DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 42 <-- 42 --> PDF |
smole fsječne zrelosti smolarenja). — To je ustvari ophodnja najveće vrijednosti. Kod svih ostalih borovih sastojina glavni cilj jest proizvodnja smole, jer smola, za naše potrebe, pretstavlja najvredniji proizvod ovih šuma (1). Radi toga, ophodnja (sječna zrelost) ovih šuma mora biti usklađena sa završetkom »smolarskog razdoblja najveće proizvodnje smole« (sječna zrelost smolarenja). Zasada se smatra, da na srednjim stojbinskim bonitetima ophodnja za alepski bor treba da bude 70—80 godina, a za dalmatinski crni bor trebala bi da bude dulja. Na boljim bonitetima ophodnja mora biti kraća nego na slabijim bonitetima. Najpovoljnija ophodnja za ove šume još nije ustanovljena, a da bi se ustanovila, potreban je dulji period ispitivanja. Ophodnja (sječna zrelost smolarenja) za svaku vrstu bora ovisna je od stojbinskog boniteta, načina smolarenja i duljine smolarskog razdoblja. Pošto način smolarenja i duljina smolarskog razdoblja kod nas još nisu ustaljeni, te u tome postoji mogućnost izmjena, uređajnim elaboratom u tom pogledu trebalo bi dati slobodne ruke, s tim, da bi se ophodnja smjela samo produljivati, a ne skraćivati. Ako bi uređajnim elaboratom bila kruto određena duljina ophodnje, ne bi se mogle uvoditi u praksu nove metode smolarenja, čije bi smolarsko razdoblje bilo eventualno dulje od sadašnjeg, ili, ako bi se te nove metode uvodile, tada bi se stabla morala sjeći prije nego što budu ismolarena. Smatramo, da je neki određeni broj stabala na izvjesnoj površini uz određene stojbinske prilike zrio za smolarenje, kada ta stabla postignu neku određenu starost odnosno debljinu, te ih je, prema njihovim godišnjim prinosima smole, u usporedbi sa troškovima smolarenja, rentabilno smolariti. Rentabilnost smolarenja može se povećati uvođenjem novih ekonomičnijih metoda smolarenja (stimulirano smolarenje). U tom slučaju, dijelom se smanjuje debljina (starost) stabala koja postaju zrela za smolarenje, a dijelom se produljuje ophodnja (sječna zrelost smolarenja). Ovo dolazi do izražaja samo onda, ako je moguće produljiti razdoblje smolarenja. Stabla, koja se smolari »na mrtvo«, postaju zrela za smolarenje ranije, nego stabla koja se smolare »na živo«, ako su ostali uvjeti približno isti (broj stabala ipo 1 ha, starost, vrst borova, bonitet, podstojni dio sastojine itd.). U pogledu rentabilnosti smolarenja, odnosno u pogledu godišnjeg prinosa smole tankih borovih stabala (13—22 cm prsnog promjera) nemamo nikakvih podataka, te bi ovo trebalo istom ispitati, uzevši u obzir razne uslove, koji utječu na visinu prinosa smole. Svakako je vrijedno spomenuti, da se u Poljskoj smolare stabla već od 16 cm prsnog promjera (13), — a njihova vegetacijska perioda je kraća nego kod nas. Iz toga bi se moglo zaključiti, da bi se kod nas mogla smolariti i tanj-a stabla od 16 cm, tim više, jer je prinosna sposobnost alepskog bora veća od bjelog bora, koji se uglavnom smolari u Poljskoj: Prema sadašnjoj praksi i prema zaključcima Komisije za smolarenje od 10. IX. 1956. godine, stabla alepskog bora, koja čine glavni prihod, postaju zrela za smolarenje kada postignu prsni promjer od 25 cm, a stabla iz prorede (međuprihod), kada postignu prsni promjer od 15 cm. Ove dimenzije stabala određene su proizvoljno, prema približnim ocjenama zrelosti stabala za smolarenje za sve stojbinske bonitete bez razlike, što je svakako pogrešno. Zrelost stabala za smolarenje treba da bude utvrđena uređajnim elaboratom. Pri tome, u skladu sa napred navedenim, treba uzeti u obzir, da prema Ugreno |