našao na ovim mjestima: Unije, Zadar, Rava, Sućurac, Split, Šolta, Supetar, Nerežišće (Kneza Ravan), Brusje, Vrbanj, Vis, Orebić, Lumbarda, Janjina, Mljet, Lopud i Lapad. Kao biljke hraniteljice navode se: Querous ilex, Pistacia lentiiscus i Ceratonia silicjua. Reitte r (lit. 10>) spominje još smokvu i dud. Lokaliteti vlastitih nalaza: Cres 25. VI. 1952. — Brioni 24. VI. 1954. i 13. VI. 1956. te Rabac 24. VI. 1956. Na Brionima je osim crnike bio napadnut i lovor. Slika oštećenja, biologija i značaj slični su kao kod obadvije prethodne vrste. Schistoceros bimaculatus Ol. jedini je pretstavnik svog roda. Dug 5—11 mm, smeđe ili crne boje. Vratni štit ima sa svake strane sivu mrlju na kojoj se nalaze dvije crne točke. Pokrilje je grubo zrnasto, a završava sa svake strane s po dva zupca, od kojih je donji mnogo jače izražen. Nova k (lit. 8) navodi slijedeća nalazišta: Božava, Kornat, Vrana, Kaštel Stari, Sućurac, Murvica (Brač), Hvar, Brusje, Vrbanj, Lumbarda i Mljet. Biljke hraniteljice: Vitis vinifera i Punica granatum. Prof. Kovačevi ć skupio je nekoliko primjeraka iz suhih grana crnike na Brionima u maju 1953. godine. Sa šumarskog gledišta ova je vrsta beznačajna. Familija Lvctidae — Bjelikari. Trogoxylon (Lvctus) impressum Com. Kornjaš je 3—4 mm dug, plosnata i izdužena oblika, rđastosmeđe boje. Vratni štit kvadratičan i obrubljen, a u sredini ima uzdužnu brazdu, koja se prema naprijed vilicasto razgranjuje u dva ogranka. Pokrilje je jedva primjetno točkasto i vrlo fino dlakavo. Ticala imaju 11 članaka, od kojih su zadnja dva odebljala. |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Štetni kornjaši na crniki: 1. Sinoxylon sexdentatum Oliv. 2. Xylonites praeustus Germ. 3. Scobicia pustulata F. 4. Schistoceros bimaculatus Ol. 5. Trogoxylon impressum Com 6. Agrilus angustulus Illig. 7. Neoclytus acuminatus F. 8. Phymatodes lividus Rossi. 9. Hesperophanes sericeus Fabr. 10. Leptidea brevipennis Muls. {orig.) |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Nova k (lit. 8) je uzgojio kornjaše u drvu Pistacia lentiscus i Ceratonia siliqua, a našao ih je na slijedećim lokalitetima: Zadar, Iž, Trilj, Split, Šolta (Rogač), Hvar, Vrbanj, Korčula, Mljet (Govedari) i Budva. Primjerci koje sam dobio iz crnike potječu od zaraženih, djelomično potpuno suhih grana poslanih od šumarije Supetar na Braču u junu 1955. godine. Ova vrsta, kao i većina iz ove familije, živi pod korom ili u drvu i napada samo suhi materijal. Familija Cerambvcidae — Strizibube. Phymatodes liviđus Rossi. Kornjaš je 7—11 mm dug^ smeđecrne boje, pokriven sivim dlakama. Vratni štit ružičastožut sa dvije tamnije mrlje. Pokrilje smeđe s ljubičastim ili plavim preljevom. Ličinke ove strizibube razvijaju se u polusuhom i suhom drvetu hrasta i kestena, a imago se može naći na vrbi i kalini (Planet , lit. 9). Generacija traje 2—3 godine (D e 11 a B e f a, lit. 3). Nalazišta prema Novak u (lit. 8): Unije, Zadar, Rava, Žman, Povije i Janjina. Veliki dio ovih kornjaša uzgojen je u drvu crnike. Vlastiti materijal uzgojen je u granama crnike poslanim iz šumarije Zadar 1956. godine. Kornjaši su se pojavljivali u velikom broju u prvoj polovici maja. Izlazni otvor kod ove, kaoi kod većine ostalih strizibuba, je eliptičan {si. 2 b). Neoclvtus acuminatus F. (Plagitmesus ervthrocephalus Fbr.). Kornjaš je 8—15 mrn dug, uzak, rđastocrvene boje. Vratni štit je vrlo velik, s 1—3 uzdužna reda poprečnih nabora. Pokrilje je crno, na bazi i vrhu rđastocrveno. 