DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 38 <-- 38 --> PDF |
POTRAJNOST SMOLARENJA U DALMACIJI (Uređenje borovih šuma) Ing. Bićanić Branko, Hvar Sa smolarenjem borovih stabala u Dalmaciji počelo se 1947. godine u malom opsegu, a otada se je ono stalno proširivalo na nova područja. Dosada je maksimum postignut u 1956. godini, kada je smolareno oko 155 hiljada stabala, od čega 72 hiljade državnog, a 83 hiljade privatnog vlasništva. Smolari se uglavnom alepski bor (P. halepensis Mili.), a manjini dijelom dalmatinski crni bor (P. nigra var. dalmatica). Prema podacima inventarizacije šuma iz 1956. godine, na području Dalmacije ima oko 36.900 ha borovih sastojina sa cea 1,393.000 m3 drvne mase, od čega je oko 60% sastojina mlađih od 40 godina, a oko 40% starijih, i to uglavnom od 41—80 godina. Cijeni se, da bi se broj smolarenih stabala mogao povećati najmanje za 100%. Sadašnje srnolarenje u Dalmaciji vrši se bez ikakvog plana, pa je neophodno potrebno izraditi uređajm elaborat (dugoročni plan smolarenja) za sve borove šume, koje se mogu i trebaju smolariti. U posljednje vrijeme niske cijene uvezenih produkata smole {kolofonija i terpenetina) temeljito su uzdrmale naše srnolarenje. Stoga treba odmah poduzimati mjere, koje će naše srnolarenje učiniti ekonomičnijim i rentabilnijim. Među takove mjere nesumnjivo spada i izrada dugoročnih planova smolarenja, u kojima treba da budu propisane mjere za uvođenje planskog i racionalnog smolarenja, a naročito za osiguranje potrajnosti i povećanja prinosne sposobnosti sirovinske baze. Dugoročnim planom smolarenja treba da budu riješeni mnogi problemi, koji su veoma zamršeni, naročito u prebornim šumama, na čijem rješavanju kod nas dosada nitko nije radio, te u tome nitko nema iskustva. — Ovo je pokušaj, da se istaknu neki od glavnih problema i da se iznese jedan od načina njihovog rješavanja, koji vjerojatno nije najbolji. Na ostvarenje potrajnosti smolarenja, izjednačenosti godišnjih prinosa smole i maksimalne proizvodnje, kao i rentabilnosti smolarenja, utječu slijedeći faktori: 1) posjedovni odnosi; 2) cilj gospodarenja sa pojedinom gospodarskom jedinicom; 3) gospodarski oblik borovih sastojina (način gospodarenja); 4) ophodnja, odnosno zrelost stabala za srnolarenje (sječu); 5) taksaciona granica; 6) sastojinski odnosi, odnosno strukturni odnosi unutar postojećeg drvnog fonda u usporedbi sa potrebnom normalnom (uravnoteženom) drvnom zalihom; 7) godišnji odnosno periodični sječivi etat (glavni prihodi i međuprihodi) za vrijeme prvog smolarskog razdoblja, te njegov svakogodišnji površinski raspored ili sastav prema broju i sadašnjim debljinama stabala, — a naročito, usklađivanje smolarenja stabala sa njihovom sječom; 8) bonitet stojbine; 9) obnova sastojine (uraštanje stabala), — i 10) način smolarenja. Neki od ovih faktora već su unaprijed djelomično ili u cijelosti određeni, a neke je potrebno prethodno ili prilikom sastava uređajnog elaborata po mogućnosti sa što većem točnošću ustanoviti, jer uglavnom od te točnosti ovisi ostvarenje potrajnosti, maksimalne proizvodnje i godišnje izjednačensti prinosa smole. 1. Posjedovni odnosi kakovi su sada, velika su smetnja ostvarenju potrajnosti, maksimalne proizvodnje smole i rentabilnosti smolarenja u Dal# |