DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 30 <-- 30 --> PDF |
do kržljavog rasta i deformacije izbojaka. Osobito su često napadnuti parkovi, drvoredi, manje grupe i solitarna stabla. Familija Coccidae — Štitaste uši Asterolecanium ilicicola Targ. Prema stranoj literaturi ova štitasta uš dolazi samo u Italiji (Napoletano, Toscana). Kovačevi ć (lit. 5) navodi da vrsta dolazi i u našim primorskim krajevima. Nađena je u okolici Opatije. Ova vrsta živi isključivo na crniki zadržavajući se uglavnom na naličju lista. Štitovi su joj polukuglasti, sjajni, oko 1,5 mm u promjeru. Ne pojavljuje se masovno, pa su i štete koje čini neznatne. Red Coleoptera — Koršnjaši Familija Bostrvchidae — Kukuljičari. Pretstavnici ove familije najbrojnije su zastupljeni u tropskim krajevima, gdje igraju značajnu ulogu u razaranju bolesnog i mrtvog drveta. Kod nas ih ima malo i to većinom uz more. Morfološki i biološki slični su drvotočcima (Anobiidae) od kojih se razlikuju 4-članim stopalima i kijačicom na ticalima, koja se sastoji od 3 članka. Sinoxylon sexdentatum Oliv. — Kukuljičar šestozubi. Kornjaš je crne boje, duljinde 4—6 mm, valjkasta oblika. Pokrilje je smeđe, na vrhu crnkasto, stopala i ticala crvenosmeđa. Glava je u odnosu prema tijelu okomita i s gornje strane nevidljiva. Ticala imaju 10 članaka, a završavaju kijačicom, koja se sastoji od 3 velika, na jednu stranu nazubljena članka. Vratni štit (pronotum) je prema naprijed ispupčen, površina mu je jako zrnasta, a s prednje strane ima mnogo kratkih zubaca. Pokrilje je duboko i nepravilno točkasto, rijetko dlakavo, sa 6 zubaca na obronku, od kojih su dva srednja najjače razvijena. Ličinka je bijela, 7—8 mm duga, meka i trbušno savijena. Na glavi joj se nalaze sitne rđaste dlačice, a sprijeda 2 crvenkaste pježice. Čeljusti su kratke, jake i crne boje. Prsni su kolutići znatno deblji od glave, te imaju dobro razvijene noge, dok se kolutići zatka prema vrhu sve više smanjuju. Kod nas je ova vrsta najraširenija, a dolazi jedino u Primorju i Dalmaciji. Nova k (Lit. 8) je uzgojio kornjaše u velikom broju na ovim vrstama biljaka: Ficus carica, Euphorbia VVulfenii, Olea europea, Eriobotrya japonica, Morus nigra, Cercis siliquastrum, Pistacia lentiscus, SpartSum junceum, Amygdalus communis, Vitis vinifera i Ceratonia siliqua. Osim toga u literaturi se spominju još ove biljke: Quercus ilex, Robinia pseuđacacia, Clematis sp., Castanea vesca, Prunus persica i Bosa sp. Interesantno je da domaći autori Langhoffer (lit. 6) i Novak (lit. 8) ne spominju crniku kao biljku hraniteljicu, iako navode da je štetnik na drugim biljkama vrlo čest. Poznavajući dugotrajno i brižljivo sakupljanje kornjaša od strane Novak a nameće se misao, da je pojava ovog insekta na crniki kod nas novijeg datuma. Na to nas upućuje i jedan izvještaj šumarije Mali Lošinj od aprila 1952. godine Zavodu za entomologiju Polj.-šum. fakulteta u Zagrebu. U izvještaju se kaže: »Na otoku Cresu i Lošinju i to samo mjestimično primjećuje se u zadnje dvije godine sušenje crnike. Ovo se moglo primijetiti prvenstveno u degradiranim šikarama crnike i to na način, što mušica napada grane, koje nagriza do srži, uslijed čega nastupa sušenje grana a s time u vezi i opadanje lišća.« Pod nazivom »mušica« ovdje se očito misli na Sinoxylona ili kojeg srodnog kukuljičara, koji oblikom zbilja potsjećaju na »mušice«, t. j . potkornjake iz roda Xyloterus i XyIeborus, uzročnike poznate »mušičavosti« hrasta. Pa i način oštećenja opisan u izvještaju poklapa se s načinom oštećenja kukuljičara. Iste godine i nekoliko uzastopnih imao sam mogućnosti da se osobno uvjerim o ispravnosti navedene pretpostavke. Pregledavajući napadnuta |