4 poprečne pruge na pokrilju kao i rubovi torakalnih i abdominalnih segmenata gusto su obrasli žutim dlakama. Prednji i stražnji rub vratnog štita te sredina ticala su tamni. Goljenice su vrlo dugačke, prema kraju nešto proširene i spljoštene. Prema Reitter-u (lit. 10) ova vrsta dolazi u Kranjskoj i Istri, a importirana je iz Sjeverne Amerike. U katalogu kornjaša od Winkler-a (lit. 11) navodi se kao područje rasprostranjenja »Istra, Hrvatska i Dalmacija«. Nova k (lit. 8) kao mjesto nalazišta spominje Zadar ne navodeći biljku na kojoj je insekt nađen. Vlastiti materijal potječe s područja šumarije Brač. Napadnute su bile suhe grane crnike debljine 3—4 cm. Kornjaši su se pojavljivali od 21. aprila do 1. maja 1955. g. Leptiđea brevipennis Muls. jedina je vrsta roda Leptiđea, a rasprostranjena je samo u Južnoj Evropi. To je vrlo mala strizibuba, duga svega 3—6 mm, sa skraćenim pokriljem ispod koga strši drugi par krila. Boje je crnosmeđe, a noge i ticala su svjetlije smeđi. Ova se vrsta razvija isključivo u suhom drvetu, najviše u tankim granama, tako da nema praktičnog značaja za zaštitu šuma. Nova k (lit. 8) ju je uzgojio u ovim biljkama: Quercus llex, Laurus nobilis, Amvgđalus communis, Prunus domestica, Pirus malus, Morus nigra, Pistacia lentiscus i Ceratonia siliqua. Kao nalazišta spominju se: Sućurac, Split, Šolta, Hvar, Brusje, Metković (Desne), Korčula, Janjina, Ston Veli i Mljet (Govedari). U velikom broju izlazili su kornjaši iz zaraženih grana poslanih sa Briona u junu i julu 1954. godine, zatim s područja šumarije Zadar i Brač u isto vrijeme 1956. godine. Hesperophanes sericeus Fabr. Kornjaš je dug 20—28 mm, svjetlosmeđe boje, pokriven gustim sivkastim dlačicama. Ticala su kod mužjaka duga kao tijelo, kod ženike kraće. Vratni štit je velik i kuglast, a površina mu je zrnata. Na prvoj trećini pokrilja su guste kvržice, koje prema krajevima postaju rijetke, glatke i sjajne. Bedra su vretenasta i tanka, osobito kod ženke. Ovo je također tipična mediteranska vrsta. Obično napada smokvu i tršlju (Pistacia lentiscus L.). Crnika se u meni dostupnoj literaturi ne spominje kao biljka hraniteljica. Nova k (lit. 8) je ovu vrstu našao na slijedećim lokalitetima: Zadar, Murter, Mosor, Sućurac, Split, Milna, Hvar, Makarska, Korčula, Mljet i Ercegnovi. Kao biljku hraniteljicu navodi Nova k samo smokvu. Kornjaši koje sam uzgojio ha crniki u laboratoriju potječu s područja šumarije Zadar, a izašli su iz drveta u 200 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 35 <-- 35 --> PDF |
augustu 1955. godine. Napadnuti su bili debeli, prizemni dijelovi stabla. Štete su slične kao kod velike hrastove strizibube (Cerambyx cerđo L.). Agrilus angustulus IUig. Kornjaš je 5—6 mm dug, uzak, zelene boje, pokrilje i vratni štit su katkada plavkastog ili brončanog sjaja, jedva primjetno fino dlakavi. Vratni štit je poprečno izbrazdan, sprijeda širi nego straga. Ova je vrsta dosta česta ne samo u Mediteranu nego u čitavoj Evropi. Napada razne vrste hrastova, bukvu, kesten i jabuku. Nova k (lit. 8) spominje da se »uslijed napadaja tog kornjaša grančice česmine suše«. Navodi slijedeća mjesta nalaza: Lošinj, Paklenica, Zadar, Krupa, Sinj, Muć, Split, Blaca (Brač) i Mljet. Više primjeraka izašlo je iz suhih i polusuhih grančica crnike poslanih sa Briona od 20. do 25. VI. 1954. Komjaši su ponovno nađeni na istom mjestu 13. VI. 1956. godine. Biologija ovog štetnika slična je biologiji većine Agrilus-vrsta, koje žive u drvetu. Napadnuta su obično mlađa stabla, koja su iz bilo kojeg razloga oslabila. Izlazni otvor je kao na si. 2 c, samo je mnogo manji (oko 2 mm promjera). Red Lepidoptera — Leptiri. Iz ovog reda dobro poznati štetnici svih vrsta hrastova gubar (Lvmantria dispar L.) i kukavičji suznik (Malacosoma neustria L.) napadaju u Primorju i crniku. Gubar se kao i u kontinentalnim krajevima