DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 39 <-- 39 --> PDF |
maciji. Broj uzurpacija je velik, često se čak ne znaju ni granice između pojedinih posjednika, a smolarenje privatnih šuma ne može se vršiti bez pristanka posjednika, iako oni vrše sječu tih šuma za svoje redovne potrebe. Na sređivanju posjedovnih odnosa sada se radi, ali bi komisije za likvidaciju uzurpacija trebale raditi efikasnije. Prema približnim podacima, od ukupne površine borovih šuma u Dalmaciji 47% su državnog, a 53% privatnog vlasništva. Smolarenje državnih i privatnih šuma vrše šumarije u vlastitoj režiji. Smolarenje privatnih šuma vrši se uz prethodno sklapanje zakupnih ugovora, a šumarije za smolarena stabla plaćaju vlasniku šume zakupninu (šumsku taksu). Iako prema čl. 26. Zakona o šumama sječu borovih šuma u pravilu treba vršiti poslije smolarenja, toga se propisa privatnici ne drže, niti ih je na to moguće prisiliti sve dok ne budu izrađeni uređajni elaborati sve za sve borove šume,- koje se imaju smolariti. — Naime, sve borove šume u cijelosti u nikojem slučaju i ne mogu biti obuhvaćene smolarenjem, ako se ne želi dovesti u pitanje ne samo potrajnost smolarenja, nego često i opstanak samih tih šuma. Koje se, pak, šume u koje vrijeme i u kojem opsegu imaju planski smolariti, može biti određeno samo uređajnim elaboratom. Svakako, da će i nakon sastava uređajnog elaborata biti i takvih stabala, koja će se smjeti, pa i morati sjeći, a da ne budu prethodno ismolarena. Sječa ovakvih stabala ne će i ne može biti kažnjiva. Do sastava uređajnog elaborata ne može se znati, koja su to stabla, a nakon sastava uređajnog elaborata i nakon uvođenja u smolarenje svih predviđenih površina, nijedno stablo ne može biti potpuno ismolareno prije najmanje četiri godine. Za to vrijeme, uz strogu primjenu 61. 26. Zakona o šumama, nijedno borovo stablo ne bi smjelo biti posječeno, što je nesumnjivo neprovedivo, jer se vlasnici privatnih šuma moraju snabdijevah sa drvetom. I nadležne vlasti su dale mjerodavno tumačenje, da se propis člana 26. Zakona o šumama ima primjenjivati samo »kod sječe borovih šuma«, a ne »kod sječe borovih stabala«. Ovo su razlozi, da se vlasnike privatnih borovih šuma ne može goniti zbog nepridržavanja propisa čl. 26. Zak. o šumama kod sječe borovih stabala za vlastite potrebe, iako se te sječe redovno vrše. Međutim, ovakovo gonjenje ne može se vršiti i radi toga, jer za nepridrzavanje čl. 26. nisu predviđene nikakve zakonske sankcije, dočim su s druge strane za nepridrzavanje šumsko-uređajnog elaborata propisane stroge kazne. — Zato ´je potrebno što prije pristupiti izradi uređajnog elaborata za sve borove šume, koje se mogu smolariti, bez obzira na vlasništvo, a koja će sa smolarenjem biti obuhvaćene unutar uređajnog razdoblja. Troškove izrade ovih elaborata za privatne šume snosi država (17). Pošto će izrada dugoročnih planova smolarenja za sve šumarije Dalmacije trajati dosta dugo, naročito ako se odmah intenzivno ne pristupi tome radu, trebalo bi, da novi zakon o šumama regulira ovo pitanje. U tu svrhu bi bilo potrebno novim zakonom o šumama ovlastiti nadležne NO-e, da mogu privremeno do izrade i odobrenja dugoročne osnove smolarenja područnih borovih šuma vršiti djelomičnu ili potpunu zabranu sječe borovih stabala sposobnih za smolarenje, i po potrebi odrediti obavezno njihovo smolarenje prema privremenom planu smolarenja. 2. Cilj gospodarenja borovim šumama može se formulirati općom formulom: ostvariti proizvodnju što veće vrijednosti uz optimalno iskorištavanje danih proizvodnih snaga tako, da prvenstveno budu što bolje podmirene društvene potrebe (2). Sa ovog aspekta sve borove šume možemo razvrstati na dvije grupe: na borove šume: a) koje treba da služe, — i b) koje ne treba da služe uglavnom za redovno podmirivanje tih potreba. Na otoku Hvaru na pr. državne borove šume uglavnom ne služe, a od privatnih borovih šuma samo jedan dio služi za redovno podmirivanje |