DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Tekući godišnji prinos smole po 1 ha najstarijeg dobnog stepena, koji se smolari (71 god.) iznosi 538 kg, a najmlađeg dobnog stepena 420 kg smole, te su ovi prinosi dosta veći od prosječnog godišnjeg prinosa po 1 ha cijele gospodarske jedinice, te bi, prema tome, u ovom slučaju, ako to omogućavaju metode smolarenja, sa smolarenjem trebalo početi prije 41-e godine, a produžiti ga iza 72-e godine. Ako se u toj istoj gospodarskoj jedinici sa smolarenjem počne u 46-oj godini, a završi u 77-oj godini, t. j . ako se sa smolarenjem počne 5 godina kasnije, tada prosječni trajni godišnji prinos smole po 1 ha iznosi: [(283 X 2,42 X 5) + (260 X 3,2 X 9) + (230 X 2,8 X 8) + (210 X 2,4 X 6)]: : 77 = 248 kg smole. Prema tome, izabrana ophodnja od 77 godina u ovom slučaju nije povoljna za smolarenje, odnosno povoljnija je´ ophodnja od 72 godine. Ako, pak, u istoj gospodarskoj jedinici sa smolarenjem počnemo u 36-oj godini, a završimo ga u 67-oj godini, tada prosječni godišnji prinos smole po 1 ha cijele gospodarske jedinice iznosi: [(312 X 1,1 X 5) + (290 X 2,1 X 9) + (260 X 3,2 X 8) + (235 X 2,9 X 9)] ; : 67 = 267,6 kg srnole. U ovom slučaju prosječni godišnji prinos smole po 1 ha cijele gospodarske jedinice nešto je manji nego u prvom slučaju. Uz navedene uvjete, kako se vidi, najpovoljnije razdoblje smolarenja bilo bi od 41—72-e godine starosti sastojine. — Ophodnja najvećeg prinosa smole (najveće vrijednosti) bila bi 72 godine Bez podataka o tečajnom godišnjem prinosu smole pojedinih vrsta bora za srednje stablo svakog pojedinog dobnog razreda na odgovarajućem bonitetu i normalnog broja stabala, koji se u svakom dobnom razredu može smolariti, ne može se ustanoviti, koja je najpovoljnija ophodnja za smolarenje. Na sličan način se ima ustanoviti sječna zrelost borovih stabala uprebornim šumama, s tim, da je za preborne šume potrebno ustanoviti tečajni prinos smole po srednjem stablu za svaki debljinski stepen (razred) i svaki stojbinski bonitet, te uravnoteženi broj stabala po 1 ha, odnosno normalan broj stabala, koji se po 1 ha može smolariti uz određeni intenzitet smolarenja (»na mrtvo« — »na živo«). Godišnji prinos smole uz određeni način smolarenja, odnosno rentabilnost smolarenja, a isto tako i zrelost stabala za smolarenje ovisni su ne samo od njihove debljine (starosti), stojbinskog boniteta i vrste bora, nego i od gustoće sklopa glavne i sporedne sastojine. Guste borove sastojine ili sastojine sa gustom podstojnom makijom imaju nesrazmjerno manji godišnji prinos smole. U gustim sastojinama na hladnim stranama (sjeverne i istočne) i uvalama stabla dozrijevaju za smolarenje kasnije nego u rijetkim sastojinama na toplijim, suncu okrenutim stranama. 5) Taksaciona granica ovisna je od zrelosti stabala za smolarenje (sječu) i duljine uređajnog razdoblja. Uređajnim razdobljem mora se obuhvatiti vrijeme od najmanje jednog turnusa smolarenja (8 godina), a s obzirom na postojeće uvjete povoljnije je, ako se obuhvati dva turnusa smolarenja (16 godina). Taksaciona granica treba da je niža od promjera, kod kojega stabla uz konkretne uvjete postaju zrela za smolarenje »na mrtvo«, i to najmanje za iznos, koji odgovara periodičnom debljinskom prirastu odgovarajućeg deb- Ijinskog stepena kroz uređaj no razdoblje. |