pojavljuje također periodički masovno s tom razlikom, što ovdje gradacije traju obično 2 godine a ne 4 kao u Posavini i Podravini (Kovačević, lit. 5). Manje se znade o pojavi hrastova savijača (Tortrix viridana L.) na crniki, iako je i on kao štetnik hrasta lužnjaka dobro poznat. Zato ću ovdje spomenuti neka zapažanja u vezi s njegovom pojavom u Primorju. U proljeće 1956. godine pojavio se ovaj leptir u masi na Brionima, gdje je na crniki načinio primjetne štete. Napadnuti su bili skoro isključivo najmlađi izbojci, koji su većim dijelom bili potpuno obršteni. Starije lišće, vjerojatno zbog svoje tvrdoće, bilo je gotovo sasvim pošteđeno. Najviše su stradala solitarna stabla, izložena sa svih strana svijetlu i suncu. Dio štete uzrokovao je doduše kukavičji suznik, koji se bio razmnožio prijašnjih godina, ali je te godine bio u očitoj degradaciji, pa su i štete od njega bile daleko manje nego od savijača. Rojenje je bilo u maju i prvoj polovici juna. Leptiri su u velikim i brojnim rojevima oblijetali oko stabala i kopulirali, a lišće je bilo puno praznih kukuljica. 14. jula mogla se još samo ponegdje naći po koja kukuljica, iz koje nije izašao leptir. Veliki dio leptira pripadao je varijetetu sutneriana Schiff., koja se od tipične forme razlikuje žutosmeđom bojom prednjih krila. Prema Gasov-u (cit. Escherich lit. 4) ovaj varijetet sastoji se najvećim dijelom od ženki. Da se zaista radilo o spomenutom varijetetu a ne o nekoj drugoj vrsti, mogao sam utvrditi na temelju promatranja kopulacije između smeđih i zelenih individua. Velika većina smeđih leptira bile su ženke, ali je primijećeno i nešto mužjaka. Pojava smeđeg varijeteta nije kod nas rijetka. Zapazio sam je i u Sašinovečkom lugu 1954. godine, kada je došlo do jačeg brštenja od hrastovog savijača i gubara. Ovo je važno naglasiti zato, što je postojanje ovog varijeteta kod nas gotovo nepoznato, pa zbog velike razlike u boji može kod površnog promatranja lako doći do krive dijagnoze zaraze u šumi. |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Red Hvmenoptera — Opnokrilci. Xylocopa violacea L. — Crna pčela drvarica. Velika 2—5 cm, crna s ljubičastim sjajem, jako dlakava. Spada u grupu solitarnih pčela. Razvija se u bolesnom, suhom i trulom drvetu, a napada sve vrste šumskog drveća. Iz zaraženih donjih dijelova stabala crnike poslanih od šumarije Zadar izašlo je u laboratoriju nekoliko pčela sredinom maja 1956. godine. Zaključak. Na crniki u Hrvatskom Primorju i Dalmaciji živi veliki broj štetnih insekata. Pod normalnim okolnostima štete su ipak uglavnom neznatne, jer su ti insekti većim dijelom sekundarni, ili za njih crnika nije glavna biljka hraniteljica. Međutim s obzirom na nepovoljne prilike u kojima se crnika kod nas često nalazi, treba voditi računa i o insektima, koji mogu doprinijeti njenom još bržem propadanju. Prema stupnju štetnosti mogli bismo ovdje spomenute insekte poredati ovim redom: 1. Gubar, kukavičji suznik, hrastov savijač i hrastov prstenar. Prve tri vrste su tipični primarni štetnici sa sposobnošću masovnog pojavljivanja. Prstenar je više sekundarni štetnik, ali zbog svog načina života pretstavlja jednog od najvećih štetnika crnike. 2. Sinoxylon sexdentatum Oliv. U pravilu sekundaran može katkada napasti i potpuno zdrava stabla, a štete se očituju u sušenju grana. 3. PhyIloxera quercus De Fonsc. Pojavljuje se mjestimice u jačoj mjeri, osobito u parkovima, drvoredima i solitarnim stablima. Kod mlađih biljaka može doći do kržljavog rasta i sušenja. 