DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 35     <-- 35 -->        PDF

augustu 1955. godine. Napadnuti su bili debeli, prizemni dijelovi stabla. Štete su
slične kao kod velike hrastove strizibube (Cerambyx cerđo L.).


Agrilus angustulus IUig. Kornjaš je 5—6 mm dug, uzak, zelene boje, pokrilje
i vratni štit su katkada plavkastog ili brončanog sjaja, jedva primjetno fino dlakavi.
Vratni štit je poprečno izbrazdan, sprijeda širi nego straga.


Ova je vrsta dosta česta ne samo u Mediteranu nego u čitavoj Evropi. Napada
razne vrste hrastova, bukvu, kesten i jabuku.


Nova k (lit. 8) spominje da se »uslijed napadaja tog kornjaša grančice česmine
suše«. Navodi slijedeća mjesta nalaza: Lošinj, Paklenica, Zadar, Krupa, Sinj,
Muć, Split, Blaca (Brač) i Mljet.


Više primjeraka izašlo je iz suhih i polusuhih grančica crnike poslanih sa
Briona od 20. do 25. VI. 1954. Komjaši su ponovno nađeni na istom mjestu 13. VI.
1956. godine.


Biologija ovog štetnika slična je biologiji većine Agrilus-vrsta, koje žive u
drvetu. Napadnuta su obično mlađa stabla, koja su iz bilo kojeg razloga oslabila.
Izlazni otvor je kao na si. 2 c, samo je mnogo manji (oko 2 mm promjera).


Red Lepidoptera — Leptiri. Iz ovog reda dobro poznati štetnici
svih vrsta hrastova gubar (Lvmantria dispar L.) i kukavičji suznik (Malacosoma
neustria L.) napadaju u Primorju i crniku. Gubar se kao i u kontinentalnim
krajevima pojavljuje također periodički masovno s tom razlikom,
što ovdje gradacije traju obično 2 godine a ne 4 kao u Posavini i
Podravini (Kovačević, lit. 5).


Manje se znade o pojavi hrastova savijača (Tortrix viridana L.) na
crniki, iako je i on kao štetnik hrasta lužnjaka dobro poznat. Zato ću
ovdje spomenuti neka zapažanja u vezi s njegovom pojavom u Primorju.


U proljeće 1956. godine pojavio se ovaj leptir u masi na Brionima,
gdje je na crniki načinio primjetne štete. Napadnuti su bili skoro isključivo
najmlađi izbojci, koji su većim dijelom bili potpuno obršteni. Starije
lišće, vjerojatno zbog svoje tvrdoće, bilo je gotovo sasvim pošteđeno.
Najviše su stradala solitarna stabla, izložena sa svih strana svijetlu i suncu.
Dio štete uzrokovao je doduše kukavičji suznik, koji se bio razmnožio prijašnjih
godina, ali je te godine bio u očitoj degradaciji, pa su i štete od
njega bile daleko manje nego od savijača.


Rojenje je bilo u maju i prvoj polovici juna. Leptiri su u velikim
i brojnim rojevima oblijetali oko stabala i kopulirali, a lišće je bilo puno
praznih kukuljica. 14. jula mogla se još samo ponegdje naći po koja kukuljica,
iz koje nije izašao leptir. Veliki dio leptira pripadao je varijetetu
sutneriana Schiff., koja se od tipične forme razlikuje žutosmeđom bojom
prednjih krila. Prema Gasov-u (cit. Escherich lit. 4) ovaj varijetet
sastoji se najvećim dijelom od ženki. Da se zaista radilo o spomenutom
varijetetu a ne o nekoj drugoj vrsti, mogao sam utvrditi na temelju
promatranja kopulacije između smeđih i zelenih individua. Velika većina
smeđih leptira bile su ženke, ali je primijećeno i nešto mužjaka. Pojava
smeđeg varijeteta nije kod nas rijetka. Zapazio sam je i u Sašinovečkom
lugu 1954. godine, kada je došlo do jačeg brštenja od hrastovog savijača
i gubara. Ovo je važno naglasiti zato, što je postojanje ovog varijeteta
kod nas gotovo nepoznato, pa zbog velike razlike u boji može kod površnog
promatranja lako doći do krive dijagnoze zaraze u šumi.