DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 44     <-- 44 -->        PDF

Tekući godišnji prinos smole po 1 ha najstarijeg dobnog stepena, koji se smolari
(71 god.) iznosi 538 kg, a najmlađeg dobnog stepena 420 kg smole, te su ovi prinosi dosta
veći od prosječnog godišnjeg prinosa po 1 ha cijele gospodarske jedinice, te bi, prema
tome, u ovom slučaju, ako to omogućavaju metode smolarenja, sa smolarenjem trebalo
početi prije 41-e godine, a produžiti ga iza 72-e godine.


Ako se u toj istoj gospodarskoj jedinici sa smolarenjem počne u 46-oj godini, a
završi u 77-oj godini, t. j . ako se sa smolarenjem počne 5 godina kasnije, tada prosječni
trajni godišnji prinos smole po 1 ha iznosi:


[(283 X 2,42 X 5) + (260 X 3,2 X 9) + (230 X 2,8 X 8) + (210 X 2,4 X 6)]:
: 77 = 248 kg smole.


Prema tome, izabrana ophodnja od 77 godina u ovom slučaju nije povoljna za smolarenje,
odnosno povoljnija je´ ophodnja od 72 godine.


Ako, pak, u istoj gospodarskoj jedinici sa smolarenjem počnemo u 36-oj godini,
a završimo ga u 67-oj godini, tada prosječni godišnji prinos smole po 1 ha cijele gospodarske
jedinice iznosi:


[(312 X 1,1 X 5) + (290 X 2,1 X 9) + (260 X 3,2 X 8) + (235 X 2,9 X 9)] ;


: 67 = 267,6 kg srnole.


U ovom slučaju prosječni godišnji prinos smole po 1 ha cijele gospodarske jedinice
nešto je manji nego u prvom slučaju.


Uz navedene uvjete, kako se vidi, najpovoljnije razdoblje smolarenja bilo bi od
41—72-e godine starosti sastojine. — Ophodnja najvećeg prinosa smole (najveće vrijednosti)
bila bi 72 godine


Bez podataka o tečajnom godišnjem prinosu smole pojedinih vrsta bora
za srednje stablo svakog pojedinog dobnog razreda na odgovarajućem bonitetu
i normalnog broja stabala, koji se u svakom dobnom razredu može
smolariti, ne može se ustanoviti, koja je najpovoljnija ophodnja za smolarenje.


Na sličan način se ima ustanoviti sječna zrelost borovih stabala uprebornim
šumama, s tim, da je za preborne šume potrebno ustanoviti tečajni
prinos smole po srednjem stablu za svaki debljinski stepen (razred) i svaki
stojbinski bonitet, te uravnoteženi broj stabala po 1 ha, odnosno normalan
broj stabala, koji se po 1 ha može smolariti uz određeni intenzitet smolarenja
(»na mrtvo« — »na živo«).


Godišnji prinos smole uz određeni način smolarenja, odnosno rentabilnost
smolarenja, a isto tako i zrelost stabala za smolarenje ovisni su ne
samo od njihove debljine (starosti), stojbinskog boniteta i vrste bora, nego
i od gustoće sklopa glavne i sporedne sastojine. Guste borove sastojine ili
sastojine sa gustom podstojnom makijom imaju nesrazmjerno manji godišnji
prinos smole. U gustim sastojinama na hladnim stranama (sjeverne
i istočne) i uvalama stabla dozrijevaju za smolarenje kasnije nego u rijetkim
sastojinama na toplijim, suncu okrenutim stranama.


5) Taksaciona granica ovisna je od zrelosti stabala za smolarenje (sječu)
i duljine uređajnog razdoblja.


Uređajnim razdobljem mora se obuhvatiti vrijeme od najmanje jednog
turnusa smolarenja (8 godina), a s obzirom na postojeće uvjete povoljnije
je, ako se obuhvati dva turnusa smolarenja (16 godina).


Taksaciona granica treba da je niža od promjera, kod kojega stabla uz
konkretne uvjete postaju zrela za smolarenje »na mrtvo«, i to najmanje za
iznos, koji odgovara periodičnom debljinskom prirastu odgovarajućeg deb-
Ijinskog stepena kroz uređaj no razdoblje.