4. Xylonites praestus, Sccobićia pustulata, Schistoceros bimaculatus, Trogoxylon impressum. Phymatodes lividus, Neoclytus acuminatus, Leptides brevipennis, Hesperophanes sericeus, Agrilus angustulus i Xylocopa violacea. Ove se vrste razvijaju u suhom i polusuhom drvetu ili su dosta rijetke i zato za praksu manje značajne. LITERATURA: 1. Andres : Beitrag zur Kenntnis agyptischer Bostrychdđen. Zeitschrift fiir angewandte Entomologie 18 Bd., Berlin 1931. 2. Barbey : Traite d´entomologie forestiere. Pariš 1925. 3. Dell a Beffa: Parassiti animali delle piante coltivate od utiM, volume primo, Milano 1931. 4. E se h eri eh: Die Forstinsekten Mitteleeuropas III Bd., Berlin 1931. 5. Kovače v ć: Primijenjena entomologija III. knjiga. Šumski štetnici, Zagreb 1956. 6. Langhoffer : Smokvin podkomjak i ini štetnici smokve. Šumarski list br. 3 i 4, 1917. 7. Marinković : Problem, propadanja česmine (Quercus ilex L.) u Dalmaciji. Šumarski list br. 10—11, 1952. 8. Novak : Kornjaši Jadranskog Primorja (Coleoptera). Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1952. 9. Planet : Les Longicornes de France, Pariš 1924. 10. Ritter : Fauna germanica, Stutgart 1918. 11. Winkler : Catalogus Coleopterorum regionis palaearcticae. Wien 1924—1932. |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 37 <-- 37 --> PDF |
RTASSUNTO Osservazioni sull´apparizipne e dannosita di alcuni insetti sul leccio nel Litorale Croatico e Dalmazia L´autore descrive alcuni insetti e danni sul leccio osservati nel Litorale Croatico e in Dalmazia negli ultimi anni. Sono stati trovati le seguenti speci: 1. Phylloxera quercus De Fonzo. (Phylloxeriđae, Homoptera) 2. Asteroleconium ilicicola Targ. (Cocciđae, Homoptera) 3. S!noxylon sexdentatum Oliv. Bostrychiđae, Coleoptera) 4. Xylonites praeustus Germ. (Bostrychidae, Coleoptera) 5. SoobicJa pustulata F. (Bnstrychiđae, Coleoptera) 6. Schistoceros bimaculatus Ol. (Bostrychiđae, Coleoptera) 7. Trogoxylon impressum Com. (Lyctiđae, Coleoptera) 8. Fhymatođes lividus Rossi (Cerambyciđae, Coleoptera) 9. Neoclytus acuminatus F. (Cerambyciđae, Coleoptera) 10. Leptidea brevipennis Muls. (Cerambycidae, Coleoptera) 11. Hesperophanes sericeus Fabr. (Cerambycidae, Coleoptera) 12. Agrilus angustulus Illig. (Buprestiđae, Coleoptera) 13. Tortrix viridana L. (Tortriciđae, Lepiđoptera) 14. :Xylocopa violacea L. (Apiđae, Hymenoptera) PhylIoxera quercus De Fonso, ha perdoto sensibili danni in parecchie parti di macchia sull´isola di Lussino nel 1954, e nei giardini pubblici d´Abbazia nel 1956. Sinoxylon sexdentatum Oliv. Diffuso in tutta la Dalmazia e nel Litorale Croatico e si sviluppa sui fichi, olivi, rnandorli e su molte altre piante. E dannoso anche sul leccio, perche attacca non solamente le piante deperenti e invase da altri insetti (specialmente da Coraebus fasciatus Vili.) ma anche le sane, come si verifico sulle isole di Lussino, d´Arbe e in altri luoghi. Tortrix viridana L. Questa specie ha una importanza particolare per i boschi di quercia. Nel 1956. si ebbe una forte invasione sul leccio nelle isole Brioni. I getti giovanissimi, dapprima sugli alberi isolati, furono spogliati completamente dalle ioglie, mentre le foglie piu vecchie, probabilmente a causa della loro durezza, erano danneggiate molto meno. Le farfalle sciamavano in grande quantita in maggio e nella prima meta di giugno. Una parte delle farfalle apparteneva alla var. suttneriana Schiff. con le ali anteriori gialle. La maggioranza delle altre speci menzionate ha, sotto il rispetto forestale, poca importanza, perche si sviluppa sempre dentro piante deperite. Questi danneggiatori secondari pero possono affrettare la morte delle piante malaticce, tanto piu che il leccio nel Litorale Croatico e in Dalmazia e esposto a diversi agenti sfavorevoli, che turbano il suo sviluppo regolare. |